Slatke muke priređivača teksta, dio I.

Dakle — kako se tekst zapravo zove? Naš je zadatak otkriti što je autor — u ovom slučaju, Marko Marulić — zapravo napisao (autograf nije očuvan).
Većina rukopisa — od onih koji imaju naslov — ima ovako:

Regum Dalmatiae et Croatiae gesta

Najstariji rukopis i autoritativno tiskano izdanje imaju, međutim, ovako:

Regum Dalmatiae atque Croatiae gesta

zanimljivo je da izdanje ne argumentira svoj odabir, a da je gotovo sigurno da priređivač nije imao uvida u najstariji rukopis. S druge strane, najstariji rukopis ponekad djeluje kao da baš iz principa mijenja Marulićeve lekcije — ponekad, najčešće u redoslijedu, on sam odudara od svih ostalih.
Stvar se dodatno komplicira kad Google pokaže da je mletački dužd imao titulu "Dalmatiae atque Croatiae dux".
Usput, čini se da je MM norma bila Delmat- a ne Dalmat-... i to bi trebalo primijeniti.

Trunci naribus auribusque

"Lingvistički organ" Marka Marulića navodio ga je, čini se, na prilično neobične veze. Sintagma iz "Regum Dalmatiae et Croatiae gesta", čije je kritičko izdanje u pripremi, privukla je pažnju priređivača — da bi se ispostavilo da je najbliža nama dostupna paralela u jednom od odbojnijih Marcijalovih epigrama.

Marulić, o sramnom kraju zlog kralja Seislava:

Iussit mulier Seoslauum in uincula coniici, naribus auribusque truncari et omnibus ostentui esse; foedum sane spectaculum, sed tantis hominis flagitiis non indignum.

Marcijal (tekst s njegovog bloga):

II.83

foedasti miserum, marite, moechum,
et se, qui fuerant prius, requirunt
trunci naribus auribusque uultus.
credis te satis esse uindicatum?
erras: iste potest et irrumare.

Veza je, dakako, u "rezanju nosnica i ušiju": trunci naribus auribusque, odnosno naribus auribusque truncari kod Marulića.

Zanimljivo je da se Marulić sjeća nečeg što je pročitao u sadističko-opscenom epigramu ("irrumare" je glagol koji je zapamtio svaki čitatelj Katula); no, podjednako je zanimljivo kako radi Marulićevo lingvističko pamćenje — kako on pamti frazu, asimilira je — usvaja je, u vrlo doslovnom smislu — da bi je upotrebio na prikladnom mjestu.