O novom studiju

Od ak. godine 2005/2006. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, baš kao i na svim drugim fakultetima u Hrvatskoj, studira se prema novim studijskim programima, popularno nazvanim "bolonjskim". Naime, riječ je o programima koji svoju koncepciju obrazovanja grade na načelima Bolonjske deklaracije - deklaracije koju su 1999. godine potpisali ministri zemalja Europske unije, a kojoj se samo nešto kasnije pridružila i Republika Hrvatska.

Prema načelima te deklaracije izrađene su i zakonske pretpostavke za provedbu reforme studija: donesen je Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, a na toj osnovi izrađen je i novi Statut Sveučilišta u Zagrebu. To je omogućilo Fakultetu da u ak. godini 2004/2005. pristupi izradi novih studijskih programa, a već godinu dana kasnije i njihovu izvođenju. Pritom valja spomenuti da je i novi Statut Filozofskog fakulteta osmišljen u duhu "bolonjske" reforme.

Novi studijski programi temelje se na trostupanjskoj koncepciji visokoškolskog obrazovanja:

• preddiplomski studiji traju tri ili četiri godine, a njihovim se završetkom stječe titula prvostupnika/prvostupnice (baccalaureus/baccalaurea) struke;
• diplomski studiji traju jednu ili dvije godine, a njihovim se završetkom stječe diploma magistra/magistre struke
• poslijediplomski studiji dijele se na specijalističke i doktorske studije: prvi traju jednu godinu i njihovim se završetkom stječe titula specijalist struke, dok drugi traje tri godine i donosi titulu doktora znanosti.

Osnovna jedinica studijskih programa na svim navedenim razinama je kolegij (katkad se, prema tradicionalnoj terminologiji, naziva predmetom), čije je trajanje načelno ograničeno na jedan semestar: zato se i svi studijski programi koji se izvode na Filozofskom fakultetu temelje na jednosemestralnosti.

Specifična težina svakog kolegija, kao i ukupno opterećenje studenata tijekom tjedna, odnosno semestra, zasnivaju se na koncepciji ECTS bodova (ECTS - European Credit Transfer System), čija se osnovna vrijednost izvodi iz aproksimacije o vremenu potrebnom za svladavanje zahtjeva svakog pojedinog kolegija (1 bod = oko 30 radnih sati). Zato kolegiji donose različiti broj ECTS bodova. Polazeći od tako shvaćene vrijednosti ECTS boda, zakonodavac je predvidio da opterećenje studenta po jednom semestru u osnovi ne može biti manje od 25, niti veće od 35 ECTS bodova.

Zbog toga i svaki stupanj u koncepciji visokoškolskog obrazovanja mora donositi određeni broj bodova. Drugim riječima, da bi stekao diplomu prvostupnika, student preddiplomskog studija koji traje tri godine mora steći najmanje 180 ECTS bodova, a onaj čiji je studij koncipiran kao četverogodišnji - 240 ECTS bodova. U sljedećem koraku, ukoliko diplomski studij traje dvije godine, student mora steći najmanje 120 ECTS bodova; onaj pak, čiji diplomski studij traje jednu godinu - 60 ECTS bodova. Ukupno, u pet godina preddiplomskog i diplomskog studija - bez obzira je li riječ o koncepciji 3+2 ili 4+1 - student mora skupiti 300 ECTS bodova.

Opaska: broj stečenih ECTS bodova na svakom pojedinom semestru, odnosno godini može - ovisno o studijskom programu - ponešto varirati, shodno zakonskoj pretpostavci da svaka godina donosi oko 60 ECTS bodova. No ta neujednačenost nipošto ne utječe na uvjete za stjecanje diplome: svi su programi sastavljeni tako da samim ispunjenjem obveznog dijela programa student stječe potreban broj ECTS bodova.

Preddiplomski i diplomski studiji na Filozofskom fakultetu mogu biti dvopredmetni i jednopredmetni. U režimu studija, međutim, nema bitnih razlika: dvopredmetnost znači samo to da je student, temeljem rezultata razredbenog ispita, odabrao i upisao određenu kombinaciju studija - jednog (dvopredmetnog), a ne dva odvojena studija! Upravo zato, pri planiranju svojih obveza, student mora imati na umu da se te obveze tretiraju jedinstveno, a ne odvojeno. U konačnici broj ECTS bodova je zbroj bodova stečenih na objema studijskim grupama u sustavu dvopredmetnosti, a ne na svakoj posebno. I diploma, i tzv. supplement (popis svih položenih kolegija koji student dobiva zajedno s diplomom), zasnivaju se u tom slučaju na, recimo to tako, jedinstvu dvopredmetnosti.

S obzorom na navedeno, kolegiji na studijima našeg Fakulteta mogu se podijeliti u više grupa. Ta složena tipologija izgleda ovako:

A) Programske obveze

1. obvezni kolegiji - kolegiji koji su obvezni dio programa studija,
2. izborni kolegiji - kolegiji koji su obvezni dio programa studija, ali koje student izabire prema određenim pravilima (pravila su definirana u studijskim programima), i to:
   • 2.1. izborni kolegiji s unutarnjom izbornošću - izborni kolegiji koje matični odsjek ili drugi odsjek u dogovoru s matičnim odsjekom nudi i izvodi za studente vlastitog studija,
   • 2.2. izborni kolegiji s vanjskom izbornošću - izborni kolegiji koje nude drugi odsjeci ili kao kolegije s unutarnjom izbornošću s vlastitog studija, ili kao kolegije iz tzv. fakultetske ponude izbornih kolegija - do granica pedagoškog standarda, i to prema određenim pravilima (pravila su definirana u studijskim programima);

B) Izvanprogramska izbornost - izborni kolegiji koji nisu programska obveza, ali koje student može upisati, čime postaju, kad se jednom upišu, studenska obveza:

1. izborni kolegiji iz fakultetske ponude izbornih kolegija: izborni kolegiji koje odsjeci nude svim studentima Fakulteta i koji se objavljuju na posebnoj listi za sve studente,
2. izborni kolegiji s ograničenim upisnim kvotama: svi izborni i obvezni kolegiji koji ulaze u programske obveze određenog studija, ali koje su odsjeci što izvode te studije otvorili i za studente s drugih studija kao izborne kolegije iz kategorije izvanprogramske izbornosti (prema određenoj kvoti).

Ova je tipologija kolegija iznimno važna s obzirom na činjenicu da se napredovanje u studiju temelji na ispunjavanju programskih obveza (i njihovim se ispunjavanjem ostvaruju pretpostavke za stjecanje diplome), dok se puni potencijal studija na Filozofskom fakultetu otkriva tek uključivanjem izvanprogramske izbornosti: upravo ta "ponuda" otkriva puno bogatstvo sadržaja što se nudi na Filozofskom fakultetu. Upisivanjem tih kolegija stječe se dodatna mogućnost kreiranja vlastitog supplementa, a uključivanje studija u koncepciju cjeloživotnog obrazovanja dobiva tako svoje smisleno opravdanje.

I ne zaboravimo: izbornost podrazumijeva i mogućnost upisivanja kolegija s drugih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu!

Važna je novost novog režima studija odnos koji se uspostavlja između kolegija - osnovnih jedinica svakog studijskog programa i svakog studijskog kurikuluma. Naime, iako je u taj sustav ugrađeno i pravilo o upisu semestara i godina, koje se ostvaruje ispunjenjem programskih obveza, osnovni mehanizam za uspostavljanje "protočnosti" studija međusobna je uvjetovanost kolegija: jedan kolegij može, ali i ne mora, uvjetovati upis drugoga kolegija (u sljedećem semestru ili godini). Zbog toga kategorija uvjeta, koja se nalazi u opisu svakog pojedinog kolegija u studijskim programima, postaje najvažnijim elementom za razumijevanje režima studija.

I zato je vrlo važno dobro upoznati vlastite studijske programe u svim njihovom dimenzijama. Studijski programi mogu se pronaći na web stranici fakulteta: www.ffzg.hr/programi, a izvedbeni planovi kolegija (tzv. syllabusi) na web stranicama odsjeka.

Uvođenjem kategorije ECTS bodova u nove studijske programe Filozofski se fakultet uključuje i u europski sustav mobilnosti studenata, odnosno u jedinstveni europski sustav visokog obrazovanja. Naime, upravo je ECTS bod osnovna mjerna jedinica koja omogućuje međusveučilišnu "osmozu" i prevodivost različitih manje ili više različitih sustava studiranja.

U idealnom obliku, bolonjski studij predviđa i jednosemestralne boravke studenata na drugim europskim sveučilištima, koji također donose određene "kredite" (ECTS bodove). Međutim, budući da je ostvarenje te ideje povezano s problemom financiranja, za sada se ne može provoditi onako kako je zamišljeno.

I konačno, stižemo do suštinske promjene koju je pokrenula reforma studija: bolonjski sustav najveću pozornost pridaje nastavi, odnosno vrednovanju studenata tijekom samog nastavnog procesa. Za razliku od starog načina studiranja, manje ili više "kampanjskog", aktivno sudjelovanje u nastavi postaje sada temeljni kriterij za evaluaciju, a ispit - nekoć tako stresna kategorija studiranja - shvaća se samo kao "točka na i" sustavne provjere znanja i sposobnosti studenata. Upravo zato izuzetno je važno redovito pohađati nastavu.

Tek tako će se, naime, moći postići svrha te velike reforme: uvesti u nastavnu praksu novi oblik učenja - učenja koje ukida klasičnu dihotomiju učitelj - učenik, a naglasak postavlja na interakciju u kojoj se učitelj više ne pojavljuje u ulozi tumača svekolikog znanja, već voditelja-mentora svakog pojedinog studenta.

U tako zamišljenoj visokoškolskoj nastavi student bi trebao biti aktivni sudionik te razmjene, a nakon završetka studija to bi iskustvo trebao moći primijeniti u praksi.