Korizmeni radovi

Tko što radi za vrijeme Korizme i Velikog tjedna?

Illis in montibus vaganti, sexta quadam feria maioris hebdomade, cogitatio incidit, et valida, ut de Scipione Africano illo primo, cuius nomen mirum inde a prima michi etate carum fuit, poeticum aliquid heroico carmine scriberem — sed, subiecti de nomine, Africe nomen libro dedi, operi, nescio qua vel sua vel mea fortuna, dilecto multis antequam cognito — quod, tunc magno ceptum impetu, variis mox distractus curis intermisi.
Francesco Petrarca (1304–1374), Posteritati (Epistula ad posteros), 26

Sih dan svetih korizmenih, počtovani u Isukarstu gospodine i kume moj dragi dom Dujme, privraćajući ja pisma staroga Testame(n)ta namirih se na histor(i)ju one počtene i svete udovice Judite i preohologa Oloferna, koga ona ubivši, oslobodi svu zemlju israelsku jur od nadvele pogibili. Tuj historiju čtući, ulize mi u pamet da ju stumači(m) naši(m) jaziko(m), neka ju budu razumiti i oni ki nisu naučni knjige latinske aliti djačke.
Marko Marulić (1450–1524), Judita, "Počtovanomu u Isukarstu popu i parmanciru splickomu gospodinu do(m) Dujmu Balistriliću kumu svomu..."

Ignjat Đurđević: Christus Dominus in pagella punctim depictus

In media calami consedit mucro papiro
  Tinxit et exigua candida lina nota.
Mox iterum atque iterum salienti pollice ductus
  Suppositas pupugit non sine lege nives.
Iam folii candor sensim laceratus in umbras
  Degenerat, maculis area tota latet.
Tantaque congeries speciem coalescit in unam,
  Visus et a fusca surgere nube decor.
Mirandum, quod lux non fecerat, umbra peregit,
  Finxit et exanimem guttula nigra Deum.
Quam merito expressit Domini pia gutta dolores
  Membraque et Isacio verbere tergus hians.
Nam dum submergi poenis gravioribus ardet,
  Iste dolor cupido nil nisi gutta fuit.

Krist Gospodin poentilistički naslikan na listiću

Oštar je pisaljke vrh dotaknuo sredinu papira;
  ostavio je sitan trag, bijeli obojio list.
Opet i opet poskakujuć vrh, pod prstima plešuć,
  snježnu je bjelinu bo; postoji tu neki red.
Malo-pomalo, i sjaj je lista ukaljan, zagađen sjenom,
  mrlje se šire po svem prostoru papira već.
Množina takvih biljega srasta u jedan prizor,
  oblačna tmuša, gle, rađa ljepotu i sklad.
Čudesno: što ne mogaše svjetlo, učinila je sjena,
  sitna je crna kap postala izmučen Bog.
Pravo je da pobožna kaplja Gospodinovu prikaza bol, i
  šibe izraelitske žig, živih rana krik;
jer u požaru želje da uroni u još teže kazne,
  Njegovoj žudnji ta bol bila je samo kap.

(Negdje 1999–2001 preveo NJ.)