Fragmenti

lijepa i na terenu

autor: Andrea Cukrov

Sada, dok sjedim u svojoj sobi namirisana, isfrizirana i izdepilirana, ljetni mjeseci na terenu izgledaju mi poput nekog drugog života. Vrućina, zemlja, prašina, sunce, fizički napori, nedostatak vremena za bilo što drugo osim za kopanje…i opet vrućina...
Svake godine, ipak, neka neobjašnjiva sila vuče me na teren. Bez puno razmišljanja i priprema, pakiram svoje putne torbe - jednu s radnom odjećom među kojom se redovito nađu majice iz grungerskih dana, potrgane trenirke i sve ono što bi normalni ljudi već odavno bacili, a mi arheolozi u tome vidimo pravo malo bogatstvo "trendy krpica" za teren, a druga, naravno, s civilnom garderobom i puno, puno kozmetike. Pa ipak, cilj je ostati lijepa i na terenu.
Lijepa i na terenu! I sama pomisao na to mi je smiješna. Pa zar je na terenu uopće moguće dobro izgledati?!
Prvi dani terena redovito su obilježeni najgorim sunčanim opeklinama koje u mom slučaju ponekad prerastu i u plikove. Vjerujte, to ne izgleda nimalo LIJEPO. Naravno na teren se ne ide bez kreme za sunčanje. Taj divni artikl uvijek je na prvom mjestu mog popisa neophodnih stvari. I tako svake godine potrošim pravo malo bogatstvo na tri različite kreme s različitim zaštitnim faktorima (krema za lice, krema za tijelo, gel nakon sunčanja...), a na kraju opet izgledam kao turist iz neke sjevernoeuropske države s gadnom kožnom bolesti. Možda problem i nije u tim precijenjenim kremicama, već u činjenici da na suncu (recimo u kolovozu) provedem udarne termine od 8-16 h.

Dakle ustanovili smo jedan izvor problema, no, naravno, tu priči nije kraj. Ona tu tek postaje uzbudljiva. Nakon tjedan dana, baš kada pomislite da je vaš rat sa suncem završio, shvatite da je vaša "zavidna" preplanula put neujednačena. Po cijelom tijelu vide se tragovi rukava, naramenica, čarapa... Čisto primjera radi, moram spomenuti i slučaj svoje prijateljice koja je na licu imala trag dioptrijskih naočala. Sve u svemu, nimalo LIJEPO. Ove godine sam odlučila doskočiti i tom problemu.
Planiram cijeli teren provesti zakopčana do grla, a vrućinu ću već nekako preživjeti.
O žuljevima na rukama, koji se pojave već prvog radnog dana, ne želim uopće pričati. Mislim da nema arheologa koji nije iskusio preobrazbu svojih njegovanih ručica u hrapave bolne ruke. Nimalo LIJEPO! Pomoći tu nema, možete jedino raditi s rukavicama i koristiti litre kreme za ruke te se nadati najboljem.

Kako prolaze dani sve se više navikavate na terenski tempo života: buđenje, teren, ručak, TV i pivica, spavanje, buđenje, teren...ma kužite već. S vremenom zaboravljate na sve one divne ženske rituale i sitnice koje život znače. Pijuckanje jutarnje kavice uz ugodnu glazbu pretvara se u jutarnje ispijanje litara loše kave praćeno zvukovima "Dobro jutro..." u izvedbi Maje Blagdan (i to samo, ako ste dovoljno sretni da imate TV). Ni ne pomišljate na manikuru, pedikuru, nanošenje finih maski na lice, čupanje obrva. Više ne pratite najnovije modne trendove, a ako i odete u kakav šoping zanimaju vas jedino odjevni predmeti koji su nosivi na terenu. To je: široka, prozračna, jeftina odjeća.
Međutim, teren ima i dobrih strana. Recimo, problem frizure ne postoji. S kakvom se frizurom ujutro ustanem, takva ostaje do kraja dana. Tamo me više ne muči ni ona vječna boljka “što danas odjenuti”. Odijevam ono što mi je pri ruci, a jedini kriterij je da je to donekle čisto.
Ipak, u toj općoj dekadenciji, na neke stvari nikad ne zaboravljam. Njega lica je jedna od njih. Ja na teren, uz već spomenute kremice, donesem još nekoliko kilograma ostalih: noćnih, dnevnih, hidratantnih, hranjivih, protiv starenja...Zatim su tu, naravno, gelovi za tuširanje i šamponi koji su po mom iskustvu najpotrošnija roba u terenskim uvjetima života. Svakako, dobro dođe i peeling za tijelo. Ako se pitate zašto, samo ga isprobajte nakon jednog radnog dana. Mislim da će vam boja vode nakon tretmana sve reći!
Dogodi se i to da nakon nekog vremena shvatite da ste bez obzira na fizički rad potpuno zakržljali. Umor vas savlada, jedete puno više nego što je normalno i potrebno pa se počnu nakupljati i kilogrami. Da, da, teren je idealno mjesto za kvarenje linije. Nimalo LIJEPO! Ne bi li izbjegli takvu sudbinu, prošlo ljeto na terenu, gotovo svi smo se učlanili u teretanu. Prvih par dana smo, bez obzira na umor i neispavanost, uspijevali izdržati tempo svakodnevnog vježbanja. Međutim, umor je prevladao, a materijalna šteta procijenjena je na 120 kn! No ja nisam odustala. Po vrlo povoljnoj cijeni nabavila sam, istina, vrlo nekvalitetan bicikl i tako našla novi oblik rekreacije.
No ni tu nije kraj. Na terenu vam se mogu dogoditi još mnoge neočekivane stvari poput trapave cimerice kojoj "slučajno" baš vaša četkica za zube padne u koš za smeće ili ne tolerantni susjedi koji vam zbog malo glazbe pošalju lokalne razbijače da vas "fino zamole" da se stišate i sl...

Dan za danom preživite sve, a onda je konačno vikend. Nedjelja mi je najdraži dan na terenu. Konačno spavam koliko hoću, a nakon toga cijeli dan imam samo za sebe. Tada mogu nadoknaditi sve što nisam stigla tijekom radnog tjedna. Zatvaram se u kupaonicu i objavljujem rat dlačicama, neposlušnoj kosi, suhoj koži, neurednim noktima... Potroši se tu pozamašna količina razno-raznih preparata i vremena.
No, na kraju dana iz kupaonice izlazim čista i našminkana, ona prava ja, lijepa i na terenu bar taj jedan dan u tjednu. f