Department for
German Language and Literature
Faculty of Humanities and Social Sciences University of Zagreb
  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
Projekt: Književnost i sjećanje. Tendencije u povijesnoj književnosti 20. stoljeća Print

Naziv: Bilateralni njemačko-hrvatski znanstveni projekt "Književnost i sjećanje. Tendencije u povijesnoj književnosti 20. stoljeća"

Prikaz i znanstveni ciljevi: Germanistički odsjeci sveučilišta u Kölnu i Zagrebu pokreću bilateralni njemačko-hrvatski znanstveni projekt na temu "Književnost i sjećanje. Tendencije u povijesnoj književnosti 20. stoljeća". U središtu pažnje toga germanističkog, ujedno i komparatistički usmjerenog projekta su sljedeća tematska težišta:
Polazište je u prvom redu problematika raznovrsne povezanosti nekih književnih vrsta sa stvarnošću, problematika koja se u ovom slučaju prije svega može ograničiti na aspekte strukturiranosti i uporabljivosti dijelova stvarnosti (građe) koji su - bez obzira na to radi li se o autobiografskom tekstu, o povijesnom romanu ili drami - na različite načine obilježeni kolektivnom predajom, nacionalnim i drugim mitovima, historiografijom, odnosno jezikom i pismom, dnevničkim štivom, dokumentima, povijesnom literaturom, leksikografskim djelima, razgovorima, ali i šutnjom, fotografijama itd. Specifični aspekti okvirne teme odnose se i na pojave kontinuiteta ili diskontinuiteta u stilskim fazama 20. stoljeća: Kako se književno modeliranje povijesnog iskustva (ili struktura predrasuda) mijenja pod utjecajem realne povijesti? Koju ulogu pritom imaju utopijske ili kritičko-dijagnostičke projekcije povijesti s područja filozofije i politike? S druge strane, kod istraživanja književnosti pamćenja, bi se moderno istraživanje sjećanja trebalo povezati s analizom pripovijedanja i diskusijom o medijima predstavljanja.
Daljnji krug problema proizlazi iz pitanja kako se određene generičke razlike odražavaju na tematiziranje povijesti. U kojoj je mjeri moguće govoriti o odvojenim putovima povijesne drame i povijesnog romana u 20. stoljeću? Propitati bi pritom trebalo mišljenje koje se pojavljuje u književnoj kritici da se kriza tradicionalnih povijesnih obrazaca na području romana radikalnije odrazila nego na području drame, a što je dovelo do drastičnog gubitka smisla u drugoj polovici stoljeća. Ako je to mišljenje ispravno, valjalo bi istražiti u kojoj je mjeri taj proces povezan s oblicima i zahtjevima naracije odn. dramatizacije. S druge strane, evidentna je tendencija prema apstrakciji koja u drami 20. stoljeća mnogo jasnije dolazi do izražaja nego u romanu i noveli. Drami se pritom otvara mogućnost da povijest zahvaća uzdužnim presjecima, dakle da svjetsku povijest pretvara u povijest svijeta. Prošlo stoljeće nudi reprezentativne primjere takvih postupaka. Upadljiva je nadalje tendencija da se pišu moderne kontrafakture starijih povijesnih drama, tj. da se prošlost predočava u dvostrukom pregibu. S druge strane moraju se u vezi sa žanrom 'književnosti pamćenja' i uz primjenu postupaka istraživanja sjećanja propitati mogućnosti rekonstrukcije prošlosti. Pogled na ulogu 'generacija' u tom kontekstu je nezaobilazan, a treba ga i teorijski obrazložiti. Tako se trenutačno vrlo aktualni žanr obiteljskog romana ne bi trebao promatrati kao roman ili kao autobiografija nego kao hibridna dokumentarna vrsta. Treba nadalje ispitati zašto se - za razliku od povijesnog romana i drame - ta skepsa prema narativnom suočavanju s prošlošću upisuje u prirodni proces sjećanja.
Budući da se granica između prošlosti i suvremenih zbivanja u književnom postupanju s građom i motivima teško može precizno utvrditi, ne bi u izboru tema trebalo isključiti ni aspekte suvremene povijesti. S obzirom na aktualna iskustva ponovo u prvi plan dolaze odnosi između književnosti i zbilje, spomenuti u točki 1.
Projekt se zasniva na metodološkim konceptima "kulturnog sjećanja", "kulturnog pamćenja" i modernog istraživanja sjećanja, konceptima koji omogućuju istraživanje fenomena sjećanja, pamćenja i zaborava u književnim i neknjiževnim tekstovima, diskursima i medijima. Pritom se polazi od toga da sjećanje i pamćenje imaju presudnu ulogu i u izgradnji i održanju individualnoga i društvenog, dakle i nacionalnog identiteta.

Stanje istraživanja: Pretpostavljeno stanje istraživanja su sljedeće publikacije: Literatur und Geschichte. Ein Kompendium zu ihrem Verhältnis von der Aufklärung bis zur Gegenwart. Berlin, New York: de Gruyter 2002. Posebno valja obratiti pažnju na natuknice i bibliografiju u leksikografskim djelima Reallexikon der deutschen Literaturwissenschaft, Bd. II, Berlin, New York 2000 (u vezi s istraživanjem povijesne književnosti) i Metzler Lexikon. Literatur- und Kulturtheorie, Stuttgart, Weimar 2004 (u vezi s pitanjima kulture sjećanja i pamćenja).

Obavljene pripreme za zajednički projekt: U obje znanstveno-nastavne institucije postoji duga tradicija istraživanja povijesne književnosti - valja podsjetiti npr. na mnogobrojne publikacije renomiranih germanista Waltera Hincka (Köln) i Viktora Žmegača (Zagreb). U novije vrijeme je Daniel Fulda (do travnja 2007. u Kölnu, od svibnja 2007. u Halleu) objavio gore navedeni zbornik, a zagrebački su germanisti publicirali zbornik Tendenzen im historischen Drama und Roman des 20. Jahrhunderts (ur. Marijan Bobinac i dr., Zagreb 2004).
Na strani zagrebačkih germanista valja spomenuti i znanstveni projekt Pamćenje i identitet. Hrvatsko-njemački kulturni transfer koji za temu ima različite aspekte kulturnog transfera, kulture pamćenja i izgradnje identiteta u Srednjoj Europi (voditelj Marijan Bobinac).
U Kölnu će se u prosincu 2007. u okviru godine humanističkih znanosti u Njemačkoj održati niz predavanja i simpozij na temu "Jezik, književnost i povijest(i)" čiji program polazi od sljedećih pretpostavki: Pamćenje postavlja pojedinca u niz generacija i konstituira, u skladu s tradicionalnim shvaćanjem, njegov identitet. U suvremenom istraživanju sjećanja razlikuje se individualno, komunikativno i kolektivno sjećanje obitelji i skupina te kulturalno pamćenje. Usmena predaja stoji pritom pored pisanog, tiskanog i (audio)vizualnog načina tradiranja. Pamćenje i sjećanje služe sistematizaciji prošlosti, samopotvrđivanju, planiranju budućnosti. Pamćenje je dostupno kroz jezik i pripovijedanje, pri čemu se naracija konstituira u skladu s određenim obrascima: Pripovijedaju li se suvremene priče poput životnih priča, tj. linearno, povezujući pritom uzroke i posljedice, takoreći od kolijevke do groba kao u tradicionalnoj biografskoj literaturi ili odgojnom romanu? Moderna autobiografska literatura i obiteljski roman današnjice svjesne su poteškoća pri pisanju: Nesigurnost pamćenja, refleksija o obrascima opažanja koji utječu na pamćenje, verbalizacija često vizualnih momenata pamćenja, sve to pridonosi multiperspektivnosti i simboliziranju načina pisanja; jer, pripovijedanje priče ili priča uvijek je estetski strukturirana potraga za nama samima i našim korijenima - i to jezičnim sredstvima. Znanost o književnosti koja se bavi tim pitanjima može se - kao i bioznanosti - označiti kao znanost o životu: naime, književnost nije samo medij memoriranja, refleksije i transformacije za povijesno, nego i za znanje o životu uopće. Na kraju godine humanističkih znanosti takva se bazična pitanja trebaju ponovo promotriti: na primjeru fikcionalnih i nefikcionalnih biografija i autobiografija te pisaca i književnih povjesničara.
Važan okvir planiranom projektu kölnskih i zagrebačkih germanista tvorit će i ugovor o suradnji između Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Kölnu i Filozofskog fakultet Sveučilišta u Zagrebu, koji je sklopljen u ožujku o.g. i koji predviđa različite mogućnosti suradnje u znanosti i nastavi. Valja naglasiti da su taj ugovor inicirala upravo dvojica voditelja predloženog projekta.

Prikaz stručne djelatnosti voditelja projekta i svih hrvatskih sudionika na projektu: vidi osobne stranice zaposlenika Odsjeka za germanistiku: Marijan Bobinac, Svjetlan Lacko Vidulić, Milka Car, Alma Kalinski, Rikard Puh, Ivana Perica

Zastupljenost mladih znanstvenika: Zagreb: Milka Car, Alma Kalinski, Rikard Puh, Ivana Perica; Köln: Ingo Breuer, Manuela Günter, Antje Roeben