OSNOVE GENETSKE KLASIFIKACIJE JEZIKA

Zadatak je poredbenopovijesne metode proučavanja jezika da rekonstruira jezik roditelj određene skupine genetski srodnih jezika, te što točnije utvrdi izgled genealoškog stabla.

INDOEUROPSKI JEZICI

Indoeuropskim se jezicima naziva skup jezika za koje se može utvrditi jezična srodnost i zajednički, neposvjedočeni, ali rekonstruirani jezik predak Praindoeuropski jezik.

Postojbina govornika praindoeuropskog jezika je za sada još uvijek predmet o kojem se raspravlja. Mnogi su istraživači davali svoje prijedloge o smještaju moguće pradomovine.
Karta 1. Pretpostavke znanstvenika o smještaju domovine praindoeuropljana

Praindoeuropski jezik se vjerojatno govorio na području današnje male Azije i u stepskim područjima oko Kavkaza. Raspao se vjerojatno oko 3. tisućljeća prije Krista. Iz njega se razvilo  10-tak jezičnih grana.

 

 


1 Anatolijski jezici

 

Većina tekstova je pronađena u prijestolnici Hetitskoga carstva u Hattušašu (kod današnje Ankare) na glinenim pločicama. Pisani su klinopisom, kojeg je dešifrirao 1916. B. Hrozny.

 

Naziv

Kada i čime su posvjedočeni

staroanatolijski

hetitski

 -Kapadokijske pločice 19.st.p.k.

-Natpis kralja Anittaša 18.st.p.k.

-Autobiografija cara Hattušiliša III

-Mit o Illuyanki i Bogu Oluje…

luvijski

 

palajski

 

novoanatolijski

likijski (A i B)

 

lidijski

 

karijski

 

pisidijski

 

 

Osim ovih IE jezika na tom prostoru govorio se i frigijski jezik; vjerojatno sjevero-zapadno od hetitske prijestolnice.

2 Indoiranski jezici

Dijele se na tri grane:

 

indijski

staroindijski

vedski

-rg, sama 2 tis.p.k.,
-yajur, atharva veda; 1.tis.p.k.

sanskrt

-br‚hmane,
-ar‚nyake,
-upanišadi 1.tis.p.k.,
-epovi: Mah‚bharata, R‚mayana,

-purane

srednjeindijski

pali, maharaštri, magadhi

-natpisi kralja Ašoke 3.st.p.k. na pismu brahmi

-budhistički kanon

iranski

staroiranski

avestički

Avesta: Gathe, Yašti, Videvdad 1.tis.p.k.

staroperzijski

natpisi Ahamenidskih vladara 7-4-st.p.k. pisani klinopisom (natpis Darija kod Behistuna)

medijski

onomastika i posuđenice u staroperzijskom

srednjeiranski

pehlevi, partski, hotansko- sakski,

sogdijski

 

kafirski ili
dardski

kašmirski

nedavno utvrđena njihova posebnost

 

Potvrdu o govornicima staroindijskog jezika imamo u ugovorima Mittanskog kralja Matiwaze, koji se zaklinje bogovima staroindijske religije: Indri, Mitri, Varuni, Nasatjama. Osobna imena i neki dijelovi onomastike potvrđuju prisutnost govornika staroindijske jezične grane u sjevernoj Mezopotamiji.

 

Najstariji spomenici staroindijskog jezika su vede. Vede su skup tekstova koji je usmeno prenošen u neizmjenjenom obliku preko 3 tisuće godina.

Sastavljane su u metričkoj poeziji. Neki od metara su gayatri 3x8, trištubh, anuštubh, jagati.

Staroindijska jezična tradicija je očuvala sanskrt nepromijenjenim zbog genijalno iznesenog jezičnog opisa. P‚°i°‹ (5st.p.k.) je sastavio gramatiku sanskrta u 8 poglavlja Aš‚dhy‚yi  koja iscrpno obrađuje morfologiju sanskrta. Pravila su iznesena kroz aforizme – sutre.

Neke od pojmova gramatičkih pojmova te tradicije naslijedila je i suvremena lingvistika:

sandhi – pravilo o fonološkim promjena koje nastaju pri spajaju morfema ili riječi. k‚vi atra>k‚vyatra

složenice:

tatpuruša

karmadharaja

bahuvrihi-posesivna složenica koja izražava neko svojstvo (npr. lambagr‹va dugokos)

dvandva

dvigu-

3 Grčki jezik

Najstariji su zapisi na grčkom zapisani na pločicama pismom linear B (otkrili Ventris i Chadvick sredinom 50-tih godina 20.st.oljeća)- na mikenskom dijalektu iz 15-13 st.pr.Kr.

Nakon propasti mikenskog carstva nastaje prekid pismenosti do 8 st. s Homerovim epovima.

Od 8 st.pr.kr. upotrebljava se linear A.

Grčki se jezik dijeli na sjeverne i južne dijalekte.

 

sjeverni

sjevero zapadni

 

dorski

lirika: Pindar (6.-5.st.p.k.) i Bakhilid (6.-5.st.p.k.)

eolski

pjesnici Sapfa i Alkej

južni

jonsko-atički

Jonski: Homer, Hesiod, Herodot, stari filozofi Heraklit, Parmenid, Atomisti

Atički: tragičari: Eshil, Sofoklo; komediograf: Aristofan; mlađi filozofi: Platon(5st.p.k.), Aristotel (4st.p.k.), Tukidid

mikenski

 

akadijsko-ciparski

 

 

U 3 st.p.k. se na temelju atičkog narječja izgrađuje koine, zajednički grčki dijalekt, iz kojeg su prouzašli svi suvremeni grčki dijalekti, osim cakonskoga.

 

4 Italski jezici

Postoje dvojbe da li italski jezici predstaljaju jednu granu IE. prajezika ili su to dvije jezične grupe čije su sličnosti među nastale međusobnim utjecajem na prostoru Apeninskog poluotoka. Matasović tvrdi da je italska grupa jezika bila jedna od IE. grana jezika koja se među prvima odvojila od svog jezika-pretka.

Dijele se na dvije grane jezika.

 

oskičko – umbrijski

umbrijski

Tabulae Iguvinae – vjerski ritual zapisan u kamenu

oskički

Cippus Abellanus,

Tabula Bantina

predsamničanski

nekoliko natpisa iz 6 st.p.k.

latinsko – faliskički

latinski

Arhajski spomenici latinskog:

-Fibula praenestina, navodno iz 7.st.p.k.

-Duenosov natpis na posudi za piće iz 6 ili 7 st.p.k.,

-Lapis niger natpis s foruma iz 6st.p.k.,

-Lapis satricanus iz 6st.p.k. -osio,

-Natpis iz Lavinija,

-Natpis iz Tivolija,

-Carmen Arvale i Carmina Saliaria,

-Zakon dvanaest ploča.

 

Latinski je potisnuo sve italske jezike osobito nakon "savezničkih ratova" u 1.st.p.k.

Najvažniji pisci latinskog su:
Plaut je živio u 3-2 st.p.k.

5 Keltski jezici

Novija podjela dijeli keltske jezike na keltiberski, koji se ranije odvojio od ostalih te na kontinentalne i otočne keltske jezike.

 

 

 

 

 

keltiberski

 

-Brončana ploča iz Borrotite

kontinentalni posvjedočeni ranije od otočnih, ali na kratkim i vrlo oštećenim natpisima

galski

-Kaledar iz Colognya

-Natpis iz Larzaca

lepontijski

 

otočni  posvjedočeni već u 4.st. natpisima pisanim ogamskim pismom.

britski: -velški,

            -bretonski,

            -kornički

velški: Gododdin 6.st. od barda Aneurina

goidelski:  -irski,
                 -škotski,
                 - manski

-irski: Amra Coluimb Chille 6.st.

 

Keltski se jezici dijele mogu podijeliti i po odrazu IE  *kw na slijedeći način:

P-keltski

lepontijski (jezik koji se govorio u talijanskim alpama u 1 tis.p.k.)

 

galski

-Kaledar iz Colognya

-Natpis iz Larzaca

britski: -velški,

            -bretonski,

            -kornički

-velški: Gododdin 6.st.

Q-keltski

keltiberski

-Brončana ploča iz Borrotite

goidelski:  -irski,
                 -škotski,
                 - manski

-irski: Amra Coluimb Chille 6.st.

 

Pisac prve gramatike keltskog jezika je Johan Zeuss.

6 Germanski jezici

Među prva pisana svjedočanstva germanskih jezika ubrajaju se:
natpis na kacigi iz Negaua (u Austriji), te runski natpisi  iz prvih stoljeća poslije Krista:
natpis na rogu iz Galehusa (pisan runskim pismom)  .

Dijele se na sjevero-istočne i zapadne germanske jezike.

 

istočni

gotski

-Novi zavjet preveo biskup Wulfila 4.st (sačuvan u djelu Codex argenteus što se čuva u Vatikanu).

Govorio se u Španjolskoj , Italiji , Balkanu a izumro je još u ranom srednjem vijeku.

-na Krimu je preživio kao Krimskogotski do u 16 st.

vandalski, burgundski…

 

sjeverni

sjevernornogermanski ili nordijski: pranordijski> staroislandski

-runski natpisi

-prozno mitološku poeziju na staroislandskom, Eddu je napisao Snorri Sturluson (1179- 1241), islandski pjesnik, povjesničar i učitelj. On je također autor djela Heimskringla.

-Islanske sage

istočna grana> švedski, danski

 

zapadna grana> islandski, norveški (nyorsk), ferski

 

zapadni

staroengleski

-Beowulf 7st.

starofrizijski

-posvjedočen od 13 st.

starosaski

 

staroniskofranački>nizozemski

 

starovisokonjemački>njemački, jidiš

-Pjesma o Hildebrandu 8.st

 

7 Armenijski jezik

Armenijski je posvjedočen prijevodom Novog zavjeta Mestrop Maštoca iz 5. stoljeća.

Na staroarmenskom (grabar) sačuvani su prijevodi hagiografskih djela s bizantskog i grčkog i siriskoga ( Povijest Fausta Bizantinca, Himne sv. Efrema), te nešto izvorne književnosti (armenska povijest Mojsija Korenskoga ili djela Eznika Kohbacija).

Dugo se smatralo da je to jedan od iranskih dijalekata, sve dok u 19. stoljeću njemački lingvista Hubschman nije dokazao njegovu neovisnost.

 

8 Toharski jezici

Otkriveni su na spomenicima pronađenim u Kinskom Turkestanu početkom 20. st.

Pripadnost indoeuropskoj jezičnoj porodici i samostalan položaj unutar nje dokazali su  Sieg i Siegling 1911. Oba su toharska jezika izumrla prije 1000.godine

 

toharski A

-nešto izvornog pjesništva

-buddhistički spisi, trgovački zapisi

toharski B

 

9 Baltoslavenski jezici

Baltoslavenski jezici se dijele na baltičku i slavensku granu.

 

Slavenski su jezici posvjedočeni od 9. st. kada su braća Konstantin i Metoda i njihovi učenici zasnovali slavensku pismenost prevevši svete spise i izmislivši dva slavenska pisma: glagoljicu i ćirilicu.

Staroslavenski je jezik prvih prijevoda svetih spisa. U dijalekatskom smislu je blizak jezicima iz kojih su se razvili makedonski i bugarski.

Staroslavenski su tekstovi pisani na dva pisma:
- glagoljici (Marijinsko evanđelje, Zografsko evanjđelje, Assemanijev izbornik, Sinajski psalterij, Kijevski listići)

- ćirilici (Savina knjiga, Ostromirovo evanjđelje, Suprasaljski zbornik)

Ovi su tekstovi sačuvani u kasnijim rukopisima s utjecajima drugih slavenskih jezika, ali u stvari odražavaju staroslavenski jezik iz 9. st.

 

Slavenski jezici dijele se na tri grane:

južnoslavenski

staroslavenski, slovenski, bugarski, makedonski, kompleks hrvatskog, srpskog, bošnjačkog i crnogorskog

istočnoslavenski

ruski, bjeloruski, ukrajinski

zapadnoslavenski

češki, slovački, poljski, kašupski, slovinski, polapski, gornjolužički i donjolužički te rusinski

 

 

Baltijski jezici dijele se na dvije grane:

zapadnobaltijski

staropruski

-Elbinški rječnik  14.st

-Rječnik Simona Grunaua 16.st

-Prvi i drugi katekizam 1545. g.

-Lutherov Enchiridion u prijevodu Alberta Willa 1561. g.

-izumro do 17. st

jatvinški

 

istočnobaltijski

litavski

> žemaitski i aukšaitski dijelekti

-Dzukijske molitve 16.st.

-Mažvyadasova djela

latvijski

 

 

10 Albanski jezik

Albanski se jezik vjerojatno razvio iz ilirskoga, koji je posvedočen samo glosama i onomastičkim podacima.

Albanski jezik je posvjedočen prvi puta glosama iz 14 stoljeća.
Kratkih tekstova ima iz 15. st. a prvi veći tekstovi su posvjedočeni tek iz 16. st. (Meshari "Misal" 1555.,  Dottrina cristiana 1592)

Albanski ima dva prilično različita dijalekta:

- sjeverni  gegijski

- južni  toskijski

11 Fragmentarno posvjedočeni jezici

U tu se skupinu ubrajaju slijedeći jezici:

-  luzitanski (govorio se u Portugalu prije romanizacije)

- asturijski (iz središnje Španjolske)

- iberski (jugoistočna Španjolska)

- tartesanski (jugozapadna Španjolska)

- piktski (Škotska i Irska)

- venetski, sjevernopicenski, ligurski, mesapski (drevna Italija)

- ilirski: histarski, liburnski, delmato-panonski i ilirski

- dački, trački (Rumunjska i sjeverna Bugarska)

- macedonski i peonski

- frigijski (mala Azija)

- sidetski i pisidijski (anatolijski dijalekti)

 

PISMA NAJSTARIJIH OČUVANIH ZAPISA

Klinopis

Klinopisom su pisani hetitski, luvijski, palajski, staroperzijski natpisi.

Klinopis hetitskih spomenika je dešifrirao B.Hrozny 1916. godine.

Latinica

Ogamsko pismo

Runsko pismo

Ćirilica i glagoljica

Brahmi i devanagari

 

 

NAJVAŽNIJI ISTRAŽIVAČI INDOEUROPEISTIKE

 

-Joseph Scaglier 1540-1609. Pokušao podijeliti europske jezike na četiri skupine prema njihovom nazivu za imenicu "bog".

 

-James Parsons 1767. Proučava jezike s biblijskim nazorom na jezično podrijetlo i izvor IE jezika.

 

-William Jones 1796. Uočio je povezanost staroindijskog jezika s grčkim i latinskim te pokrenuo prava znanstvena poredbena jezikoslovna proučavanja.

 

-Rasmus Rask (b. Nov. 22, 1787, Braendekilde, Den.--d. Nov. 14, 1832, Copenhagen), Danish language scholar and a principal founder of the science of comparative linguistics. In 1818 he first showed that, in their consonant sounds, words in the Germanic languages vary with a certain regularity from their equivalents in the other Indo-European languages, e.g., the English father, acre, and the Latin pater, ager. What Rask observed proved to be the basis of a fundamental law of comparative linguistics (Grimm's law), enunciated in 1822 by Jacob Grimm.

 

-Franz Bopp (objavio radove 1816., 1833.) predstavnik znanstvenog pristupa poredbene indoeuropeistike. Bopp naziva praindoeuropski jezik Stammsprache.

 

-Mladogramatičari (junggrammatiker), any of a group of German scholars that arose around 1875; their chief tenet concerning language change was that sound laws have no exceptions.

 

-August Schleicher (1821-1868). Osim što je bio uključen u usustavljivanje poredbenih dokaza, pokušao je rekonstruirati rani oblik uspoređivanih riječi. Njegova je metoda temelj današnje metode rekonstrukcije IE riječi. Schleicherova najveća izmišljotina je bila rekonstruirana narodna priča o konju: "Avis akvasas ka" Ovca i konj. U njoj je pokušao na temelju poredbene metode sastaviti basnu na indoeuropskom.

Schleicher je napravio genealoško stablo u kojem je iznio svoje pretpostavke o tijeku odvajanja IE-kih jezika od svoga prapretka. Genealoška teorija iznosi i podjelu na kentum i satem jezike.

 

-Johannes Schmidt (1843-1901) je iznio teoriju valova koja govori o međusobnom utjecaju susjednih jezika na stvaranje novih jezičnih grana.

 

-Adalbert Kuhn (1852) osnovao je poredbenu mitologiju utemeljenu na poredbenoj filologiji.

U Zur ältesten Geschichte der indogermanischen Völker (1845; "O najstarijoj prošlosti indoeuropskih naroda " iznio je svoje pretpostavke o narodu indoeuropljana do njihove razdiobe u razne grane. Njegovo drugo djelo glasi Mythologische Studien, 2 vol. 1886-1912; "Mitološke studije".

-Friedrich Karl Brugmann (b. March 16, 1849, Wiesbaden, Nassau [Germany]--d. June 29, 1919, Leipzig, Ger.), German linguist who gained a position of preeminence in comparative Indo-European linguistics during the late 19th and early 20th centuries as a result of his comprehensive and still-authoritative research in this field.
His own contribution to establishing the ascendancy of the Neogrammarian position was the publication of a highly original study of nasal sounds (1876). The first volume of Morphologische Untersuchungen (1878; "Morphological Investigations"), partly edited by Brugmann, contained his statement of the Neogrammarian views. In 1891 he founded, with Wilhelm Streitberg, the journal Indogermanische Forschungen ("Indo-European Researches"). During most of his professional life (1887-1919), Brugmann was professor of Sanskrit and comparative linguistics at the University of Leipzig. Of his 400 publications, the work on which his fame most securely rests is the two volumes on sounds and forms he prepared for the Grundriss der vergleichenden Grammatik der indogermanischen Sprachen, 5 vol. (1886-93; Outline of the Comparative Grammar of the Indo-Germanic Languages). The three volumes on syntax were prepared by Berthold Delbrück. A second, greatly enlarged edition was issued between 1897 and 1916.

-Jacob Grimm b. Feb. 24, 1786, Hanau--d. Dec. 16, 1859, Berlin. Jedan od dvoje braće Grimm poznaatih po skupljanju bajki i narodnih priča. While collaborating on these subjects for two decades (1806-26), Jacob also turned to the study of philology with an extensive work on grammar, the Deutsche Grammatik (1819-37). The word deutsch in the title does not mean strictly "German," but it rather refers to the etymological meaning of "common," thus being used to apply to all of the Germanic languages, the historical development of which is traced for the first time. He represented the natural laws of sound change (both vowels and consonants) in various languages and thus created bases for a method of scientific etymology; i.e., research into relationships between languages and development of meaning. In what was to become known as Grimm's law, Jacob demonstrated the principle of the regularity of correspondence among consonants in genetically related languages, a principle previously observed by the Dane Rasmus Rask. Jacob's work on grammar exercised an enormous influence on the contemporary study of linguistics, Germanic, Romance, and Slavic, and it remains of value and in use even now. In 1824 Jacob Grimm translated a Serbian grammar by his friend Vuk Stefanovic Karadzic, writing an erudite introduction on Slavic languages and literature. 

-Karl Verner, danski lingvista u članku "Eine Ausnahme der ersten Lautverschiebung" ("An Exception to the First Sound Shift"), in the Zeitschrift für vergleichende Sprachforschung of July 1875, iznio tzv. Vernerov zakon o prelazu bezvučnih okluziva u zvučne frikative, a ne u bezvučne frikative kako to iznosi Grimmov zakon.

-Antoine Meillet, (b. Nov. 11, 1866, Moulins, Fr.--d. Sept. 21, 1936, Chāteaumeillant), one of the most influential linguists of his time. Using a comparative method of utmost precision, he clearly explained the early Indo-European linguistic system and traced its history. He steadily emphasized that any attempt to account for linguistic change must recognize that language is a social phenomenon. He also explored the psychological factors in sound changes.

-Jerzy Kurilowicz, (b. Aug. 26, 1895, Stanislav, Galicia, Austria-Hungary--d. Jan. 28, 1978, Kraków, Poland), Polish historical linguist who was one of the greatest 20th-century students of Indo-European languages. His identification of the Hittite medial h in 1927 substantiated the existence of the laryngeals, Indo-European speech sounds postulated by the Swiss linguist Ferdinand de Saussure in 1879. Djela: Études indo-européennes I (1935; "Indo-European Studies I"). L'Apophonie en indo-européen (1956; "Apophony in Indo-European") and The Inflectional Categories of Indo-European (1964).

-Watkins?

Etimološke rječnike su pisali:

IE: Pokorny, Walde, Hoffman, Ernout, Meillet,
Hr: Skok, ?

FONOLOGIJA

OSNOVNI POJMOVI POREDBENE FONOLOGIJE

Fonologija proučava plan izraza jezičnih jedinica. Ona utvrđuje fonološku organizaciju postojećih jezičnih sistema.

Poredbenopovijesna fonologija se bavi proučavanjem glasovne organizacije genetski srodnih jezika i objašnjava zašto postoje podudarnosti.

 

Glasovna strana jezika je organizirana pomoću fonoloških reprezentacija i fonoloških pravila.

Fonološke reprezentacije predstavljaju mentalne strukture pohranjene u memoriji govornika nekog jezika, dok su fonološka pravila mentalne operacije koje se odvijaju u svijesti govornika prilikom oblikovanja izraza neke jezične izreke.

Temeljna fonološka reprezentacija je leksička reprezentacija.

Najosnovnija razina prikaza je vremenska razina.

Melodijska razina prikaza je organizirana u snopovima distinktivnih obilježja..

 

Popis distinktivnih obilježja

 

naziv

opis

glasovi

konsonant

nije vokal

p, t, k, kw, b, d, g,

 n, m,

 f, s, h,

 v, y, r, l

sonorantan

govorni organi ne ometaju spontano vibriranje  glasnica i ne stvaraju šum

y, r, l, w,

m, n

prekidan

tijekom artikulacije segmenta nastaje potpun prekid zračne struje

p, t, k, kw, b, d, g

nazalan

meko se nepce podiže i zračna struje prolazi kroz nosnu šupljinu

m, n

zvučan

glasnice vibriraju

a, e, i, o,

b, d, g,

n, m,

y, r, l, v

stridentan

segmenti koji su obilježeni šumom visoke frekvencije

f, s

anterioran

tvore se u prednjem dijelu usne šupljine

e, i,

y, r, l, w,

m, n,

p, t,

b, d,

f, s

koronalan

tvore se vrškom jezika

n,

l, r,

t, d,

s

visok

tvori se povišenjem položaja tijela jezika

i, u,

y, w,

k, kw, g,

h

lateralan

zrak struje sa strane jezika

l

zaobljen

usnice se prilikom izgovora zaobljuju

o, u, kw

 

 

 

a

e

o

i

u

y

w

m

n

l

r

p

t

kw

k

b

d

g

f

s

h

konsonant

-

-

-

-

-

-

-

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

sonorantan

 

 

 

 

 

+

+

+

+

+

+

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

prekidan

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

+

+

+

+

+

+

+

-

-

-

nazalan

-

-

-

-

-

-

-

+

+

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

zvučan

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

-

-

-

-

+

+

+

-

-

-

stridentan

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

+

+

 

anterioran

 

+

 

+

 

+

+

+

+

+

+

+

+

 

 

+

+

 

+

+

 

koronalan

 

 

 

 

 

 

 

 

+

+

+

 

+

 

 

 

+

 

 

+

 

visok

 

 

 

+

+

+

+

 

 

 

 

 

 

+

+

 

 

+

 

 

+

lateralan

 

 

 

 

 

 

 

 

 

+

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

zaobljen

 

 

+

 

+

 

 

 

 

 

 

 

 

+

 

 

 

 

 

 

 

 

a

e

o

i

u

y

w

m

n

l

r

p

t

kw

k

b

d

g

f

s

h

 

Fonološka pravila mogu biti:

- ograničenja protiv nedopuštenih struktura

- operacije koje se primjenjuju na polaznim (dubinskim) fonološkim reprezentacijama, a kao rezultate daju izvedene (površinske) fonološke reprezentacije

Glasovne podudarnosti

Postojanje sustava glasovnih podudarnosti između neka dva ili više jezika smatra se jednim od dva temeljna dokaza genetske srodnosti tih jezika.

Važno je uočiti da segmenti koji se podudaraju ne moraju biti slični u fonetskom smislu, već jedino predvidljivo podudarni.

Rekurentnost glasovnih podudarnosti čini njohove hipoteze opovrgljivima.
Opovrgljivost znači da se neka hipoteza može pokazati pogrešnom.

Glasovne podudarnosti za koje nema poznatih opovrgavajućih protuprimjera nazivaju se glasovni zakoni.

 

Rekonstrukcija

Rekonstrukcija ima tri razine.

Formalnu, materijalnu i  prostorno-vremensku.

 

Na formalnoj razini, rekonstrukcije fonema shvaćamo kao apstraktne simbole koji nam omogućuju da sažeto zapišemo podudarnosti među posvjedočenim jezicima.

Postupak rekonstrukcije na toj je razini posve mehanički, a dobiveni rezultati su sigurni, premda o prajeziku govore samo to da je on morao biti rakav da je iz njega moguće izvesti jednoznačno izvesti naš rekonstrukt.

U rekonstrukt uvodimo dva simbola iz kojih izvodimo foneme izvedenih jezika, ili više ukoliko se za to pokaže potreba.

 

 Na materijalnoj razini rekonstrukcija fonološki i fonetski interpretira simbole pretpostavljene u rekonstruktu. Pri tome rekonstruirane simbole interpretiramo kao segmente prajezika, a pravila izvođenja kao glasovne promjene kojima su iz segmenata prajezika nastali segmenti posvjedočenih jezika.

U fonološkoj i fonetskoj se interpretaciji služimo tipološkim filtrima kako bismo izbjegli pogreške.

Sinhronijska tipologija  poučava koje su rekonstrukcije usporedive s pojavama posvjedočenim u većem broju jezika svijeta.

Dijakronijska tipologija  poučava koje su jezične promjene dobro posvjedočene u jezicima čija nam je povijest dobro poznata.

Od dviju mogućih interpretacija bolja je ona koja je dobro posvjedočena u većem broju jezika svijeta.

 

Na prostorno – vremenskoj razini pokušavamo rekonstruirani prajezik interpretirati u prostoru i vremenu, odnosno utvrditi kada se i gdje govorio, te kako se tijekom svoje povijesti razvijao. Treća rekonstrukcija nužno zadire u probleme rekonstrukcije kulture govornika rekonstruiranoga prajezika.

 

Analogija i ujednačavanje

Analogija je proces kojim jedan jezični element biva zamijenjen drugim na osnovi neke proporcije odnosa, koja se algebarski može izraziti kao a:b=c:x, gdje se x zamjenjuje novim oblikom.

genitorem: genitor=arborem: arbor (<arbos je pravilni oblik ali je prema genitor analogijom zamjenjen).

 

Ujednačavanje je proces kojim jedan jezični element biva zamijenjen drugim kako bi se postigla ujednačenost neke morfološke paradigme.

 

Sinkronijska pravila i dijakronijske promjene

Pri opisu glasovnih promjena, jedno te isto pravilo može imati dvije interpretacije:

-sa stanovišta jezičnoga opisa kao sinkronijsko fonološko pravilo

-sa stanovišta jezične povijesti kao  dijakronijsku glasovnu promjenu

 

KONSONANTIZAM

INDOEUROPSKI OKLUZIVI

Okluzivi u praindoeuropskom su rekonstruirani na ovaj način:

 

bezvučni

zvučni

aspirirani

labijali

p

b

bh

dentali

t

d

dh

guturali

velari

k

g

gh

palatalizirani

k'

g'

gh'

labiovelari

kw

gw

gwh

 

Neki lingvisti smatraju da je IE imao samo dva reda guturala, što je i moguće za neku raniju fazu IE jezika, ali se za kasniju fazu razvoja, neposredno pred raspad IE jezika može nizom primjera utvrditi da je u PIE bilo tri reda guturala, kako je i prikazano u ovoj tablici.

 

Aspirirani glasovi:

Fonetska interpretacija aspirirane serije okluziva je dosta sporna. Teško je povjerovati da je IE bio jezik samo s zvučnim aspiriranim, bez bezvučnih aspiriranih, budući da tipološki ne postoje takvi jezici na svijetu. Obrnuta situacija, tj. da jezik posjeduje bezvučne aspirarane glasove bez zvučnih aspiriranih postoji. Vjerojatnije su IE okluzivi, koje tradicionalna indoeuropeistika smatra zvučnim aspiriranima, bili distinktivno aspirirani, a fonetski zvučni ili bezvučni, zavisno od položaja unutar riječi. Nažalost nije moguće utvrditi na kojim su mjestima bili kakvi.

Staroindijski jezici, u kojima je posvjedočena distinkcija zvučnih/bezvučnih apsiriranih, vjerojatno su preuzeli  tu distinkciju od nekog neindoeuropskog jezika.

Možda se na temelju latinskog i grčkog može zaključiti da su na početku riječi aspirirani bili bezvučni, a u sredini riječi zvučni.

 

Glotalna teorija:

Glotalnu teoriju su početkom sedamdesetih neovisno formulirali P.Hopper i T. Gamkrelidze i V. Ivanov. Oni su na osnovi sumnje o prisutnosti IE bilabijalnog okluziva *b, koji je u IE bio rijedak element (čini se da je posuđen iz neidoeuropskih jezika). Za fonetsku interpretaciju.

Tablica odraza IE BEZVUČNIH OKLUZIVA

 

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

*p

p

p

p

p

f

 

 

 

*t

t

t

t

t

 

 

 

 

*k

c

k

k,c

k,č,c

 

 

 

 

*k'

c

k

ś

s

 

 

 

 

*kw

qu

p,

t ispred prednjih,

k u okolini u

k,c

k,č,c

 

 

 

 

 

primjeri za:  *p

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

*ph2ter "otac"

pater

pathr

pita

 

fadar

athir

 

 

*prek'-"moliti"

precor

 

 

prositi

fraihnan

 

prašyti

 

*peysk-/ *pisk

"riba"

piscis

 

 

 

fisks

 

 

iasc

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

primjeri za:  *t

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

*treyes

"tri"

tres

treiV

trayas

trьje

 

 

trys

 

*wertoh2

"okrećem"

uerto

 

vart

vrьteti se

 

 

 

ad:fert

"preokreće"

*tep-

"topao"

tepeo

 

tapami

toplъ

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

primjeri za:  *k

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

*krewh2s

"sirovo meso, krv"

cruor

kreaV

kraviš

krьvь

 

 

kraujas

cru

*kļnis

"brijeg"

collis

 

 

 

eng: hyll

 

kalnas

 

kerp

"brati, kositi"

carpo

karpoV

 

 

 

steng: haerfest "žetva"

 

kerpu

"siječem"

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

primjeri za:  *L

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

deL T "deset"

decem

deka

da§a

desetь

taihun

 

dešimt

 

Llewos "slava"

cluor

kleoV

§ravas

slovo "riječ"

 

 

 

 

Lerh2s "glava"

cerebrum "mozak"

kara

§iras

 

hirni "mozak"

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

primjeri za:  *kw

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

kwi-/kwo

quis, quid

tiV, ti

kas, kim

kъto, čъto

 

 

kas

cia

sekw "slijediti"

sequitur

epetai

sacate

 

 

 

sekti

schid

kweloh2 "okrećem se"

colō "štujem"

pelomai

car‚mi

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Tablica odraza IE ZVUČNIH OKLUZIVA

 

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

b

b

b

b

b

b

b

 

 

d

d

d

d

d

d

d

 

 

g

g

g

g, j

g, ž, z

g

 

g

 

g'

g

g

j

z

 

 

 

 

gw

u-, g-,    -gu-

b,
d spred prednjih,  
g  u okolini u

g, j

g, ž, z

 

 

 

 

 

primjeri za *b

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

bel- "snaga"

d¢-bilis "slab"

belteroV

balam

bolji

 

 

 

 

terHb- "nastamba"

trabs "greda"

teramna

 

 

 steng. dorp

 

 

 

bak- "štap"

baculum

baktron

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

primjeri za *d

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

deh3- "dati"

dō, dare

diomi

dad‚mi

dati

 

 

duoti

 

h1ed- "jesti"

edō

edomai

admi

ĕsti

steng. itan

 

 

 

daLru "suza"

dacrima

dakru

 

 

tagr

 

 

der

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

primjeri za *g

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

yugom "jaram"

iugum

zigon

yugam

igo

juk

iukan

 

 

ger- "skupljati"

grex "stado"

ageirw

 

grъstь "pregršt"

gurgulys "zadebljanje"

 

graig "krdo"

 

geh2u- "biti radostan"

gaudeō

ghJew

 

 

 

 

džiaugiuos

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

primjeri za *˜

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

 ˜neh3 "znati"

gnōscō

gignwskw

j“‚nam

znati

kunam

 

žinoti

 

˜°h3to

gnāto

gnoto

jatā

zęto

 

 

 

 

h2e˜- "voditi"

agō

agw

aj‚mi

 

 

 

 

agid

h2mel˜ "musti"

mulgeō

amelgw

 

mlъza

 

 

melžti

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

primjeri za *gw

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

gwerh3- "piti, žderati"

uorō

bibrwskw

girati

žьra

 

 

gerti

 

gwem- "koračati, ići"

uenio

bainw

gacchati

 

qiman "doći"

 

 

 

nogw- "nag"

nudus

gumnoV

 

nagъ

steng. nacod

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Tablica odraza IE ASPIRIRANIH OKLUZIVA

 

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

*bh

f-, -b-

j

bh

b

 

 

 

 

*dh

f-, -d-,   -b-

J

dh

d

 

 

 

 

*gh

h

c

gh, jh

g, ž, z

 

 

 

 

*g'h

h

c

(jh), h

z

 

 

 

 

*gwh

f-, -v-,   -gu-,-b-

j, J, c

gh, jh

g, ž, z

 

 

 

 

 

primjeri za *bh

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

bheroh2 "nosim"

fero

jerw

bhar‚mi

bera

baira

 

 

berid

nebhos "oblak"

nebula

nejoV

nabhas

nebo

 

nepiš

 

 

bher-/bhor- "raniti"

feriō

 

 

borja "boriti se"

stvnj. berjan "udariti"

 

baru

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 primjeri za *dh

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

dheh1- "činiti"

f¢ci "učinio sam"

tiJemi

dadh‚mi

dĕti

st.eng. dōn

 

 

 

bhedh "bosti"

fodiō

 

 

bosti

 

 

bedu

 

dhegwh-/dhogwh- "gorjeti"

foueō

tejra
"pepeo"

dahati

 

 

 

 

 

dhugh2at¢r

 

Juhater

duhit‚

dьšti

dauhtar

 

 

 

dhey˜h "zid"

fīg

Jeic

 

diz

 

 

 

 

madhu

 

meJiV

madhu

medъ

 

 

 

mid

dhuHmos "dim"

fńmus

JumoV

dhńmas

 

 

 

dńmas

 

 

primjeri za *gh

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

ghostis "gost"

hostis "neprijatelj"

 

 

gostь

gasts

 

 

 

h3nogh- "nokat"

unguis

onucoV, onux

 

nogъatь

nagal

 

nagutis

 

ghor- "strašiti se"

horreō

 

ghlšuš "uzbuđen"

 

 

 

 

armenijski garšim

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

primjeri za *g'h

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

we˜hoh2 "vozim"

uehō

 

vah‚mi

veza

 

 

vežu

 

h3mey˜h- "mokriti"

mingō

omeicw

mehati

 

 

 

mešti

 

h2en˜hu "uzak"

angustus

 

 

azъkъ

aggwus

 

 

 

˜hel

 

 

hari

zelen

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

primjeri za *gwh

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

gwhen- "ubiti"

d¢-fendō

Jeinw

hanti

goniti

 

kuenzi

ganyti "pasti stoku"

gonid

sneygwh- "snijeg"

nix, niu-em

nija

(ak.sg.)

 

snĕgъ

snaiws

 

 

 

gwhiHslo- "nit, žila"

f‹lum

 

 

žila

 

 

gysla

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Fonetska i fonološka pravila za okluzive

Arijska palatalizacija

Arijskom palatalizacijom se naziva fonetska promjena po kojoj su se bezvučni, zvučni i aspirirani

velari k, g, gh i labiovelari kw, gw, gwh

palatalizirali u: c, j, jh   ispred IE *e, *i .

 

IE

skr.

kwetwores "četiri" 

catv‚ras

kwekwore  "učino je"

cak‚ra

 

Prva, druga i treća staroslavenska palatalizacija

U staroslavenskome, kao i u drugim slavenskim jezicima djelovale su tri palatalizacije.

Prva palatalizacija:

IE *k,  i *kw  prešlo je u č,
IE *g, i *gw  prešlo je u ž,  ispred IE *e, *¢, *i

IE

stsl.

gweneh2

žena

Druga palatalizacija:

IE *k prešlo je u c,

IE *g prešlo je u z,  ispred IE *oy, *h2ey > *ay

IE

stsl.

kwoyneh2 "cijena, kazna"

cĕna  (lat ponena, gr. poinh)

Treća palatalizacija:

IE *k prešlo je u c,

IE *g prešlo je u z, iza prednjih samoglasnika (anteriorni: e, i )

IE

stsl.

atikos

otьcь "otac"

 

Grimmov zakon u germanskom

Po Grimmovom zakonu (Jakob Grimm 1822):
1-IE bezvučni okluzivi u germanskom postaju bezvučni frikativi

2-IE zvučni okluzivi postaju bezvučni

3-IE aspirirani okluzivi postaju neaspirirani okluzivi ili (?) zvučni frikativi

 

1-IE  bezvučni okluzivi

stger.

2-IE zvučni okluzivi

stger.

3-IE aspirirani okluzivi

stger.

p

f

b

p

bh

b

t

ž

d

t

dh

d

k

c

g

k

gh

g

L

c

˜

k

˜h

g

kw

cw

gw

kw

gwh

gw

 

p, t, k ostaju nepromijenjeni nakon s, f, ž i c.

IE

stger.

bhreh2t¢r

brožar (lat. fr‚ter)

h1ed- "jesti"

itan (lat. edo)

 

Vernerov zakon u germanskom

Po Vernerovom zakonu:

IE bezvučni okluzivi ne postaju bezvučni frikativi (Grimmov zakon), već zvučni frikativi u sredini riječi ukoliko neposredno ispred njih u indoeuropskom nije stajao ton.
Mjesto indoeuropskoga tona se utvrđuje prema vedskom, a ponekad i grčkome.

 

IE  bezvučni okluzivi

ger. Grimmov

ger.Vernerov

p

f >

-b-

t

ž >

-đ-

k

c >

-g-

L

c >

-g-

kw

cw >

-gw-

s

>

 -z-

 

IE

stger.

sept°

sibun (ved sapta – ton na ta, znači iza)

ph2t¢r

fađar (ved. pit‚ - ton na t‚, znači iza)

 

Fonološka pravila za latinske okluzive

Labiovelari u latinskom

IE *kw prelazi u c ispred zaobljenog vokala (o, u) i konsonanta.

IE

lat.

sekw-

sequitur "slijediti",  ali  secundus "slijedeći"

 

IE *gw dalo je u praitalskom gw koje je u latinskom očuvano samo iza nazala.

IE

lat.

°gwen

inguen "slabine" (gr. adhn)

 

IE *gwh dalo je u lat f- na početku riječi.

IE

lat.

gr.

skr.

gwhermos-/ gwhormos- "topao"

formus "topao

JermoV

gharmas "vrućina"

 

IE *gwh dalo je u lat. –u- u sredini riječi. Prividan je izuzetak iza n gdje je odraz > -gu, jer se to izgovaralo kao ŋw.

IE

lat.

snigwh° "snijeg (ak.sg.)"

niuem

sningwh- "sniježiti (gwh iza n)"

ninguit

 

IE *gwh na kraju riječi, ispred s dalo je *g> c

IE

lat.

snigwhs "snijeg (n.sg.)"

nigs> nix

 

IE *gwh u sredini riječi, ispred r dalo je b

IE

lat.

dhegwhris od korijena *dhegwh- "paliti"

febris "groznica"

 

IE ˜wh i gh w su se odrazili isto kao i *gwh> f-, -u-, ispred r –b-, ispred s c#

Odraz *kw je upitan. Na početku riječi *kw>c, u sredini *kw>qu

IE

lat.

gr.

skr.

˜hw¢r "zvijer"

ferus "divlji"

Jhr

stsl.zvĕrь

h1eLwos

equus

 

a§vas

kweh2s – "sir"

c‚seus

 

stsl. kvasъ

Lwon-

canis

 

§van

 

Asimilacija labiovelara (*kw, *gw, *gwh) u latinskom

Ako se u jednoj latinskoj riječi nađu bilabijalni (p,b, bh) i labiovelarni (kw, gw, gwh) okluziv, bilabijal prelazi u labiovelar.

 

IE

lat.

gr.

skr.

pekwoh2

*kwekwō>coquō

pessw

pac‚mi

penkwe "pet"

qu‹nque

pente

pa“ca

perkwus "hrast"

quercus

st.eng furh "žir"

lit. Perk˜nas

 

Aspirirani okluzivi u latinskom

U praitalskom IE aspirirani okluzivi su prešli u bezvučne frikative na početku riječi, a u zvučne frikative u sredini riječi.

 

IE

lat.

bh

f-, -b-

dh

f-, -d-,   -b-

gh

h-, -g-

˜h

h-, -g-

gwh

f-, -v-,  -gu-,-b-

           

U svim italskim jezicima vrlo su rano eliminirani interdentalni frikativi.

Neke su riječi u latinskom posvjedočene sa i bez h na početku. Inačice bez h u pravilu odražavaju pučki izgovor, u kojem je taj glas rano nestao.

IE

lat.

˜hans- "guska"

hanser / anser (skr. ha°sas)

 

harena / arena

 

Thurneysenov zakon u latinskom

Pralatinski bezvučni velarni okluziv (k) se ozvučuje ispred nazala (n, m) u g.

*kn>gn, *km>gm. Zakon je djelovao prije anaptikse.

IE

lat.

deknos  "dostojan"

dignus

secmentom "segment"

segmentum

 

Disimilacija dentala t pred l u latinskom

IE -tl- > -kl- > lat. –cl- , s anaptiksom –culu-

IE

lat.

sakro-tlom

umbr. sakaraklum "hram", lat.sacer

h2erh3tlom "ralo"

ar‚trum

 

Ozvučivanje okluziva na kraju riječi u latinskom

Na kraju riječi su u pralatinskome svi bezvučni okluzivi postali zvučni.

IE

lat.

h2epo "od"

ab (s apokopom završnog samoglasnika)

 

INDOEUROPSKI FRIKATIVI

Indoeuropski je imao 4 frikativa: *s, i 3 laringala h1, h2, h3. U tipološkom smislu neobično je postojanje samo jednoga stridentnog frikativa  *s, budući da jezici obično razlikuju barem dva takva segmenta, npr. /s/, i /š/.

Tablica odraza *S:

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

s

s, VrV

'V-, sC, -V

s, š

s, x

 

 

 

 

 

primjeri za *s

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

sekw "slijediti"

sequor

ʻepomai

sacate

sočiti

 

 

sekti

sechithir

sed- "sjediti"

sedeō

ʻexomai

sadati

sĕdĕti

engl. sit

 

 

 

serpoh2 "puzim"

serpō

ʻerpw

sarpa "zmija"

 

 

 

 

 

sth2tos "postavljen"

status

statoV

sthitas

stati

 

 

 

 

 

U grčkom je *s prešlo u *h osim ispred konsonanta i na kraju riječi.

Postoje varijacije između dijalekata. U mikenskom se *h održalo u svim položajima, a u atičkom i drugim dijalektima se *h gubi između samoglasnika: *nebhesos "oblaka"> hom. nejeoV, at. nejouV skr. nabhasas, stsl. nebese.

 

RUKI pravilo

U indoiranskom, staroslavenskom i litavskom *s prelazi u š iza *r, *u, *k, *i.

U slavenskom je š prešlo u x u doba prve palatalizacije.

U litavskom je pravilo dosljedno provedeno jedino iza *r.

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

muhs (m˜s)

m˜s

 

m˜š

myšь

 

 

 

 

wls

uerr˜ca

 

 

vrьxь

 

 

viršus

 

h2ewsi-, h2ewsos "uho"

ausis >

auris

rotacizam

 

 

uho

 

 

ausis

 

 

Rotacizam u latinskom

U latinskom *s prelazi u r između samoglasnika.

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

˜enh1esos "roda, g.sg."

generis

geneoV

janasas

 

 

 

 

 

 

Katkad ujednačivanjem s kosim padežima *s prelazi u r i na kraju riječi:

arbos, arboris > arbor, arboris

U latinskom se rotacizam dogodio vjerojatno sredinom 4 st.pr.kr.

 

Ostale promijene *s u latinskom

U sredini riječi *-sr- je prešlo u –br- nizom promjena.

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

LlHsrōn

crasro>crabro

 

 

 

 

 

širšuo

 

 

funesris>funebris "sprovodni"

 

 

 

 

 

 

 

 

Na početku riječi *sr- je prešlo u fr-

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

sriHgos

"mraz"

fr‹gus

ʻrigos

 

 

 

 

 

 

 

U sredini riječi* –rs- je prešlo u –rr-

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

wers- "mužjak"

uuerr¢s

"nerast, vepar"

arshn

vlšan- "mužjak"

 

 

 

 

 

 

Indoeuropska skupina *swe- je prešla u so-

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

sweLuros "svekar"

socer

ʻekuroV

§va§uras

 

 

 

šešura

 

 

Na spomenicima 3.st.pr.kr. završno s se ne bilježi iza kratkih samoglasnika.

LARINGALI

Laringale je iz teorijskih razloga prvi pretpostavio F. de Saussure 1879, ali je njihovo postojanje u IE prajeziku potvršeno tek 1927 kada je Jerzy Kurylowicz otkrio njihove nedvojbene odraze u hetitskome.

Najprihvaćenija je pretpostavka da su postojala 3 laringala, koji se označavaju algebarski kao: h1, h2, h3. Prema Matasoviću,

h1 je bio palatalizirani velarni frikativ (x'),

h2 velarni frikativ (x)

h3 labijalizirani velarni frikativ (xw).

Laringali su kao posebni glasovi očuvani samo u anatolijskim jezicima, armenijskom i gatha-avestičkom.

Kriteriji za rekonstrukciju laringala u IE

O prisutnosti laringala u nekoj riječi može se zaključiti iz nekoliko različitih kriterija:

1. Potvrda u anatolijskim jezicima:

-u hetitskom je h2 očuvano kao h,

-u svim anatolijskim jezicima *h1 se gubi

-u luvijskom je *h3 vjerojatno očuvan kao h

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

h2enti "ispred"

ante

anti

 

 

 

hanti

ant

 

peh2- "čuvati"

p‚scō "pasti"

 

p‚ti "čuva"

pastir

 

pahzi "čuva"

 

 

h3owis

ouis

 

aviš

ovьca

 

luv.

hawi

avis

 

 

2. Dug vokal (prijevojna punina) kod morfoloških oblika gdje bi inače trebao biti kratak vokal (prijevojna kraćina).

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

dideh3mi "dajem"

 

didwmi

dad‚mi

 

 

 

 

 

seh2gyoh2

s‚giō

ʻhgeomai

"predvodim,mislim"

 

 

sokjan

 

 

saigid

 

3. Duljenje samoglanika privativnih (negacija koja se izražava s *°>ved.a) prvih elementata morfološki složenih izraza u vedskom ispred laringala.

IE

skr.

h1s°t- "particip prezenta biti"

sat

h1°s°t- "negacija participa prezenta biti"

‚sat "nebitak"

 

4. Grčki protetski samoglasnici: h1>ʼa,  *h2 > ʼe, *h3>ʼo, na početku riječi, obično ispred sonanata.

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

h2mel˜oh2 "muzem, vučem"

mulgeō

ʻamelgw

m‚rši

 

melken

 

 

 

h1lewdheros "slobodan"

l‹ber

ʼeleuJeroV

 

ljudьje "ljudi"

 

 

liaudis "narod"

 

h3ligo- "lagan, mali"

 

ʼoligoV

 

lьgьkъ

 

 

 

 

 

5. Laringali h1, h2, h3 u dodiru s epentetskim samoglasnikom *a su se u grčkom odrazili kao e, a, o, u staroindijskome kao i , a u ostalim jezicima kao a.

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

dh1tos "napravljen, sastavljen"

factus

JetoV

hitas

 

 

 

 

 

dh3tos "dan"

datus

datoV

ditas

 

 

 

 

 

sth2tos "postavljen"

status

statoV

sthitas

 

 

 

 

 

 

6. U baltoslovenskom, laringali u zatvorenu slogu proizvode akutsku intonaciju na tom slogu.

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

7.Pojačavanje suglasnika u germanskome (Verschä     rfung). U germanskim jezicima laringali izazivaju prijelaz susjednih *y i *w  u ddj iggw (got., ggj, ggw (staronord.)

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

8.Bezvučni aspirirani u staroindijskome: bezvučni okluzivi postaju bezvučni aspirirani ispred laringala u staroindijskome.

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

9. Dugi slogovni sonanti: u nekim riječima koje sadržavaju morgem koji zavrpava sonantom u prijevojnoj praznini umjesto očekivanih odraza slogovnoga sonanta u IE jezicima imamo odraze koji sadržavaju dug samoglasnik.- Izgleda da je u prajeziku iza slogovnog sonanta stajao suglasnik –laringal- koji je prije išćčeznuća izazvao duljenje prethodnoga segmenta.

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Laringali su se u latinskom izgubili bez traga.

 

 

VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA

 

IE SAMOGLASNICI

Indoeuropski je prajezik imao samo dva fonološki relevantna samoglasnika: *e, *o.

U morfološki određenim uvjetima, prema pravilima IE prijevoja oba su vokala mogla biti duga, tj. zauzeti dva mjesta na vremenskoj razini prikaza.

 

Uz grčki, latinski je jezik najbolje sačuvao IE samoglasnički sustav. Ta se teza u prvom redu odnosi na odraze indoeuropskih samoglasnika u prvom slogu latinskih riječi. U srednjim i završnim slogovima pralatinski su samoglasnički sustav zahvatile korjenite promjene.

 

Tablica odraza IE SAMOGLASNIKA (u prvom slogu riječi)

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

e

e

e

a

e

 

 

 

 

o

o

o, u

a, ‚

o

a

 

a

 

¢

¢

h

‚

ĕ

 

 

 

 

ō

ō

w

‚

a

 

 

 

 

 

primjeri za *e

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

bheroh2 "nosim"

ferō

jerw

bhar‚mi

bera,,

baira

 

 

berid

we˜woh2

uehō

 

vah‚mi

veza,,

gawigan

 

 

vežu

 

primjeri za*o

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

toharski

domh2os "kuća"

domus

domoV

damas

domъ

 

 

 

 

bhodh- "kopati"

fodiō

 

 

boda,,,bosti

 

 

 

pat- "orati"

 

primjeri za *¢

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

Hr¢˜s

r¢x

 

r‚

 

 

 

 

ri

ph2t¢r

pater

pather

pit‚

 

fadar

 

 

athir

 

primjeri za *ō

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

nepōts "nećak"

nepōs

 

nap‚t

 

steng.nefa

 

 

 

h2ewsōs "zora"

aurōra

ʼhwV

uš‚s

 

 

 

 

 

 

Cowgillov zakon u grčkom

U grčkom IE *o > u između labijala i sonanta.

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

bhoylom "list"

folium

jullon

 

 

 

 

 

 

mol "mljeti"

molina

mulh "mlin"

 

 

 

 

 

 

morm- "mrav"

form‹ca (disimilacija m..m>f..m)

murmex

 

mьravъ ?

 

 

 

 

nokwts "noć"

nox, noctis

nux

 

noć

 

 

 

 

 

Brugmannov zakon u staroindijskom

IE *o > staroindijsko ‚ u otvorenom slogu.

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

˜onu "koljeno"

 

gonu

j‚nu

 

 

 

 

 

doru "drvo"

 

doru "koplje"

d‚ru

 

 

 

 

 

 

Winterov zakon u baltoslovenskome

U baltoskovenskim jezicima su se IE samoglasnici produljili ispred IE zvučnih okluziva u zatvorenom slogu.

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

h1edtey "jesti"

edō

 

 

jasti

 

 

ėsti

 

h2egwno- "janje"

agnus

 

 

agnę

 

 

 

 

 

EPENTETSKI SAMOGLASNIK

U IE je postojao epentetski samoglasnik, čije je pojavljivanje bilo predvidivo na osnovi slogovne strukture prajezika.

Bilježi se znakom *a.

Pojavljivao se između konsonanata koji bi činili nemoguće suglasničke skupine, slično kao "šva" u suvremenom njemačkom ili francuskom.

 

Tablica odraza EPENTETSKOG SAMOGLASNIKA

U većini jezika IE*a se odrazio kao a, no u stsl. njegov je odraz o.

IE*a u dodiru s IE laringalima se odrazilo u većini jezika kao a, ali u staroindijskom kao i, u grčkom ovisi o laringalu.

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

a

a

a

a

o

a

 

 

 

Ha

a

h < h1a

a < h2a

o < h3a

i

o

 

 

 

 

 

primjeri za *a

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

ph2at¢r

pat¢r

pathr

pit‚

 

fadar

athir

 

 

dhugh2at¢r

 

Juhater

duhit‚

dьšti

dauhtar

 

 

 

h1enHt- "patka"

anas

nhssa

‚ti-<*h2°ti

utva

stvnj. anut

 

antis

 

 

primjeri za *Ha

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

h2enh1mos "dah, povjetarac"

animus <*anamos

ʻanemoV

ana "dah, disanje"

 

 

 

 

 

dh3tos "dan"

datus

dotoV

d‚ta

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

LARINGALI U DODIRU SA SAMOGLASNICIMA

Laringali su se u dodiru sa IE samoglasnisnicima različito odrazili u ie.jezicima ostavivši najbolji trag u grčkom. Laringal je u dodiru sa *e mijenjao boju samoglasnika, a za dodir laringala s *o nije sigurno da se dešavala neka promjena.

Tablica odraza IE LARINGALA U DODIRU SA SAMOGLASNICIMA

Laringal pred samoglasnikom (He)

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

h1e

e

e

a

e

 

 

 

 

h2e

a

a

a

o

 

 

 

 

h3e

o

o

a

o

 

 

 

 

Laringal iza samoglasnika (eH)

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

eh1

¢

h

‚

ĕ

 

 

 

 

eh2

‚

ᾱ, h

‚

a

 

 

 

 

eh3

ō

w

‚

a

 

 

 

 

 

primjeri za h1e

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

h1esti "jest"

est

esti(n)

asti

jestь

ist

 

 

is

h1eLwos "konj"

equus

 

a§vas

 

steng. eoh

 

ašva

ech

primjeri za h2e

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

h2e˜oh2 "tjeram, vodim"

agō

agw

aj‚mi

 

 

 

 

agid

h2elyos "drugi"

alius

alloV

 

 

 

 

 

aile

primjeri za h3e

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

h3er- "ptica, orao"

 

orniV

 

orьlъ

 

haraš

 

 

h3erbhos- "siroče"

orbus

orjanoV

arbha "dječak"

 

arbi

arm. orb

 

 

primjeri za eh1

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

dheh1 "činiti"

f¢ci

tiJhmi

dadh‚mi

dĕti

 

 

 

 

weh1ros "istinit"

u¢rus

 

 

vĕra

stvnj. war

 

 

fir

primjeri za eh2

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

meh2t¢r "mati"

m‚ter

mhter

dor.mᾱter

m‚ta

mati

mōžar

 

 

mathir

peh2- čuvati

p‚scō

 

p‚ti

pasti

 

 

 

 

primjeri za eh3

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

deh3nom/

deh3rom "dar"

dōnum

dwron

d‚nam

darъ

 

 

 

dan

˜neh3- "znati"

gnōscō

gignwskw

j“‚nam "znjanje"

znati

 

 

 

 

 

 

Pravilo za *eh2 u grčkom

U grčkom je IE *eh2   dalo ᾱ koje je očuvano u svim dijalektima osim u jonsko-atičkome. U jonsko-atičkome to je ᾱ prešlo u h, koje je u atičkom ponovo prešlo u ᾱ iza glasove e, i, r.

IE

gr.

kldyeh2 "srce"

at. kardia jon. kardih

 

Tablica postanka staroslavenskih vokala od IE

stsl.

IE

a

(moglo je dobiti protetsko j na početku riječi)

ō, eh2, eh3

e

(dobiva protetsko j na početku riječi);

prelazi u ь u skupini ey

e, h1e

ĕ

¢, eh1, dvoglasi: oy, h2ey (ay)

o

o, h2e, h3e, *a, H*a,

u

dvoglasi ew, ow, h2ew (aw)

ь

sonant i, spoj sonanta i laringala: iH

ъ

sonant u

y

spoj sonanta i laringala: uH

vokali+M,N> ę, ǫ

spoj sonanta i laringala: °H, °H

 

SONANTI

 

Indoeuropski sonanti su mogli biti neslogotvorni i slogotvorni

m, n, l, r, y, w

°, °, P, l, i, u

Pojavljivanje slogotvorne, odnosno neslogotvorne varijante sonanata je ovisilo od slogovne strukture prajezika. Slogotvorna varijanta se pojavljivala između dva suglasnika (-CSC-), na početku riječi ispred (#SC-), na kraju riječi iza suglasnika (-CS#)

 

Odrazi SONANATA u neslogotvornom položaju

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

m

m

m, -n

m

m

 

 

 

 

n

n

n

n

n

 

 

 

 

l

l

l

r

l

 

 

 

 

r

r

r

r

r

 

 

 

 

y

i

ʻ, x

y

j

 

 

 

 

w

u

F, 0

v

v

 

 

 

 

 

primjeri za *m

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

meh2t¢r

m‚ter

mhthr

m‚t‚

mati

mōžar

 

 

 

wemh1-/womh1-

"povraćati"

uomō

emew

vamiti

 

 

 

vemti

 

mus- "muha"

musca

muia

 

muxa

 

 

 

 

primjeri za *n

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

newos "nov"

nouus

neos

 

navas

novъ

 

 

 

Lens- "cijeniti, hvaliti"

c¢nseō

 

§a°sati "hvali"

sętъ "reče"

 

 

 

 

nisdos "gnijezdo, sjedište"

n‹dus

 

n‹·as "sjedište"

 

 

 

 

 

primjeri za *l

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

leykw- "ostavljati"

linquō

leipw

ri°akti

at-lĕkъ "ostatak"

 

 

 

leicid

mel-/mol- "mljeti"

molō

mulh "mlin"

ml°‚ti

melją

 

 

 

melid

leyseh2/loyseh2 "brazda"

l‹ra

 

 

lĕxa

stpr. lyso

 

 

 

primjeri za *r

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

bhreh2t¢r "brat"

fr‚ter

jrhthr "član fratrije"

bhr‚t‚

bratrъ

brōžar

 

brolis

brathir

Hr¢˜s "kralj"

r¢x

 

r‚

 

 

 

 

ri

Hroth2o- "kotač, kola"

rota

 

ratha-

 

 

 

 

 

primjeri za *y

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

y¢kwl "jetra"

iecur

ʻhpar

yaklt

jeknos

 

 

 

 

yugom "jaram"

iugum

xugon

yugam

igo

juk

 

 

 

primjeri za *w

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

widheweh2 "udova"

uidua

ʼhJeoV

vidhav‚

vьdova

widuwō

 

 

fedb

werdhom "riječ"

uerbum

 

 

 

waurd

 

vardas "ime"

 

 

U sanskrtu *l prelazi u *r i taj je proces potpuno dovršen u vedskom (kao i u iranskim jezicima) no ima iznimaka u klasičnom sanskrtu.

U grčkom odraz *y je i dalje neriješen problem poredbene lingvistike.

U nekim riječima *y prelazi u z, a u nekima u spiritus asper, no glasovni zakon koji bi utvrdio točne uvjete odraza još nije otkriven.

Na arhajskim natpisima glas koji je postao od IE *w bilježio se posebnim slovom F koje se naziva digama. U nedavno izumrlom dijalektu - cakonskom je digama ostala očuvana.

 

Kontekstom uvjetovane promjene IE. SONANATA u latinskome

 

U latinskom IE *y nestaje između samoglasnika.

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U latinskom IE *w nestaje ispred l ili r.

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U latinskom IE *wr metatezom prelazi u rw> -ru- u sredini riječi.

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U pretpovijsnom razdoblju IE*dhw prelazi u latinsko f- na početku riječi, a u sredini riječi u –d-.

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U latinskom *dw-prelazi u b- na početku riječi, a u sredini riječi u –u-.

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U latinskom IE *dy- prelazi u i-.

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U sredini riječi IE *y se u sredini riječi udvaja iza zvučnih suglasnika.(fonološki, ne ortografski)

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Iza svih dugih suglasnika IE *y u latinskom prelazi u slogotvorno i.

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

IE *mr- u latinskom prelazi u br-

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

mregwhis

breuis

 

 

 

 

 

 

 

 

IE* ml pravilno daje mpl (anaptiksa)

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

temlom

templum

 

 

 

 

 

 

 

 

IE *ln prelazi u ll

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

korōnl‚ "vijenac, kruna"

corōlla

 

 

 

 

 

 

 

 

IE *nm se disimilira u rm

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

kanmen "pjesma"

carmen

 

 

 

 

 

 

 

genmen "klica, pupoljak"

germen

 

janman

 

 

 

 

 

 

IE* rl prelazi u ll

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

h2st¢rleh2 "zvijezda"

st¢lla

 

 

 

 

hašterza

 

 

 

IE* nr prelazi u rr

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

inrig‚re "navodnjavati"

irrigare

 

 

 

 

 

 

 

 

Odrazi kombinacija sonanata:

 

1. sonant

2. sonant

*m

*n

*l

*r

*m

mm

rm (carmen)

lm

rm

*n

mn

nn

ll

rn

*l

mpl (templum)

ll (corolla)

ll

ll (stella)

*r

br-, -mbr- (breuis, september)

rr (irrigare)

rr

rr

 

IE *p prelazi u lat. m ispred nazala

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

supmos "najviši"

summus

 

 

 

 

 

 

 

 

IE *gn- prelazi u lat. n- tijekom 2.st.p.k.

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

 

gnoscier>nōsci

 

 

 

 

 

 

 

 

IE *bn prelazi u lat. mn

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

h2eph3ōn

abnis>amnis "rijeka"

 

 

 

 

 

 

abain

 

IE *tn prelazi u lat. nn.

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

h2etnos "godina"

annus

 

 

 

ažn

 

 

 

 

             

IE *-dn- dalo je lat. –nd-

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

udn- osnova kosih padeža *wodl

unda "val"

 

 

 

 

 

 

 

 

IE *sn- prelazi u n-.

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

sneh2mi "plivam"

nō, n‚re

 

sn‚mi "kupam se"

 

 

 

 

snaid "pliva"

 

IE *-sm- prelazi u m uz duljenje prethodonog samoglasnika

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

dismota

d‹mōta "rastjerana"

 

 

 

 

 

 

 

 

IE *stl- i *tl- prelaze u l-

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

stlocos

locus "mjesto"

 

 

 

 

 

 

 

 

IE *gl- i *gwl- i ghl prešli su u lat. gl-

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

glewbh- "urezivati, dupsti"

glubo "guliti"

 

 

 

 

 

 

 

 

Tablica odraza SONANATA u slogotvornom položaju

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

°

em

a

a

ę<ьm

 

 

im

 

°

en

a

a

ę<ьn

 

 

in

 

P

ol

al, la

l

lь, lъ

 

 

il

 

l

or

ar, ra

l

rь, rъ

 

 

ir

 

i

i

i

i

ь (jer)

 

 

i

 

u

u

u

u

ъ (jor)

 

 

u

 

 

U slavenskom su ьm, ьn prešli u ę zbog zakona otvorenih slogova, a iz istog razloga ьl,ъl i ьr, ъr u lь, lъ i rь, rъ.

 

Slogotvorni sonanti se na početku riječi u latinskom katkad odražavaju kao ma, na , ra, la

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

lep- "kamen"

lapis

 

 

 

 

 

 

 

me˜h2 "velik"

magnus

megaV

mah‚

mež

 

 

 

 

 

primjeri za °

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

deL°(t) "sto"

decem

deka

da§a

desętь

 

 

 

 

L°tom "sto"

centum

ʻekaton

§atam

sьto

 

 

 

 

pod° ili ped° "stopalo"

pedem

poda

p‚da

 

 

 

 

 

 

primjeri za °

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

m°tis

mens

automatos

matiš

pamętь

gamunžs

 

mintis

 

t°wis "tanak"

tenuis

 

 

tьnъkъ

 

 

 

 

t°tos "napet"

intentus

tatos

tatas

 

 

 

 

 

primjeri za P

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

mPdu

mollis

bladeiV

mldu-

 

 

 

 

 

wPkwos

lupus (nepravilni odraz)

lukoV (nepravilni odraz)

vlkas

vlьkъ

wulfs

 

 

 

tPneh2- "ponijeti"

tollō "uzimam"

 

 

 

žulan "podnijeti"

 

 

tlenaid "podići"

primjeri za l

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

Lld

cordis

kardia

hld

srьdьce

 

 

širdis

cride

plLsLoh2 "pitati"

poscō

 

plcchati

 

 

 

 

 

pltu- "gaz"

portus "luka"

 

 

 

stvnj. furt

 

 

gal. ritu

primjeri za i

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

widheweh2

uidua

ʼhiJeoV

vidhav‚

vьdova

 

 

 

 

wiL "naselje"

u‹cus< woyLos

 

vi§-

vьsь

 

 

 

 

primjeri za u

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

yugom

iugum

xugon

yugam

igo<jъgo

juk

 

 

 

h1rudhros "crven"

ruber

ʻeruJroV

rudhiras

 

njem. rot eng.red

 

 

 

 

Tablica odraza KOMBINACIJA SLOGOVNIH SONANATA I LARINGALA

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

°H

m‚

mh, mᾱ, mw

‚m

ę

 

 

 

 

°H

n‚

nh, nᾱ, nw

‚

ę

 

 

 

 

PH

l‚

lh, lᾱ, lw

‹r, ˜r

lь, lъ

 

 

 

 

lH

r‚

rh, rᾱ, rw

‹r, ˜r

rь, rъ

 

 

 

 

iH

o

ῖ

‹

i

 

 

 

 

uH

˜

ῦ

˜

y

 

 

 

 

 

primjeri za °H

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

d°h2to-

 

ʼadmetos "neukroćen"

d‚°tas "ukroćen"

 

 

 

 

 

 

primjeri za PH

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

wPh2neh2

l‚na

lhnoV

˜rna

vlьna

wulla

 

vilna

 

 

primjeri za lH

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

˜lHnom "zrno"

gr‚num

 

j‹r°a

zrьno

 

 

žirnis

 

 

primjeri za iH

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

gwiHwos "živ"

u‹uus

bioV "život"

j‹va

živъ

 

 

gyvas

 

 

primjeri za uH

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

muHs "miš"

m˜s

m ῦ V

m˜š

myšь

steng. myšь

 

 

 

 

 

 

DVOGLASI

U indoeuropskom su prajeziku sonanti s prethodnim samoglasnikom činili dvoglase ili diftonge.

Oni predstavljaju složenu jezgru sloga s dva elementa od kojih bi svaki i za sebe mogao predstavljati jezgru sloga.

 

Popis dvoglasa:

*ey, *ew, *em, *en, *el, *er

*oy, *ow, *om, *on, *ol, *or

 

Zbog osobitosti odraza u pojedinim indoeuropskim jezicima, tom popisu treba pridodati i sljedeći niz, koji u strogom smislu sadržava troglase (triftonge):

*h2ey, *h2ew, *h2em, *h2en, *h2el, *h2er

 

Tablica odraza DVOGLASA

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

*ey

ei> i

ei

e

i

 

 

 

 

*oy

oe> ˜

oi

e

ĕ, i+

 

 

 

 

*h2ey

> *ay

ai> ae

ai

e

ĕ, i+

 

 

 

 

*ew

ou>˜

eu

o

u

 

 

 

 

*ow

ou>˜

ou

o

u

 

 

 

 

*h2ew

> *aw

au

au

o

u

 

 

 

 

 

Diftonzi su najbolje očuvani u grčkom, dok su se u ostalim ie. jezicima dogodile različite moftongizacije.

U straroindijskom je monoftongizacija diftonga razmjerno kasna poava (očuvani su u avestičkom). Indijska gramatička tradicija glasove e (od ie. diftonga s elementom *y) i o (od diftonga s elementom *w) smatra dvoglasima.

+ U staroslavenskome praslavensko ay (od IE *oy i *h2ey) pravilno daje ĕ (kwoyneh2 > cĕna, poinh), međutim u nekim morfološkim kategorijama (N. o-osnova ili impr.2.sg.) odraz je i (*wPkwoy> vlьci, *bheroys> beri). Neki lingvisti taj odraz pripisuju utjecaju praslavenske cirkumfleksne intonacije.

U latinskom *ew daje lat. ou ispred samoglasnika u praitalskom, a zatim tijekom arhajskog razdoblja *ew prelazi u ou i ispred suglasnika. Latinski eu i ou su se spojili u ou.

Latinsko ae se možda izgovaralo ai još u Cezarovo doba.

Iza *w- IE *oy daje u latinskom ‹. ( *woyLos> u‹cus, ʼoikoV, vi§, vĕs)

IE *ey je postao dativni nastavak imenske paradigme.

primjeri za ey

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

deyLoh2 "pokazujem"

d‹cō

deiknumi

dide§‚mi

 

gateihan

 

 

 

leyboh2

l‹bō

leibw

 

 

 

 

 

 

primjeri za oy

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

kwoyneyoh2 "kažnjavam"

p˜niō

poinh "odšteta"

av. ka¢n‚

cĕna

 

 

 

 

oynos "jedan"

˜nus

 

 

jedinь

ains

 

vienas

 

primjeri za h2ey>ay

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

h2eydh- "paliti"

aestus "vruć"

aiJw

edhas "drva (za ogrijev)"

 

 

 

 

aed "vatra"

kh2eykos "slijep"

caecus

 

 

 

haihs

 

 

caeh

primjeri za ew

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

dewkoh2 "vučem"

d˜cō

 

 

 

tiuhan

 

 

 

h1ewsoh2 "gorim, palim"

˜sō>˜rō

eʻuw

ošati

 

 

 

 

 

primjeri za ow

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

lowkos "svjetlost, osunčano mjesto"

l˜cus "gaj"

 

loka "prostor, svijet"

 

 

 

laukas "polje (proplanak)

 

Llounis "bok, guz"

cl˜nis

 

§ro°iš

 

 

 

šlaunis

 

primjeri za h2ew>aw

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

h2ewg- "rasti, povećavati"

augeō

auxanw

ojas "snaga"

 

aukan

 

augti

 

h2ews- "uho"

auris

 

 

uxo

 

 

 

au

 

Thurneysenov i Havetov zakon

IE *o prelazi u lat. a ispred *w i samoglasnika. Pravilo ne vrijedi na apsolutnom početku riječi niti za ou koje je postalo od *ew (nouus>*newos).

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

lowoh2 "perem

lauō

louw

 

 

 

 

 

 

 

Exonov zakon

Exonovim zakonom određeni su uvjeti u kojima se u pralatinskome pravilno događa ispadanje samoglasnika (sinkopa) Taj zakon djeluje na riječi od četiri sloga, u kojima su srednja dva sloga kratki, tj. X˘˘X. U takvim riječima po tom zakonu ispada drugi vokal.

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

kwinkwedekem "petnaest"

qu‹ndecim

 

 

 

 

 

 

 

 

Katkada je nakon exonova zakona slijedila anaptiksa, umetanje samoglasnika da bi se izbjegle nedopuštene konsonantske skupine.

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

sepelitos "pokopan"

seplitos> sepltos>

sepultus

 

saparya- "štovati"

 

 

 

 

 

 

Promjene kratkih samoglasnika u latinskom

Exonov zakon je eliminirao najveći broj četvorosložnih riječi iz jezika. Ako je nakon toga u trosložnoj ili četverosložnoj riječi ostao još jedan kratak samoglasnik u srednjem slogu, gotovo uvijek se nalazio neposredno iza početnog naglaska. U tom je slučaju dolazilo do slabljenja (sužavanja) tog samoglasnika.

Tablica promjena kratkih samoglasnika u latinskom

U otvorenom slogu:

IE

a

e

o

u

i

prijelazni glas IE/lat.

kratko a "šva"

lat. odraz u sredini riječi

a

lat. odraz na kraju riječi

e

 

U zatvorenom slogu:

IE

a

e

o

u

i

prijelazni glas IE/lat.

kratko a "šva"

u

i

lat. odraz u zatvorenom slogu

e

u

i

 

 

Apokopa

U ne točno odredivim uvjetima, u pralatinskom i ranom arhajskom latinskom kratki samoglasnici ispadaju na kraju riječi.

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

h2epo "od"

ab

ʼapo

 

 

 

 

 

 

bhere "nosi impr.2sg."

fer

jere

 

 

 

 

 

 

 

 

Jampsko kraćenje

Ova promjena jampske metričke strukture, tj. riječi koje sadržavaju dijelove u kojima je prvi slog kratak, a drugi dug. U takvim riječima se drugi slog pokraćuje.

Jampsko kraćenje je zabilježeno u djelima Plauta (b. c. 254 BC, Sarsina, Umbria? [Italy]--d. 184), great Roman comic dramatist, whose works, loosely adapted from Greek plays, established a truly Roman drama in the Latin language.) i Terencija (PUBLIUS TERENTIUS AFER b. c. 195 BC, Carthage, North Africa [now in Tunisia]--d. 159? BC, in Greece or at sea; after Plautus the greatest Roman comic dramatist, the author of six verse comedies that were long regarded as models of pure Latin. Terence's plays form the basis of the modern comedy of manners).

Nakon Plautova vremena svi su se dugi samoglasnici polkratili ispred suglasnika u zadnjem slogu riječi.

 

Duljenje damoglasnika

U latinskom je dolazilo do duljenja samoglasnika ispred

-nazala i frikativa (s ili f)

-IE *s koje je nestalo ispred okluziva i IE *n (kompenzatorno duljenje)

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

pesdoh2 "prdim"

p¢dō

 

 

hrv.kajk. pezditi

 

 

 

 

 

Kod paradigme o osnova IE A. *-ons je prešlo u stital. –oss, a potom u lat. –ōs.

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

wPkwons "vukove A."

lupōs

lukouV

vlk‚n

vlьky

 

 

 

 

 

Lachmannov zakon

Samoglasnici se u latinskom dulje ispred IE zvučnih okluziva iz kojih slijedi još jedan (bezvučni) okluziv. Pravilnija formulacija zakona glasi: ispred IE zvučnog i bezvučnog okluziva u pralatinskom su se produljili svi samoglasnici osim *i i možda *u.

 

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

h2e˜tos "vođen"

‚ctus

ʼagw

 

 

 

 

 

 

 

NAGLASAK

Indoeuropski je prajezik imao tonski naglasak, što znači da je jedan slog u riječi bio osobito istaknut povišenim tonom. Indoeuropski je naglasak bio slobodan, što znači da je bilo koji slog u riječi mogao nositi ton.

Slobodni tonski naglasak očuvan je u vedskom, a sa značajnim izmjenama i u grčkom i baltoslavenskome.

U grčkom je sloboda položaja naglaska ograničena, utoliko što ton  mora stajati na jednom od prsljednja tri sloga riječi. Prema Romanu Jakobsonu, definicija o ograničenju mogućih položaja grčkog naglaska glasi: razmak izmešu posljednje i naglašene more (mjera koja iznosi polovicu trajanja dugog samoglasnika) ne smije biti veći od jednog sloga. Kod glagola, koji imaju recesivnu akcentuaciju, naglasak u grčkom mora stajati što je moguće bliže početku riječi, a da upravo izrečeno pravilo ne bude prekršeno.

Ostali jezici su ravili dinamički naglasak, tj. u njima je jedan slog u riječi osobito istaknut silinom izgovora.

U zapadnoindoeuropskim jezicima (italski, keltski, germanski) naglasak se povukao na prvi slog riječi.

 

FONOTAKTIKA

Fonotaktika nekoga jezika sastoji se od niza pravila raspodjele segmenata unutar većih jezičnih jedinica – slogova, morfema i riječi,.

 

FONOLOŠKA PRAVILA U IE. PRAJEZIKU

Bartholomeov zakon

Ako se aspirirani okluziv nađe ispred neaspiriranog, aspiracija se premješta na drugi okluziv u nizu. Npr. u sanskrtu korijen glagola "buditi" glasi budh-, pasivni particip se tvori dodavanjem sufiksa –ta, međutim particip glasi buddha, a ne budhta, zbog djelovanja Bartholomeovog zakona.

Bartholomeov zakon je najbolje očuvan u indoiranskim jezicima. U latinskom je ostavio malo traga. Tragovi djelovanja zakona očuvani su i u grčkom i germanskom:

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

kudhto-> kuddho "sakriven"

 

kusJoV "vulva"

 

 

huzd "skrovište"

 

 

 

 

Sieversov i Lindemanov zakon

Sieversov zakon je uočen na vedskoj jezičnoj građi, a iznenađujuće potvrde tog zakona otkrivene su u gotskome.

Pravilo je ovako formulirano: glasovna skupina Cy iza IE zatvorena sloga ostvaruje se kao Ciy.

U Rg vedi se dativ množine –bhyas, u velikom broju slučajeva, mora iza dugog samoglasnika (V:) ili kratkog samoglasnika i suglasnika (VC) čitati kao –bhias.

 

Norveški lingvist Frederik Otto Lindeman utvrdio je da je u IE prajeziku alternacija između *y i *iy  odnosno *w i *uw na početku riječi postojala samo u jednosložnim riječima.

*Lwōn "pas>§v‚, *Luwōn> kuon.

 

Disimilacija laterala

U latinskom se dva laterala disimiliraju ukoliko na melodijskoj razini prikaza jedan stoji neposredno ispred drugoga. Pridjevski sufiks -‚lis pojavljuje se kao - ‚ris ukoliko korijen sadržava l (koje nije od sufiksa odvojeno glasom r na melodijskoj razini prikaza)

n‚uis "brod">n‚u‚lis "pomorski"                      -‚lis, pravilno

sepulchrum "grob">sepulchr‚lis "grobni"           -‚lis, odvojen s r, pa zato nije došlo do disimilacije

sōl "sunce"> sōl‚ris "sunčani"               -‚lis > -‚ris, prema zakonu o disimilaciji laterala

 

Stangov zakon

Ovo je fonološko pravilo djelovalo na kraju riječi u IE jeziku.

Laringali *h1, *h2, *h3, *y i *w ispadali su ispred nazala, uz kompenzatorno duljenje prethodnoga samoglasnika.

*wPh2neh2m "vunu" (a.)> *wPh2nah2m> *wPh2n‚m> lat. l‚nam

*dyewm "nebo" (a.)> *dy¢m > lat. diem

*gwowm "govedo" (a.)> gwōm> skr. g‚m

 

Ostala fonološka pravila u IE prajeziku

 

Ukoliko su se na granici morfema u dodiru našla dva dentalna okluziva, u prajeziku je između njih umetnuto *s

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

*wid-to-s "viđen"> *widstos

u‹sus

ʼistoV

vittas

vĕstь

wiss

 

 

fess

 

Ukoliko se u IE prajeziku na početku sloga guturalni okluziv našao ispred dentalnoga, dentalni okluziv prelazio je u interdentalni frikativ. (gutural+dental> gutural+frikativ)

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

gwhdhi- > gwhđhi "trulež"

situs

jJisis

 

kšiti

 

 

 

 

h2lktos > h2lkžos "medvjed"

ursus

ʼarktoV

lkšas

 

 

hartagga

 

 

 

Laringalna metateza

Ukoliko je u IE prajeziku laringal stajao ispred konsonanta, u položaju koji nije bio dopušten slogovnom strukturom, konsonant i laringal zamjenjivali su mjesta.

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

toharski

ph2wr> puh2r (osnova kosih padeža "vatra"

umbr. pir

pur

 

 

 

 

 

p˜war

sh2wls- >suh2l (osnova k.p. "seh2wōl"

 

 

s˜ryas

 

 

 

 

 

 

Ograničenja u strukturi morfema

Morfemi se u IE prajeziku mogu podijeliti na:

-korijene, koji nose osnovno (leksičko) značenje riječi

-sufikse koji se u riječi dodaju korijenima i imaju samo jednu gramatičku funkciju; sufiksa u riječi može biti nekoliko

-nastavke, koji se u riječi nalaze iza sufiksa i mogu imati više gramatičkih funkcija; nastavak u riječi može biti samo jedan

-čestice, koje obično predstavljaju samostalne riječi s gramatičkom funkcijom (prijedlozi, veznici)

 

Indoeuropski korijeni su beziznimno bili jednosložni. Korijeni su obavezno počinjali i završavali suglasnikom, no to ograničenje nije vrijedilo za ostale vrste morfema.

 

Moguće strukture korijenskog morefema u IE:

CVC (*bher- nositi, bharami)

CCVC (*bhre˜- "lomiti", bhra°§)

CVCC (Lens- "cijeniti", §amsati)

CCVCC (*h1lewdh- "slobodan", l‹ber

 

Nemoguće kombinacije okluziva:

-aspirirani + bezvučni

-zvučni + zvučni

-kombinacije dvaju homorganih okluziva (tvorenih na istom mjestu u usnoj šupljini) tipa *kek, prep. itd. Za ostale glasove to pravilo ne vrijedi.

 

Zamjenički korijeni mogli su imati ijednostavniju strukturu, npr.*CV, ili čak *V, te nisu morali počinjati ni završavati suglasnikom.

Grassmanov zakon u grčkom i indoiranskom

U grčkom i indoiranskom nisu dopušteni korijeni sa dva aspirirana okluziva u morfemu. U takvim se slučajevima prvi glas deaspirira.

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

bhebhuh2e (perf.od bhuh2- "biti")

 

juw

bhav‚mi

 

 

 

 

 

 

Slog

Slog (s) se sastoji od pristupa (O – onset)  i rime (R –rime).

Rima se sastoji od jezgre (N – nucleus i kode Cd- coda).

Svakom od tih dijelova može biti pridružen jedan ili više segmenata.Organization Chart Slogovi bez kode nazivaju se otvorenim slogovima.

U pristupu je max. dozvoljeno 1 ili 2 suglasnika. Nisu bile dopuštene sve kombinacije suglasnika: nemogući su bili pristupi s dva okluziva, dva sonanta (osim *wr-, *wl-, *mr-, *ml-)

U jezgri je max. dozvoljeno 1 ili 2 samoglasnika.

U kodi je max. dozvoljen 1 suglasnik.

Osim tih pravila *s se u IE mogao pojavljivati kao osobit izvanslogovni element, na bilo kojem mjestu, osim u jezgri.

 

Prijevoj

Morfološki uvjetovanu alternaciju samoglasnika unutar IE morfema nazivamo prijevojem.

Prijevojem se mogu smjenjivati svi IE samoglasnici, tj. *e, *o, *¢, *ō. Odsutnost samoglasnika u morfemu također je jedna od prijevojnih alternacija.

Prijevojne smjene samoglasnika morfološki su uvjetovane, što znači da za određivanje samoglasnika koji će se pojaviti u određenom morefemu nije dovoljno poznavati fonološku okolinu i fonološka pravila IE prajezika, već je potrebna i informacija o morfološkoj funkciji dotičnoga morfema.

 

Premda su prijevojne promene uvjetovane morfološki, one su imale čisto fonološke posljedice.

Pregled prijevojnih promjena IE morfema

1) prijevoj u morfemima s dva okluziva CVC

-punina *e

-punina *o

-praznina

-duljina *ō

 

2) prijevoj u morfemima s okluzivom i sonantom CVS

-punina *e

-punina *o

-praznina

-duljina *e

-duljina *ō

 

3) prijevoj u morfemima sa sonantom i okluzivom SVC

-punina *e

-punina *o

-praznina

 

4) prijevoj u morfemima s dva sonanta SVS

-punina *e

-punina *o

-praznina

 

5) prijevoj u morfemima sa sonantom i laringalom SVH

-punina *e

-praznina

 

6) prijevoj u morfemima s laringalom i sonantom HVS

-punina *e

-praznina

 

MORFOLOGIJA

OSNOVNI POJMOVI POREDBENOPOVIJESNE MORFOLOGIJE

Morfologija proučava promjenljive vrste riječi u određenom jeziku. (vidi Katamba 1993.)

Riječi se sastoje od morfema, najmanjih jezičnih jedinica kojima možemo pridjeliti neko značenje. Morfeme koji nose značenje nazivamo korijenima, a morfeme koji vrše određenu gramatičku funkciju nazivamo gramatemima.

 

Morfološke promjene

 

Predmet poredbenopovijesne morfologije

 

IMENA I ZAMJENICE

IMENSKA PROMJENA (DEKLINACIJA)

U IE su promjenjive vrste riječi bile imenicu, pridjevi, zamjenice i glagoli.

Imenice, pridjevi i zamjenice dijele isti skup gramatičkih kategorija, a imenice i pridjevi i istu morfološku strukturu i padežne nastavke, te ih možemo nazivati imenima.

 

Rod

Indoeuropski je prajezik imao tri roda: muški, ženski i srdnji. Ova je kategorija bila morfološki obilježena samo na pridjevima i na klasama imenica, a sintaktički se očitovala u slaganji imenica s pridjevima u rodu: *newos h1eLwos (m.r.),  ali neweh2 h1eLweh2 (ž.r.)

Sustav postojanja triju rodova vjerojatno se razvio u poslijednjog fazi postojanja IE. Prije toga je postojao sustav dvaju rodova, živoga (iz kojega su se razvili muški i ženski rod) i neživoga (iz kojega se razvio srednji rod).

 

IE padežni nastavci

IE padežni nastavci su isti za muški i ženski rod. U srednjem rodu postoje posebni nastavci za n.ak. i v. jednine i množine. Ti padeži u srednjem rodu uvijek imaju isti nastavak.

 

jednina

dvojina

 

množina

nominativ

-s, -0, -m (srednji rod)

-h1, -ih1

 

nominativ

-es, -h2, -0 (sr.rod)

vokativ

-0, =n.

vokativ

akuzativ

-m

akuzativ

-(o)ns, =n. (sr.rod)

genitiv

-os, -es, -s,
-syo (o-osnove)

-us (?)

genitiv

-om

ablativ

=g. –od (o-osnove)

 

-bhyoh1 (m)

ablativ

=d.

dativ

-ey

dativ

-bhos

instrumental

-h1, -eh1

instrumental

-bhis, -oys

lokativ

-i, -0

(?) =g.

lokativ

-su, -isu

 

U jednini se uvijek podudaraju genitiv i dativ.

Nominativ  jednine (n.) ima nastavak –s, ništa ili –m za srednji rod (n.s.); s njim je podudaran vokativ (v.), ili taj nema nastavka.

Akuzativ (a.) ima prepoznatljivi nastavak –m.

Genitiv jednine (g.) atematskih imenica pokazuje varijante -os, -es, -s, no njihova distribucija nije točno utvrđena.

Ablativ jednine (ab.) je podudaran s genitivom, osim kod o-osnova gdje je nastavak –od.

Dativni (d.) nastavak *–ey> lat. -i, gr. -ei, skr. -e, stsl. -i.

Instrumental jednine (i.) pokazuje nastavke *-h1, *-eh1

Lokativ jednine (l.) ima nastavke *–i, -0.

 

U množini se uvijek podudaraju dativ (D.) i ablativ (Ab.).

Nominativ (N.) i vokativ (V.) imaju nastavke *–es, *-h2 ili ništa u srednjem rodu.

Akuzativni (A.) nastavak je *–(o)ns ili je jednak nominativu.

Genitiv množine (G.) u nekim jezicima ukazuje na IE nastavak –om (latinski –um, stsl. –ъ, stir. -0) ,  a u drugima na –ōm (skr. -‚m, gr. wm ) pojedini su jezici poopćili jedan od tih nastavaka u svim osnovama, a vjerojatno je taj proces počeo još u IE jeziku.

Dativ i ablativ imaju nastavak –bhos; indoiranski –bhyos lakše je protumačiti kao inovaciju, nastalu možda pod utjecajem dvojine.

Instrumental (I.) ima nastavke –bhis, -oys.

Lokativ (L.) –su, -isu.

 

Deklinacijske klase

U IE jeziku su se deklinirale imenice, pridjevi, zamjenice i brojevi.

Postojalo je 8 padeža. Imenice i pridjevi deklinirale su se prema osobitim deklinacijskim klasama koje se mogu podijeliti na dva kriterija.

 

1)Prema prvom kriteriju se imenice i pridjevi u IE jeziku mogu podijeliti ne tematske i atematske deklinacijske klase, zavisno o prisutnosti ili odsutnosti osobitoga sufiksa, tematskog samoglasnika, za tvorbu tematske osnove.

 

2)Druga je podjela deklinacijskih klasa prema postojanju ili nepostojanu kvantitativnih prijevojnih alternacija u osnovi (tj. smjenjivanja prijevojne duljine, punine i praznine). Po tom kriteriju imenice i pridjevi dijele se na nepromjenjive i promjenjive.

 

U ranoeuropskom su sve imenice bile promjenljive (Beeks 1995), i tek je kasnije došlo do stvaranja nepromjenjivih osnova.

 

Tematska deklinacija

Tematska deklinacija bila je u indoeuropskom obilježena sufiksom *-o-/-e- koji se dodavao korijenu, odnosno osnovi. Taj sufiks naziva se tematskim samoglasnikom.

Imenice tematske deklinacije bile su u IE isključivo muškoga i srednjeg roda; postojale su iznimke ženskog roda, npr. *snusos "snaha".

 

Osnove na tematsko IE*–e-/-o-

Ovo je deklinacija podudarna lat. 2.o-deklinaciji, ili sanskrtskoj a-deklinaciji m.r.,s.r.

 

muški rod: IE *h1eLwos "konj", ghordhos "grad"

jedn.

IE

lat.

skr.

gr.

stsl.

n.

h1eLwos

equus

a§vas

ʻippos

gradъ

v.

h1eLwe

eque

a§va

ʻippe

grade

a.

h1eLwom

equum

a§vam

ʻippon

gradъ

g.

h1eLwosyo

equui

a§vasya

ʻippoio (hom)

grada

ab.

h1eLwōd

stlat. equōd

a§v‚d

 

 

d.

h1eLwōy

equō

a§v‚ya

ʻippῳ

gradu

l.

h1eLwoy

stlat. equei

a§ve

 

gradĕ

i.

h1eLwoh1

 

a§vena

 

gradomъ

 

srednji rod: *yugom "jaram"

jedn.

IE

lat.

skr.

gr.

stsl.

n.

yugom

iugum

yugam

zugon

igo

v.

yugom

iugum

yugam

zugon

igo

a.

yugom

iugum

yugam

zugon

igo

g.

yugosyo

iugi

yugasya

zugoio (hom.)

iga

ab.

yugōd

stlat. iugōd

yug‚d

 

 

d.

yugōy

iugō

yug‚ya

zugῳ

igu

l.

yugoy

 

yuge

 

idzĕ

i.

yugoh1

 

yugena

 

igomь

 

Komentar

n.

 

v.

 

a.

 

g.

 

ab.

 

d.

 

l.

 

i.

 

 

muški rod: IE *h1eLwos "konj", ghordhos "grad"

množ.

IE

lat.

skr.

gr.

stsl.

N.

eLwōs

equ‹

a§v‚s

ʻippoi

gradi

V.

eLwōs

equ‹

a§v‚s

ʻippoi

gradi

A.

eLwōns

equōs

a§v‚n

ʻippouV

grady

G.

eLwōm

equōrum

a§v‚n‚m

ʻippwn

gradъ

Ab.

eLwobhos

equōd

a§vebhyas

 

 

D.

eLwobhos

equ‹s

a§vebhyas

ʻippoiV

gradomъ

L.

eLwoysu

equ‹s

a§vešu

 

gradĕxъ

I.

eLwōys

 

a§vaiš

 

grady

 

srednji rod: *yugom "jaram"

jedn.

IE

lat.

skr.

gr.

stsl.

N.

yugeh2

iuga

yugam

zuga

iga

V.

yugeh2

iuga

yugam

zuga

iga

A.

yugeh2

iuga

yugam

zuga

iga

G.

yugōm

iugōrum

yugasya

zugwn

igъ

Ab.

yugobhos

iug‹s

yug‚d

 

 

D.

yugobhos

iug‹s

yug‚ya

zugoiV

igomъ

L.

yugoysu

 

yuge

 

idzĕxъ

I.

yugōys

 

yugena

 

igy

 

Osnove na tematsko IE*-eh2- 

Ovo je deklinacija podudarna lat. 1.a-deklinaciji, ili sanskrtskoj ‚-deklinaciji ž.

Imenice ženskog roda tvore se od tematskih imenica dodavanjem sufiksa *-h2; na isti se način tvore i pridjevi ženskog roda koji odgovaraju tematskim pridjevima muškoga i srednjeg rod, usp. *newos, newom, neweh2. Tematski je samoglasnik u takvih imenica i pridjeva ženskog roda uvijek *-e-, nikada *-o-.

 

IE *wPh2neh2 "vuna", *kwoyneh2 "cijena"

jed.

IE

lat.

skr.

gr.

stsl.

n.

wPh2neh2

 

 

 

 

v.

wPh2ne(h2)

 

 

 

 

a.

wPh2neh2m

 

 

 

 

g.

wPh2neh2s

 

 

 

 

ab.

wPh2neh2s

 

 

 

 

d.

wPh2neh2ey

 

 

 

 

l.

wPh2neh2i

 

 

 

 

i.

wPh2neh2eh1

 

 

 

 

 

Komentar

n.

 

v.

 

a.

 

g.

 

ab.

 

d.

 

l.

 

i.

 

 

IE *wPh2neh2 "vuna", *kwoyneh2 "cijena"

množ.

IE

lat.

skr.

gr.

stsl.

N.

 

 

 

 

 

V.

 

 

 

 

 

A.

 

 

 

 

 

G.

 

 

 

 

 

Ab.

 

 

 

 

 

D.

 

 

 

 

 

L.

 

 

 

 

 

I.

 

 

 

 

 

 

Komentar

N.

 

V.

 

A.

 

G.

 

Ab.

 

D.

 

L.

 

I.

 

 

Promjenjive osnove

Promjenjive deklinacijske klase u IE prajeziku izdvajaju se prema tome što je u njima djelovao kvantitativni prijevoj u korijenu, sufiksu i nastavcima. U većini jezika promjenjive su imenske osnove zamijenjene nepromjenjivima, što se dogodilo i u latinskome. Jasna razlika promjenjivih i nepromjenjivih osnova očuvana je jedino u staroindijskome. Budući da u deklinaciji promjenjivih osnoca veliku ulogu igra položaj tona u riječi, vedska građa igra izuzetnu ulogu u rekonstrukciji indoeuropskih deklinacijskih tipove, jer vedski u najvećem broju slučajeva čuva mjesto IE naglaska.

 

Da bismo odredili kojoj promjenjivoj klasi pripada moramoznati leksiču reprezentaciju (osnovni oblik) njezina korijena i sufiksa koji se u njoj ponavljaju.

 

Korjeni:

jaki

imaju u osnovnom obliku inherentan samoglasnik

struktura: *CVC (CCVC, CCVCC, CCVCC

slabi

nemaju u osnovnom obliku inherentan samoglasnik

struktura: *CC (eventualno CCC)

 

Sufiksi

jaki

u osnovnom obliku sadržavaju samoglasnik koji se mogao ostvariti u prijevojnoj punini

struktura: *CV, VC, CVC

slabi

u osnovnom obliku nisu sadržavali samoglasnik, te se pojavljuju u prijevojnoj prazini

struktura: *C (eventualno CC)

 

Nastavci:

jaki

sadržavaju samoglasnik

struktura: *CV

slabi

nisu sadržavali samoglasnik

struktura: *C

 

Osnove na IE *u i IE *uh2

IE: g'onu "koljeno"  s.; IE suHnu- "sin"  m.; lat. frūctus "plod" m., gr. phcuV "lakat" m.

jedn.

Ie.

skr.

lat.

gr.

stsl.

n.

g'onu

suHnus

jānu n

sūnuš m

genū  n

frūctus  m

gonu

phcuV

synъ

v.

g'onu

suHnew

jānu

sūno

genū

frūctus

gonu

phcuV

synu

a.

g'onu

suHnum

jānu

sūnum

genū

frūctum

gonu

phcun

synъ

g.

g'²wos

suHnows

jānunas

sūnoš

genūs

frūctūs

gounoV

phceoV (hom.)

synu

ab.

g'²wos

suHnows

jānunas

sūnoš

genū

frūctū

 

 

d.

g'²wey

suHnowey

jānune

sūnave

genū

frūctūi, frūctū

jouni

phcei

synovi

l.

g'²wi, gnēw

suHnēw

jānuni

sūnau

 

 

synu

i.

g'onuh1

suHnuh1

jānunā

sūnunā

 

 

synьmь

 

množina promjene u-osnova

množ.

Ie.

skr.

lat.

gr.

stsl.

n.

g'onuh2

suHnewes

jānūni  s

sūnavas m

genua n

frūctus m

gouna

phceiV

synove

v.

g'onuh2

suHnewes

jānūni

sūnavas

genua

frūctus

gouna

phceiV

synove

a.

g'onuh2

suHnus

jānūni

sūnūn

genua

frūctum

gouna

phcein

syny

g.

g'²wom

suHnows

jānunām

sūnūnām

genuum

frūctuum

gonewV

phcewV (hom.)

synovъ

ab.

g'onubhos

suHnubhos

jānubhyas

sūnubhyas

genibus, genubus

frūctibus

 

 

d.

g'onubhos

suHnubhos

jānubhyas

sūnubhyas

genibus

frūctibus

jonesi

phcesi

synъmъ

l.

g'onusu

suHnusu

jānušu

sūnušu

 

 

synьhь

i.

g'onubhis

suHnubhis

jānubhiš

sūnubhiš

 

 

synъmь

 

U staroindijskom su u-osnove pretrpile velik utjecaj n-osnova; osobito se to vidi u deklinaciji u-osnova srednjeg roda, u kojima ispred padežnog nastavka često stoji neetimološko n.

U vedskome su još očuvani oblici bez n: n.madhu "medovina" n, g.madhvas  umjesto mlađega madhunas.

 

U praslavenskom su se potpuno izgubile u-osnove srednjega roda; također su nestale pridjevske osnove na *u. U instrumentalu jednine završetak –omь prenesen je analogijom iz tematskih osnova.

 

Dodavanjem sufiksa za ženski rod *-h2 u-osnovama nastajale su u indoeuropskom prajeziku osnove na *-uh2 ženskog roda.

swek'ruh2  ž "svekrva", śvaśrūš, socrus; swek'ros  m "svekar", śvaśuras, socer.

Te su se  ž imenice deklinirale amfidinamički.

 

 

Osnove na IE*i

U indoeuropskom su prajeziku i-osnove mogle biti proterodinamičke, statičke i amfidinamičke.

Proterodinamiča je promjena bila znatno češća i u mnogim je oblicima utjecala na histerodinamičku promjenu još tijekom razvoja IE prajezika. Obje su deklinacije i-osnova u najvećoj mjeri usporedne proterodinamičkoj i amfidinamičkoj pormjeni u-osnova.

 

Tablica i-osnova:

IE *h3ewis  ž "ovca", *m²tis "misao, um; *mori  s "more"> lat. mare; *polis> gr. poliV "grad"

jedn.

Ie.

skr.

lat.

gr.

stsl.

n.

h3ewis

aviš

 

 

 

v.

h3ewi

ave

 

 

 

a.

h3ewim

avim

 

 

 

g.

h3ewyos

avyas

 

 

 

ab.

h3ewyos

avyas

 

 

 

d.

h3ewyey

avye

 

 

 

l.

h3ewyi

avyai

 

 

 

i.

h3ewyeh1

avyā

 

 

 

 

množ.

IE

lat.

skr.

gr.

stsl.

N.

 

 

 

 

 

V.

 

 

 

 

 

A.

 

 

 

 

 

G.

 

 

 

 

 

Ab.

 

 

 

 

 

D.

 

 

 

 

 

L.

 

 

 

 

 

I.

 

 

 

 

 

 

 

 

KOMPARACIJA PRIDJEVA

 

Indoeuropski prajezik nije imao komparacije pridjeva u istom smislu u kojem ona postoji u latinskom, grčkom i drugim starim ie jezicima. Umjesto sufiksa koji morfološki isražavaju jednu kategoriju, "stupanj", u prajeziku je postojao niz sufiksa koji su na različite načine modificirali osnovno značenje korijena.

 

Kontrastivnost IE*-tero-

Kontrastivnost, odnosno svojstvo suprotstavljenosti neke stvari ili pojave drugoj, izražavala se sa sufiksom *–tero-.

 

Ie.

gr.

 

pozitiv

 

sojos "mudar"

 

kontrastivnost

 

 sojoteros

 

 

 

Ie.

skr.

 

pozitiv

 

tavas "jak"

 

kontrastivnost

 

 tavastaras

 

 

 

Ie.

lat.

kontrastivnost

dek#si-teros "desni"

dexter

h2el-teros

alter

 

Augmentativnost IE*-yVs

Uvećavanje svojstva pridjeva u nekoj mjeri, odnosno augmentativni smisao, davao je pridjevu sufiks *-yVs; dodavao se neposredno korijenu, a ne sufiksu kojim je pridjev eventualno izveden.

 

 

Ie.

gr.

skr.

pozitiv

sweh2dus "sladak"

'hdiuV

svādus

augmentativnost

sweh2dyōs

'hdiwn

svād(i)yā°s

 

 

Ie.

lat.

pozitiv

mag'nos "velik"

magnus

augmentativnost

mag'yōs "vrlo velik"

māius

 

Korjen na koji se dodaje sufiks –yVs ima u pravilu puninu *e, čak i kada je osnovni oblik pridjeva tvoren prijevojnom prazninom.

 

Sufiks *-yVs- mogao se kombinirati i sa sufiksom *-on- kao složeni sufiks *-is-on-, što je odraženo u komparitivima u grčkom i germanskom, gr. beltiwn, got. batiza "bolji"

Superlativnost *-isto

Superlativni smisao pridjeva se tvorio tako da se na sufiks *-yVs aglutinirao sufiks –to-. Tako je nastao složeni sufiks IE *-isto-, koji je odražen u skr. superlativu navišhas "najnoviji", gr. beltistoV, got. batists "najbolji".

 

Sufiks *-yVs vjerojatno je identičan osnovi relativne zamjenice u IE prajeziku *yos (skr. yas, gr.'oV). Na sličan način, sufiks *-on- možemo dovesti u vezu s osnovom pokazne zamjenice *on- "onaj" (skr- ana-, stsl. onъ).

IE *sweh2dyōs je isprva značilo "koji je sladak", a tek potom "vrlo sladak" i "slađi", a *sweh2distos "taj koji je sladak" a tek potom "najslađi".

Apsolutivnost IE*-(t)°-Ho-

Apsolutivna značenja pridjeva tvorila su se u IE prajeziju  sufiksom *-(t)°-Ho-. Njime se označavalo neko svojstvo na krajnjem rubu određene ljestvice. Tim su sufiksom tvoreni sanskrtski pridjevi poput uttamas "najviši, posljednji", lat. optimus "najbolji".

 

U grčkom je, stapanjem sa sufiksom *-to- nastao složeni sufiks -tato- < *-t°to- što se odrazilo u superlativu poput  sojwtatoV.

 

U latinskom i keltskom najčešći je način tvorbe pridjeva superlativnog ili elativnog značenja pomoću složenoga sufiksa *-is-°-Ho- koji je najvjerojatnije nastao ukrštanjem sufiksa  *-is- i (t)°-Ho-. lat. proximus<propisemos.

 

Primjer deklinacije augmentativnog pridjeva sa sufiksom *-yVs-

U IE su prajeziku pridjevi tvoreni sufiksom *-yVs- imali holodinamičku promjenu:

-korijen je uvijek bio u punini *e

-u n. sufiks je imao duljinu, puninu u srednjem rodu

-u g. sufiks je imao prazninu ili puninu

jednina

Ie.

lat.

skr.

n.

gwerHyōs m, f

gwerHyos n

grauior, grauius

gar‹yā°s, gar‹yas

a.

gwerHyos° m, f

gwerHyos n= n.

grauiōrem m.

n= n.

gar‹yā°sam m

n= n.

g.

gweHyesos

gwerHisos

grauiōris

gar‹yasas

ab.

=g.

grauiōre

=g.

d.

gweHyesey

gwerHisey

grauiōr‹

gar‹yase

l.

gwerHyesi

 

gar‹yasi

i.

gwerHyeseh1

 

gar‹yasā

 

U latinskom je –s- postalo rotacizmom –r- u sredini riječi, a na kraju postupkom ujednačavanja paradigme.

Superlativi se u latinskome dekliniraju poput o osnova za m. i sr. rod, a poput *eh2-osnova za ženski rod.

 

Heteroklizija komparacije pridjeva

Još su se u IE prajeziku neki pridjevi komparirali nepravilno, tj. različiti stupnjevi tvorili su se od različitih osnova, kao u lat. bonus, melior, optimus "dobar, bolji, najbolji".

Zanimljivo je da se heteroklizija najčešće događa kod posve običnih pridjeva, što vjerojatno samo potvrđuje da u prajeziku stupnjevi pridjeva nisu ili zasebnom gramatičkom kategorijom.

 

BROJEVI

U IE prajeziku brojevi od 1 do 4 su sintakrički i morfološki bili imena, tj. sklanjali su se po padežima poput imenica i pridjeva. Brojevi od 5 do 10 nisu imali deklinaciju, kao ni ostali glavni brojevi osim 100 k'°tom>centum>e-katon>śatam>šimtas>hund.

Tablica glavnih brojeva

brojevi

Ie.

lat.

gr.

skr.

stsl.

 

 

1

(H)oyno-

sōm

ūnus

eiV

ekas

jedinъ

 

 

2

dwoh1

duo

duw

d(u)vā

dъva

 

 

3

treyes

trēs

treiV

trayas

trъje

 

 

4

kwetwores

quattuor

tettareV

catvāras

četyre

 

 

5

penkwe

qu‹nque

pente

pa“ca

pętь

 

 

6

swek's

sex

ex

šaš

šestь

 

 

7

sept°

septem

epta

sapta

sedmъ

 

 

8

h3ek'toh1

octō

oktw

ašau

osmь

 

 

9

(h1)new²

nouem

ennea

nava

devętь

 

 

10

dek'°(t)

decem

deka

daśa

desętь

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ie.

lat.

gr.

skr.

stsl.

 

 

 

 

sofoteros < sofos "mudar"

 

 

 

 

 

 

GLAGOL

 

Mediopasivni završetci u IE prajeziku

1.s

-h2e                     -h2e

1.p

-medhh2              -medhh2

2.s

-so                      -th1e-r

2.p

-dhwe                  -dhwe

3.s

-to-r                    -o-r

3.p

-ntor                     -ro

 

Mediopasivno –r- imaju: anatolijski, armenski, staroindijski, latinski i toharski (?)

 

Deponentni glagoli su oni koji imaju mediopasivne nastavke i aktivno značenje.

 

 

IE

lat.

 

 

 

IE

lat.

gr.

skr.

stsl.

got.

het.

lit.

stir.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

SINTAKSA

Uspostava sintakse IE jezika najteži je zadatak poredbeno povijesne metode rekonstrukcije nezabilježenog jezika pretka.

Podudarnosti među jezicima ne upućuju uvijek na njihovu međusobnu srodnost.

Različiti jezici mogu posjedovati zajedničke ustrojstvene crte koje nisu nastale kao plod razvoja iz jednog zajedničkog prajezika, već su uvjetovane podudarnostima unutar same jezične strukture kao komunikacijske činjenice. Takve se podudarnosti nazivaju tipološkim. Npr. u slavenskim i kartvelskim glagolima ima oblika nesvršenog i svršenog vida. Međutim, samo ta činjenica nikako ne govori o srodnosti tih jezika.

Srodnost jezika, i uspostavljivost zajedničkoga pretka očituje se tek onda kad su gramatički oblici odnosnih jezika među sobom podudarni na: fonološkoj (glasovnoj), morfološkoj, leksičkoj razini

 

Podudarnosti među jezicima iste jezične skupine ne potječu nužno od istog jezika pretka, već često nastaju tijekom samostalnog razvitka pojedinih jezičnih grana. Npr. u slavenskim i germanskim, kao i u nekim romanskim jezicima postoje analitički oblici glagola za tvorbu prošlog vremena (glagolski pridjev prošli+prezent "biti"). Ustrojstvo je tih oblika podudarno, ali takva tvorba nije posvjedočena niti u latinskom, niti u staronjemačkom, što upućuje da je nastala u svakom od spomenutih jezika zasebno tijekom njihovog specifičnog jezičnog razvoja.

 

Sama usporedba sintaktičkih sklopova srodnih jezika nipošto ne daje svaki put oslonac za uspostavu sintaktičkih sklopova prajezika.

Najvažnije uporište poredbeno-povijesna sintaksa ima u poredbeno-povijesnoj morfologiji.

Morfemi se u srodnim jezicima uspoređuju međusobno ne samo na fonološkoj, već i semantičkoj razini; gramatički oblici većinom naznačuju i sintaktičke odnose.

 

PREDIKATNA JEZGRA

 

PROŠIRIVANJE REČENICE

 

Predikatni atribut

 

Objektna dopuna

 

Priložna oznaka

 

Atribut

 

 

POPIS POJMOVA

-Anaptkisa je umetanje samoglasnika u riječ, obično radi lakšeg izgovaranja suglasničkih grupa.

-Apokopa je otpadanje završnog glasa ili skupine glasova iz riječi.

-Asimilacija je proces jednačenja fonema.

-Epenteza je glasovna promjena kojom se neki glas(segment) umeće u riječ

-Otvoren slog je slog koji se sastoji od CV, CCV, dakle koji za krajnji element ima vokal.

-Zatvoren slog je slog koji se sastoji od jednog ili dva konsonanta na kraju: VC, VCC, CVC, CVCC

-Metateza je zamjena mjesta dvaju glasova (segmenata) u riječi

-Sandhi – pravila o fonološkim promjenama pri spajanju morfema (unutarnji sandhi) ili riječi (vanjski sandhi)

KRATICE

n., g., d., a., i., ab., l., v. –jednina padeža

N., G., D., A., I., AB., L., V. – množina padeža

sg.- singular

pl.- plural

prz. – prezent

imp. – imperfekt

aor. – aorist

opt. - optativ

impr. – imperativ

sivom bojom je označena glasovna promjena

crvenom bojom je označena nepravilnost u odrazu glasova u padežnoj deklinaciji. Možda i nije nepravilnost ali je meni nepoznata.

ŠTO TREBA JOŠ NAPRAVITI

- treba staviti u latinske tekstove popis najvažnijih spomenika

-pod pojmove ubaciti primjer za svaki

-proći sve odraze i podcrtati sivo glasove koji su u pitanju

ISPITNA PITANJA

Teorija:

1-Koji su srednjeiranski jezici?

2-Što je rog iz Gallehusa?

3-Koji su srednjeindijski jezici?

4-Navedi spomenike oskičkoga jezika.

5-Navedi spomenike umbrijskoga jezika.

6-Koji su dijalekti albanskog jezika?

7-Koji su dijalekti litavskog jezika?

8-Navedi podjelu keltskih jezika.

9-Što je to nostratička teorija?

10-Gdje se govorio frigijski?

11-Tko je i kada dešifrirao klinopis?

12-U kojem je stoljeću živio Plaut?

13-U kojem je stoljeću živio Pindar?

14-Koji su jezici pisani klinopisom?

15-Što je prijevoj? pravilno smjenjivanje vokala u korjenu riječi koje je morfološki uvjetovano

16-Nabroj 2 spomenika staroslavenskoga jezika.

17-Što je metateza laringala? zamjenjivanje mjesta, ali u odnosu na što?

18-Navedi najstariji gotski spomenik.

19-Što je Cowgillov zakon?

20-Što je Pedersonov zakon?

21-Što je Laringalna teorija?

-Što je Schleicherova basna?

-Što je glotalna teorija?

-Navedi jednu heteroklitu.

-Što je sandhi?

-Što je epenteza?

-Tko je Adalbert Kuhn?

-Što su inkluzivi, a šta ekskluzivi? odnosi se na zamjenice, ulogu govornika i sugovornika

-Što su karmadharaya složenice?  napisati na linku sve složenice i njihovu definiciju

-Na kojem je jeziku pisao Snorri Sturluson?

-Kada je živio Aristotel?

-Nabroji 3 starolatinska spomenika.

-Navedi spomenika galskog jezika.

-Tko je dokazao samostalnost armenskog jezika?

-A§va± equus ; kako glasi IE rekonstrukt? Koji je to padež?

-skr. n. devas > *deywos ima g. devasya; kako glasi skr d.?; koji je IE oblik za d.? (dev‚ya/deywōy)

-Koji su novoanatolijski jezici?

-Pisac prve gramatike keltskog jezika je?

-Navedite bar jedan spomenik staropruskog jezika.

-Kojim metrima su pisane vede?

-Kojim jezikom je pisan Codex Argentus?

-Što je analogija?

-Što je ujednačavanje?

-U čemu se sastoji poredbeno povijesna metoda proučavanja jezika?

-Poredaj po starosti: Bopp, Brugman, Kurylowicz, Meillet.

-Navedi zapadnoslavenske jezike.

-Na kojem su dijalektu pisali Pindar i Bakhilid?

-Kojim su dijalektom pisali Sapfa i Alkej?

-Gdje se govorio dački?

-Gdje se govorio luzitanski?

-Navedite dijalekte litavskog?

-Iz kojeg stoljeća datiraju Plautova djela?

-Što su Mittanski ugovori?

-Koji su najstariji sanskrtski epovi?

-Navedi vede?

-Što je lapis satricanus?

- Tko je pisao etimološke riječnike?

-Koji jezici imaju mediopasivno –r-?

-Što su to deponentni glagoli?

-Što je metateza likvida? (?)

-Sturtewandtov zakon (?) očuvanje i isčeznuće laringala u hetitskom

-Tko je najpoznatiji autor sanskrtske gramatike?

-Kako se zove prvo germansko pismo?

-Što je bahuvrihi?

-Koliko padeža ima sanskrt?

-Što je Brugmanov zakon?

-U čemu se sastoji teorija o ergativnosti IE jezika. Navedi jedan primjer.

-Što su to ingverni jezici?

-Što je to Grassmanov zakon?

-Koji jezici imaju mediopasivno –r-? latinski, toharski, alantolijski, armenski, staroindijski

-Što su to deponentni glagoli? glagoli koji imaju mediopasivne završetke, a aktivno značenje

-Što je metateza likvida? premetanje l i r unutar riječi---

-Što je to Sturtevandtov zakon? – očuvanje i isčeznuće laringala u hetitskom --Savčenko---

-Što je sandhi i navedi primjer?

Fonologija:

-got. d = IE?

-IE bh = lat.?

-lat. f = IE?

-IE gw = gr.?

-IE ˜ = lit? stsl? skr?

-got. b = IE?

-IE oy = skr? gr? lat? stsl? lit? got?

-IE ew = skr? gr? lat? stsl? lit? got?

-IE ° = skr? gr? lat? stsl? lit? got?

-IE ° = skr? gr? lat? stsl? lit? got?

-IE deL° = skr? gr? lat? stsl? lit? got?

-IE h3e/o = skr? gr? lat? stsl? lit? got?

-IE gwh = grč.?

-lat. b = IE?

-ъ i ь imaju odraze u rus., stsl?

-germ. b = IE?

-gr. p = IE?

-IE w = grč?

-Usporedi litavsko i stsl. "i".  U lit. i<*i, a stsl. i<*iH (ī), a ь<*i

-U kojem su padežu skr. bhrātaram, bhrātari (<bhrāta)?

-Što je media tantum?

Morfologija:

-Koja su vrsta riječi lat. ferens, skr. bharan, gr. jerw i  rekonstruiraj IE oblik.

-Kako se na got., stsl., skr., lat. odrazilo *wPkwos

-IE*-dhi je nastavak za? 2sg.imper.

-IE *-medh2 je nastavak za? 1.pl.mediopasiv

-skr. bharema, gr.  jeroimen,  stsl. berĕmъ. Rekonstruiraj IE oblik i navedi o kojem se načinu i vremenu radi.

-Zamjenica "ja" u 3 jezika + IE oblik (n. i a.)

-Navedi 1 glagol sa supletivnim oblicima. sum esse

-koji je IE nastavak za 2.sg.perf. i kako se odrazio u gr., skr.?

-tvām,  te, lat. te označuju koji padež?

-skr. avākšat, lat. uexit, IE we˜hst je koje lice, kakvog aorista?

-gr. lehoV,  lat. lego = IE? lh1eg-

-skr. yugāni, lat. iuga, gr. zuga = IE?

-IE *h2ewsōs "zora imala je a. *h2ewsos°, g. *h2ewsōses. Kakav je to tip imenice s obzirom na strukturu? histerodinamička

-skr. aķvaŹ, lat. equus = IE?

-skr. devas<*deywos ima g. devasya. Kako glasi d.? Koji je IE oblik?

-U kojim IE jezicima g. tematskih imenica upućuje na IE nastavak -i(H), (-ī)?

-navedi riječ za "kći" u 3 jezika i pomoću njih rekonstruiraj oblik za IE.

-IE *weydwōs m., *widusih2 ž., predstavljaju participe? perf.

-IE optativ u stsl je postao? imperativ

-Koji su IE nastavci za 1. i 2. lice plurala perfekta?

-Koji je prijevojni stupanj za pl. perfekta? praznina

-IE *dhogwh-eyonti, od korijena *dhegwh predstavlja? 3.p. kauzativnog prezenta

-skr. vace, lat. vocī = * IE? wokey d.

-gr. lehw, legeis, lat. legō, legis = IE? legsi 2.s.

-IE *bh°˜hu = skr bahu, het. panku, gr. bacu.

-IE *pPus = skr. puruŹ, got. filu, gr. poluV

-IE *h3mighleh1 = skr.? gr?, lit.?, stsl.?

-IE *we˜hoh2 = skr.? gr?, lit.? lat.?, stsl.? got.?

-lat. fīlum, lt. gysla, stsl. žila = IE?

-IE *wemh1ti = skr., grč., lat., lit.?

-IE *h2ews- = lat., lit.

-IE *swek'ruh2  ž "svekrva", śvaśrūš, lat. socrus; lat. socru-s, stsl. svekry, got. swaihro

-IE *˜nō = skr. lat. gr. got. stsl.?

-IE *h1nom° = skr., gr., lat., got. ?

-lit. pilnas, got. fulls, skr. pńrnaķ = IE? pPn

-lat. mortus, stsl. mrъtvъ = IE? mlt

-grč.kardia, lat.cor, cordis, lit. širdis = IE? Lld

-IE *dhey˜h "zid"

-gr.leukoV, lat. lńcus, skr. roka = IE? *lewkos

-skr.bharan, gr.jeron, lat. ferens = IE? *bherent "noseći" gl.pridjev radni

-skr.har(i), stsl. zel(en) = IE? ˜hel-

-skr.madhu, gr., stir. mid = IE? medh-u

-IE *dhuHmos = skr. gr. lat. lit.?

-skr. bharema, gr.jeroimen, stsl.berĕmъ = koje lice, koje vrijeme, koji način? 1.p.prz.opt.

-IE *dewk- = lat. dńo, got. teng

-skr. mahi, gr.mega, stsl. mež = IE? meghh2

-IE *bhrāt¢r = skr. gr. lat. stsl. got.?

-IE werdhom = lat. got. lit.?

-IE *daLru = grč. skr. got.?

-IE *˜°h3to = skr. gr. lat. stsl.?

-gr. bioV, lat. vīvus, lit. gybas = IE?

-IE *mńs = skr. lat. stsl?

-IE *nebhos n., skr. nabhasaŹ, stsl. nebese stavi u g., d. i l. ?kako g.*nebhesos, a ne *nebhosyo koja je to deklinacija?