SVEUČILIŠTE
U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb
Broj: 01-20-8-2002.
Zagreb, 11. rujna 2002.
P O Z I V
_____________________________________________________________
Na osnovi članka 37.
Statuta sazivam 12. sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u
Zagrebu, koja će se održati 18. rujna 2002. s početkom u 9,00 sati u Vijećnici
fakulteta.
Za sjednicu predlažem sljedeći
DNEVNI RED:
1. Uručivanje Odluku Senata o potvrdi izbora u trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora prof. dr. sc. Stipi Botici.
2. Izbor prodekana za akad. god. 2002/2003.
3. Verifikacija zapisnika 11. sjednice
Fakultetskog vijeća, održane 18. srpnja
2002.
A. IZBORI U ZNANSTVENO-NASTAVNO ZVANJE
4. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, u Odsjeku za lingvistiku.
Pristupnica dr. sc. Ida Raffaelli ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva i ocjena o nastupnom predavanju). str. 19
B. MIŠLJENJE FAKULTETSKOG VIJEĆA ZA IZBOR U ZVANJA PREDLOŽENIKA VISOKIH UČILIŠTA
5. Mišljenje stručnog povjerenstva za izbor mr. sc. Jasenke Tabak u nastavno zvanje višeg predavača i Miroslava Horvatića u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmete Engleski jezik i Njemački jezik, na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Pristupnica Jasenka Tabak ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU, a Miroslav Horvatić ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivna mišljenja Matičnog povjerenstva). str. 23
6. Mišljenje za izbor mr. sc. Mirne Marić u nastavno zvanje višeg predavača za područje humanističkih znanosti, stručno polje znanost o umjetnosti, za predmet Povijest glazbe, na Filozofskom fakultetu u Puli.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 27
7. Mišljenje za izbor mr. sc. Teodore Vigato u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o umjetnosti, grana teatrologija, za predmete Lutkarstvo i osnove scenske umjetnosti i Medijska kultura, na Visokoj učiteljskoj školi u Zadru.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 33
Pristupnik Ivan J. Bošković ispunjava ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU, Tomislav Skračić i Gordana Galić ispunjavaju uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivna mišljenja Matičnog povjerenstva), pristupnica Mateja Franić ne ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (negativno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 35
9.
Mišljenje za izbor Jadranke
Nemeth-Jajić, Gorana Krnića i Acije Alfirević u naslovno nastavno zvanje predavača
za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za
nastavni predmet Metodika hrvatskog
jezika na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu
Pristupnica Jadranka Nemeth-Jajić ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU
(pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva), a Goran Krnić i Acija Alfirević ne
ispunjavaju uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (negativno mišljenje Matičnog
povjerenstva). str. 38
C. IZVJEŠTAJI O RADU ZNANSTVENIH NOVAKA
10. Izvještaj o radu Domagoja Tončinića, znanstvenog novaka u Odsjeku za arheologiju
(projekt: "Rimski vojni logori u Hrvatskoj", voditeljica prof. dr.
sc. Mirjana Sanader). str. 44
11. Izvještaj o radu Marka Likera, znanstvenog novaka u Odsjeku za fonetiku (projekt: "Proizvodnja i percepcija govora", voditelj prof. dr. sc. Damir Horga). str. 46.
D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI
a) Izvještaji
stručnih povjerenstava za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog
studija
12. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Juraja Belaja za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Arheološka provjera nazočnosti templara i Ivanovaca oko Ivanščice, mentor prof. dr. sc. Željko Tomičić. str. 47
13. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Bartula Šiljega za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Proučavanje kasnoantičke naseljenosti Hrvatskog primorja primjenom metode daljinskog istraživanja, mentor prof. dr. sc. Željko Tomičić. str. 48
14. Izvještaj stručnog povjerenstva
za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Tatjane Mušnjak za stjecanje doktorata
znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Ubrzano
propadanje pisane baštine zabilježene na kiselom papiru, mentorica
prof.dr.sc. Tatjana Aparac-Jelušić. str. 49
15. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc.
Ivanke Stričević za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i prihvaćanje
teme pod naslovom Utvrđivanje
informacijskih potreba i čitateljskih interesa mladeži u narodnoj knjižnici
(kao preduvjeta sustavna planiranja i realizacije odgovarajućih službi i usluga
narodne knjižnice), mentor doc. dr. Srećko Jelušić. str. 53
16. Izvještaj stručnog povjerenstva za
utvrđivanje uvjeta mr.
sc. Bernardine Petrović za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod
naslovom Leksička
sinonimija u hrvatskome jeziku, mentor prof. dr. sc. Marko Samardžija. str. 57
17. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Krešimira Peračkovića za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Društvo usluga: promjene u socioprofesionalnoj strukturi u radno aktivnog stanovništva Hrvatske od 1971. do 2001., mentor doc. dr. Nenad Karajić. str. 59
b) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu disertacije
18. Izvještaj stručnog povjerenstva i izdvojeno mišljenje člana povjerenstva dr. sc. Masline Ljubičić za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Vesne Deželjin pod naslovom Odrazi dodira među jezicima i kulturama u leksiku Maldobria (funkcija aloglotskih elemenata). str. 61
19. Izvještaj stručnog povjerenstva
za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Lynne Germain Montgomery pod naslovom Filozofijska
konstrukcija braka: od Platona do Hegela. str. 91
20. Izvještaj stručnog povjerenstva
za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Mije Jagatić za stjecanje doktorata
znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Uloga nastavnikova
govora u poticanju na komunikaciju na satu stranoga jezika, mentor prof.
dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović i sumentor doc. dr. sc. Vesna
Požgaj-Hadžić. str.
96
E. STJECANJE MAGISTERIJA I SPECIJALIZACIJE
a) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada
21. Izvještaj stručnog povjerenstva
za ocjenu magistarskog rada Zvonimira Jakobovića pod naslovom Mjeriteljski
pojmovi u najstarijim hrvatskim rječnicima.
str. 100
22. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu
magistarskog rada Ljiljane Muslić pod naslovom Selektivno
procesiranje emocionalno prijetećih sadržaja kod PTSP-a: upotreba modificiranog
Stroop testa. str.
103
23. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu
specijalističkog rada Neli Abramić pod naslovom Interpersonalna
orijentacija kao obilježje neurotske strukture ličnosti.
str. 106
F. PREDMETI S VIJEĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA
Vijeće poslijediplomskih studija sa sjednice održane 9. rujna 2002. preporuča Fakultetskom vijeću prihvaćanje sljedećih predmeta (od točke 24. do točke 32.)
Izvještaj stručnog povjerenstva za
stjecanje doktorata znanosti u doktorskom studiju
i odobrenje predložene teme
24. Izvještaj stručnog povjerenstva o tome je
li mr.sc. Silvija Golubić ispunila sve uvjete predviđene programom
Jednogodišnjeg doktorskog studija književnosti i prihvaćanje teme pod naslovom Mutterliebe
- Klischee und Erfahrung (Majčinska ljubav – klišej i iskustvo). Mentorica
dr.sc. Ute Karlavaris-Bremer, doc. Filozofskog fakulteta u Rijeci.
Molba za pisanje rada na njemačkom jeziku. str. 111
Prijedlozi za odobrenje sinopsisa za
izradu magistarskih radova (znanstvenih i stručnih)
25. Irene Drpić pod naslovom Nepromjenjive vrste riječi u čakavskome narječju, mentorice: prof.dr.sc. Iva Lukežić i doc.dr.sc. Silva Vranić. str. 116
26. Ivane Brković pod naslovom Semantika prostora u pseudopovijesnim dramama Junija Palmotića, mentor doc. dr. sc. Davor Dukić. str. 118
27. Kristine Silaj pod naslovom Hrvatski dječji časopis druge polovice 20. st. Usporedba hrvatskih dječjih časopisa s dječjim časopisima engleskoga govornog područja, mentorica dr.sc. Dubravka Težak, izv.prof. Učiteljske akademije u Zagrebu.
str. 120
28. Lebibe Nametak Džeko pod naslovom Žena u književnom djelu Alije Nametka. Prilog antropologiji žene Bosne i Hercegovine, mentorica dr.sc. Dunja Rihtman Auguštin, znan. savj. Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. str. 122
29. Dubravke Čokrlić pod naslovom Obrazovni potencijal interneta u poučavanju engleskoga kao stranoga jezika, mentorica prof.dr.sc. Jelena Mihaljević Djigunović. str. 123
30. Gorana Zlodia pod naslovom Muzejska vizualna dokumentacija u digitalnom obliku, mentor prof.dr.sc. Ivo Maroević. str. 125
Nastavni predmeti
31. Sporazum
o suradnji u izvođenju specijalističke prakse na Poslijediplomskom stručnom
studiju kliničke psihologije, između Specijalne bolnice za medicinsku
rehabilitaciju Krapinske Toplice i Filozofskog fakulteta u Zagrebu i imenovanje
mr.spec. Dubravka Tršinskog mentorom specijalističke prakse. str. 127
32. Prijedlog za raspis natječaja za upis na Poslijediplomski stručni prevoditeljski studij (anglistike i germanistike) u akademskoj godini 2002/03.
G. PRIZNAVANJE DIPLOMA
33. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Karle Golje stečene na Sveučilištu Ca' Foscari u Veneciji. str. 128
34. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Franje Lučića stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Ludwig Maximilian u Münchenu. str. 129
35. Izvještaj
stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske
diplome Sandre Bojčev stečene na Filološkom fakultetu Blaže Koneski u
Skopju. str. 130
H. IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTVA
a) Imenovanje
stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor
36. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača, višega predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje za predmet Engleski jezik na Visokoj pomorskoj školi Sveučilišta u Splitu (Pristupnica: prof. Željka Zanchi)
1 .mr. sc. Lovorka Zergollern-Miletić, viši lektor
2. mr. sc. Marka Filipović, viši lektor
3. mr. sc. Marija Marušić, viši lektor
37. Promjena stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik, na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu (Pristupnica: Mirjana Tomašević Dančević)
1. dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, izv.prof.
2. dr. sc. Višnja Josipović Smojver, docent
3. mr. sc. Smiljana Narančić Kovač, viši predavač (Učiteljska akademija, Zagreb)
38. Imenovanje stručnog povjerenstva
za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u
znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog profesora ili redovitog
profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija,
za predmet Povijest filozofije, u Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u
Zadru (Pristupnik: dr. sc. Borislav Dadić)
1. dr.sc. Lino Veljak, red.prof.
2. dr.sc. Ivan Devčić, izv.prof. Katolički bogoslovni fakultet- Teologija u Rijeci
3. dr.sc. Mirko Jakić, izv.prof. Filozofski fakultet u Zadru.
39. Promjena stručnog povjerenstva za davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog profesora ili redovitog profesroa za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, predmet Metodika nastave filozofije, u Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zadru (Pristupnik: dr. sc. Dušan Travar)
1. dr.sc. Lino Veljak, red.prof.
2. dr.sc. Ante Čović, izv.prof.
3. dr.sc. Boris Kalin, red.prof. u miru.
40. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, za predmete Glazbena kultura s metodikom i Glazbena kultura, na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu (Pristupnica: mr. sc. Ivana Tomić-Ferić i Emil Čić).
1. dr. sc. Pavel Rojko, izv. prof. (Muzička akademija Zagreb)
2. dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.
3. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.
41. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, za predmete Opća pedagogija i Nenasilna komunikacija, na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku (Pristupnica: mr. sc. Ranka Jindra )
1. dr. sc. Antun Mijatović, izv. prof.
2. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.
3. dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš, red. prof.
42. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, za predmete Metodika nastave glazbene kulture, Glazbena kultura s metodikom i Glazbena kultura na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku (Pristupnica: Gordana Ercegovac-Jagnjić)
1. dr. sc. Pavel Rojko, izv. prof. (Muzička akademija Zagreb)
2. dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.
3. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.
43. Imenovanje stručnog povjerenstva za
davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno
nastavno zvanje višeg predavača (reizbor) za znanstveno područje
društvenih znanosti, polje psihologija, za predmete Pedagoška psihologija i
Razvojna psihologija, na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji (Pristupnica: mr.
sc. Miljenka Cota Bekavac)
1. dr. sc. Vlasta Vizek Vidović, red. prof.
2. dr. sc. Goranka Lugomer-Armano, izv. prof.
3. dr. sc. Vladimir Andrilović, doc. (Učiteljska akademija u Zagrebu).
44. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Institutu za društvena istraživanja Ivo Pilar u Zagrebu (Pristupnik: dr. sc. Drago Čengić).
1. dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.
2. dr.sc. Rade Kalanj, red. prof.
3. dr. sc. Ivan Rogić, red. prof. (Institut za društvena istraživanja Ivo Pilar u Zagrebu)
b) Imenovanje
stručnih povjerenstava za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i
odobrenje predložene teme
45. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Dragice Bukovčan za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i
odobrenje teme pod naslovom Polileksički
izrazi u jeziku struke na primjeru njemačkog jezika kriminalistike i
kriminologije
1. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.
2. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.
3. dr. sc. Milica Gačić, red. prof.
46. Imenovanje stručnog povjerenstva za
utvrđivanje uvjeta mr.
sc. Sanje Tadić Šokac
za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Autoreferencijalnost u
novijem hrvatskom romanu
1. dr.
sc. Vinko Brešić, red. prof.
2. dr. sc. Cvjetko Milanja, red. prof.
3. dr. sc. Goran Kalogjera, red. prof. na Filozofskom fakultetu u
Rijeci.
47. Imenovanje stručnog povjerenstva za
utvrđivanje uvjeta mr.
sc. Mazllom Kumnova
za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Albanska teorija i praksa
književnog odgoja i izobrazbe u 20. stoljeću.
1. dr. sc. Josip Silić, red. prof.
2. dr. sc. Vlado Pandžić, red. prof.
3. akademik Augustin Stipčević, u miru
c) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada
48. Imenovanje
stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Ksenije Marković pod naslovom Drveni dvori središnje Hrvatske.
1. dr. sc. Branko
Đaković, docent
2. dr. sc. Ivo
Maroević, red. prof.
3. dr. sc. Mladen
Obad-Šćitaroci (Arhitektonski fakultet u Zagrebu)
49. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Mirushe Hoxha pod naslovom Transkulturalne tehnike glumčeva unutrašnjeg razvoja: primjer sufijske prakse
1. dr. sc. Boris Senker, red.prof.
2. dr. sc. Lada Feldman Čale, viša znan. suradnica (Institut za etnologiju i folkloristiku)
3. dr. sc. Svanibor Pettan, docent (Akademija za glazbu, Ljubljana).
50. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Krešimira Kufrina pod naslovom Socioekološka informiranost: pojam, mjerenje i povezanost sa stavovima i ponašanjem
1. dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.
2. dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.
3. dr. sc. Ivan Rogić, red. prof. (Institut za društvena istraživanja Ivo Pilar u Zagrebu).
d) Imenovanje
stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada
51. Imenovanje
stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Emice Calogjera pod
naslovom Problem identiteta u feminističkoj teoriji, mentor prof. dr.
Vladimir Biti
1.
dr. sc. Aleksandar Štulhofer, izv. prof.
2.
dr. sc. Vladimir Biti, red. prof.
3.
dr. sc. Snježana Prijić-Samaržija, doc.
na Filozofskom fakultetu u Rijeci.
52. Imenovanje
stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Marine Protrka pod
naslovom Novela u hrvatskoj književnoj periodici 1830-1881., mentor
prof. dr. Vinko Brešić
1.
dr. sc. Cvjetko Milanja, red. prof.
2.
dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.
3.
dr. sc. Helena Sablić-Tomić, doc. na
Pedagoškom fakultetu u Osijeku.
53. Imenovanje
stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ivane Kurtović pod
naslovom Fonologija obalnih kopnenih južnočakavskih govora (Krilo Jesenice,
Kaštel Kambelovac, Trogir, Primošten, Tribunj, Sukošan, Stanovi i
Petrčane), mentorica doc. dr. Mira
Menac-Mihalić
1.
dr. sc. Mijo Lončarić, Institut za jezik
i jezikoslovlje
2.
dr. sc. Mira Menac-Mihalić, doc.
3.
dr. sc. Stjepan Damjanović, red. prof.
4.
rezervni član dr. Josip Lisac, red. prof.
na Filozofskom fakultetu u Zadru.
I. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH
POVJERENSTAVA
54. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora iz područja humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, na Katedri za engleski jezik u Odsjeku za anglistiku
1. dr. sc. Vladimir Ivir, red. prof.
2. dr. sc. Dora Maček, red. prof.
3. dr. sc. Mirjana Vilke, red.prof. u miru.
55. Raspis natječaja i
imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta,
izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih
znanosti, polje filozofija, na Katedri za estetiku u Odsjeku za filozofiju
1. dr.sc. Branko Despot, red.prof.
2. dr.sc. Hotimir Burger, red.prof.
3. dr.sc. Lev Kreft, red.prof. Filozofska fakulteta v Ljubljani.
56. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, na Katedri za spoznajnu teoriju u Odsjeku za filozofiju
1. dr.sc. Lino Veljak, red.prof.
2. dr.sc. Branko Despot, red.prof.
3. dr.sc. Nenad Miščević, red.prof. (Filozofski fakultet u Mariboru)
57. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, na Katedri za provincijalnu arheologiju u Odsjeku za arheologiju.
1. dr. sc. Petar
Selem, red. prof.
2. dr. sc. Marin
Zaninović, red. prof. u miru
3. dr. sc. Nenad
Cambi, red. prof. (Filozofski fakultet u Zadru)
58. Raspis natječaja i
imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje asistenta
za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana
bibliotekarstvo, na Katedri za bibliotekarstvo u Odsjeku za informacijske
znanosti
1. dr. sc.
Aleksandra Horvat, izv. prof.
2. dr. sc.
Aleksandar Stipčević, red. prof. u m.
3. dr. sc. Jadranka
Lasić-Lazić, red. prof.
59.
Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u istraživačko zvanje mlađeg
asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske
znanosti, grana bibliotekarstvo, na Katedri za bibliotekarstvo u Odsjeku za
informacijske znanosti
1. dr. sc. Aleksandra Horvat, izv. prof.
2. dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić, red. prof.
3. dr. sc. Daniela Živković, doc.
60. Raspis natječaja i imenovanje stručnog
povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog
profesora ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih
znanosti, polje informacijske znanosti, rana bibliotekarstvo na Katedri za
bibliotekarstvo
1. dr. sc. Martin Žnideršič, red. prof. u m..,
Ljubljanska fakulteta u Ljubljani
2. dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof. u
m.
3. dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić, red. prof.
61. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje asistenta, na Katedri za povijest pedagogije u Odsjeku za pedagogiju
1. dr. sc. Ivan Dumbović, izv. prof.
2. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.
3. dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.
62.
Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u
znanstveno-nastavno zvanje docenta,
izvanrednog profesora ili redovitog profesora za znanstveno područje
humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija
likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, na
Katedri za umjetnost antike, kasne antike i ranog srednjeg vijeka Odsjeka za
povijest umjetnosti
1.
dr. sc. Igor Fisković, red.prof.
2.
dr. sc. Vladimir Marković, red.prof.
3.
dr. sc. Nikola Jakšić, red.prof.
Filozofskog fakulteta u Zadru.
63. Raspis natječaja i
imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje
humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija
likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija na Katedri
za umjetnost romanike i gotike Odsjeka za povijest umjetnosti
1.
dr. sc. Igor Fisković, red.prof.
2.
dr. sc. Vladimir Marković, red.prof.
3.
dr. sc. Sanja Cvetnić, docent.
64. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Sanje Fulgosi znanstvene novakinje u istraživačko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, u Zavodu za lingvistiku
1. dr. sc Vesna Muhviuć Dimanovski, znanstveni suradnik
2. dr. sc. Marko Tadić, docent
3. dr. sc. Josip Silić, red.prof.
J. NASTAVNI I OSTALI PREDMETI
65. Otvaranje postupka za izbor zaslužnih profesora (professor emeritus)
66. Prikupljanje zahtjeva za popunu
radnih mjesta.
67. Pokretanje postupka za dodjelu javnih priznanja i nagrada Filozofskog
fakulteta
- Povelja
Fakulteta
- Medalja
Fakulteta
- Nagrada
Franjo Marković
68. Prijedlog programa Odsjeka za ženske studije. str. 131
69. Prijedlog za formiranje posebnog tijela Disciplinske komisije za ispitivanje prijavljenih slučajeva seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja. str. 153
70. Predstavka Odsjeka za psihologiju u vezi Odluke Nacionalnog vijeća za visoku naobrazbu o vrednovanju nastavnih programa dodiplomskih studija psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i na Hrvatskim studijima. str. 154
71. Prijedlog Odsjeka za sociologiju za ukidanje statusa obvezatnosti kolegiju Socijalna psihologija na dvopredmetnom studiju Sociologije. Prijedlog Odsjeka za sociologiju temelji se na preopterećenosti studenata dvopredmetnog studija, ali i na činjenici da je nastavnik koji je predavao taj kolegij naglo zatražio umirovljenje.
Kolegij Socijalna psihologija postao bi izboran za studente dvopredmetnog studija. Za studente jednopredmetnog studija Socijalna psihologija ostala bi obvezatan kolegij.
Demonstratori:
72. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za izbor demonstratora u Knjižnici Odsjeka za anglistiku u akad. god. 2002/2003.
1. Martina Cvek
2. Danijel Dosegović
3. Darija Flamengo
4. Ante Jović
5. Jasminka Majsec
6. Ante Parlov
7. Ana Perić
8. Viktorija Rupčić
9. ime naknadno (u švedskoj biblioteci)
73. Prijedlog Odsjeka za filozofiju da se za demonstratora i kao upisivač knjižne građe u računalo izabere Stjepan Šimara
74. Prijedlog Odsjeka za germanistiku za promjenu izbora demonstratora. Umjesto Tanje Franotović predlaže se Nataša Filipašić za šk. god. 2002/2003.
75. Prijedlog Odsjeka za povijest umjetnosti za
imenovanje devet demonstratora u nastavi i dva u radnoj sobi za ak.god.
2002/03.:
Bruna Bach
Saša Brkić
Lidija Butković
Maja Duplančić
Zinka Kujić
Lovorka Magaš
Lena Puhar
Lana Skuljan
Magdalena Smokrović
Josipa Petrinić
(radna soba)
Ivana Sudarević
(radna soba)
Održavanje nastave
76. Prijedlog Odsjeka za anglistiku da se mr. sc. Veri Andrassy odobri izvođenje nastave iz predmeta Kultura i civilizacija Velike Britanije pod nadzorom prof. dr. Milene Žic-Fuchs.
77. Molba dr. sc. Milene Žic-Fuchs, izv. prof. za odobrenje održavanja nastave iz predmeta Kognitivna znanost na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu (ukupno 30 sati u ljetnom semestru akad. god. 2001/2002.) i Semantike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Tuzli (ukupno 30 sati godišnje).
78. Molba dr. sc. Dore Maček, red. prof. za odobrenje održavanja nastave iz predmeta Povijest engleskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zadru (ukupno 24 sata semestralno).
79. Molba prof.
dr. sc. Marka Samardžije za održavanje predavanja i ispita u ak. god.
2002/2003.:
a) održavanje ispita iz hrvatskoga standardnog jezika na Učiteljskoj
akademiji u Zagrebu i
b) održavanje nastave (2 sata predavanja tjedno) i ispita iz hrvatskoga
standardnog jezika na
studiju kroatistike na Pedagoškom fakultetu u Mostaru.
80. Molba prof. dr. sc. Stipe Botice za održavanje
predavanja i ispita u ak. god. 2002/2003. na Pedagoškom fakultetu u Mostaru,
Pedagoškom fakultetu u Osijeku i na Visokoj učiteljskoj akademiji u Zadru iz
predmeta Hrvatska usmena književnost jedanput mjesečno.
81.
Molba dr. sc. Vlatka Previšića, red.prof. za odobrenje održavanja
nastave na Pravnom fakultetu u Zagrebu - Studij socijalnog rada iz predmeta
Socijalna pedagogija i na Filozofskom fakultetu u Zadru iz predmeta Pedagogija
slobodnog vremena, u akad. god. 2002/2003.
82. Molba dr. sc. Branimira Šverka, red.
prof. za odobrenje održavanja nastave iz kolegija Psihologija rada na
Filozofskom fakultetu u Zadru u akad. god. 2002/2003.
83.
Molba dr. sc. Deana Ajdukovića, red. prof. za odobrenje
održavanja nastave iz izbornog kolegija Psihosocijalni aspekti čovjekove
okoline na Studiju socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu, te za
održavanje nastave iz izbornog kolegija Uvod u ekološku psihologiju na
Agronomskom fakultetu u Zagrebu u akad. god. 2002/2003.
84. Molba dr. sc. Zvonimira Knezovića,
izv. prof. za odobrenje održavanja nastave iz kolegija Opća psihologija
- razvojna psihologija na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru u akad.
god. 2002/2003.
85. Molba dr. sc. Dinke Čorkalo, doc.
za odobrenje održavanja nastave iz kolegija Psihologija čovjekove okoline, na
Studiju dizajna Sveučilišta u Zagrebu u akad. god. 2002/2003.
86. Molba dr. sc. Vladimira Kolesarića,
red. prof. za odobrenje održavanja nastave iz kolegija Policijska
psihologija, na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu u akad. god. 2002/2003.
87. Molba dr. sc. Dragutina Ivaneca, višeg
asist. za odobrenje održavanja nastave, na Visokoj školi za sigurnost na
radu u Zagrebu iz kolegija Statistika i na Visokoj zdravstvenoj školi u Zagrebu
iz kolegija Metode prikupljanja i analize podataka, u akad. god. 2002/2003.
-
Prijedlog Odsjeka za psihologiju da se dr.
sc. Dragutinu Ivanecu, višem asist. u Odsjeku za psihologiju odobri
samostalno održavanje nastave iz izbornog predmeta Psihologija boli na Katedri
za eksperimentalnu i biološku psihologiju.
88. Molba dr. sc. Željke Kamenov, doc.
za odobrenje održavanja nastave iz kolegija Socijalna psihologija, na Studiju
kriminalistike na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu u akad. god. 2002/2003.
89.Molba dr. sc. Gordane Keresteš, doc.
i dr. sc. Gordane Kuterovac Jagodić, više asist. za odobrenje održavanja
nastave iz kolegija Razvojna psihologija I, na Edukacijsko-rehabilitacijskom
fakultetu u Zagrebu u akad. god. 2002/2003.
Sudjelovanje u nastavi
90. Obavijest Odsjeka za anglistiku da će mlađi asistenti sudjelovati u nastavi:
- Vlatko Broz – Jezični seminar (pod nadzorom prof. dr. Milene Žic-Fuchs)
- Sven Cveko – proseminar iz Uvoda u studij engleske književnosti (pod nadzorom doc. dr. Borislava Kneževića)
- Renata Geld – seminar iz Metodike nastave engleskog jezika (pod nadzorom prof. dr. Jelene Mihaljević Djigunović)
- Jasna Novak – Jezični seminar (pod nadzorom prof. dr. Dore Maček)
- Tamara Petrić – proseminar iz Uvoda u studij engleske književnosti (pod nadzorom doc. dr. Tatjane Jukić-Gregurić)
- Vanja Polić – proseminar iz Uvoda u studij engleske književnosti (pod nadzorom doc. dr. Borislava Kneževića)
- Mateusz-Milan Stanojević – proseminar iz Uvoda u lingvistički studij engleskog jezika (pod nadzorom doc. dr. Višnje Josipović-Smojver)
- Maja Tančik – proseminar iz Uvoda u studij engleske književnosti (pod nadzorom doc. dr. Tatjane Jukić-Gregurić)
- Nina Tuđman-Vuković – Jezični seminar – ljetni semestar (pod nadzorom prof. dr. Milene Žic-Fuchs)
- Irena Zovko-Dinković – proseminar iz Sintakse engleskog jezika (pod nadzorom prof. dr. Vladimira Ivira) i Jezični seminar (pod nadzorom prof. dr. Milene Žic-Fuchs)
91. Prijedlog Odsjeka za anglistiku da se mr. sc. Tomislavu Brleku, mlađem asistentu odobri održavanje nastave iz kolegija Milton i njegovo doba za studente IV godine pod nadzorom doc. dr. Ljiljane Ine Gjurgjan.
92. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za prihvat američkog stipendista Fulbrightovog programa za akad. god. 2002/2003. – prof. dr. Myrla Jonesa.
Pročelnici odsjeka, šefovi katedri i koordinatori
93. Prijedlog Odsjeka za filozofiju da se doc. dr. Gordana
Škorić izabere za zamjenika pročelnika Odsjeka za filozofiju za akad. god.
2002./03.
94. Prijedlog Odsjeka za filozofiju da se doc.dr. Borislav Mikulić imenuje za šefa Katedre za spoznajnu teoriju.
95. Prijedlog da se Marijana Cesarec, viša lektorica imenuje za koordinatoricu
u Pripremnoj godini studija i mr. sc. Milvija Gulešić za zamjenicu za
ak. god. 2002/2003. i 2003/2004.
96. Imenovanje prof. dr. sc. Tomislava Šole, pročelnika Odsjeka za informacijske znanosti voditeljem studija Arhivistike.
97. Molba Katedre za ukrajinski jezik i književnost Odsjeka za slavenske jezike i književnosti za potvrđivanje izbora dr. sc. Milenka Popovića, red. prof. na dužnost predstojnika Katedre za ukrajinski jezik i književnost za sljedeću akademsku godinu 2002./2003.
Vanjski suradnici
98. Prijedlog Odsjeka za filozofiju za odobrenje vanjskih suradnika za akad. god.2002./03:
dr.sc. Boris Kalin, red.prof. u miru – Metodika nastave filozofije 2+2
dr.sc. Ljerka Schiffler, red.prof. – Povijest filozofije s posebnim obzirom na filozofiju u Hrvatskoj 2+2 (zaposlena u Institutu za filozofiju u Zagrebu)
99. Molba Fakultetske katedre za antropologiju za angažiranje vanjskih suradnika u akad. god. 2002/03.:
- dr. sc. Pavao
Rudan, nasl. red. prof. (Institut za antropologiju) - za predmet Uvod u antropologiju - 2 sata predavanja
tjedno
- dr. sc. Branka Janićijević, nasl. red. prof.
- za predmet Osnove genetike čovjeka - 2 sata
predavanja tjedno
- dr. sc. Nina Smolej-Narančić, nasl. red.
prof. - za predmet Metode istraživanja 2 - 1 sat
predavanja 1 sat vježbi tjedno
- dr. sc. Anita
Sujoldžić, nasl. red. prof. - za predmet Antropološka lingvistika - 2 sata predavanja tjedno
- dr. sc. Stašo
Forenbaher, nasl. docent - za predmet Arheologija u antropologiji - 2 sata predavanja tjedno, te za Seminar
iz antropologije u arheologiji - 2 sata tjedno.
- dr. sc. Lajos
Szirovicza, nasl. docent - za predmet Informatika u antropologiji 1 sat predavanja i 1 sat vježbi tjedno, te
za predmet Statističke metode u antropologiji
1 sat predavanja i 1 sat vježbi tjedno.
- dr. sc. Veljko
Jovanović, nasl. red. prof. - za predmet Populacijska genetika - 1 sat predavanja i 1 sat vježbi tjedno.
- dr. sc. Sanja
Špoljar-Vržina, nasl. izv. prof. - za predmet Medicinska antropologija - 1 sat predavanja i 1 sat vježbi
tjedno.
- dr. sc. Jure
Zovko, izv. prof. - za predmet Hermeneutika u antropologiji - 2 sata predavanja
tjedno.
- dr. sc. Jasna
Miličić, nasl. izv. prof. - za predmet Ekologija čovjeka - 1 sat predavanja i 1
sat seminara tjedno.
- dr. sc. Stjepan
Turek, znan. suradnik - za predmet Antropologija i management - 1 sat
predavanja i 1 sat seminara tjedno.
- dr. sc. Mario
Šlaus, znan. suradnik - za predmet Forenzička antropologija - 1 sat predavanja
i 1 sat seminara tjedno.
100. Prijedlog
Odsjeka za informacijske znanosti za odobrenje angažiranja vanjskih suradnika u
akademskoj godini 2002/2003. i to:
- dr. sc. Milan Pelc - za predmet Povijest
informacijske kulture, 2 sata tjedno u zimskom semestru
- mr. sc. Tatjana Mušnjak – za predmet Zaštita
knjižnične građe, 2 sata u zimskom
semestru
101. Prijedlog Odsjeka za
kroatistiku za angažiranje vanjskih
suradnika na Odsjeku za kroatistiku u ak. god. 2002/2003.
- Dr. Marija Znika, znanstvena suradnica u Institutu za hrvatski jezik
i jezikoslovlje; 1+1 sat tjedno (predavanje i seminar) na Katedri za hrvatski
standardni jezik (izborni u zimskom semestru).
- Dr. Alemko Gluhak, viši asistent u Zavodu za lingvistička istraživanja;
1+1 sat tjedno (predavanje i seminar) na Katedri za hrvatski standardni jezik (izborni
u zimskom semestru).
- Dr. Darija Gabrić-Bagarić, znanstvena savjetnica u Institutu za
hrvatski jezik i jezikoslovlje; 1+1 sat tjedno (predavanje i seminar) na
Katedri za hrvatski standardni jezik (izborni u ljetnom semestru).
- Mr. Milica Lukić, mlađi asistent;
6 sati seminara tjedno na Katedri za staroslavenski jezik i hrvatsko
glagoljaštvo.
Mentori
102. Prijedlog Odsjeka za filozofiju za imenovanje mentora za studentsku školsku praksu za akad. god. 2002./03.
1. Darko Tödling (II. gimnazija, Zagreb)
2. mr.sc. Luciano Lukšić (XV. gimnazija, Zagreb)
3. Tomislav Reškovac (Privatna klas. gimn., Zagreb)
4. Milana Funduk (Klasična gimnazija, Zagreb)
5. Raul Raunić (XII. gimnazija, Zagreb)
6. Zlata Bilić
(X. gimnazija, Zagreb)
7. Irena
Gjergjizi (X. gimnazija, Zagreb)
8. Ivo Bilankov (
XVIII gimnazija, Zagreb)
9. Ćiril Čoh
(Gimnazija Varaždin)
10. dr.sc. Vesna
Batovanja (VIII. gimnazija, Zagreb)
11. mr.sc. Pavao
Crnjac (Nadbisk. klas. gimn., Zagreb)
12. Jadranka
Pucar Jambrović (V. gimnazija, Zagreb)
13. Ksenija Matuš
(Gimnazija Bjelovar)
Strani lektori
103. Prijedlog Odsjeka za romanistiku da se odobri sklapanje ugovora o radu sa stranim lektorima na Odsjeku za romanistiku (španjolski) u akad. god. 2002/03. i to:
1. Begońa Piedra Lanza
2. María Angeles del Hoyo Benito
K. DOPUSTI I SLOBODNE STUDIJSKE GODINE
104. Molba dr.sc. Branka Vuletića, red.prof. za odobrenje plaćenog dopusta od 23. do 30. listopada 2002. radi sudjelovanja na simpoziju o Miroslavu Krleži u Parizu.
105. Molba dr. sc. Ivora Karavanića odobrenje plaćenog dopusta od 28.10. do 8.11.2002. godine, radi studijskog boravka i stručnog usavršavanja u Sjedinjenim Američkim Državama (New York University, American Museum of Natural History).
106. Molba dr. sc. Vesne Buško, više asistentice za odobrenje
plaćenog dopusta od 01. listopada do 01. prosinca 2002. god. radi odlaska na
dvomjesečni studijski boravak na Institutu za psihologiju Sveučilišta Friedrich
Schiller u Jeni, te na Odsjeku za psihologiju Freie Universität u Berlinu,
Njemačka.
107. Molba mr.sc. Marije Paprašarovski, više lektorice za odobrenje plaćenog dopusta od 13. do 25. rujna 2002. godine, radi studijskog boravka u Francuskoj - umjesto kolegice dr.sc. Bogdanke Pavelin kojoj je već bio odobren traženi dopust
108. Molba dr. sc. Barbare Kryzan-Stanojević za odobrenje plaćenog dopusta u razdoblju od 10. 09. 2002. do 01. 10. 2002. radi sudjelovanja na konferenciji Jezik i država, te konferenciji međunarodnog Udruženja lektora poljskog jezika, prikupljanja komparativnog materijala i dogovora za terensku nastavu u Poljskoj.
109. Molba mr. sc Zrinke Kovačević za odobrenje plaćenog dopusta u trajanju od tri mjeseca (01. 11. 2002. – 01. 02. 2003.) za dovršenje doktorskog rada.
110.
Molba dr.sc. Jadranke Lasić-Lazić, red. prof. za odobrenje promjene termina korištenja
slobodne studijske godine, umjesto od 1.10.2002. do 30.9.2003. koristila bi od 01.03.2003. do 01.03.2004.g.
111. Obavijesti dekana i prodekana
112. Razno.
113. Postavljanje pitanja Upravi fakulteta.
Dekan
Prof. dr. sc. Neven Budak, v.r.
PRILOZI
Znanstveno-nastavnom
vijeću Filozofskoga fakulteta
IZVJEŠĆE
Na sjednici 16. travnja 2002. Znanstveno-nastavno vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je povjerenstvom za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, u Odsjeku za lingvistiku.
Na natječaj za spomenuto zvanje docenta prijavila se samo jedna kandidatkinja, dr. sc. Ida Raffaelli. Ona je kao prilog svojoj prijavi priložila svu potrebnu dokumentaciju:
-životopis s popisom radova, artikuliran u odjeljke o znanstvenoj, nastavnoj i stručnoj djelatnosti;
-domovnicu;
-diplome dodiplomskoga studija, magisterija i doktorata.
Uvidom u dokumentaciju povjerenstvo je zaključilo da je dr. sc. Ida Raffaelli vrlo nadarena i perspektivna mlada znanstvenica, koja je na svim poljima znanstvene, stručne, i nastavne djelatnosti već ostvarila značajne rezultate.
ZNANSTVENA DJELATNOST
U znanstvenoj djelatnosti dr. sc. Ide Raffaelli ističu se njezini znanstveni radovi, od kojih neki zaslužuju osobitu pažnju, primjerice članak "Neki vidovi kognitivne semantike u rekonstrukciji semantičkih struktura", u kojoj autorica primjenjuje rezultate suvremene kognitivne lingvistike na semantičku analizu u zahtjevnom području dijakronijske semantike. Vrijedan je doprinos znanosti i kandidatkinjina doktorska disertacija, u kojoj je na nov način analizirano jedno semantičko polje (pridjevi za moralne osobine) u klasičnom starofrancuskome. Spremnost da se uhvati u koštac s teškim problemima, ali da im pristupi na suvremen i originalan način, očituje se i u drugim radovima Ide Raffaelli, a treba istaći da je pet njezinih izvornih znanstvenih radova objavljeno u domaćim časopisima koji su ekvivalentni inozemnim časopisima s međunarodnom recenzijom (v. priloženi popis radova, izvorni znanstveni radovi pod br. 1, 2, 3, 4 i 6). Razmotrimo sada znanstvene radove dr. Ide Raffaelli:
"Polisemičnost leksema koji označavaju fizički izgled (Krije li se iza ljepote dobrota)"
U ovom članku autorica analizira skupinu leksema u romanu Yvain koja prvotno označava fizički izgled, ali u određenim kontekstima ti leksemi označavaju i moralne ososbine. Naime, u udvornim su romanima lijepi likovi često opisivanim kao dobri i oburnuto – ružni kao zli. Kako autorica ističe, starofrancuski rječnici vrlo često su šturi i neprecizni u tumačenju tog drugog značenja. Metodom komponencijalne analize i razgraničevanjem kontekstualnih okruženja autorica u članku upućuje na važnost što sustavnije i preciznije semantičke analize kako bi se što jasnije definirala polisemna struktura odabranih leksema.
U ovom radu autorica rasvjetljava aspekte teoretskih postavki o semantičkim primitivima kroz radove A. Wierzbicke i I. Mel'čuka. Smještanjem modela semantičkoga opisa s pomoću semantičkih primitiva u tradicijske okvire komponencijalne analize, autorica se kritički osvrće na prednosti i nedostatke toga modela semantičkog opisa.
U članku se upozorava na pitanje i probleme vezane uz pojam konotacija od logičke do lingvističke uporabe toga pojma. Kritički se pristupa tumačenju toga pojma kod nekih lingvista, a posebice Bloomfielda, Hjelmsleva i Pottiera te se ističu sličnosti i razlike u njihovu pristupu. Time autorica definira temeljne odrednice vezane uz pojam konotacije koje bi valjalo uzimati u obzir kada se govori o konotaciji u okvirima različitih modela semantičkoga opisa.
"Neki vidovi kognitivne semantike u rekonstrukciji semantičkih
struktura"
Rad predstavlja manje istraživani i manje primjenjivan teorijski vid kognitivne semantike kojim se tumače promjene semantičkih struktura te se ističu teorijsko-metodološke mogućnosti kognitivne semantike u njihovoj rekonstrukciji. U ovom se radu naglasak stavlja na dva obilježja koja iskazuju prototipno organizirane konceptualne i leksičke kategorije, a to su fleksibilnost i dinamika. Ta dva obilježja nameću tvrdnju da dijakronijsku perspektivu ne možemo zanemariti pri opisu semantičkih struktura. Time se naglašava polisemna narav semantičkih struktura s unutrašnjom dijakronijskom dinamikom i napetosti između različitih tipova značenjskih kategorija.
U radu se romani Chrétiena de Troyes, jednog od najistaknutijih pisaca francuskoga srednjega vijeka, smještaju u književno-povijesno-civilizacijski kontekst sredine dvanaestoga stoljeća. Ističu se neke od temeljnih civilizacijskih odrednica toga razdoblja kao što su: oživljavanje antike, razvoj kršćanskoga učenja, razvoj intelektualizma kroz skolastiku, udvornost. Sve su te odrednice obilježile opus Chrétiena de Troye. Na primjeru njegova najznačajnijega romana Yvain, autorica pokazuje kako je Chrétien de Troyes kroz različite razine karaterizacije likova utkao u svoje djelo te temeljne civilizacijske odrednice.
U radu se na primjeru triju semantičkih polja kojima pripadaju leksemi koji označuju moralne osobine u starofrancuskom upozorava na važnost poznavanja tzv. etimološke bilješke kao metodološke ispomoći pri opisu organizacije leksika. Etimološka bilješka važna je odrednica u definiranju semantičke strukture pojadinih lekema posebice kada se oni nalaze u nedovoljno informativnim kontekstualnim okruženjima. U radu se ističe važnost poznavanja etimološke bilješjke u opisu leksičkih struktura posebice u dijakronijskim jezičnim istraživanjima.
Osobitu vrijednost i značaj u znanstvenoj djelatnosti dr. Ide Raffaelli svakako predstavlja njezina doktorska disertacija "Polisemija i sinonimija u leksiku klasičnoga starofrancuskog" Cilj je te disertacije koja obasiže 350 stranica bio opisati i definirati strukture jednoga dijela starofrancuskoga leksika te izgraditi model semantičkoga opisa s pomoću kojega će se ne samo odrediti načela organizacije jednoga dijela starofrancuskoga leksika, već koji će jednako tako biti primjenjiv i na opis leksičkih struktura bilo kojega drugog jezika u bilo kojem drugom razdoblju. Model semantičkoga opisa koji se u disertaciji izgrađuje temelji se na nekim postavkama tradicionalne strukturalne semantike, ali dogradnju traži u postavkama kognitivne semantike. Time model semantičkoga opusa kojega autorica razrađuje sintetizira iskustva i rezultate francuskih i europskih strukturalnih semantičara te američkih kognitivnih lingvista čime upozorava na kompolementarnost tih dviju lingvističkih tradicija. Kako bi se što sustavnije i iscrpnije opisala načela organizacije kako starofrancuskoga tako i bilo kojeg drugog leksika, autorica utvrđuje one segmente semantičkoga opisa koji određuju mjesto leksema unutar jezika kao sustava, ali i one s pomoću kojih uočava način strukturiranja izvanjezičnih pojavnosti ili enciklopedijskih podataka unutar leksika kao funkcionalnih elemenata semantičke strukture.
Načela organizacije leksika nekog jezika mogu se cjelovitije i sustavnije opisati ako se leksemu koji pripada nekom semantičkom podsustavu pristupi pojedinačno. Budući da autorica odabrane lekseme određuje kao polisemne strukture organizirane oko prototipnog središta s nizom rubnih pojavnosti koje su rezultat sintagmatske fleksibilnosti leksema, razumljivo je i njezino stajalište da ne možemo govoriti o apsolutnim ili savršenim sinonimima, već samo o parasinonimima kao leksičkim jedinicama koje su semantički identične samo jednim dijelom strukture, a prema ostalom dijelu strukture se razlikuju. Modelom semantičkoga opisa koji autorica izgrađuje, opisuje se i definira temeljna načela organizacije jednog dijela starofrancuskoga leksika (vokabulara psiholoških svojstava), čime je, kako sama ističe, moguće proniknuti i u temeljne mehanizme organizacije leksika općenito.
Kandidatkinja je sudjelovala i na nekoliko međunarodnih znanstvenih skupova, a 1998. odobren joj je i poticani projekt za mlade znanstvenike "Modeli semantičke sumjerljivosti u hrvatsko-francuskoj supostavnici".
NASTAVNA DJELATNOST
Sudjelujući u nastavi Odsjeka za lingvistiku već četiri godine, kandidatkinja je stekla vrijedno nastavničko iskustvo, i pokazala se kao savjestan nastavnik i dobar predavač. Pomagala je i u izvedbi nekoliko diplomskih radova.
STRUČNA DJELATNOST
Kolegica Raffaelli značajno je doprinijela lingvističkoj struci svojim angažmanom kao tajnica časopisa Suvremena lingvistika i kao voditeljica Zagrebačkog lingvističkog kruga. Savjesno obavljajući te nezahvalne a zahtjevne poslove, stekla je i vrijedno organizacijsko iskustvo potrebno svakomu sveučilišnom nastavniku. Članica je nekoliko hrvatskih i dvaju međunarodnih stručnih udruženja.
Na koncu treba napomenuti da je svojim znanstvenim profilom i obrazovanjem, te kompetencijom u jednoj temeljnoj lingvističkoj disciplini (semantici), koja nije dovoljno zastupljena na Odsjeku za lingvistiku, dr. sc. Ida Raffaelli osobito prikladan kandidat za docentsko mjesto na Odsjeku za lingvistiku.
Zbog svega rečenoga zaključujemo da dr. sc. Ida Raffaelli zadovoljava sve propisane uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta na Odsjeku za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, te predlažemo Vijeću da omogući daljnji postupak njezina izbora.
U Zagrebu, 28. 5. 2002.
dr. sc. Ranko Matasović, izv. prof.
(Filozofski fakultet u Zagrebu)
dr. sc. Vlasta Erdeljac, docent
(Filozofski fakultet u Zagrebu)
dr. sc. Marija Bratanić, izv. prof.
(Fakultet prometnih znanosti, Zagreb)
U Zagrebu,15. veljače 2002.
Broj: 47
FAKULTETSKOME VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici od 16. studenog 2001. imenovalo je stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili više za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmete Engleski jezik i Njemački jezik na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Stručno povjerenstvo u sastavu:
mr. sc. Lovorka Zergollern-Miletić, viši lektor
mr. sc. Nataša Pavlović, viši lektor
mr. sc. Marija Lutze Miculinić, viši lektor
podnosi ovo
Tekstilno-tehnološki fakultet u Zagrebu raspisao je u «Vjesniku» 6. rujna 2001. natječaj za izbor u nastavno zvanje predavač ili više za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmete Engleski jezik i Njemački jezik (jedan izvršitelj u Zagrebu te jedan za stručni studij u Varaždinu). Na natječaj su se javila dva pristupnika: Miroslav Horvatić i mr. sc. Jasenka Tabak.
Miroslav Horvatić rođen je 1949. godine u Karlovcu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je Njemački jezik i književnost kao A predmet i Engleski jezik i književnost kao B predmet na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1973. godine. Tijekom i poslije studija boravio je nekoliko puta na stipendijama u Njemačkoj.
1975. godine zaposlio se kao stručni prevoditelj u Pamučnoj industriji Duga Resa, gdje je u tom zvanju radio do jeseni 1990. Tijelom tih 15 godina prevodio je stručnu literaturu iz svih područja tekstilne tehnologije.
1977. počinje honorarno predavati stručni njemački jezik na Višoj tekstilnoj školi u Dugoj Resi, gdje i danas honorarno predaje.
Od jeseni 1990. do jeseni 1993. radi na Osnovnoj školi Generalski stol.
Od jeseni 1993. do veljače 1997. radi na Srednjoj školi u Dugoj Resi.
U veljači 1997. godine izabran je za predavača za predmete Engleski jezik i Njemački jezik na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Jedini je predavač stručnog njemačkog jezika na fakultetu, a kada se zaposlio, za predmet Njemački jezik tekstilne struke nije bilo nikakvih pripremljenih materijala, tako da je pristupnik uložio mnogo vremena i truda da osmisli taj predmet.
Od 1979. godine do danas surađuje u stručnom časopisu «Tekstil» kao prevoditelj stručne strane literature za potrebe časopisa. Od 1984. konsekutivno prevodi predavanja njemačkih tekstilaca na «Intertekstilu», koji se održava svake godine u veljači.
Stručni rad:
I. Skripta pod naslovom Predavanja iz njemačkog jezika za studente tekstilne tehnologije
II. Skripta pod naslovom Predavanja iz engleskog jezika za studente tekstilne tehnologije
Prevoditeljski rad:
Pristupnik je od posljednjeg natječaja (1997. godine) do danas preveo velik broj tekstova vezanih uz tekstilnu struku. Iz priloženog se popisa vidi da godišnje prevede prosječno četrdesetak naslova. To su tekstovi prevedeni s engleskog i njemačkog objavljeni u časopisu «Tekstil», duljine od jedne do osam kartica.
Miroslav Horvatić vrijedan je i sposoban stručnjak koji već 25 godina radi kao nastavnik, a 27 godina kao prevoditelj u tekstilnoj struci.
Stručno
povjerenstvo smatra da Miroslav Horvatić zadovoljava uvjete za izbor u zvanje predavača
iz područja humanističkih znanosti, znanstveno polje jezikoslovlje za predmete
Engleski jezik i Njemački jezik na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta
u Zagrebu.
Mr. sc. Jasenka Tabak rođena je 1946. u Varaždinu, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 1970. godine studij njemačkog jezika i književnosti (A predmet) te engleskog jezika i književnosti (B predmet). Tijekom studija boravila je na stipendijama u Njemačkoj.
Po diplomi zaposlila se u Školi stranih jezika pri Narodnom sveučilištu u Varaždinu kao nastavnik njemačkog i engleskog jezika.
1974. položila je stručni ispit na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
1981. se zaposlila na tadašnjoj Višoj tekstilnoj tehničkoj školi u Varaždinu kao predavač za kolegije Njemački jezik i Engleski jezik.
1988, nakon pripajanja Više tekstilne tehničke škole Varaždin Institutu za tekstil i odjeću Tehnološkog fakulteta u Zagrebu, birana je u zvanje predavača.
1987. magistrirala je na Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Rad pod naslovom «Povratni glagoli u njemačkom i u hrvatskom jeziku» izradila je pod mentorstvom prof. dr. Stanka Žepića.
Pri reizboru 1996. birana je u zvanje predavač za kolegije Njemački jezik i Engleski jezik pri Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu.
Pred Znanstveno – nastavnim vijećem tog fakulteta održala je u ožujku 1998. nastupno predavanje pod naslovom «Die grammatische Kategorie des Passivs im Deutschen und im Kroatischen».
Jasenka Tabak stručno se usavršava pohađajući germanističke i anglističke seminare u zemlji i inozemstvu te skupove primijenjene lingvistike. Aktivan je član Hrvatskog društva profesora njemačkog jezika (KDV) – ogranak Varaždin, Hrvatsko-njemačkog društva Varaždin, Hrvatsko-austrijske kulturne zajednice Varaždin i Hrvatskog udruženja profesora engleskog jezika (HUPE) Varaždin.
Radovi:
1. Magistarski rad pod naslovom Povratni glagoli u njemačkom i u hrvatskom jeziku, Zagreb, 1987;
2. Recenzija rada Vesne Šimunić «Primjena autorskih programa u nastavi stranog jezika uz pomoć kompjutora» - objavljena u Zborniku radova Fakulteta organizacije i informatike Varaždin, Varaždin, rujan 1993.
Veći
prijevodi na engleski i njemački jezik:
1. Zbornik hrvatskog vatrogastva –Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu – kolijevka hrvatskog vatrogastva 1864-1994, DVD I. hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu, travanj 1994 - prijevod na engleski – 21 kartica;
2. Isti tekst preveden na njemački – 23 kartice;
3. Europski kongres «Orgulje kao europska kulturna baština», održan u Varaždinu od 10. do 16. rujna 2000. – prijevod cjelokupnog kongresnog materijala na njemački jezik – 59 kartica teksta;
4. Monografija Glazbena škola u Varaždinu, 170 godina djelovanja, Glazbena škola Varaždin, 1998. prijevod na engleski i njemački – 28 kartica;
Pristupnica je prevela na engleski i njemački veći broj stručnih i znanstvenih članaka nastavnika s Tekstilno-tehnološkog fakulteta – studijska jedinica u Varaždinu te na hrvatski više tekstova vezanih uz tekstilnu struku (objavljenih u časopisu Tekstil).
Jasenka Tabak radi već dvadeset godina kao predavač stručnog engleskog i njemačkog jezika na visokoškolskoj ustanovi. Magistrirala je i objavila veći broj prijevoda.
Stručno povjerenstvo smatra da mr. sc. Jasenka Tabak zadovoljava uvjete za izbor u višeg
predavača iz područja humanističkih znanosti, znanstveno polje
jezikoslovlje za kolegije Njemački jezik i Engleski jezik za stručni studij na
Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu - studijska jedinica
Varaždin.
Članovi stručnog povjerenstva:
mr. sc. Lovorka Zergollern-Miletić, viši lektor
mr. sc. Nataša Pavlović, viši lektor
mr. sc. Marija Lutze-Miculinić,viši lektor
Marić
Vigato
Dr. sc. Ivo Pranjković, red prof.
Dr. sc. Stipe Botica, red. prof.
Zagreb, 6. travnja 2002.
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici od 19. ožujka 2002. (Odluka br. 01-12-21-2002) imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta kandidata za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističke znanosti, polje znanost o književnosti za predmet Dječja književnost na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu. Primivši i pročitavši potrebnu dokumentaciju, Vijeću podnosimo sljedeće
Na natječaj Visoke učiteljske škole u Splitu
za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno
područje humanističke znanosti, polje znanost o književnosti za predmet Dječja
književnost objavljenome u "Slobodnoj Dalmaciji" 1. veljače 2002.
prijavilo se četvoro pristupnika: Mateja Franić, Gordana Galić, Ivan J.
Bošković i Tomislav Skračić.
Prema natječajnoj dokumentaciji vidljivo je sljedeće:
Prema Zakonu o visokim učilištima (čl. 74, odnosno 80, "Narodne novine", br. 59/96.) i uvjetima Rektorskoga zbora visokih učilišta RH ("Narodne novine", 94/96) predviđeno je da u zvanje predavača može biti izabran pristupnik s odgovarajućom stručnom spremom ako (1) ispunjava uvjete koje propisuje Rektorski zbor, (2) ima najmanje tri godine radnoga iskustva u struci i (3) od strane stručnoga vijeća visokog učilišta ima pozitivno ocijenjeno nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima, odnosno, da u zvanje višeg predavača - osim spomenutih - kandidat mora ispunjavati i taj uvjet da ima najmanje pet godina radnog iskustva u struci i barem pet objavljenih stručnih radova.
Iz rečenoga se može zaključiti da pristupnici Gordana Galić, Ivan J. Bošković i Tomislav Skračić ispunjavaju, a pristupnica Mateja Franić ne ispunjava uvjete za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača.
Pristupnik Ivan J. Bošković ispunjava uvjete i za izbor u zvanje višeg predavača.
Dr. sc. Ivo Pranjković, red prof.
Dr. sc. Stipe Botica, red. prof.
Mišljenje Franić
za izbor predavača Metodike nastave hrvatskog
jezika
na Visokoj učiteljskoj školi
u Splitu
MATIČNOM POVJERENSTVU
ZA PODRUČJE HUMANISTIČKIH
ZNANOSTI REKTORSKOG ZBORA VISOKIH UČILIŠTA
REPUBLIKE HRVATSKE
10000 Z a g r e b
Visoka učiteljska škola u
Splitu uputila je 22. ožujka 2001. Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u
Zagrebu zamolbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta kandidata koji su se
prijavili na natječaj objavljen u "Vjesniku" od 22. veljače 2001. za
izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili više za znanstveno područja humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za
nastavni predmet Metodika
hrvatskoga jezika.
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici
održanoj 25. travnja 2001. imenovalo je stručno povjerenstvo za ocjenu u
sastavu: prof. dr. sc. Vlado Pandžić, prof. dr. sc. Ivo Pranjković i prof. dr.
sc. Marko Samardžija.
Na raspisani javni natječaj javili su se:
Goran Krnić, mr. sc. Acija Alfirević i mr. sc. Jadranka Nemeth-Jajić. Nakon
pomna proučavanja dokumentacije Stručno povjerenstvo podnosi sljedeće
I Z
V J E Š Ć
E
U skladu sa Zakonom o visokom
školstvu (Narodne novine, br. 59/96.) te naputkom Rektorskoga zbora (Narodne
novine, br. 94/96.) djelatnost je pristupnica i pristupnika, relevantna za
izbor u nastavno zvanje, prikazana u sljedećim posebnim dijelovima ovog
izvješća:
1.
Životopisi
2.
Nastavna
djelatnost
3.
Stručna
djelatnost
4.
Zaključno
mišljenje
5.
Popis
radova
1.1. Mr. sc. Acija Alfirević rođena je 1951. u Splitu gdje maturirala 1970. na Klasičnoj gimanziji Natka Nodila. Godine 1976. diplomirala je jugoslavistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a anglistiku godine 1978. na Putney Collegeu u Londonu. Magistrirala je 1996. iz područja književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom studija u Zagrebu radila je kao novinar-suradnik u kulturnim rubrikama listova Slobodna Dalmacija, Vjesnik u srijedu, Večernji list, Studio i Start.
Od rujna 1977. do rujna 1982. radila je kao profesor hrvatskoga jezika, civilizacije i kulture na Dopunskoj školi u Londonu, a od rujna 1982. do listopada 1985. predavala je hrvatski jezik na State University of New York u Albanyu, New York, u okviru Fulbrightova programa. Tri mjeseca (studeni 1985. - siječanj 1986.) radila je kao stručna suradnica u Prosvjetnom savjetu Hrvatske, a zatim je na nekoliko mjeseci zaposlena kao lektorica hrvatskoga jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od ožujka 1987. do vibnja 1989, radila je kao "međunarodni nastavnik" (International Teaching Fellow) u Melbourneu (Australija) gdje je predavala hrvatski jezik i književnost. Od jeseni 1989. do kolovoza 1993. radila je kao profesorica hrvatskoga jezika i književnosti, engleskoga jezika i filozofije na Hrvatskoj gimnaziji u Budimpešti. lektorica je hrvatskoga jezika na Fakultetu Eotvos Lorand u Budimpešti (1993. - 1997.). Od rujna 1997. radi kao lektorica hrvatskoga jezika i književnosti na Fakultetu za slavistiku i istočno-europske studije Sveučilišta u Londonu. Bavi se književnom, znanstvenom i prevoditeljskom djelatnošću. U životopisu navodi da je "za svoj nastavnički i književno-znanstveni rad nagrađivana (...) više puta u zemlji i inozemstvu" te da "ima preko stotinu objavljenih radova (poezije, znanstvenih radova, publicistike i književnih prijevoda) u zemlji i inozemstvu". U siječnju 2001. u Zagrebu je predstavljena njezina knjiga Australski novi val (u izdanju Biblioteke Mansioni, ITI UNESCO, Centar za Hrvatsku).
1.2. Goran Krnić rođen je 26. svibnja 1976. u Zagrebu gdje je završio osnovnu školu i jezičnu gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu upisao je godine 1994. studij povijesti i hrvatskog jezika i književnosti. Diplomirao je 27. listopada 2000., obranivši s odličnim uspjehom rad pod naslovom Teorijski temelji humanizma. Tri je godine bio demonstrator na Katedri za teoriju književnosti. Nakon što je završio studij s visokim ocjenama - na istom je fakultetu upisao i poslijediplomski studij književnosti. Najavljuje da će znanstveni radovi, s temom humanizma, odnosno hrvatske književnosti toga doba, biti uskoro objavljeni. Honorarno je obavljao lektorske i druge poslove, a u nastavi nema iskustva. Dobro govori engleski jezik, a pasivno poznaje njemački i makedonski jezik.
1.3. Mr. sc. Jadranka Nemeth-Jajić rođena
je 23. svibnja 1961. u Metkoviću. Osnovnu i srednju školu završila je u Splitu.
Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u zagrebu upisala je studij kroatistike i
diplomirala u redovitom roku 1984. Poslijediplomski studij lingvistike, smjer
kroatistika, upisala je 1986. Obranila je 1991. magistarski rad pod naslovom Argumentacijski
diskurz srednjoškolaca.
Od 1984. Jadranka Nemeth-Jajić radi kao srednjoškolski nastavnik hrvatskoga jezika u Splitu. Trenutačno je u stalnom radnom odnosu u Obrtnoj ttehničkoj školi. Osim redovitih nastavničkih obveza tijekom je svoga petnaestogodišnjeg radnog staža uvijek bila angažirana i na drugim poslovima. Sudjelovala je u izradbi programa Ljetne škole hrvatskog jezika za djecu hrvatskih iseljenika Croaticum, koja je djelovala u sklopu Narodnoga sveučilišta u Splitu, i predavala hrvatski jezik (1992. - 1996.). Godine 1993. primljena je na radno mjesto lektorice na Hrvatskom radiju i televiziji u Splitu gdje i danas radi honorarno. U subotnjoj emisiji Radio Splita "Jezik naš hrvatski", koja se emitirala 1995. i 1996., objavljivala je jezične priloge. Godine 1996. Ministarstvo znanosti i tehnologije poslalo ju je za lektora i predavača na Katedru za slavensku filologiju, smjer kroatistika, Sveučilišta Adama Mickiewicza u Poznanju (Poljska) gdje je boravila dvije akademske godine. Nakon povratka u Hrvatsku prevodila je s poljskog jezika. Nastavila je raditi u Obrtnoj tehničkoj školi i kao lektorica na Radio Splitu. Godine 1998. počela je honorarno predavati metodiku hrvatskog jezika na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu. Članica je Matice hrvatske u Splitu i Matice hrvatske u Zagrebu. Objavljuje tekstove u časopisu Hrvatska obzorja.
2. N a s
t a v n a d j e l a t n o s t:
2.1. Mr. sc.
Acija Alfirević, koliko se može zaključiti iz životopisa, radila je više od
dvadeset godina uglavnom u visokoškolskoj nastavi (kao lektorica) te nekoliko
godina u srednjoj školi u inozemstvu.
2.2. Goran
Krnić nema nastavnog iskustva.
2.3. Mr. sc.
Jadranka Nemeth-Jajić radila je ukupno petnaest godina u nastavi, a od oko
dvije godine kao lektorica i predavač u visokoškolskoj ustanovi u inozemstvu.
3. Z n a n s
t v e n a d j e l a t n o s t:
3. 1.
Pristupnica mr. sc. Acija Alfirević obranila je magistarski rad "iz
područja književnosti na Filozofskom fakultetu", ali nije navela ni naslov
3. 2.
Pristupnik Goran Krnić najavljuje upis na poslijediplomski studij te da će
uskoro objaviti neke znanstvene radove.
3.3.
Pristupnica mr. sc. Jadranka Nemeth-Jajić obranila je magistarski rad pod
naslovom: Argumentacijski diskurz srednjoškolaca. U naslovu se može
prepoznati usmjerenost na metodiku
nastave hrvatskoga jezika.
4. S t r u č
n a d j e l a t n o s t:
4.1. Mr. sc.
Acija Alfirević nije priložila svoje stručne radove te ih ne možemo ni
procijeniti.
4.2. Goran
Krnić nema objavljenih stručnih radova.
4.3. Mr. sc.
Jadranka Nemeth-Jajić objavila je pet stručnih radova. Priložila je tri stručna
rada te preslik recenzije priručnika Sati s jezikom hrvatskim koju je
napisao prof. dr. sc. Stjepko Težak. U toj se recenziji ističe da je priručnik
namijenjen studentima koji uče hrvatski kao strani jezik, a koncipiran je tako
da se na lingvostilistističkim predlošcima studenti upoznaju s nizom tema o
hrvatskoj povijesti i kulturi.
U stručnom radu Govorni čin, govorna
osoba, govorna situacija (Suvremena metodika, Zagreb, 1992., str. 221-227.)
piše o svrsi nastave hrvatskoga jezika u srednjoj školi koja podrazumijeva
razvoj učeničke komunikativne kompetencije, "što uključuje i
komunikacijski bonton". Izrazito
stručno je usustavila temeljna polazišta za nastavnu jedinicu pod istim
naslovom te artikulaciju nastavnog sata.
Jedna mogućnost tumačenja vrsta opisa u
nastavi izražavanja u I. razredu srednje škole (Suvremena metodika,
Zagreb, 1993., 2-3, str. 110-114.)
naslov je
kratkoga stručnog uratka u kojemu se povezuje nastava književnosti i nastava
hrvatskoga jezika.
Stručnim radom Neke mogućnosti povezivanja nastave jezika, književnosti i
povijesti (Hrvatski u školi, Zagreb, 1995., str. 124-147.) nastojala je
obrazložiti "sadržajno-obavijesnu strukturu tema u srednjoškolskom
programu hrvatskoga jezika" koji omogućuje ostvarbu "načela
korealcije između književnosti i povijesti". Ponudila je "na temelju
poznavanja interesa, znanja i sposobnosti svojih učenika" šest zadataka
"za individualni rad ili za rad u manjim skupinama".
4. Z a k l j
u č n o m i š l j e n j e:
Pristupnica mr. sc. Acija Alfirević
najvjerojatnije ispunjava uvjete za predavača iz čl. 80,86 i 95 Zakona o
visokim učilištima RH, ali nije priložila tražene dokumente (dokaze o
ispunjavanju uvjeta). Goran Krnić ne ispunjava uvjete za predavača: nije radio kao nastavnik, a niti je uopće bio
zaposlen. Mr. sc. Jadranka Nemeth-Jajić nerijeporno ispunjava uvjete za
predavača iz čl. 80,86 i 95 Zakona o visokim učilištima RH, a potkrjepa
su njezinu izboru i drugi važni razlozi:
- Prema našoj pomnoj procjeni dosadašnje
nastavne djelatnosti bila je nešto bliže poslovima koje bi trebala raditi kao
predavačica metodike nastave hrvatskoga jezika na Visokoj učiteljskoj školi u
Splitu te ima više iskustva kao nastavnica u hrvatskom školstvu.
- U znanstvenom radu već je djelomice
usmjerena na istraživanja metodike hrvatskoga jezika u srednjoj školi, ali
traba istaknuti da se nije bavila metodikom nastave hrvatskoga jezika u nižim
razredima osnovne škole što se očekuje od predavača na Visokoj učiteljskoj
školi u Splitu.
- Sudeći prema priloženim stručnim
radovima, unatoč nevelikim rezultatima - mr. sc. Jadranka Nemeth-Jajić u
stručnoj je djelatnosti uspješnija od pristupnice mr. sc. Acije Alfirević i
Gorana Krnića.
Na temelju cjelovite prosudbe
predlažemo izbor mr. sc. Jadranke Nemeth-Jajić u naslovno zvanje predavača za predmet Metodika hrvatskoga jezika na Visokoj učiteljskom školi u Splitu.
Stručno povjerenstvo:
prof. dr. sc. Vlado Pandžić
prof. dr. sc. Ivo Pranjković
prof. dr. sc. Marko Samardžija
U Zagrebu
1. rujna 2001.
Filozofski fakultet u Zagrebu Zagreb, 06. 09. 2002
Odsjek za arheologiju
Izv. prof. dr. sc.
Mirjana Sanader
Projekt: Rimski vojni logori
u Hrvatskoj
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
Predmet: Izvještaj o radu znanstvenog novaka Domagoja Tončinića
Znanstveni novak Domagoj Tončinić zaposlen je na projektu
Rimski vojni logori u Hrvatskoj od 1. 08. 2001.g kao znanstveni novak
voditeljice izv. prof. Mirjane Sanader.
Tijekom protekle godine koje je znanstveni novak Domagoj
Tončinć proveo na fakultetu, pokazao se kao marljiv i kooperativan suradnik.
Osim što je redovito izvršavao svoje obveze na fakultetu djelatno je pomagao na
više arheoloških iskopavanja Odsjeka za arheologiju. Na arheološkim
iskopavanjima na Gardunu je bio desna ruka voditeljici istraživanja. Upravo se
na tim istraživanjima iskazao kao savjestan i marljiv mladi znanstvenik.
Tijekom prošle godine objavio je jedan znanstveni rad te četiri recenzije.
Domagoj Tončinić svojim je
dosadašnjim radom na fakultetu, na arheološkim istraživanjima kao i svojim
pisanim radovima pokazao discipliniranost, pouzdanost, inteligenciju i ozbiljnost.
Prošla je godina njegove suradnje na fakultetu protekla vrlo dobro iskorišćena
stoga ocjenjujem njegov cjelokupni rad kao i njegov odnos prema radu vrlo
dobrom ocjenom.
Molim Fakultetsko vijeće da prihvati
ovo izviješće te ga proslijedi Ministarstvu znanosti i tehnologije RH.
Voditeljica projekta
-----------------------------------------------------
Izv. prof. dr. sc. Mirjana Sanader
ODSJEK ZA FONETIKU
FILOZOFSKI FAKULTET
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Projekt 130721, “Proizvodnja i percepcija
govora”
Voditelj projekta: Prof.dr.sc. Damir Horga
GODIŠNJI IZVJEŠTAJ O RADU
ZNANSTVENOG NOVAKA
MARKA LIKERA, prof.
Marko Liker, prof. zaposlen je od 1. rujna 2001. godine kao znanstveni
novak na znanstveno-istraživačkom projektu “Proizvodnja i percepcija govora”
Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske (broj 130721). Krajem
rujna iste godine izabran je u zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za fonetiku
Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Budući da u 2001./2002. akademskoj godini na našem fakultetu nije
otvoren poslijediplomski studij iz lingvistike Marko Liker je veoma intenzivno
radio na drugim područjima istraživačkog i nastavnog rada i svog znanstvenog
obrazovanja iz fonetike. Njegov rad pokriva nekoliko vrsta aktivnosti.
1. Marko Liker je volonterski i neformalno uspješno pohađao dva
dodiplomska kolegija, jedan na Kineziološkom
fakultetu (Statistika) i jedan na Medicinskom
fakultetu (Osnove neuroznanosti). U Hrvatskom
institutu za mozak ga je doc.dr.sc. Miloš Judaš uputio u temeljnu
literaturu iz područja neuroznanosti. Marko Liker je pratio recentnu literaturu iz područja artikulacijske
fonetike i teme projekta na kojem je angažiran.
2. Marko Liker je kao radio poslove na projektu od
provođenja ispitivanja, prikupljanja podataka i njihove obrade kojima se uvodio
u znanstveno istraživački rad. Aktivno je uključen u suradnju u okviru projekta
s Hrvatskim institutom za mozak i ORL klinikom Bolnice Sestara milosrdnica,
te se sustavnije uputio u temu volumometrijskog opisa artikulacije hrvatskih
glasnika.
3. Marko Liker je s izlaganjima sudjelovao na dva znanstvena skupa Istraživanja govora održanom u prosincu 2001. u Zagrebu (Ritam u govoru Martina Luthera Kinga) te na međunarodnom skupu Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku održanom u svibnju 2002. u Opatiji (Percepcija granice fonetske riječi na osnovi nekih prozodijskih dimenzija). Radovi su u pripremi za tisak.
4. Marko Liker je uspješno vodio Govorne vježbe za studente Odsjeka za fonetiku, sudjelovao u tehničkim poslovima organizacije nastave i ispita, provođenja konzultacija, pomoći u izradi seminarskih i diplomskih radova studenata, te drugim poslovima Odsjeka kao što je organizacija znanstvenog skupa Istraživanja govora.
5. Marko Liker je uspješno radio u tečajevima iz govorništva koje organizira Odjel za fonetiku Hrvatskog filološkog društva.
Iz navedenog se vidi da je Marko Liker u Odsjeku za fonetiku proveo radno intenzivnu i veoma uspješnu akademsku godinu te je moguće zajključiti da Odsjek za fonetiku dobiva savjesnog, marljivog i nadarenog mladog istraživača i asistenta koji je u prvoj godini svog rada u potpunosti zadovoljio zahtjevima poslova znanstvenog novaka.
Molim Vijeće da ovaj izvještaj prihvati i proslijedi ga Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.
Zagreb, 9. rujna 2002. Voditelj Projekta:
Prof.dr.sc. Damir Horga
Fakultetskom Vijeću Filozofskog fakulteta
Imenovani u povjerenstvo sa zadatkom provjere o ispunjavanju zakonskih uvjeta za pristupanje izradi i obrani doktorske radnje izvan doktorskog studija mr. sc. Juraja Belaja, kao i mogućnosti odobravanja teme disertacije pod naslovom “Arheološka provjera nazočnosti Templara i Ivanovaca oko Ivanščice”, podnosimo Vijeću ovo
I Z V J E Š Ć E
Juraj Belaj, rođen 1968. godine u Ptuju, studijem na našem fakultetu je 1997. godine stekao zvanje diplomiranog arheologa i informatičara. Upisavši odmah poslijediplomski studij arheologije zaposlio se iste godine kao znanstveni novak u Institutu za arheologiju, a 2001. godine obranivši magistarski rad izabran je u istraživačko zvanje asistenta na istoj ustanovi. Priključen radom na projektu “Srednjovjekovno arheološko naslijeđe kontinentalne Hrvatske od IV do XVI stoljeća” sudjelovao je na više arheoloških iskopavanja kao i na nekoliko znanstvenih skupova te se iskazao i na samostalnim zadacima . Tako je dosad ostvario četverogodišnju kontinuiranu djelatnost u struci iz koje odabire i svoju doktorsku temu, sukladnu problematici kojom se inače bavi na Institutu.
Sa prijavljenom temom “Arheološka provjera nazočnosti Templara i Ivanovaca oko Ivanščice ( Belski preceptorat )” mr.sc. Juraj Belaj namjerava istražiti tragove velikih viteških redova u prostoru gdje su oni u srednjem vijeku imali znatnu povijesnu i kulturnu ulogu. To podrazumijeva stvaranje baze podataka prema građi s terena i arhiva uz provjeru relevantnih pitanja i daljnju razradu spoznaja prema određenim teorijskim obrascima i općim znanjim iz povijesnih istraživanja. Bitno je da se temom otvara zasebno, dosad neobrađeno poglavlje u domaćoj arheologiji, te da sinopsisom zacrtana analiza nalaza, kao i njihova šira interpretacija, pružaju mogućnosti sticanja novih vrijednih zaključaka.
Temeljem gornjih navoda stvorenih pregledom dostavljenih nam dokumenata, ovo povjerenstvo utvrđuje da mr.sc. Juraj Belaj zadovoljava uvjete propisane člankom 51. st.1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija. Također se utvrđuje potpuna povoljnost teme doktorskog rada s predloženim naslovom pod mentorstvom prof.dr.sc. Željka Tomičića, te se Fakultetskom vijeću preporuča okončanje postupka.
Povjerenstvo :
prof.dr.sc. Igor Fisković – predsjednik
Zagreb, 20.VI.2002.
prof.dr.sc. Marin Zaninović
dr.sc. Željko Tomičić
Fakultetskom Vijeću Filozofskog fakulteta
Na sjednici od 18. travnja 2002. imenovani smo od strane Vijeća u povjerenstvo koje će ispitati zadovoljava li mr.sc. Bartul Šiljeg uvjete za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te da li se može prihvatiti tema disertacije pod naslovom “Proučavanje kasnoantičke naseljenosti Hrvatskog primorja primjenom metode daljinskog istraživanja”. Pregledom dostavljenog nam spisa stekli smo pozitivno mišljenje o molbi te shodno tome dajemo Vijeću slijedeće
I Z V J E Š Ć E
Podnositelj molbe Bartul Šiljeg rođen je 1966. godine u Metkoviću, a u Zagrebu je na Filozofskom fakultetu završio studij arheologije 1997. godine. Nastavivši poslijedilomske studije zaposlio se na Institutu za arheologiju u Zagrebu, najprije kao znanstveni novak a nakon položenog magisterija 2001. godine i asistent. Stalno je vezan uz istraživačke projekte koje čine okosnicu znanstvenog rada ustanove, te je u tom okviru izradio svoj magisterij pod naslovom “Vojna arhitektura Justinijanovog doba na sjevernom Hrvatskom primorju”, a slično nastavlja i sa prijavom za doktorski rad.
U nacrtu disertacije dano je objašnjenje za metode prikupljanja i obradu podataka o arheološkim objektima i pojavama bez dodira mjernih instrumenata s predmetima istraživanja, te protumačena prednost tih tzv. “nedestruktivnih” načina pregleda terena. Tim povodom zaokružen je osvrt na dosadašnja iskustva takvog rada s naznačenim očekivanjima rezultata na danome terenu s razrađenim njegovim osobitostima. Ujedno je razrađen plan dopune tih spoznaja iz drugih izvora s interdisciplinarnim pristupom u vrednovanju i tumačenju niza lokaliteta. Posebno je dan temeljit pregled aktualnosti metode koja će se primjenjivati u radu uz podrobnu raščlambu postupaka kao i postavljanje jasnih zadataka i ciljeva. Osim što se time tretira jedan prostor od osobitog arheološkog interesa, promiče se teorija i praksa stručno-istraživačkog djelovanja sa razvidnim osuvremenjivanjem i tehničkim poboljšanjem metoda.
Temeljem navedenoga ovo je Povjerenstvo uvjereno u opravdanost teme doktorske disertacije kao i spremnost kandidata da udovolji svim uvjetima njezina sastavljanja. Također smatramo da je izbor dr.sc. Željka Tomičića, znanstvenog savjetnika s Instituta za arheologiju, za mentora posve prikladan ne samo s obzirom što je kandidat zajedno s njime već radio na sukladnim poslovima unutar programa Instituta. Stoga s pozitivnom ocjenom molimo Vijeće da prema ovom izvješću nastavi postupak odobravanja disertacije.
Povjerenstvo :
dr.sc. Igor Fisković, predsjednik
dr.sc. Marin Zaninović
Zagreb, 21.VI.2002.
dr. sc. Željko Tomičić
Prof. dr. Tatjana Aparac-Jelušić, predsjednica Povjerenstva
Prof. dr. sc. Ivo Maroević., član Povjerenstva
Dr. sc. Mato Kukuljica, član Povjerenstva
Zagreb, 22. kolovoza
2002.
Fakultetskome
vijeću
o v d
j e
Predmet: pristupanje
doktoratu znanosti
- mr. sc. Tatjana
Mušnjak -
izvješće Stručnoga povjerenstva
Na sjednici od 18. srpnja 2002. Fakultetsko je vijeće imenovalo Stručno povjerenstvo u sastavu prof. dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić, prof. dr. sc. Ivo Maroević i dr. sc. Mato Kukuljica, Hrvatski državni arhiv, zadaća kojega je bila utvrditi zadovoljava li mr. sc. Tatjana Mušnjak uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani diseertacije izvan doktorskog studija, te može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom Ubrzano propadanje pisane baštine zabilježene na kiselom papiru i imenovati mentor.
Nakon uvida u molbu kandidatkinje i priloženu dokumentaciju, podnosimo sljedeći
Mr. sc. Tatjana Mušnjak uputila je Fakultetskome vijeću molbu za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija. Molbi je priložila biografiju, popis objavljenih stručnih i znanstvenih radova, nacrt teme disertacije, preslike fakultetske i magistarske diplome.
O kandidatkinji
Mr. sc. Tatjana Mušnjak rođena je 1949. godine, a diplomirala je na
Biotehnološkom odjelu Tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1974. Godine
2000. magistrirala je na poslijediplomskom studiju iz informacijskih znanosti
na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
(smjer Muzeologija) s temom Etika konzerviranja i restauriranja
pisane baštine.
Od 1985. voditeljica je Središnjeg laboratorija za konzervaciju i restauraciju pri Hrvatskome državnom arhivu u Zagrebu. Specijalizirala se za preventivnu zaštitu pisane baštine te konzerviranje i restauriranje gradiva pisanog na papiru i pergameni. Od 1994. u zvanju je arhivskog savcjetnika.
Mr. sc. Tatjana Mušnjak napisala je 90 stručnih i znanstvenih radova (priložen je popis objavljenih radova) te niz elaborata o zaštiti. Sudjelovala je na brojnim stručnim i znanstvenim skiupovima u zemlji i inozemstvu.
Od 1992. predavač je i ispitivač iz predmeta Zaštita arhivskog i knjižničnog gradiva na Odsjeku za informacijske znanosti pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gost predavač na poslijediplomskom studiju, te ispitivač u Povjerenstvu za stručne iuspite u arhivskoj (od 1992.) i muzejskoj struci (od 1995.)
Za svoj stručni rad na području zaštite pisane baštine dobila je niz značajnih priznanja, od kojih posebno valja izdvojiti Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
O predloženoj temi disertacije
Kandidatkinja se u svojoj disertaciji
kani baviti problematikom zaštite pisane baštine koja je, ukoliko je tiskana na
kiselome papiru, izrazito podložna propadanju jer kiseline u papiru dovode do hidrolize celuloznih molekula čime se smanjuje
stupanj polimerizacije. Kraća celulozna vlakna imaju manju mehaničku čvrstoću i
mnogo su podložnija drugim štetnim utjecajima
U prvome
dijelu rada kandidatkinja namjerava ukazati na načine javljanja kiseline u
papiru te izdvojiti najvažnije uzročnike kiselosti papira: nova ljepila kojima
su u postupku proizvodnje papira od 1807. godine zamijenjena dotada korištena
prirodna ljepila, te promjena sirovine za proizvodnju papira od 1840. godine.
U dijelu koji je posvećen pregledu literature i kritičkoj valorizaciji doprinosa teorijskih radova u ovome području, kandidatkinja posebno namjerava ukazati na radove i stajališta autora koji su upozoravali na to da su promjene u proizvodnji papira dovele do drastičnog pada kakvoće i trajnosti papira. Te su promjene arhivisti i knjižničari uočili, i na to upozoravaju već od konca 19. st. u okviru svojih strukovnih udruga te na međunarodnim skupovima. (V.W. Clapp, R. D. Smith, H. Weber, H. J. Porck, Henk i dr.). Kako se takvi dokumenti u vrlo kratkom vremenu doslovce mogu pretvoriti u prašinu, posebice ako se još i čuvaju u lošim mikroklimatskim uvjetima, to izdvojeni problem čini iznimno ozbiljnim.
Kako se problem kiselosti danas može rješavati jedino neutralizacijom papira,
postupak je moguće provesti u manjem opsegu tijekom restauriranja pisane
baštine, te metodama masovne neutralizacije.
U sljedećem dijelu rada
kandidatkinja namjerava ukazati na važnost postupaka masovne neutralizacije,
koji se danas provode u svijetu i to kao postupci masovne neutralizacije
nerazvezanih knjiga, i kao postupci masovne neutralizacije pojedinačnih
dokumenta. Među tim postupcima posebno će se obraditi i vrednovati postupci
masovne neutralizacije nerazvezanih knjiga i svežnjeva: Battelle, Bookkeeper,
DEZ, FMC, WEI T'O i Bečki postupak, a od postupaka masovne neutralizacije
pojedinačnih dokumenata Bueckerburški postupak
U trećem dijelu rada
kandidatkinja namjerava ukazati na načine zaštite pisane baštine u Hrvatskoj.
Njezino je polazište da se problem kiselosti dokumenata i knjiga na kiselom
papiru izrađenom od drvenjače ili s visokim sadržajem drvenjače, koji se već nalaze
u spremištima hrvatskih arhiva i
knjižnica, s pomoću metoda masovne
neutralizacije nije dosad rješavao na zadovoljavajući način. Neutralizacija se
uglavnom provodi Barrowljevom metodom i to samo za pojedinačne dokumente i
knjige koji se preuzimaju na restauriranje. Kako Zagreb ima prednost u odnosu
na druge dijelove Hrvatske zahvaljujući vrlo tvrdoj vodi koja sadrži dovoljne
količine kalcijeva karbonata, pufera koji treba ostati u neutraliziranom
materijalu nakon dovršetka postupka neutralizacije, kandidatkinja je smatrala
podesnim istražiti prednosti metode kojom se služila u nekoliko manjih
eksperimenata.
Valja pritom naglasiti da u
Hrvatskoj do sada nisu utvrđene količine baštine na papiru zahvaćene ovim
sindromom pa je, slijedom stručnih radova arhivista i knjižničara, koji na taj
problem ukazuju, te svakodnevnih iskustava iz prakse konzervatora-restauratora,
potrebno ustanoviti pristupe i načine utvrđivanja stanja, utvrditi kriterije za
odabir najugroženijih jedinica baštine i odabrati najprimjereniju metodu
zaštite.
Osnovna je teza kandidatkinje
da se uporabom zagrebačke vode (tvrda voda) u postupcima masovne neutralizacije
ugroženih dokumenata mogu postići dobri rezultati pri neutralizaciji kiselina u
papiru.
U obrazloženju sinopsisa
planiranog istraživanja, kandidakinja navodi da je očekivani znanstveni
doprinos upravo mogućnost primjene zagrebačke vode u postupku
neutralizacije papira, što bi moglo rezultirati ubrzanjem i pojeftinjenem
postupka neutralizacije pojedinačnih listova dokumenata i knjiga. Rezultatitima
bi se mogla koristiti i druga područja u svijetu koja imaju vodu iste ili
slične tvrdoće.
Predložena metodologija
istraživanja zasniva se na istraživanju obavijesnih pomagala svih
državnih arhiva u Hrvatskoj (ukupno 13) sa svrhom utvrđivanja količina
arhivskog i knjižničnog gradiva pisanog/tiskanog na kiselom papiru iz razdoblja
1907. do 1950. godine, anketiranja arhivista kako bi se podaci dopunili
podatcima o količinama gradiva iz istog razdoblja koje još nije preuzeto u
arhivska spremišta, samog mjerenja kiselosti papira na relevantnom broju
ciljano odabranih uzoraka sa svrhom utvrđivanja stvarne ugroženosti gradiva i
eksperimentom svrha kojega je da dokaže prednosti uporabe zagrebačke vode nad Barrowljevom metodom tijekom neutralizacije
relevantnog broja ciljano odabranih uzoraka kiselog papira (usporedba
rezultata, istraživanje mogućnosti da se zagrebačkom vodom provode masovne
neutralizacije, usporedba troškova provedbe obaju postupaka, ušteda).
Mišljenje i prijedlog
Mišljenje je Povjerenstva da postavljeni ciljevi i hipoteza, te obrazložen znanstveni doprinos istraživanja o mogućnostima primjene i korisnosti metode masovne neutralizacije kiselosti u arhivskim dokumentima na osnovi korištenja zagrebačke vode ukazuju na zanimljiv pristup i moguće vrijedne rezultate doktorskoga rada.
S obzirom da kandidatkinja udovoljava uvjetima iz čl. 51., st. 1 Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani diseertacije izvan doktorskog studija – postigla je stupanj magistra društvenih, humanističkih i teoloških znanosti iz područja informacijskih znanosti, ima objavljen znatan broj znanstvenih i stručnih radova, tema kojih je vezana uz preloženu temu doktorata – Povjerenstvo predlaže Fakultetskome vijeću da prihvati pozitivno izvješće o podobnosti kandidatkinje mr. sc. Tatjane Mušnjak za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija te o prihvatljivosti i opravdanosti predložene teme.
Za mentora doktorskoga rada Ubrzano propadanje pisane baštine zabilježene na kiselom papiru predlaže se prof. dr. Tatjana Aparac-Jelušić, voditeljica znanstvenog projekta Organizacija, očuvanje i uporaba hrvatske pisane baštine.
Prof. dr. Tatjana Aparac-Jelušić, predsjednica Povjerenstva
Prof. dr. sc. Ivo Maroević., član Povjerenstva
Dr. sc.
Mato Kukuljica, član Povjerenstva
Dr.
sc. Srećko Jelušić, docent, predsjednik
Povjerenstva
Prof.
dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić, članica Povjerenstva
Prof.
dr.sc Dubravka Maleš, članica Povjerenstva
Zagreb, 22. kolovoza 2002.
Fakultetskome
vijeću
o
v d j e
Predmet:
pristupanje doktoratu znanosti
- mr. sc. Ivanka Stričević -
izvješće Stručnoga povjerenstva
Na
sjednici od 18. srpnja 2002. Fakultetsko je vijeće imenovalo Stručno
povjerenstvo u sastavu doc. dr. sc. Srećko Jelušić, prof. dr. sc. Jadranka
Lasić-Lazić i prof. dr. sc. Dubravka Maleš,
zadaća kojega je bila utvrditi zadovoljava li mr. sc. Ivanka Stričević
uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje
izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te može li se prihvatiti
tema disertacije pod naslovom Utvrđivanje
informacijskih potreba i čitateljskih interesa mladeži u narodnoj knjižnici
(kao preduvjeta sustavna planiranja i realizacije odgovarajućih službi i usluga
narodne knjižnice) i imenovati mentor.
Nakon
uvida u molbu kandidatkinje i priloženu dokumentaciju, podnosimo sljedeći
Mr. sc. Ivanka Stričević uputila je
Fakultetskome vijeću molbu za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan
doktorskog studija. Molbi je priložila biografiju, popis objavljenih stručnih i
znanstvenih radova, nacrt teme disertacije, preslike fakultetske i magistarske
diplome te potvrdu o položenom stručnom ispitu iz bibliotekarstva.
Ocjena
kandidatkinje
Mr. sc. Ivanka Stričević rođena je 1958.
Na Studiju predškolskog odgoja na Pedagoškoj akademiji diplomirala je 1978. i
zaposlila se na Dječjem odjelu Knjižnice Medveščak u Zagrebu. Godine 1986.
diplomirala je na Filozofskom fakultetu Studij pedagogije, a magistrirala je na
poslijediplomskom studiju iz pedagogiosjkih znanosti 1995. obranivši
magistarski rad tema kojega je bila suradnja dječje knjižnice s roditeljima, s
posebnim naglaskom na uključivanje roditelja i aktivnosti s predškolskom djecom
u narodnoj knjižnici.
Tijekom dosadašnjega rada, mr. sc.
Ivanka Stričević neprestano se usavršavala, sudjelovala je na brojnim domaćim i
međunardonim skupovima kao sudionik i predavač, boravila je na studijskim
putovanjima i bila angažirana na nizu projekata (Unesko, Unicef, IFLA i dr.)
Objavila je niz stručnih i znanstvenih
radova (popis u prilogu).
Obavljala je i obavlja niz zaduženja u
stručnim organizacijama i tijelima. Predsjednica je Komisije za dječje
knjižnice pri Hrvatskom knjižničarskom društvu, dopredsjednica Hrvatskoga
čitateljskog društva, a od 2001. tajnica je IFLA-ine Sekcije za knjižnice za
djecu i mladež.
Polazeći
od tvrdnje da su se usluge za djecu i mladež u narodnim knjižnicama tijekom
posljednjih desetljeća razvijale pod utjecajem suvremenih spoznaja u području
knjižničarstva i drugih društvenih znanosti, posebice pedagogije, sociologije,
psihologije i komunikologije, ali i pod utjecajem globalne orijentacije na
potrebu promicanja, osiguravanja i zaštite ljudskih prava na informiranje,
cjeloživotno učenje i kvalitetno slobodno vrijeme, kandidatkinja u doktorskome
radu namjerava istražiti informacijske potrebe i čitateljske interese mladeži u
narodnoj knjižnici i s tim u vezi odgovarajuće programe i usluge koje mogu
zadovoljiti potrebe i interes tinejdžera. Istraživanjem se želje dokazati da je
narodna knjižnica, jedan od važnih čimbenika u zadovoljavanju informacijskih
potreba mladeži.
U prvome dijelu rada kandidatkinja
namjerava ukazati na teorijska promišljanja vezana uz postavljanje, provedbu i
vrednovanje knjižničnih usluga za mladež te na iskustva iz knjižničarske prakse
u posljednjem desetljeću, na koju su značajno utjecale IFLA-ine Smjernice za knjižnične usluge za mladež
[1],
izvorno objavljene 1996. godine, a u
hrvatskom izdanju 2001. godine.
Nadalje, namjerava osvijetliti pristupe
i metode rada s mladima u Hrvatskoj posljednjih desetljeća, a poglavito sa
stajališta pozornosti koja se njihovim potrebama posvjećuje u narodnim
knjižnicama, vezano uz razvoj dječjih odjela. Pritom se želi ukazati na izostanak
sustavnog razvijanja i ostvarivanja usluga i programa za mladež, posebice onu
od 13 godina do završetka srednjoškolskog obrazovanja, čime se zadovoljavanje
informacijskih potreba i razvijanje njihovih čitateljskih interesa prepušta gotovo samo odabiru i entuzijazmu
pojedinaca.
S druge strane, u dijelu rada posvećenu
pregledu literature na ovu temu, posebno će se vrednovati istraživanja u
svijetu, koja se bave fenomenom čitanja i poticanja čitanja među mladima
(istraživanja slobodnog vremena mladih, pilot istraživanja u okviru projekata
kojima je cilj osmišljavanje programa poticanja čitanja i opismenjavanja
mladih, rad na projektima u školama, a često i u suradnji s narodnim
knjižnicama, koji bi trebali dati nove ideje za programe poticanja čitanja u
multimedijalnom okruženju.[2]
Kako je u Hrvatskoj proveden malen broj
istraživanja koja se bave informacijskim potrebama i čitateljskim interesima
mladeži u narodnoj knjižnici (npr., nekoliko
pilot istraživanja o interesima i potrebama mladeži u narodnoj knjižnici,
sociološki orijentirana novija istraživanja o ulozi medija u životu mladih)
kandidatkinja namjerava proučiti problem čitateljskih navika mladeži kako bi
dokazala osnovne teze od kojih polazi: da mladež u narodnoj knjižnici ima
specifične informacijske potrebe i čitateljske interese u odnosu na druge dobne
skupine, da je narodna knjižnica jedan od važnih čimbenika u zadovoljavanju
informacijskih potreba mladeži i da interes za pojedine vrste informacija ovisi
o medijima (uz knjigu i tiskane materijale postoje i drugi mediji koji pobuđuju
zanimanje mladih za čitanje i dobivanje informacija). Dobivene rezultate valja
shvatiti kao osnov za utvrđivanje karakteristika čitanja u multimedijalnom
okruženju i osmišljavanje programa i usluga za mladež u narodnoj knjižnici,
čime bi se pridonijelo jačanju interesa
mladeži za knjigu i čitanje.
Rad
će se zasnivati na kritičkoj analizi postojeće literature i predstavljanju
rezultata istraživanja u svijetu i u Hrvatskoj, vezanih uz osnovnu temu
disetacije te na terenskom istraživanju koje će obuhvatiti mladež tinejdžerske
dobi - korisnike narodne knjižnice. Za prikupljanje podataka koristit će se
posebno izrađeni instrumenti – upitnici kombinirani s intervjuom.
Kompleksna problematika koja obuhvaća fenomen
čitanja i informacijskih potreba mladeži te suodnos knjige i novih medija u
narodnoj knjižnici i njegovu refleksiju na preferencije mladih korisnika, je
višedimenzionalna. Oslanja se na kulturološke, informacijske, sociološke i
pedagoške sastavnice koje određuju djelovanje narodne knjižnice danas, posebice
kad su u pitanju mladi korisnici. Utvrđivanje informacijskih potreba i
čitateljskih interesa mladeži u narodnoj knjižnici, te određivanje vrste
programa i usluga koje mogu odgovoriti na potrebe današnje mladeži, trebalo bi
dati smjernice za razvoj narodnog knjižničarstva u Hrvatskoj u ovom segmentu
djelovanja, te utvrditi ulogu koju narodna knjižnica ima u širem sociološkom i
kulturološkom kontekstu s obzriom na navedenu populaciju.
Mišljenje i prijedlog
Mišljenje
je Povjerenstva da predložena tema disertacije, postavljeni ciljevi i hipoteza
istraživanja, te obrazložen znanstveni doprinos istraživanja o utvrđivanju
informacijskih potreba i čitateljskih interesa mladeži u narodnoj knjižnici
predstavljaju smislenu i zaokruženu cjelinu doktorskoga rada.
S
obzirom da kandidatkinja udovoljava uvjetima iz čl. 51., st. 1 Zakona o visokim
učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija
– postigla je stupanj magistra društvenih, humanističkih i teoloških znanosti
iz područja informacijskih znanosti, ima objavljen znatan broj znanstvenih i
stručnih radova, tema kojih je vezana uz preloženu temu doktorata –
Povjerenstvo predlaže Fakultetskome vijeću da prihvati pozitivno izvješće o
podobnosti kandidatkinje mr. sc. Ivanke Stričević za pristupanje izradi i
obrani disertacije izvan doktorskog studija te o prihvatljivosti i opravdanosti
predložene teme.
Za
mentora doktorskoga rada Utvrđivanje
informacijskih potreba i čitateljskih interesa mladeži u narodnoj knjižnici
(kao preduvjeta sustavna planiranja i realizacije odgovarajućih službi i usluga
narodne knjižnice) predlaže se doc. dr. Srećko Jelušić, voditelj znanstvenog
projekta Istraživanje čitateljskih
interesa i informacijskih potreba djece i mladih.
Dr. sc. Srećko Jelušić, docent, predsjednik Povjerenstva
Prof. dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić,
članica Povjerenstva
Prof. dr. Dubravka Maleš, članica
Povjerenstva
Vijeću
Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Predmet: Izvještaj o tome ispunjava li mr. sc. Bernardina Petrović uvjete za izradbu doktorata
znanosti izvan doktorskoga studija te odobrenje disertacijske teme
Poštovane kolegice i kolege!
Na sjednici Vijeća održanoj 17. lipnja 2002. donesena je odluka o našem imenovanju u stručno povjerenstvo sa zadatkom da izvijestimo Vijeće o tome ispunjava li mr. sc. Bernardina Petrović uvjete propisane Zakonom o visokim učilištima za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija te može li joj se odobriti predložena tema. O toj smo odluci obaviješteni 19. lipnja 2002. dopisom br. 04-6-53-2002 te vam podnosimo sljedeći
I Z V J E Š T A J
Pristupnica mr. sc. Bernardina Petrović (r. 1965. u Vinkovcima) na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Osijeku završila je studij hrvatskoga jezika i književnosti (1990). Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu magistrirala je s odličnim uspjehom (1999) obranivši magistarski rad Uzorak sinonimnoga rječnika u hrvatskome jeziku. Od diplomiranja do 1993. radila je kao profesorica hrvatskoga jezika na srednjoj školi u Varaždinu i na dvjema osnovnim školama u Zagrebu. Od 1993. znanstvena je novakinja u Zavodu za lingvistička istraživanja HAZU u Zagrebu gdje je do 1996. surađivala na projektu Hrvatski rječnik (glavni istraživač akademik Stjepan Babić), a otada surađuje na projektu Istraživanje hrvatskih dijalekata (glavni istraživač akademik Milan Moguš).
Suautorica je jedne znanstvene monografije (Govor Hrvatskoga Groba, sa S. Vulić, Zagreb, 1999), četiriju izvornih znanstvenih radova (svi s područja leksikologije i leksičke semantike, a tri o sinonimiji u hrvatskome!), te nekoliko stručnih radova, pretežitim dijelom s područja hrvatske frazeologije i leksikografije.
Cjelovita obradba teme Leksička sinonimija u hrvatskome jeziku svakako je važna za jezikoslovnu kroatistiku jer proučavanje sinonimije u hrvatskome znatno zaostaje za stanjem u većini slavenskih (i neslavenskih) jezika. Budući da o toj problematici postoji opsežna literatura, čije je dobro poznavanje pristupnica očitovala u nekoliko svojih radova, te da je dobar opis sinonimije u nekome jeziku uvijek koristan i leksikografiji, tema Leksička sinonimija u hrvatskome jeziku po našem je uvjerenju posve prihvatljiva kao tema disertacije, utoliko prije što pristupnica namjerava podjednaku pozornost posvetiti trima aspektima: teoretskomu, hrvatskomu jezičnom stanju u prošlosti (sinonimiji u starijih hrvatskih pisaca) i stanju u suvremenome hrvatskom jeziku. Usto pristupnica ne zanemaruje ni praktične dosege svojega rada koji će korisno poslužiti u izradbi prvoga rječnika sinonima u hrvatskome za koji je znatan dio predradnji već obavljen.
Zaključujemo: Pristupnica mr. sc. Bernardina Petrović ispunjava uvjete iz članka 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima jer ima više od jednoga objavljenog znanstvenog rada iz tematike disertacije i devet godina neprekidnoga istraživačkog rada na znanstvenim projektima, a tema disertacije, po našem sudu, sasvim je prihvatljiva.
Stoga Vijeću predlažrmo da se mr. sc. Bernardini Petrović:
a) dopusti stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija,
b) da se prihvati predložena tema disertacije Leksička sinonimija u hrvatskome jeziku i
c) da disertaciju piše pod vodstvom mentora prof. dr. Marka Samardžije.
U Zagrebu, 6. rujna 2002. Stručno povjerenstvo
_________________________________
(Prof. dr. Marko Samardžija, predsjednik)
_____________________
(Prof. dr. Josip Silić, član)
_________________________
(Prof. dr. Ivo Pranjković, član)
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU
Zagreb,
Ivana Lučića 3
Zagreb, 3. rujna 2002.
Odlukom Fakultetskog vijeća na sjednici održanoj
17. lipnja 2002. imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu o tome
zadovoljava li mr. sc. Krešimir Peračković
uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za
pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija te može li se
odobriti tema disertacije pod naslovom Društvo usluga: promjene u
socioprofesionalnoj strukturi radno aktivnog stanovništva Hrvatske od 1971. do
2001. i mentor doc. dr. sc. Nenad Karajić. Uvidom u priložene
materijale koji sadrže molbu pristupnika, životopis, popis radova, presliku
fakultetske i magistarske diplome, sinopsis disertacije te presliku objavljenog
znanstvenog rada, stručno povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću sljedeći
Uvjeti za
pristupanje izradi i obrani disertacije
Povjerenstvo je utvrdilo da je Krešimir Peračković, rođen 1970. godine u Zagrebu, diplomirao na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu 1995. te obranio magistarski rad “Stavovi povratnih migranata o privatizaciji u Hrvatskoj” 2001. godine, stekavši time zvanje magistra znanosti iz znanstvenog područja društvenih znanosti, polje sociologija. Od 1998. zaposlen je u Institutu društvenih znanosti “Ivo Pilar”, od kada intenzivno sudjeluje u radu na više istraživačkih projekata. Od 1998. radi na temi/projektu “Razvojne i psihosocijalne posljedice privatizacije u Hrvatskoj”, koja je sastavni dio programa trajne istraživačke djelatnosti Instituta. Objavio je više znanstvenih i stručnih radova, među kojima je i prilog na engleskom jeziku u stranim publikacijama, a neki od radova neposredno se odnose na tematiku disertacije. Uz to, pristupnik je sudjelovao na više domaćih znanstvenih i stručnih skupova s priopćenjima koja se jednim dijelom odnose na tematiku disertacije.
Povjerenstvo
je zaključilo da mr. sc. Krešimir Peračković ispunjava uvjete članka 51, stavak 1, Zakona
o visokim učilištima, jer ima akademski stupanj magistra znanosti,
znanstvenoga polja sociologija te više od jedne godine istraživačkog rada u
Institutu društvenih znanosti “Ivo Pilar”, kao i alternativni uvjet, objavljen
najmanje jedan znanstveni rad u časopisu s priznatom međunarodnom recenzijom iz
tematike disertacije.
Pristupnik je na znanstveno primjeren način
predložio temu disertacije. Obrazložio je važnost istraživanja promjena u
socioprofesionalnoj strukturi u hrvatskom društvu u odnosu na preobrazbu
društvenih struktura zapadnoeuropskih zemalja razmatranih i objašnjenih u nizu
sociologijskih teorija, opširno je opisao dosadašnje teorijske i empirijske
spoznaje o procesima modernizacijskih i postindustrijskih promjena u
socioprofesionalnoj i društvenoj dimenziji, objasnio glavne pojmove, precizno
formulirao u čemu se sastoji glavni očekivani doprinos temi ugrađen u
teorijsko-konceptualne i empirijsko-analitičke ciljeve te istaknuo pozamašnu
literaturu koju namjerava upotrijebiti u radu.
Primjetno je da kandidat izuzetno dobro poznaje temu kao i literaturu koja će mu omogućiti razmjerno jasnu razradu problema, predmeta i ciljeva disertacije. U pojmovno-teorijskom središtu nacrta disertacije nalazi se koncept “društva usluga” kako ga utemeljuju Castells i Singleman, što disertaciju s početno demografskih pomiče u prostor sociologijskog tumačenja društvenih promjena. Glavno je istraživačko pitanje disertacije sadržano u dvojbi: približava li se hrvatsko društvo prema svojim promjenama u socioprofesionalnoj strukturi postindustrijskom tipu društvenog razvitka i postaje li društvom usluga?
Nacrt
sadržaja disertacije obuhvaća teorijsko konceptualni, ali i empirijsko
praktični dio analize te valja očekivati kako će pristupnik svojom disertacijom
učiniti značajan i zacijelo originalan pomak u sociološkom objašnjenju dinamike
promjena u socioprofesionalnoj strukturi radnoaktivnog stanovništva u Hrvatskoj
od 1970. do 2001. godine.
Filozofski
fakultet u Zagrebu, odnosno njegov Odsjek za sociologiju, ovlašten je za
tematsko područje kojim se bavi ova disertacija. Predloženi mentor doc. dr. sc.
Nenad Karajić odgovarajući je stručnjak za to područje, budući da je o
društvenim promjenama i modernizacijskim procesima u hrvatskom društvu objavio
knjigu, a održava i nastavu s ovom tematikom u okviru kolegija Hrvatsko
društvo.
Budući da mr. sc. Krešimir Peračković zadovoljava uvjete propisane zakonom, predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da mu odobri temu disertacije pod naslovom Društvo usluga: promjene u socioprofesionalnoj strukturi radno aktivnog stanovništva Hrvatske od 1971. do 2001., doc. dr. sc. Nenada Karajića kao mentora te omogući daljnji postupak izrade i obrane doktorske disertacije.
Stručno povjerenstvo:
1.
dr. sc. Nenad Karajić, docent
predsjednik povjerenstva
2.
dr. sc. Vjeran Katunarić,
redovni profesor
član povjerenstva
3.
dr. sc. Ivan Rogić, Institut
društvenih znanosti “Ivo Pilar”
član povjerenstva
Vijeću Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Predmet: Ocjena doktorske disertacije mr. sc.
Vesne Deželjin
Na
sjednici od 11. listopada 2001. imenovali ste nas u Stručno povjerenstvo koje
će ocijeniti doktorsku disertaciju mr. sc. Vesne Deželjin "ODRAZI DODIRA
MEĐU JEZICIMA I KULTURAMA U LEKSIKU MALDOBRIA
(FUNKCIJA ALOGLOTSKIH ELEMENATA)".
Nakon što smo pregledali disertaciju podnosimo
Vijeću sljedeći
Tekst disertacije ima ukupno 432 stranice, od čega na bibliografiju otpada 40
stranica (Temeljna literatura: 1 str.; Rječnici: 4 str; Ostala literatura: 35
str.). Disertacija je podijeljena u 12 poglavlja, koje ćemo ovdje pojedinačno prikazati i razmotriti.
1.
Uvod. Od Schuhardtova
traktata "Slawodeutsches und
slawoitalienishes" (1884.) filološko zanimanje za kulturalne i jezične
dodire Romanije, Slavije i Germanije ne
prestaje, već privlači pozornost znanstvenika iz svih triju jezičnih skupina,
koji analiziraju, između ostaloga, jezične interferencije, odnos govornika
prema tim pojavama, osobito prema aloglotskim elementima u vlastitim idiomima,
oblike dvojezičnosti što se u tim dodirima razvijaju itd.
Vrlo specifičnu građu kao izvor podataka za
spomenute jezične i kulturalne dodire Vesna Deželjin (dalje u ovoj ocjeni V.D.)
zamjećuje u tekstovima dvojice tršćanskih pisaca Lina Carpinteria i Mariana
Faragune, koji između 1966. i 1983. g. objavljuju šest knjiga pripovjedaka i
crtica koje opisuju ljude i događaje na istočnoj strani Jadranskoga mora
služeći se urbanom koine romanskoga
stanovništva "de la da mar". Svjesna da se ne radi o spontanome
jezičnom materijalu, već o upravljanoj jezičnoj kreativnosti ("la creation
dirigee"), pomnim čitanjem ("close reading") tih tekstova i
njihovom jezičnom i kulturalnom analizom, V.D. pretpostavlja da će upotpuniti
spoznaje o odnosima među jezičnim i kulturnim slojevima na tom prostoru. Za sve
tekstove rabi zajednički naziv "maldobrie",
što je naslov prve zbirke spomenutih tekstova iz 1966. To je po nekima stara,
zaboravljena riječ koju su autori oživjeli a odgovara standardnoj talijanskoj
riječi `ribalderie' ("lopovštine,
manguparije” i, figurativno, “loše urađen posao, krparenje"). Za tu pak
riječ V.D. ima svoje objašnjenje, kako ćemo dalje vidjeti.
2.
Cilj rada.
Nakon što je dala kratak povijesni pregled pojave
venecijanskoga življa na istočnoj Jadranskoj obali, učvršćenja njihova idioma u
Istri i Dalmaciji, a time i nastanak dugotrajne slavensko-romanske simbioze, te
pojavu germanske sastavnice koja uspostavom habsburške vlasti dovodi njemački
jezik u institucije, ali i u svakodnevnu upotrebu, V.D. opisuje cilj svoga
rada, a on je: proučiti idiom koji
se krajem XIX. i početkom XX. stoljeća
rabio na otocima i duž obale južno od Trsta s posebnim obzirom na aloglotske
leksičke elemente, na onomastiku i na poslovice. Svi ti elementi mogu se
pratiti u spomenutim tekstovima dijaloškoga karaktera, gdje dobivaju stanovite
funkcije koje će se nastojati utvrditi. Rezultati takva pristupa, očekuje se,
trebali bi potvrditi i proširiti dosadašnje
naše spoznaje o kulturnoj i jezičnoj interferenciji na tom području.
3. Temeljna
teoretska uporišta i metodološke postavke naznačenoga istraživanja.
Tipološka lingvistika, ili, kako je V.D. naziva,
lingvistika tipologija, sociolingvistika, tekstualna lingvistika te pragmatička
lingvistika trebale bi biti discipline na koje se oslanja njezino izrazito
multidisciplinarno istraživanje.
U ovom poglavlju V.D., moglo bi se reći, traži
teorijske temelje za svoja istraživanja u spomenutim disciplinama. Tipologija
bi trebala pomoći odrediti koliko su dodiri sa susjednim jezicima utjecali na
tip idioma koji se proučava, je li se zbog tih dodira tipološki obilježio, je
li se npr. približio tzv. mješovitim jezicima.
U sociolingvistici u širem smislu,
uključujući i sociologiju jezika, nalazi se uporište za takva istraživanja, jer
se ta disciplina bavi stupnjevima dvojezičnosti, a u ovom korpusu jedan vid
toga jasno dolazi do izražaja. Bavi se i tipovima diglosije, gdje su u igri
standardni talijanski jezik, tršćanski idiom, odnosno varijetet "de la dal
mar" te njemački, hrvatski i slovenski u svojevrsnoj konkurenciji.
Za socijalnu identifikaciju idioma koji se
proučava kandidatkinja vidi uporište i u relativističkoj lingvistici u okviru
talijanske sociolingvistike (J. Trumper, Ž. Muljačić) koja se podrobno bavi
pojmovima "višega" i "nižega" jezika.
Lingvistika teksta, u onom svom pravcu koji je
usmjeren na analizu komunikacijske namjere i semantičke koherencije teksta
dodiruje se s metodom analize tekstova koji su u temelju njezinih istraživanja.
Pragmatika je također oslonac njezinom
istraživanju, osobito onaj njen dio koji se bavi govornim činovima te njihovim
ilokucijskom snagom i perlokucijskim učincima.
Iz ovoga
poglavlja proizlazi da je kandidatkinja upoznata s korpusom teoretske
lingvističke, sociolingvističke i pragmatičke starije i suvremene literature
potrebne za teorijsku utemeljenost ovoga interdisciplinarnog rada.
Smatramo da kandidatkinja tim interdisciplinarnim
istraživanjem ulazi u još jedno područje, koje ona eksplicitno ne spominje, a
to je područje kulturalnih studija.
Literarni vid tih studija razlikuje se od ustaljenih literarnih studija po tome
što pučkoj književnosti, a ne samo kanonskoj, obraća posebnu pažnju. Za
predložak se pak koji se analizira može reći da baš pripada pučkoj literaturi.
K tome kulturalni su studiji interdisciplinarni i zahtijevaju specijalna znanja
iz više disciplina. Neke stranice ovoga rada mogle bi se svrstati u to
znanstveno područje, pa po tome dobivaju dodatnu vrijednost.
S OBZIROM NA NAPRIJED NAVEDENO A I NA POSEBNU
POZORNOST KOJU KANDIDATKINJA POKLANJA ALOGLOTSKIM ELEMENTIMA SMATRAMO DA JE
MALA IZMJENA U IZVORNOM NASLOVU RADA OPRAVDANA.
Teorijskom dijelu ovoga poglavlja V.D. dodaje i
pregled leksikografskih djela kojima se služila, a obuhvaćaju osim rječnika
standardnih jezika talijanskoga, njemačkoga, hrvatskoga i slovenskoga i
rječnike venecijanskoga, tršćanskoga, furlanskoga i tzv.
venecijansko-dalmatinskoga dijalekta (v. Bibliografiju) koji su joj važni za
provjeru značenja i za usporedbe.
4. Opis
korpusa i autori.
248 pripovjedaka u dijaloškome obliku u 6 knjiga
pokriva razdoblje od sedamdesetak godina, od prijelaza stoljeća do nekoliko
godina nakon Drugoga svjetskog rata, ali se većina tekstova odnosi na razdoblje
oko Prvoga svjetskog rata. Strukturalni okvir svake pripovijetke predstavlja
susret dvaju uvijek istih likova, sior
Bortola, isluženoga mornara i prodavača ribe, koji poznaje mnoga mora
plovivši na brodovima "Austrijskoga Lloyda", i siora Nina, postarija domaćica, koja zna samo za lokalna zbivanja.
U razgovorima u ribarnici oni evociraju događaj i/ili anegdotu kojima su
sudionici njima poznate osobe, osim u rijetkim slučajevima kada su to povijesne
osobe, uključivo i članovi habsburške dinastije.
Mjesto zbivanja nije jasno označeno, ali se
neizravno može identificirati negdje na hrvatskoj obali Jadranskoga mora (možda
Cres ili Lošinj). Sami bi se likovi pak
mogli opisati kao predstavnici stanovita sloja stanovništva koji se služi
lokalnim talijanskim dijalektom s aloglotskim primjesama, koine koja pripada
talijanskomu dijasistemu. Dakako da je kandidatkinja, kao što smo već
spomenuli, svjesna da je to
konvencionalizacija govorenoga jezika, tj. autorsko djelo. Likovi se odlično
razumiju, iako dolaze iz različitih mjesta na tom području, a povremena pitanja
siore Nine odnose se na aloglotske
elemente, koji, po mišljenju kandidatkinje, i jesu tu da upute na jezična i
kulturna prožimanja na tome području. V.D. zanimljivo tumači rijetku pojavu
standardnoga talijanskog u tekstu, koji ima pragmatičnu funkciju prepoznatu kao
"visoki" jezik. Taj je varijetet u doba fašizma osobito naglašavan u
svome "čistom" obliku u svrhu objedinjavanja putem pisanih a i
vizualnih medija. Likovi govore nostalgično o idealiziranu
razdoblju Austro-Ugarske Monarhije. Osobe o kojima se govori razvrstavaju se po
moralno-etičkim kriterijima, a nikad po nacionalnim pripadnostima. Te se
pripadnosti mogu neizravno rekonstruirati.
Sam naslov prve knjige Maldobrie kandidatkinja vidi kao namjerno načinjenu složenicu od
talijanskoga pridjeva "mal"
i hrvatskog pridjeva "dobar",
čime je iskorištena jedna rijeđa mogućnost tvorbe novih riječi u talijanskome,
pa je nastala složenica ženskoga roda. Tu se ne slaže sa prije spomenutim
tumačenjem da je ta riječ zaboravljena i da su je autori ponovo otkrili.
Motivacija za spomenutu složenicu, prema kandidatkinji, jest sadržaj
pripovjedaka koje se bave lošim i dobrim, podmetanjima i ismijavanjem.
Autor Lino Carpinteri svoju informiranost o
istočnoj obali Jadrana povezuje s bakom, koja je odrasla u židovskom getu u
Splitu. Mariano Faraguna vezan je uz Istrorumunje, ali samo po imenu, a za Cres po majci. Svoje su tekstove izvorno
pisali za tjednu stranicu La Citadella
koja još izlazi u listu Il Piccolo.
Ovo informativno poglavlje, a treba ga čitati
zajedno s većim brojem sadržajnih opaski, daje dovoljan uvid u jezične i
kulturološke sastavnice korpusa za analizu i još jednom upućuje na to da se
ovdje radi ne samo o lingvističkoj, pragmatičkoj, sociolingvističkoj i jezično-kontaknoj
temi, već i o kulturalnim ispitivanjima, kako smo već rekli, osobito s obzirom
na popularnu (po nekima trivijalnu) literaturu, na nestandardni jezik, i na
većinu likova koje možemo smatrati "malim ljudima".
5. Sociolingvistički
aspekti Maldobria.
Da bi prožimanje kultura i jezika bilo valjano
argumentirano, kandidatkinja daje nacrt povijesti Istre, Rijeke, Kvarnera i
Dalmacije od najstarijih vremena, stavljajući naglasak na jezičnu stranu i
ocrtavajući seobe i naseljavanja kroz duga stoljeća.
Posebnu je pozornost obratila Trstu i jezičnoj
situaciji ondje, gdje se s vremenom gubi stari tršćanski govor
("tergestino"), s furlanskim obilježjima, a zamjenjuje ga
venecijanski tip govora. Objašnjava kasniju važnost njemačkoga koji je za austrugarske
države postao obvezatni predmet u školama.
Pored ostalih poticaja višejezičnosti treba
spomenuti i habsburšku mornaricu, koja je bila trojezična. Službeni je jezik
bio njemački, jezik komunikacije bio je venetski, a hrvatski - jezik najvećega
dijela ljudstva.
Istaknuto je i neslaganje u datiranju početka
slavensko-romanske simbioze u Dalmaciji, gdje taj početak hrvatski filolozi
stavljaju u VII. (Deanović), odnosno XII. stoljeće (Muljačić), a talijanski tek
u XV. stoljeće (Tagliavini).
Kandidatkinja ističe stanovito zapostavljanje slavenskih jezika u
trenutku kad njemački postaje službeni jezik, jer za njim slijedi po važnosti
venetski, pa tek onda hrvatski i slovenski.
Smatramo da je ovo poglavlje zahtijevalo
svladavanje znatne povijesne literature da bi se moglo smisleno reducirati i
uklopiti u sliku koju kandidatkinja u svome radu slaže.
6. Općenite
napomene o aloglotskim elementima.
Ovo je jedno od centralnih poglavlja, gdje se
najprije razmatraju teorije posuđivanja i generalizacije o tome pitanju od Hermana
Paula i H. Schuchardta do recentnijih istraživača E. Haugena, Zguste, Gusmania,
Filipovića. Iznose se pitanja o stupnju integriranosti aloglotskih elemenata u
ispitivanome idiomu, pojam "acclimmatamento"
i kako se to odražava u pisanome jeziku.
V.D. posebno ističe tvrdnje onih lingvista, od H.
Paula do E. Haugena, koji u posuđenici ne vide samo davanje jezika davatelja
jeziku primatelju već stvaranje novoga u jeziku.
S obzirom na to da se analiziraju pisani
tekstovi, neke aspekte aloglotskih elemenata, npr. fonološku adaptaciju, može
se tek neizravno uspostavljati, oprezno, kroz ortografske signale.
Fonološko-ortografska adaptacija je i dio Filipovićeva modela jezičnoga
posuđivanja. Ostale njegove postavke neće joj biti korisne zbog specifičnosti
njihovih korpusa podataka.
Nakon teorijskoga uvoda kandidatkinja naglašava
razliku u statusu posuđenica iz njemačkoga, hrvatskoga, slovenskoga i
latinskoga, prema posuđenicama iz drugih
jezika, kao što su francuski, ruski, turski i dr. zato što potonje
dolaze preko posrednika. U daljnjem istraživanju aloglotskih elemenata,
ustanovljava razlike između jezičnoga sustava davatelja i primatelja te i
tipove prilagodbi koji se mogu protumačiti kao posljedice tih razlika.
Njemački
element u maldobriama
U taj naslov kandidatkinja uvrštava njemačku i
austrijsku varijantu njemačkoga jezika, odnosno posuđenice iz obiju varijanata,
kojih u 1500 stranica korpusa ima 111.
Kako se pretpostavlja da ti aloglotski elementi u
tekstu imaju svoju funkciju, u tom ih smislu V.D. i razređuje.
U jednu grupu uvrštava apelative koji evociraju
kakav detalj njemačke kulture u najširem smislu i u doslovnom značenju i naziva
ih leksičkim germanizmima. Pragmatički bi pak germanizmi bili oni koji
potkrepljuju nakanu govornika da izričajem nešto postigne, da izrazi više od
onoga što je rečeno. To se ostvaruje kad riječi, izričaji ili cijele rečenice
nose sekundarna značenja koja se aktualiziraju u određenome kontekstu.
(Kao primjer obrade neka posluži imenica kren.
Tu se pretpostavlja da je posrednik austrijska varijanta njemačkoga; a kako
etimologija upućuje na praslavensku riječ "chrenu", ne treba
isključiti neizravan utjecaj slovenskoga ili hrvatskoga.)
Dakle, svaki je leksički germanizam obrađen tako
da se pokazuje ortografska adaptacija, ali
se ispituje i to radi li se o direktnoj posuđenici iz njemačkoga ili je
posrednik mogao biti i neki drugi jezik. Dalje se ispituju prilagodbe
germanizama jezičnom sustavu maldobria,
jer su neke posuđenice zadržale izvornu ortografiju (Jawohl), dok druge prolaze
kroz niz prilagodbi i na ortografskoj razini (što je povezano s izgovorom) i
morfosintaktički (što upućuje na viši stupanj integriranosti u novome sustavu).
Kandidatkinja uspoređuje fonološke sustave njemačkoga i sustav maldobria, pa na temelju te usporedbe
prati kako se to odražava u grafiji (Habt Acht! >Abtac; Kugelhupf >
cuguluf).
Leksički
germanizmi su razređeni
u nekoliko podskupina sukladno značenjskim sferama kojima pripadaju. (Poznato
je da je posuđenice teško razvrstati jer se uvijek ne posuđuje iz nužde, već i
iz nekih teško objašnjivih razloga (gratuitous
borrowing). Dakako da su neke sfere jasnije raspoznatljive od drugih, te su
ove potonje manje jasnih granica. No podjela ipak upućuje na to da se ove
posuđenice mogu donekle kulturalno razvrstati i tako ocrtati područja u kojima
se najaktivnije posuđivalo. Tako imamo podskupine gastronomije (griss, golas,
torta sacher), predmeta materijalnoga života (spacher), pojavnosti, institucija
te pojmova iz svakodnevnoga života (chibiz, prozent, prosit), radnji vezanih uz
svakodnevni život (cucar), profesija (dolmecer), tehnika (saibe), ponašanja
(Bruderschaft), vojničkoga ambijenta (Kriegsmarine).
Pragmatički
germanizmi dolaze dobrim
dijelom iz vojničkoga ambijenta, a barem neki djeluju kao govorni činovi koji
imaju svoju lokucijsku i perlokucijsku snagu. Podskupine se dijele u: čuđenje
(mein Gott!), disciplinu, hijerarhiju i strogost (Jawohl), naredbu, poticanje,
zabranu (Heraus!), podsmjeh, uvredu (kaputt),
potkrepu izrečenoga (bitte schon), nužnost promjene, kraj postojećega stanja
(sluss). Sličnu funkciju mogu obavljati cijele fraze ili rečenice na njemačkome
jeziku ("dass ist eine grosse Schweinerei").
Osvrnuli smo se opširnije na ovaj dio rada zato
jer germanizama ima najviše u materijalu, ali smo time donekle prikazali i
model opisa aloglotskih elemenata koji V.D. slijedi za elemente iz svakoga
pojedinog jezika koji se pojavljuju u tekstovima tj. kroatizme, latinizme,
slovenizme itd.
Hrvatski
elementi u maldobriama
Autori koji su pisali o aloglotskim
elementima u venetskom idiomu (Jireček,
Pinguentini, Rosamani, Metzelin, a donekle i P. Skok), za dio aloglotskih
elemenata upotrebljavaju naziv "slavenski". S obzirom na to da se taj
naziv ne odnosi na cjelokupnu slavensku kulturu već na njezin jugozapadni
segment, kandidatkinja dijeli taj aloglotski utjecaj na hrvatski i slovenski.
Talijanski su autori to uglavnom tretirali kao
"slavo" možda da uštede trud prepoznavanja, ili iz
nezainteresiranosti.
Prepoznavanje i nije uvijek jednostavno, kako se
može vidjeti u slučaju posuđenice `clabuc'.
Prema M. Dorii je slovenska, a
može biti hrvatska, ili iz oba pravca, kako pretpostavlja kandidatkinja.
Lakše je razdvajanje kod posuđenica s dočetkom na -ac, s vokativom na -e,
kod prezimena na afrikatu (rjeđih u Slovenaca) (155) i sl.
Zanimljivo je da je hrvatski element brojniji od slovenskoga. Na prvi pogled to bi izgledalo nerealno s obzirom na znatnu prisutnost slovenskoga pučanstva u Trstu i okolici, gdje su u XIX. i XX. stoljeću najbrojnija etnička skupina. No s obzirom na to da su priče sior Bortola dobrim dijelom pomorske naravi, a protežu se na Hrvatsko primorje, Dalmaciju i Boku kotorsku, u tome vjerojatno treba tražiti ovaj razmjer.
Naprijed ocrtanim modelom gdje hrvatske
posuđenice dijeli na leksičke i pragmatične, kandidatkinja analizira svaku
jedinicu za sebe s obzirom na kontekst, grafijsku prilagodbu, na temelju koje
se može pretpostaviti i fonetska prilagodba, etimologija, te značenje i
funkcija (str. 131).
Da
stanovit stupanj dvojezičnosti postoji u govornika romanskoga idioma,
pokazuje se na zanimljiv način, kad siora Nina povezuje talijanski mornarički
naziv "dragamina" i turcizam "dragoman" sa slavenskim korijenom "drag",
što, dakako, nije točno, već je to koincidencija.
Inače je jasan primjer pragmatične upotrebe
kroatizma ‘rachia’ u izričaju "i
spuzzava de rachia do passi lontan", gdje se mogla upotrijebiti imenica
"grappa" ili "acquavite", što nesumnjivo upućuje na namjeru govornika da istakne podrijetlo pića
i onoga koji ga pije. (To je, svakako, kroatizam, jer nije "žganje".)
Iako je "rachia" klasificirana kao
leksička a ne pragmatična posuđenica (tj. u glavnom, a ne u prenesenom
značenju), primjer pokazuje da ta podjela
nije uvijek jasno omeđena jer je pragmatična sastavnica ovdje vrlo
snažna.
Kandidatkinja nalazi da se neki slavenski
elementi u nekih leksikografa prešućuju, što se može tumačiti na razne načine. Tako npr. imenicu "britola", koja je prilično jasno
slavenskoga podrijetla, što neki talijanski
rječnici i bilježe, drugi tumače drugačije, dok neki to jednostavno prešućuju (VG).
Među pragmatične posuđenice ide i imenica `kuraz'
koja se isključivo upotrebljava u prenesenom značenju kao negacija, odbijanje,
obezvređivanje i poštapalica ("no capir un kuraz"). Kako vidimo, u idiomu maldobria ta riječ može služiti u
razne pragmatične svrhe. No, dodali bismo komentar s
obzirom na upotrebu "prostih" romanskih posuđenica u dalmatinskim
govorima. Čini se da te riječi ne zvuče toliko vulgarno kao njihov prijevodni
ekvivalent u izvornom jeziku ("Mona" u dalmatinskim govorima znači
nešto kao "glupan" bez obzira na romansko značenje te posuđenice).
Latinski
elementi u maldobriama
U toj skupini latinizama razmatraju se samo oni
za koje se može ustanoviti da su u procesu uklapanja u sustav i govornici ih
osjećaju kao stranu komponentu tj. posuđenicu. Te elemente poznate kao
"inserti latini" govornici u maldobriama vješto rabe. Mogu se
klasificirati po provenijenciji u klasičnolatinske ("ani anorum") ili
u one vezane uz kršćansku tradiciju ("sursum corda"). Kandidatkinja razređuje u leksičke latinizme, jer da
je njima pridruženo njihovo primarno značenje. Pored njih, kandidatkinja
zamjećuje one u prenesenome značenju, pa u kontekstu postaju stlistički
funkcionalni.
I ovdje se kandidatkinja potrudila da istakne
prilagodbe i izvuče svaku konotaciju iz latinizama do koje se može doći
razmatrajući kontekst i leksikograske izvore.
Slovenski
elementi u maldobriama
Kandidatkinja ih je našla tek nekoliko
"bubez", "puligana", "prepusniza",
"cluca", "strucolo", od kojih "puligana" ima
dubioznu etimologiju (prema dostupnim leksikografima), a čini nam se da
"cluca" može biti slovenizam i kroatizam.
Uz elemente jezika koji su s jezikom primateljem
bili u izravnom duljem i uskom kontaktu kandidatkinja se osvrnula i na
aloglotske elemente u tekstu koji su najvećma ušli u nj posrednim putem. To su
elementi engleskoga, turskoga, arapskoga, španjolskoga, grčkoga, japanskoga i
hebrejskoga jezika.
Najviše je elemenata engleskoga jezika, što treba
povezati s nastankom tekstova 6o-tih godina kad je engleski počeo ulaziti u sve
evropske jezike. On je ušao i u standardni talijanski, pa taj idiom može biti
posrednik. Posuđenice su uglavnom imenice, a uklapaju se u idiom maldobria tako
što dobivaju član. One koje završavaju na konsonant obično su muškog roda, a
negdje gdje značenje prevladava nad formom uz pomoć samoglasnika -a postaju ženskoga roda. Dok imenice na nulti nastavak
tvore množinu samo promjenom člana `il' u `i', čini se, kad se imenica ne
osjeća kao posuđenica, da dobiva `i' morfološku oznaku za množinu (cuter-i). Iako su značenjski heterogeni, kandidatkinja
ih je uspjela svrstati u tri skupine.
Kao i u slučaju anglicizama, za dobar dio
francuzizama (V.D. razlikuje galicizme) u maldobriama posrednikom se može
smatrati standardni talijanski jezik. Pobilježeni su oni elementi za koje
kandidatkinja smatra da se još osjećaju kao posuđenice. Neke su novijega
datuma, a neke vjerojatno imaju dužu povijest. U anotacijama tih natuknica
kandidatkinja je našla vrijednih sociolingvističkih podataka. Neki elementi
dobivaju i metalingvističku ulogu, kao npr. kad glavni junak kaže: "xe
vignudo 'sto reggiser che i ghe diseva quela volta -
adesso i ghe disi regista"; dakle može se pratiti konkurencija posuđenica
i izvornih riječi u vezi sa socijalno-političkim previranjima.
Desetak zabilježenih hungarizama pokazuje
površnije dodire s mađarskom kulturom, koja je bila sastavni dio države o kojoj
govore analizirani tekstovi.
Kandidatkinja ima lokalnih razloga da poveže
imenicu "carbuna" s Istrorumunjima ili Ćićima. No riječ je u upotrebi
drugdje na istočoj jadranskoj obali.
Nekoliko ruskih posuđenica vezano je uz opis
boravka na ruskoj fronti u prvome svjetskom ratu.
Tzv. islamski jezici (kandidatkinja ih tako zove
po Manciniu, 1994) odnose se na perzijske, arapske i turske posuđenice. One su
djelomično vezane uz plovidbu glavnoga junaka u Siriju gdje se naučio brojiti
na turskom i pokupio još pokoji izraz. S obzirom na mornarsku tradiciju toga
kraja, posuđenice su vjerojatno bile šire poznate u spomenutom idiomu.
Španjolskih posuđenica ima vrlo malo. No
karakteristično je da su govornici talijanskoga zamijetili netočne parove,
"false friends", upozoravajući na riječi kao što je "burro"
(šp. magarac/tal. maslac).
Nekoliko helenizama pomaže prikazivanju
solunskoga ambijenta, a putovanja u Japan dočarava nekoliko općepoznatih
japanskih posuđenica. Jedna od kojih, mikado, služi za igru riječima "mi
cado". Zabilježena je i hebrejska posuđenica "adonai".
7. Frazemi
s aloglotskim elementima.
Posebno su zanimljive fraze s aloglotskim
elementima jer odražavaju asimilaciju posuđenoga elementa u sustavu jezika
primatelja. U tekstu ih se pojavljuje 18, a kandidatkinja ih analizira
sintaktički u 8 skupina.
Što se aloglotskih elemenata tiče, fraze sadrže
germanizme, kroatizme i slovenizme, francuzizme, latinizme.
Čine nam se posebno zanimljivima vulgarne fraze
"romper le jaize" i "non capir un kuraz", "teste di
kuraz" koje i kandidatkinja komentira. Ona ih smatra stilistički jačima.
Naša pak zapažanja dodaju tome još nešto. S obzirom na to da se u dalmatinskim
govorima s dosta romanskih posuđenica
upotrebljavaju "proste" riječi u hibridnoj frazi ili uzrečici
na talijanskom ("Pravi si mona".), kako rekosmo, moglo bi se
pretpostaviti da je vulgarnost oslabljena i da djeluje kao vrsta kvazi
eufemizma.
Kandidatkinja je dobro uočila kako osoba na
stanovitu stupnju dvojezičnosti može manipulirati takvim frazama u stilističke
svrhe. Tako frazu "iera un po indrio cole carte", koja je poznata i u
standardnom talijanskom obliku, zbog retoričkoga efekta, glavni junak prevodi
na njemački: "Zuruck mit den Papiren", koji u njemačkom ne pobuđuje
nikakve asocijacije, kako ne bi ni kod hrvatskih govornika, ako tu kalkiranu
frazu nemaju u svom mjesnom govoru ("On je malo nase s kartama").
Iako je ono što slijedi u disertaciji vrlo
zanimljivo sa stajališta miješanja kultura i jezika, mislimo da ovaj
leksikološki dio, svojim obujmom i detaljnom analizom, predstavlja središnji
dio ovoga deskriptivnoga rada i daje mu posebnu vrijednost.
8.
Elementi onomastike.
Tekstovi, koji su predložak ovoga istraživanja,
obiluju onomastičkim podacima: antroponimima, toponimima, etnonimima, nazivima
brodova itd. Ti su podaci također odraz jezičnih prožimanja i dodira,
hrvatskoga i romanskoga življa, a i pripadnika ostalih etničkih skupina s istočne obale Jadrana i uvelike
nadopunjuju sliku koju nam kandidatkinja pruža u svojemu istraživanju.
Kandidatkinja se ograničuje na njihovu morfosintaktičku strukturu, semantiku i
pragmatiku pretpostavljajući da osobna imena nose stanovitu količinu značenja
koja se može deskriptivno osvijetliti.
Nadimci obično sadrže najviše pragmatičnih
elemenata.
Zanimljivo je u ovom istraživanju i to što se
osobe iz pojedinih skupina identificiraju vlastitim imenom, prezimenom,
nadimkom i njihovim kombinacijama, što su vrijedni podaci za sociologiju
jezika, odnosno oznaka za društveni položaj imenovanih osoba u odnosu prema
pripovjedaču. Kandidatkinja zapaža različit model u identificiranju žena i
muškaraca. Zanimljive su u tom pogledu usporedbe "antroponimskih
kvalifikatora" uz ženska imena. Tako kandidatkinja vidi da apelativ
"teta" uz vlastita ženska imena pokriva polje uporabe koje u
talijanskome pokrivaju "siora” i "zia".
Iz ovoga teksta i prezimena u njemu pokazuje se
da je hrvatska i slovenska komponenta važnija nego što to neki stručnjaci (V.D.
spominje Rosamanija) žele priznati. Posebno su zanimljivi prijelazi iz jednog
kulturnog i etničkoga sloja u drugi, koji se manifestiraju promjenom lika
prezimena bilo u momentu kad je austrougarska vlast od 1866. počela protežirati
hrvatski i slovenski nacionalizam protiv jake talijanske iredente (npr. prezime
Malabottich) ili kasnije kad su se zakonskim aktima iz doba fašizma
potalijančivala ili mijenjala hrvatska i slovenska prezimena, ali i imena
mjesta, voda itd.
Kandidatkinja iznosi zanimljiv podatak da su od
24 osobe s naslovom zapovjednika broda, "comandante", 22 hrvatska
prezimena, što pokazuje da su Hrvati imali solidan društveni status u tom
kraju.
Treba međutim dodati uz ono što kandidatkinja
navodi, da hrvatsko, odnosno slovensko prezime nije uvijek bilo pokazatelj
nacionalnoga opredjeljenja, ako i jest podrijetla. Kako kandidatkinja pokazuje,
bilo je fašističkih hijerarha sa slavenskim prezimenima, a južnije na istočnoj
Jadranskoj obali osobe s romanskim prezimenima radili su na na hrvatskom
nacionalnom osvješćivanju (Bianchini i dr.).
Nadimci.
Četrdeset i tri nadimka kandidatkinja vidi kao alegoreme
koji razvijaju sekundarno značenje opće imenice ili izričaja od kojega su
nastali te postaju pragmemi. Bez obzira na to koliko je nadimaka preuzeto iz
stvarne upotrebe, a koje su pisci sami stvorili, u njima se prepoznaje
domišljatost, duhovitost i nezaziranje od vulgarnosti (Cagamiracoli), kakva se
nalazi na cijeloj istočnoj obali Jadrana u toj tvorbi, bilo da joj je jezična
baza romanska bilo hrvatska. Svaki je nadimak kandidatkinja nastojala obilno
anotirati i protumačiti.
Etnici
i etnonimi. Kao i u tumačenju drugih onomastičkih pojava
kod etnonima V.D. traži pored lingvističkoga objašnjenja i ono što se
pragmatički iz njih dade iščitati. Tako u etnonimu "crovato", a ne
"croato", kao u ostalom talijanskom dijasistemu, V.D. tumači `v' kao
inducirani fonem koji pokazuje da je
imenica "Hrvat" poznata govorniku u tom višejezičnom
okruženju. Slično je s dočetkom posuđenice "dalmatinsco" na
morfološkoj osnovi umjesto romanskog "dalmata".
Kandidatkinja zapaža talijanizaciju imena nakon
preokreta 1918. g. (Miramar-e), ali i prethodnu
germanizaciju (Postumia <Postojna - Adelsberg), tako da glavni junak zna i
do tri etnika za pojedina mjesta (Praga, Praha, Prag). "Porto Albona"
za Rabac pak vezano je uz fašističko potalijančivanje istarskih etnika.
9. Poslovice.
Oslanjajući se na suvremenu literaturu, hrvatsku
i talijansku, o poslovicama, kandidatkinja vidi taj oblik i kao osobit tip
leksičkih struktura i kao kulturalne činjenice u okviru ispitivanja jezičnih i
kulturalnih dodira, jer se prema njezinu mišljenju, u njima odražava
supostojanje više kulturnih i jezičnih sredina. U njima se mogu nazreti običaji i vjerovanja i jedan vid spontane i
prostodušne reakcije na zbivanja. U njima se mogu očitati i odnosi među ljudima
u nekoj jezičnoj zajednici. Otuda je
proučavanje poslovica važno u istraživanju jezičnih i kulturnih dodira da bi se
ustanovilo u kojim sferama života bliskih jezičnih i kulturnih zajednica
postoje "podudarnosti u percepciji i izdvajanju određenih duhovnih,
spoznajnih i materijalnih pojavnosti" (329). U tekstu nalazi 120 poslovica
potvrđenih u literaturi i 30 izričaja
za koje nema potvrdu da su ustaljene poslovice. Potonji strukturom,
ritmom i rimom podsjećaju na prave poslovice. Kandidatkinja je izvršila izbor
26 poslovica po njihovoj učestalosti pojavljivanja u tekstu i po tome što je
poznavala njihove značenjske ekvivalente. Odabrane su poslovice složene u 7
značenjskih polja: antropološko, etnološko, filozofsko, meteorološko, moralno,
politološko, sociološko i profesijsko. Kandidatkinja napominje da se možda
svaki istraživač ne bi složio s takvom podjelom pa i s poslovicama koje su ušle
u pojedinu skupinu, jer je podjela prema dojmu istraživača. No ovako prikazane
poslovice svakako je lakše sagledati. Svakoj izabranoj poslovici daje se
kontekst i približan ekivalent u hrvatskom jeziku ako ga ima. Posebno nam se
čine zanimljivima poslovice etnološkoga značenjskog polja gdje se spominju neki etnici i etnonimi
istočne jadranske obale kao što su Cres, Valun, Korčula, Dubrovnik što nam
pokazuje poznavanje običaja tih mjesta bez obzira na to koji je ondje
dominantan idiom dok su bili u istoj političkoj zajednici ("I ragusei, che
sia nobili o sia plebei, davanti a san Biaso se cava i capei").
Kandidatkinja je uložila truda da naznači
kulturno preklapanje kroz poslovice u romanskom i hrvatskom dijasistemu.
Uzrečice i poslovice se lako primaju u dvojezičnim područjima iz jednoga idioma
u drugi i ostaju u izvornom jeziku ili se prevode, ili se pak pojavljuju kao
hibridi ("Per la compagnia se ga sposa anca un frate": "U
kumpaniju se i fratar oženi"), no o tome ovdje nije bilo riječi, jer u
tekstu za to vjerojatno nije bilo osnove.
10. Pregled
jezičnih funkcija.
Na kraju svoga rada kandidatkinja daje pregled
jezičnih funkcija aloglotskih elemenata. Smatra da je u prethodnim poglavljima
(6. i 7.) bilo više govora o podrijetlu i vrsti aloglotskih elemenata, pa
osjeća potrebu da se sastavi pregled polazeći od funkcija, što služi kao dobar
sažetak pragmatičnih elemenata, koji su donekle raspršeni u anotacijama
pojedinih natuknica.
11. U Zaključku
kandidatkinja ističe one jezikoslovne, pragmatčke, kulturalne,
sociolingvističke i političke elemente do kojih je došla analizirajući velik
broj natuknica, fraza, izričaja i poslovica, a koji se nalaze u anotacijama tih
jedinica. Pa iako navedene spoznaje nisu dobivene proučavanjem stvarne spontane
uporabe jezika u prirodnoj okolini, nego su rezultat proučavanja popularnih
tekstova, i takvi predlošci pomažu odrediti odnos između dugotrajna
supostojanja različitih jezičnih sustava i kultura osobito hrvatskih i
venecijansko-talijanskih govora na istočnoj obali Jadrana.
OCJENA DISERTACIJE
Narav ovoga multidisciplinarnoga istraživanja
prepunog detaljnih podataka i njihovih interpretacija zahtijevala je nešto duži
prikaz, pa ipak mislimo da ni takav nije uspio obuhvatiti svu širinu zahvata
koju je V.D. sebi postavila. Gotovo trista aloglotskih natuknica, 12O
poslovica, mnoštvo imena, prezimena, nadimaka, toponima koji su dobili
anotaciju s obzirom na jezične uključujući etimološke, kulturalne, tekstualne,
sociolingvističke, političke i nacionalne, asocijacije neminovno vode k
stanovitoj difuznosti koju nije moguće reducirati, a da ne izgubi na svojoj
obuhvatnosti. Kandidatkinja je pokazala koliko se važnih pragmatičnih podataka
može sažeti iz popularnih tekstova pisanih na nejasnim granicama više jezika i
kultura.
Smatramo da je kandidatkinja ostvarila cilj svoga
rada: proširila je naše spoznaje o kulturnoj i jezičnoj interferenciji na ovim
jezičnograničnim područjima na
temelju nespontana popularnoknjiževnoga predloška kakovi kod
nas dosada u ovome smislu nisu korišteni.
Dakako da ovako obiman rad mora izazvati diskusiju i kritiku nekih detalja. Tako bi pri obrani kandidatkinja trebala preciznije dovesti u vezu svoja teorijska uporišta npr. u tekstualnoj lingvistici i tipologiji i u prezentiranome materijalu. Trebat će objasniti stanovitu neujednačenost u obradi pojedinih aloglotskih natuknica. Trebat će korigirati neke tvrdnje ili implikacije u vezi s natuknicama kao što su "patriota" (kojoj rodoljubno značenje nije jedino), "Corpusdomini" (latinizam koji je jedini naziv za Tjelovo u standardu i u dijalektu), "cluca" (koji ne mora biti samo slovenizam). S druge strane, proglasiti natuknicu slovenizmom samo na temelju Rječnika slovenskoga književnog jezika kad je poznat slovenski puristički filter također zahtijeva objašnjenje. No pravo znanstveno istraživanje bez protuprijedloga i bez kritike zapravo i ne bi potvrdilo svoj status.
Povjerenstvo smatra ovaj rad znanstvenim
doprinosom proučavanju rubnih govora, dvojezičnosti, jezičnoga posuđivanja i
kulturalnih miješanja što su ga u nas razvili Skok, Muljačić, Vinja, Tekavčić,
Kovačec, da spomenemo samo najistaknutije. Povjerenstvo se slaže s odobrenom
promjenom naslova i predlaže Vijeću da prihvati ovaj pozitivan izvještaj, koji
je utemeljen i na ispunjenim zakonskim uvjetima, te da uputi kandidatkinju mr.
sc. Vesnu Deželjin na usmenu obranu svoje disertacije.
Članovi povjerenstva:
1. dr.sc. Damir Kalogjera, red. prof.
predsjednik povjerenstva
2. dr.sc. Vera Glavinić, red. prof.
član povjerenstva
3. dr.sc. Josip Silić, red. prof.
član povjerenstva
4. dr.sc. Marin Andrijašević, docent
član povjerenstva
Zagreb, 5. rujna 2002.
DODATAK IZVJEŠTAJU
Nakon što je izvještaj
sastavljen i dostavljen članovima povjerenstva na razmatranje, član
povjerenstva dr. sc. Maslina Ljubičić, izv. prof. napisala je izdvojeno
mišljenje u kojem je iznijela niz zamjerki zbog pogrešaka, previda i
stilističkih nespretnosti u tekstu disertacije.
U zajedničkom izvještaju
iznose se stanoviti problemu u radu za koje je, međutim, predloženo da se
rasčiste prilikom obrane disertacije (i unesu u uvezanu verziju disertacije).
Ostali članovi povjerenstva
predložili su kolegici Ljubičić da dopusti kandidatkinji da ispravi
nepreciznosti i tako dorađenu disertaciju podnese na uvid povjerenstvu. Nadopune
i izmjene disertacija nisu rijetkost u akademskom svijetu.
Prof. dr. Maslina Ljubičić
odbija taj prijedlog povjerenstva i zahtijeva da se njezino odvojeno mišljenje,
kako ga je izvorno sastavila, podnese Vijeću. (Po njezinu mišljenju,
ispravljena bi disertacija bila plagijat jer ona smatra da na svoje zamjerke
ima autorsko pravo.) Naime, profesorica Ljubičić smatra da ovaj rad treba
odbiti i ne dopustiti da se brani.
Dr. sc. Maslina Ljubičić, izv. prof.
član Stručnoga povjerenstva za ocjenu
doktorske disertacije mr. sc. Vesne Deželjin
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Predmet: Izdvojeno mišljenje u postupku ocjene
doktorske disertacije mr. sc. Vesne Deželjin
Na početku radnje (str. 1) autorica najavljuje da će za djela Carpinterija i Faragune rabiti zajednički naziv maldobrěe, a u popratnoj bilješci (str. 2) piše: ''Pod tim zajedničkim naslovom mogli bismo pokušati uspostaviti i svojevrsnu žanrovsku odrednicu. To opravdava našu uporabu pojma pisanog malim slovom i kurzivom.'' – ?Takva je formulacija u suprotnosti sa sadržajem bilješke br. 2 na str. 27-28, iz koje usput saznajemo: ''Po mišljenju najboljih poznavatelja tršćanske književnosti, primjerice B. Maiera, E. Guagninija i C. Magrisa, ciklus dijaloške proze poznat kao maldobrěe, kojim ćemo se i mi služiti [kurziv M.Lj.], uklapa se u mit o Mitteleuropi ...''. Na str. 26 također čitamo da je 1966. izašla prva od ukupno šest knjiga dijaloških proza poznatih pod zajedničkim nazivom maldobrěe. To znači da su žanrovske odrednice već uspostavljene, pa autoričina formulacija ''mogli bismo pokušati uspostaviti i svojevrsnu žanrovsku odrednicu'' upućuje u pogrešnom pravcu. U istom poglavlju (4. Opis korpusa i autori) autorica objašnjava po čemu šest knjiga maldobrěa čini cjelinu: navodi četiri vezivna elementa, a unutar trećega dvije konstante (str. 21-23). Ne bilježi je li ta raščlamba preuzeta od nekog autora ili je vlastita. Ako je vlastita, možda predstavlja novost u književnoj analizi ciklusa dijaloških proza Carpinterija i Faragune.
Nakon što podsjeća da dodiri između Romŕnije, Slavije i Germanije pobuđuju zanimanja više od stotinu godina, autorica piše (str. 1): ''Izravno susretanje i preklapanje među spomenutim kulturama, a time i pripadajućim jezicima, potiče niz pitanja kao što su, primjerice, ona vezana ne samo za kulturološke nego i jezične interferencije, za idiome koji se rabe u danom kontaktnom području ...''. – ?Romanija, Slavija i Germanija nisu nazivi za kulture: riječ je o lingvističkim terminima koji označavaju područja na kojima se govori romanskim, slavenskim, odnosno germanskim jezicima, pa se ne može govoriti o spomenutim kulturama, a time i pripadajućim jezicima. I dalje, polazeći od tih naziva može se govoriti u prvom redu o jezičnim interferencijama.
Na str. 3 autorica govori o ''prostoru istočnoga Jadrana (koji smo ograničili, kao i Bidwell, usp. bilj. 4, na grad Trst, područje Istre, Kvarnerski zaljev s otocima i Dalmaciju s otocima do ušća rijeke Bojane)''. – ?Bidwell u vezi s ''colonial Venetian'' ne spominje rijeku Bojanu: njegova najjužnija točka je Zadar (što je vidljivo i iz citata u bilj. 4 na str. 6). Muljačić spominje Skadar, ali u vezi s južnim dalmatskim, koji naziva labeatskim (lacus Labeaticus = Skadarsko jezero).
Tekst radnje popraćen je iza svakoga poglavlja velikom količinom bilježaka. Treće poglavlje (3. Temeljna teoretska uporišta i metodološke postavke naznačenoga istraživanja) ima otprilike jednak broj redaka teksta (219) kao i popratnih bilježaka (215). Funkcija je bilježaka u znanstvenom radu da označe izvor informacije ili da daju dodatna objašnjenja koja se odnose na tekst. U ovom poglavlju, kako u tekstu, tako i u bilješkama, susrećemo kolaž različitih pristupa na koje se autorica slabo oslanja u obradi korpusa. Sociolingvistiku prikazuje služeći se knjigom Gaetana Berruta iz 1974., koju navodi kao da je tiskana 1987., kad je istom autoru izašla druga knjiga slična naslova. Netočno prevodi citat iz Berrutove knjige (str. 10 radnje), iz koje prepisuje i naslove bibliografskih jedinica koje sama nije konzultirala (v. ovdje u nastavku o popisu literature).
U hrvatskoj lingvističkoj literaturi uvriježeni su termini lingvistika teksta, tekstualna ili tekstna lingvistika. Autorica govori o tekstlingvistici (str. 13, 18), tekstlingvističarima (str. 13) i tekstlingvističkim istraživanjima i studijama (str. 11, 236). Uvriježen je i termin tipološka lingvistika, a u ovoj je radnji riječ o lingvistici tipologija (str. 7-8).
Pretjeran je zaključak o standardnom talijanskom jeziku, koji se u maldobrěama pojavljuje npr. u naslovu filma i na plakatu (bilj. 5, str. 28): ''U danom kontekstu standardnotalijanski jezik upozorava na sociolingvističku činjenicu da on postoji kao 'visoki' jezik, koji signalizira najviši autoritet, te na politiku jezičnog objedinjavanja i pročišćavanja koju je provodila fašistička vlast u Italiji, ponajviše posredstvom pisanih i vizualnih medija namijenjenih širokim masama ljudi.'' – ?Standardnom je talijanskom valjalo posvetiti pozornost kao aloglotskoj komponenti tršćanskih humorističkih dijaloga (usp. ovdje u nastavku).
Na str. 25 autorica iznosi da su Faragunini preci Istrorumunji, pa šalje na bilješku iza poglavlja (str. 28): ''Usp. Kovačec, 1971, passim''. – ?Djelo na koje upućuje ima naslov Descrierea istroromânei actuale. I ovaj put, ako ne uložimo dodatni napor da bismo bilješku povezali s tekstom i s djelom navedenim u popisu literature, nećemo shvatiti da ona zapravo uopće nema smisla.
Pod naslovom 4.1.1. Jezični tip autorica podrobno tumači da je riječ maldobrěa (str. 24) nastala ''slaganjem domaćeg romanskog i aloglotskog slavenskog segmenta, premda je u talijanskom dijasistemu na području tvorbe riječi derivacija kao postupak (poglavito nekada) bila daleko produktivnija nego li slaganje'', te upućuje na svoju bilješku iza poglavlja (str. 28): ''Derivaciju se drži produktivnijim načinom tvorbe novih riječi u talijanskim idiomima budući da se ona odvija pomoću prefiksacije, sufiksacije, alteracije i parasintetičkih tvorbi [kurziv M.Lj.]. Usp. Dardano, 1978. ...''. – ?Autoričina uzročna rečenica ne izražava uzrok produktivnosti spomenute u glavnoj rečenici, nego objašnjava u čemu se sastoji tvorbeni postupak derivacije. Ne koristi nam niti što navodi Dardanovu knjigu bez naznake stranice (knjiga nosi općenit naslov ''La formazione delle parole nell'italiano di oggi'').
Malo dalje autorica zaključuje (str. 24): ''Nakon iščitavanja istoimene knjige jasno je što su maldobrěe koje se pripovijedaju: to su dogodovštine ili radnje, pokatkad 'zločeste', kojima se nešto podmetalo, a pokatkad šaljive i smiješne. Zato je riječ maldobrěa izvrstan primjer motivacije u jeziku: predstavlja nešto što je loše i dobro istodobno''. – ?Ne može se kazati da je to izvrstan primjer motivacije u jeziku: semantički je na temelju sastavnica motiviranija bilo koja tal. složenica (npr. sordomuto, pellerossa). Maldobrěa je, ako želimo, izvrstan primjer hibridne tvorbe. Ta je riječ motivirana samo uz pretpostavku dvojezičnosti.
Poglavlju 5.Sociolingvistički aspekti maldobrěa, kojemu bi bolje odgovarao naslov Vanjska povijest ili Povijesni pregled, preopsežno je, ide daleko u prošlost irelevantnu za razdoblje o kojemu je riječ u radnji.
Ni na koji način nije povezana s temom, a znanstvenom je diskursu potpuno neprimjerena ova rečenica (str. 37): ''Nakon pripojenja Bosne i Hercegovine Austriji, dalmatinski Srbi, koji se nisu s tim činom slagali, idejno su se srodili s talijanskim autonomašima.''
Str. 39: ''S novim gospodarom nakon 1815., u Dalmaciju je, kao i u Istru i na Kvarner, počelo pristizati i germanofono stanovništvo, budući da je Austrija prihvatila postojeću administraciju venecijanskoga tipa.'' – ?Izriče li uzročna rečenica uzrok pristizanja germanofonog stanovništva?
Prema autoričinu navodu (bilj. 29 na str. 57), o utjecaju govora južnotalijanskih pokrajina uz obalu Jadranskog mora govori Muljačićeva studija iz 1971-73. u kojoj se nalaze mnogobrojni podaci o ostalim radovima s toga područja. No, u tome Muljačićevu radu nema spomena o toj temi, nego se obrađuju stari toskanizmi u hrvatskom dijalektu Dubrovnika.
U bilj. 35 na str. 58 čitamo da je gradonačelnik Trsta bio među najutjecajnijim protivnicima germanističkih težnji.
U tekstu na str. 43 autorica govori o Devotovoj tezi ''vezanoj za talijanski dijasistem, koju ćemo parafrazirati s 'toliko volgara koliko župa' ''. – ?Ne spominje da Devotovu misao o završetku latinske monoglosije u Italiji (kad je riječ o V. st., bolje je ne govoriti o talijanskom dijasistemu) preuzima od Muljačića, koji je često navodi u vezi sa svojim relativističkim modelom. Nije citirano ni Devotovo djelo iz kojega potječe ta misao.
U bilješci 37 na str. 58 čitamo: ''Na temelju modela Ž. Muljačića proizlazi da je 'visoki' jezik na istočnoj obali Jadrana bio latinski jezik koji je dominirao nizom romanskih idioma (a ovi zacijelo nizom ilirskih idioma)''. – ?Tvrdnja o ilirskim idiomima u doba dalmatoromanskoga zahtijeva dokumentarnu potvrdu.
Na str. 43 mr. sc. Vesna Deželjin piše: ''Jedno od najspornijih jezičnih pitanja vezanih za istočni Jadran odnosi se na duljinu trajanja slavensko-romanskog suživota. Iako se ni hrvatski stručnjaci M. Deanović i Ž. Muljačić (1965: 169) ne slažu potpuno glede početka te simbioze (prvi ga smješta u VII. st., a drugi u XII. st.), ipak ih možemo suprotstaviti talijanskim stručnjacima koji je drže znatno mlađom pojavom, pa C. Tagliavini (1942: 368) smješta njezin početak čak u XV. st.'' – ?U ovom kratkom odlomku o važnom jezičnom pitanju krije se više grešaka koje je važno razjasniti, jer nisu bezazlene, budući da je teza o spomenutoj simbiozi često bila politizirana.
Nije točno da se Muljačić protivi tezi o početku slavensko-romanske simbioze u VII. stoljeću (usput: taj biološki naziv prvi je upotrijebio Skok, a Deanović ga je preuzeo). Muljačić u navedenoj studiji iz 1965. postavlja za Dubrovnik kao najkasniju granicu početka simbioze XII. stoljeće. Jezična situacija u drugim gradovima nije identična dubrovačkoj: zato npr. u radu iz 1967. Muljačić govori o slavizaciji, die in manchen Gebieten schon im 7. Jahrhundert begann.
Ističući (nepostojeće) neslaganje naših znanstvenika u ovom delikatnom pitanju mr. sc. Vesna Deželjin opasno griješi. U prošlosti su talijanski znanstvenici, prilagođujući znanstvene postavke svojim političkim aspiracijama, isticali izravno nadovezivanje talijanskog na dalmatoromanski. Negirali su raniju slavizaciju (kroatizaciju) dalmatofonog (romanskog) stanovništva da bi dokazali kontinuitet romanstva i svoje pravo na našu obalu (pogotovo Zadar).
Očito je da autorica disertacije preuzima spomenute informacije o Tagliavinijevu stavu iz rada Flavije Ursini (1987: 30), iako to ne navodi, jer prepisuje pogrešan broj stranice (368) Tagliavinijeve studije, koja počinje tek na str. 377.
Citira Tagliavinija preko Flavije Ursini, ne poznajući izvorni tekst i njegove implikacije. Tagliavini u toj studiji (koja je signum temporis, tiskana 1942. godine!) prekraja naziv u simbiosi italo-slava i kaže da je Dalmacija ''u povijesnom i kulturnom pogledu oduvijek talijanska regija'' (str. 379), te kako ''govoriti o talijanskim utjecajima u dalmatinskim gradovima bilo bi isto što i govoriti o talijanskim utjecajima u Emiliji ili Venetu'' (str. 382, bilj. 5).
Konačno, još nešto u vezi s datacijom: autorica disertacije iskrivljuje (prešućeni) tekst Flavije Ursini, gdje stoji da simbioza ''risalirebbe al piů tardi al XII secolo''. Ni u Tagliavinija ni u Flavije Ursini ne spominje se na tom mjestu XV. stoljeće: Tagliavini piše ''ma una relativa simbiosi italo-slava č cominciata solo in epoca assai piů moderna'', a Ursini ''solo in epoca piů moderna''.
U bilj. 44 na str. 59 autorica piše: ''Dosta podataka o jeziku na kojemu su napisani statuti pojedinih gradova nalazimo kod Metzeltina, 1992: 323. Primjerice, autor spominje da su statuti Budve i Lastova bili na 'autohtonom romanskom', zatim na 'toskansko-venetskom' oni iz Bala i Buzeta, dok za statute Dubrovnika kaže da se u njima prvo susreće latinski, zatim između XVI. i XVII. st. romanski varijetet pomalo venetiziran, a da se nakon toga rabi i hrvatski. Te podatke valja uzimati s velikim oprezom, ponajprije zbog formulacija kojima opisuje jezik nekih statuta i poglavito zbog tvrdnje 'da je proces talijanizacije romanskih govora na istočnojadranskoj obali sve očitiji'. Ibid. Naime, iz toga proizlazi da živih hrvatskih govora u srednjem vijeku u Istri i Dalmaciji nema [kurziv M.Lj.], što nije točno …''.
Iz Metzeltinovih riječi koje autorica navodi to uopće ne proizlazi. Metzeltin (usp. LRL, IV, 1988, str. 555) ne negira slavizaciju dalmatinskih gradova; ističe kako u 12. st. papa Aleksandar III. u Zadru ''fu festeggiato immensis laudibus et canticis in eorum sclavica lingua'', a nešto dalje: ''Nei documenti lo slavo appare giŕ nell'XI sec. e piů spesso a partire dal sec. XIII. … Accanto alla slavizzazione le cittŕ e le isole dalmate subiscono un lungo e intenso processo di venezianizzazione e di italianizzazione.''
Nejasna je formulacija (str. 47): ''No, sve izraženiji istupi talijanskih autonomaša koji su dodatno pogodovali promjenama u razdoblju između 1848-1866. godine u korist jačanja hrvatskih pozicija u Istri, na Kvarneru i u Dalmaciji, omogućili su postupno uvođenje hrvatskog jezika u organe lokalne uprave; štoviše odredbom iz 1909. talijanski jezik bio je ukinut kao službeni jezik u uredima u Dalmaciji.'' – ?Jesu li talijanski autonomaši izravno omogućili uvođenje hrvatskog jezika?
Na str. 48 autorica podsjeća na Bidwellov termin colonial Venetian i Folenin veneziano de lŕ da mar, pa zakljuičuje: ''s obzirom na našu usredotočenost na istočni Jadran, od Trsta do Boke Kotorske, mi mislimo da se može uporabiti i nazivak kolonijalni tršćanski.''
– ?Usredotočenost na područje do Boke ne opravdava naziv koji autorica predlaže. Mletački su utjecaji zahvatili našu obalu znatno ranije od tršćanskih. Osim toga, u colonial Venetian spada i suvremeni tršćanski, koji je, dapače, un tipico esempio di veneto ''coloniale'' (Ursini 1988: 544). Bidwell je, kako je prije navedeno, bio usredotočen čak na uže područje kad je stvorio termin colonial Venetian.
Poglavlja o aloglotskim elementima (riječima i frazemima), koja predstavljaju
središnji dio radnje (str. 63-258), puna su grešaka, nepreciznosti, problematičnih ili netočnih interpretacija. Leksički su elementi neujednačeno obrađeni.
Neobična je tvrdnja, preuzeta prema Gusmaniju od Schuchardta, da je svaka riječ jednom bila posuđenica (str. 63). Ako se navodi, zahtijeva objašnjenje.
U nastavku autorica piše: ''Da je posuđenica tek aspekt kreativnosti nekoga jezika (Gusmani, 1993), tj. stvaranje (ipak) 'novoga', a ne jednostavno 'davanje' nekoga elementa drugomu jeziku koji taj element 'prima', uočio je još H. Paul (1970: 393) …''. – ?Što znači tek u toj rečenici? Nadalje, nije navedena stranica u Gusmanijevoj knjizi, a u popisu literature nema Paulove knjige iz 1970.
U bilješci 7 na str. 115 u vezi s ortografskom, fonetsko-fonološkom i sintaktičkom prilagodbom autorica govori o četiri tipa prilagođivanja prema Gusmaniju, bez ikakva primjera, a isto tako i bez primjene u svom tekstu.
U bilj. 23 na str. 117 čitamo: ''Jezični varijeteti Istre, Kvarnera, Liburnije i Dalmacije ne poznaju oblik ispeziente, već rabe neki oblik talijanske riječi ispettore: ispetor, dispetor, rispetor''. – ?Odakle pokrajina Liburnija uz Istru i Kvarner u 20. st.? Osim toga, kad se u hrvatskoj lingvističkoj literaturi bez posebne specifikacije spominju jezični varijeteti Istre, Kvarnera i Dalmacije, misli se na hrvatske varijetete, a ovdje je riječ o venetskom.
Bilj. 25 na str. 118: ''Nesumnjivo je da se stanovništvo istočne obale Jadrana s dosta elemenata njemačkoga jezika moglo susresti posredstvom pisanih tekstova …''. – ?Ukoliko autorica govori o italofonim/venetofonim stanovnicima, je li primjereno reći stanovništvo istočne obale Jadrana?
Govoreći o fonološkoj adaptaciji germanizama, autorica konstatira (str. 69): ''Te fonološke razlike urodile su znatnim razlikama u izgovoru posuđenih germanizama u jeziku primatelju, a zrcale ih rješenja na ortografskoj razini koja ćemo navesti''. – ?To ''zrcaljenje'' autorica nije jasno prikazala, jer u opisu fonološke i ortografske prilagodbe njemačkih riječi brka grafijski i izgovorni kriterij (str. 70). Grafem s u skupinama st, sp (struze < nj. Struzen; stelle < nj. Stelle) ne stoji za isti fonem kao u sm jer je prvi bezvučan, a drugi zvučan. Zato se ne može kazati da ''u jeziku primatelju suglasničke sekvence st, sp, sm prihvatljive su kako na planu ortografije tako i fonematike'' (str. 119, bilj. 29). Zvučan je i s u slaif < nj. Schleife (str. 70). Nije točno da se dvostruki suglasnici ponajčešće gube (str. 71; isto na str. 118, bilj. 26), nego dvostruki postaju jednostruki, odnosno dugi se skraćuju.
Prema autoričinu tumačenju u riječi unteroffizir dvostruki se konsonant zadržao ''možda zbog analogije s talijanskim ufficiale'' (str. 71). Činjenica da ufficiale pripada jezičnom sustavu standardnog talijanskog upozorava nas da je kao aloglotsku komponentu maldobrěa trebalo obraditi i standardni talijanski jezik. To potvrđuju riječi koje usput uočavamo u pojedinim primjerima radnje, a na koje autorica nije posebno upozorila: npr. frenocomio (str 225, 305), dieci deca (za razliku od diese deca, str. 67).
Značenjskoj sferi gastronomije pripada riječ Kugelhupf - cůguluf – Gugelhupf. Na str. 72, između ostalih, čitamo primjer: ''E cossa i fazeva cůguluf per tanti de lori? – Eh, no per tuti. Se fazeva solo per la tavola del Comandante nele grande ocasioni. Pasqua, Nadal e Santissimo Carneval. Anzi per Nadal iera el 'Kugelhupf Martha Washington-Napoleon' ''. Autorica daje pragmalingvističko objašnjenje kako u tom primjeru ''sugovornik želi pokazati da je ta posebna izvedba kolača, prepoznatljiva ponajprije u njegovoj veličini, bila primjerena mjestu i prigodi u kojoj se prigotavljao, kao što se vidi iz nastavka pripovijesti'' (str. 73).
– ?Ni po čemu se u navedenom primjeru ne vidi da je to posebno velik kuglof. Autorica ne uočava da upotreba adaptirane ili neadaptirane grafije spomenute posuđenice odražava razliku između familijarnog govora (cůguluf che fazeva barba Nane) i citata s jelovnika (In lista iera sempre notado 'Kugelhupf Martha Washington').
Autorica kaže da riječ sopa dolazi i kao dio frazema, te navodi dva primjera (str. 76): pňrtime un toco de pan che femo la sopa - Eh, xe bone le sope col bon oio de Lussin! Ne čini mi se da se te rečenice ili dijelovi tih rečenica mogu svrstati u frazeme. Nije adekvatna ni upotreba termina izričaj (npr. na str. 73 navodi izričaj ''sul menů iera notado come piato forte, per la zena, gňlasch. Szeghediner gňlasch: ungarese, bonissimo'').
Govoreći o riječi gňlas, autorica tvrdi da u spomenutom ''izričaju'' ta riječ ''naglašava pripovjedačevu sklonost prema tome za njega odličnome jelu, što se dodatno vidi iz grafije koja reproducira izvorni palatalni frikativ /š/'' (str. 73). – ?Naglašava li upotreba naziva za jelo sklonost prema tome jelu? Vidi li se ta sklonost dodatno iz grafije naziva kakvu nalazimo u jelovniku (''sul menů iera notado'')? Zar je osobi iz maldobrěa gulaš draži ako izgovara golaš, a ne golas?! Dodajmo da ta riječ i u standardnom talijanskom završava fonemom /š/ (usp. rječnik Palazzi iz 1940. god., DISC iz 1997.).
U bilj. 32, str. 119 stoji da ''u hrvatskom postoji oblik gulaš, koji izvori definiraju kao dijalektalizam (usp. RSR-K, s.v. te RSR-AG)''. – ?Ako gulaš spada u dijalekt, koji mu je ekvivalent u standardnom hrvatskom jeziku? Uvidom u ''izvore'' (rječnike stranih riječi Klaića, kao i Anića i Goldsteina) otkrivamo da nam je to autorica netočno navela. Klaić daje na kraju rječničkoga članka dodatnu informaciju o dijalektalnom akcentu.
U vezi s imenicom struzza iz maldobrěa (str. 76), autorica zaključuje kako primjeri ''pokazuju da ta riječ označava kruh određena oblika …, baš kao u slovenskom jeziku (gdje postoji struca) te u sjeverozapadnim govorima hrvatskog jezika … u koje je, kao što pokazuje inicijalna sekvenca /štr/, naš germanizam ušao izravno. U tome vidu, liku struca u južnim hrvatskim govorima, koji spominje Ž. Muljačić (GDDT, 701), ne odgovara značenje spomenuto uz prije navedene likove. – ?Što znači ''u tome vidu''? Osim toga, Doria u tršćanskom rječniku (GDDT) piše: ''Per struca nel cr. cfr. Z. Muljačić …'', ne spominjući ni južne hrvatske govore ni značenje. Ako se ne varam, navedena riječ ima na sjevernu i na jugu Hrvatske isto značenje.
U nastavku radnje čitamo (str. 76): ''Kulturološka prožimanja potvrđuje primjer: 'a Viena, la luganiga di Viena la chiamano Luganiga di Francoforte, Frankfurter Würstel.'. (A:233), jer je isti tip kobasice, ovisno o kraju, poznat pod različitim nazivcima, pa nalazimo i: 'Seghediner würstel, luganighe de Seghedino: nei meo locai de Fiume e de Trieste i tigniva44.', N:19.'' – ?Da Seghediner würstel nije sinonim prije spomenutim kobasicama, saznajemo iz bilješke 44 (str. 120), u kojoj autorica nastavlja o multikulturalnosti: ''Istinsko prožimanje različitih kultura, te suživot triju osnovnih sastavnica (romanske, germanske i slavenske), a donekle i četvrte, ugarske, na teritoriju istočne obale Jadrana očituje se u nastavku citiranog odlomka: Naime pripovjedač nastavlja: 'Sempre i dimandava: Viena o Seghediner?… Njegova sugovornica odmah dalje pita: 'Cragno no i tigniva?, na što slijedi odgovor: 'Come no i tigniva? Anca Cragno. Viena, Cragno o Séghediner i dimandava sempre.', N:19.'' – ?Ako autorica na temelju spomenutog ulomka humorističke proze tršćanskih pisaca donosi zaključak o istinskom prožimanju kultura i o suživotu romanske, germanske i slavenske sastavnice, zašto nastavlja ''a donekle i četvrte, ugarske'', kad u tekstu ravnopravno stoje Viena, Cragno i Seghediner?
Na str. 79 autorica kaže da za germanizam zigareta/e ''valja uzeti u obzir mogući utjecaj hrvatskoga ili slovenskoga jezika, poglavito zbog refleksa [ts]''. – ?Pa upravo njemački model (Zigarette) sadrži taj fonem! I u hrvatskom isti fonem svjedoči o tome da je riječ preuzeta iz njemačkoga. Budući da je riječ o fonemu, trebalo je staviti kose zagrade. Autorica i drugdje često krivo upotrebljava uglate i kose zagrade.
U sljedećoj rečenici kandidatkinja krivo interpretira religijski termin karakterističan za cijeli rimokatolički svijet. Na str. 80 čitamo da je Angelus ''germanizam tipičan za austrijski varijetet: Angelus < Angeluslauten, pri čemu je izvorna složenica pojednostavljena, pa je u našemu idiomu funkcionalan samo njezin prvi dio (Angelus) kojim se označava doba dana prepoznatljivo po zvonjavi crkvenih zvona i prigodnoj molitvi (Anđeo gospodnji, Der Engel des Herrn)''. (Kad piše ''u našemu idiomu'', autorica misli na idiom maldobrěa; taj, za lingvistički rad ne baš prikladan izraz javlja se i drugdje, npr. na str. 73.)
Najprije, riječ Angelus ne označava doba dana, nego molitvu koja na latinskom tako počinje (Angelus Domini nuntiavit Mariae…), ili, metonimijski, crkveno zvonjenje koje ujutro, u podne i navečer najavljuje tu molitvu. Zatim, u okviru njemačkog govornog područja ta riječ nije tipična za austrijski varijetet, nego se upotrebljava i u Njemačkoj. Konačno, u maldobrěama ne predstavlja germanizam: riječ je o latinizmu koji se koristi i u standardnom talijanskom, upravo kao i u drugim jezicima (između kojih naravno i u hrvatskom). Zašto bi tršćanski, ili idiom maldobria, skraćivao njem. složenicu Angelusläuten, kad u talijanskom (kao i u njemačkom, francuskom, engleskom, itd.) postoji Angelus? Osim toga, poznato je da leksikografi u dijalektalne rječnike često ne uvrštavaju riječi koje su iste kao u standardnom jeziku.
Na str. 82 čitamo o germanskom latinizmu minimum: ''javlja se u tekstu u funkciji priloga premda je to superlativ latinskog pridjeva parvum. Talijanski izvori ne bilježe taj element …''. – ?Autorica brka sinkronijsku i dijakronijsku razinu. Današnja funkcija latinizma nema veze s funkcijom koju je ta riječ imala u latinskom. Osim toga, nije točno da talijanski izvori ne bilježe latinizam minimum: usp. DISC (datacija 1860.).
Na istoj stranici autorica tumači njemačku riječ prosit iz maldobrěa: ''Talijanska vrela ne bilježe tu riječ, koja (možda) otkriva pripovjedačevo površno poznavanje njemačkoga jezika. Prema OW: 346 i Duden: 146, tim se uzvikom čestita Nova godina i ne treba ga poistovjećivati s uzvikom prost! ('Živjeli!'), koji se inače rabi pri nazdravljanju uz piće (usp. Wahrig, 2800).'' – ?U citiranim recima točna je samo zadnja relativna rečenica, koja se odnosi na uzvik prost.
Nije istina da talijanska vrela (kako autorica naziva rječnike) ne bilježe riječ prosit. Taj latinizam registriran je u starijem značenju u starijem Palazzijevu rječniku, a novi DISC, Zingarelli i rječnik stranih riječi Guida Minija bilježe i značenje 'alla salute, cin cin' (kao u njemačkom), koje je proizašlo iz prvotnoga.
Ne može se reći da ta riječ ''(možda) otkriva pripovjedačevo površno poznavanje njemačkoga jezika''. Pripovjedač je sasvim ispravno upotrebljava. Riječ prosit znači 'živjeli! na zdravlje!', kao i njezin skraćeni oblik prost. Nova godina može se čestitati formulom prosit Neujahr! (u austr. rječniku, ÖW, zapisan je glagolski izraz p. Neujahr wünschen). Autorica disertacije navodi netočne informacije iz spomenutih njemačkih rječnika jer ih je površno konzultirala. U nastavku teksta, želeći razjasniti zašto se u maldobrěama javlja prosit, a ne prost, budući da polazi od netočnih premisa, izgradila je čitavu konstrukciju isto tako netočnih objašnjenja koja smatra mogućima (usp. str. 82-83).
Str.
83-84: ''Imenica zivil (< Zivil), zabilježena više puta, zrcali
niz semantičkih promjena. Izvorno srednjega roda, označava društveni sloj
(građanstvo), odnosno građansku nošnju (NJHSR, s. v.), za razliku od značenja u tekstu maldobrěa, gdje uvijek označava osobu obučenu u običnu, građansku,
civilnu odjeću, što na neki način potvrđuje i njezin 'talijanizirani' oblik u
rečenici 'ghe ga domandŕ (…) cossa che el fazeva de civil?', A: 91. Takvo
značenje imenice Zivil daje OW (492),
u kojemu još nalazimo izričaj in Zivil
(nicht in Uniform) gehen. To znači da je općenjemačka imenica Zivil pretrpjela semantičko sužavanje u
austrijskom njemačkom te da se u idiome u dodiru s austrijskim (> zivil; civil u hrvatskom, usp. RHJ, i
slovenskom, usp. SES) proširilo to suženo značenje, pa je možebit ta riječ ušla
u regiolekt maldobrěa posredstvom
hrvatskoga ili slovenskoga jezika, naročito zbog refleksa [c] (usp.
6.1.4.2.10.).'' – ?Na početku odlomka
pomišljamo da je riječ o etimologiji riječi zivil,
a autorica zapravo prenosi objašnjenje riječi Zivil iz Hurmova rječnika (NJHSR): ''das, -s građanstvo; građanska nošnja''. Spomenuti
''talijanizirani'' oblik ni na koji način ne potvrđuje značenje 'osoba obučena
u običnu, građansku, civilnu odjeću'.
Nije točno da u njemačkom varijetetu Zivil nema isto značenje kao u austrijskom. U oba varijeteta znači isto što i u hrvatskom civil. Imenici Zivil (< Zivilkleidung), antonim je Uniform, a in Zivil znači 'u civilu'. Znači, nije točna autoričina tvrdnja da je imenica Zivil ''pretrpjela semantičko sužavanje u austrijskom njemačkom''.
Čitava konstrukcija o semantičkoj restrikciji proizlazi odatle što se autorica radnje zadovoljila informacijom o značenju njemačkoga Zivil iz Hurmova rječnika, a zatim je u austrijskom rječniku (ÖW) našla značenje koje ta riječ ima u maldobrěama.
Zašto bi, naročito zbog refleksa /c/, riječ ušla u jezik maldobrěa posredstvom hrvatskog ili slovenskoga? U paragrafu na koji nas u zagradi upućuje, autorica govori o riječi zigareta (v. gore). Osim toga, riječ je o ortografskoj normi. Doria (GDDT) bilježi uz to civil i sivil.
Bilješka 65, str. 122: ''GDDT (817) doduše bilježi varijantu civil, ali se ne bismo složili da se u oba slučaja radi o adaptaciji talijanske riječi civile, budući da ne postoji semantička podudarnost između nje i riječi zivil u našim primjerima.'' – ?Nije točno da ne postoji semantička podudarnost između tal. civile i riječi civil iz maldobrěa. Premda ima nižu frekvenciju upotrebe nego njem. Zivil, u talijanskom, uz pridjev civile, postoji i imenica (il civile, la civile), koja u vojnom jeziku označava civila (npr. alla domenica i civili possono visitare la caserma, usp. DISC s.v.). Osim toga, u jeziku primatelju postojeća riječ može se značenjski adaptirati semantičkom posudbom (može biti i Rückwanderer).
Na str. 86 čitamo da osim glagola zucar (< njem. zucken) u maldobrěama ''nahodimo i deverbalnu imenicu zucon koja uvijek dolazi u frazi dar un zucon (zucon sa značenjem 'naglo potegnuti, povući') … Sufiks -on (< -one), kojega je izvorna funkcija da karakterizira osobe po nekoj njihovoj prepoznatljivoj osobini, ne dodaje se glagolima (Tekavčić, 1972, par. 1887), pa proizlazi da je dodan imenici *zuc (< Zuck), 'trzaj'.'' – ?U ovih nekoliko redaka nalazimo više pogrešaka.
Prije svega, 'naglo potegnuti, povući' značenje je izraza dar un zucon, a ne imenice zucon. Zatim, ako proizlazi da je sufiks –on dodan imenici, znači da je ta imenica denominalna, a ne deverbalna, kako je mr. sc. Vesna Deželjin na početku kazala.
Autorica netočno tvrdi, pozivajući se na Tekavčića, da se spomenuti sufiks ne dodaje glagolima. Sufiks -one se i te kako dodaje glagolima (npr. mangione, chiacchierone, imbroglione). Naravno da prof. Tekavčić nije pogriješio, nego je kolegica pročitala samo početak citiranoga paragrafa povijesne gramatike, gdje stoji da alterativni (augmentativni) sufiks -on- ne alterira glagole, pa se zato može pisati s nastavkom, -one (za razliku npr. od alterativnog deminutivnog sufiksa -ett- ili pejorativnog -ucol-, koje nalazimo i u glagolima, pa imamo giardinetto, scoppiettare i poetucolo, piagnucolare , usp. Tekavčić 1972: §§ 1854, 1895). U nastavku § 1887 Tekavčić objašnjava kako je -one, uz alterativnu, dobio i derivativnu funkciju. I u brojnim drugim gramatikama tumači se da je -one alterativni (augmentativni) i deverbalni sufiks.
Informacija o izvornoj funkciji spomenutoga sufiksa, koju daje mr. sc. Vesna Deželjin, nije relevantna za objašnjenje riječi zucon, a s današnjeg je gledišta sasvim nelogična ako se ne objasni semantički razvoj nasone 'nosonja' > 'nosina'. Umjesto da prenosi nepotrebno (i nepotpuno) objašnjenje i iskrivljuje informaciju iz povijesne gramatike, autorica je trebala samo reći da je u imenici zucon augmentativni sufiks –on dodan njemačkom leksemu.
Autorica navodi da Rosamani u svom rječniku objašnjava kako je riječ sina/sine ''ušla u idiom zahvaljujući Austriji, najvjerojatnije posredstvom riječi Eisenbahnschiene, što potvrđuju i primjeri u kojima spomenuta riječ uvijek označava tračnice vlaka'' (str. 90).
– ?To nije točno. Rosamani piše: ''Ereditŕ dell'Austria in tutta la regione.'' Osim toga, imenica sina nije u venetski ušla ''posredstvom riječi Eisenbahschiene'', nego predstavlja prilagodbu riječi Schiene (skraćenice od Eisenbahnschiene).
U značenjsku sferu ponašanje autorica svrstava apelativ Bruderschaft (str. 91), koji ''denotira poznati njemački običaj formalne obznane bliskoga prijateljstva i istodobno naglašava prisnost, koja je u tekstu lažna jer su protagonisti pod utjecajem alkohola postali 'prisni' s njima posve nepoznatim ženama. Zato ćemo tu riječ spomenuti u 6.1.5.4.'' (Naznačeni paragraf odnosi se na semantičko područje podsmjeh, uvreda). – ?Umjesto objašnjenja o lažnom bratimljenju s prostitutkama (što spada u sferu ponašanja), odnosno upućivanja na paragraf o semantičkom području podsmijeha i uvrede, ovdje je trebalo naglasiti da upotreba socijalno neadekvatnog termina izaziva komični učinak.
U nastavku radnje čitamo (str. 91-92): ''U kantini dočasnika svakodnevno je jeo neki Bogdanovich, voditelj tamošnjega vojnog skladišta. Jednoga dana za njegov stol sjeo je njemački dočasnik, te mu, kimnuvši glavom, rekao 'Mahlzeit', a ovaj je, pomislivši da je to Nijemčevo ime, odgovorio 'Bogdŕnovich'. Scena se ponavljala danima dok napokon, nakon što su Bogdŕnovichu objasnili da izraz Mahlzeit (i Malzait) (< Mahlzeit,f., Mahl, m. 'jelo' + Zeit, f., 'vrijeme') znači Dobar tek na njemačkom (jer se podrazumijeva prvi dio cjelovitoga izraza gesegnete Mahlzeit! < gesegnete< segnen, 'Blagoslovljen', dakle, 'Neka vam je blagoslovljen objed/ jelo!'), on nije prvi rekao Nijemcu 'Malzait' (M:43), a zatim začuo 'Bogdŕnovich!'
… Budući da pripovjedač mora prevesti tu riječ, ona je poznata samo onima koji su s Nijemcima dolazili u dodir u manje formalnim situacijama i izvan institucija.'' – ?To nije ispravan zaključak.
Na str. 93 čitamo tumačenje riječi Alpenjégher: ''< Alpen + Jäger, Alpen element koji postoji samo u složenicama, usp. Wahrig, s.v.''. – ?Naravno, nije točno da je Alpen element koji postoji samo u složenicama. To je njemački naziv za Alpe. U Wahrigovu rječniku složenica Alpenjäger protumačena je kao Jäger in den Alpen.
Na str. 94 autorica objašnjava da je riječ Feldpost ''zbog fonetske sličnosti i semantičke podudarnosti drugoga segmenta u složenici, -post (< Post, f.) vs. posta, potpuno razumljiva''. – ?Kako složenica može biti potpuno razumljiva, kad je na temelju sličnosti s talijanskom riječi posta razumljiv samo njezin drugi dio?
Str. 95: ''Svakodnevnicu vojničkoga života zrcale imenice Oberkomando, m. (< Oberkommando, n. … i Platzkomando, m. (< Platzkommando, n. … Obje su morfološki uklopljene zbog promjene roda.'' – ?Obratno: promjena roda (u njemačkom srednji, u talijanskom muški) posljedica je morfološke uklopljenosti, odnosno svjedoči o morfološkoj uklopljenosti posuđenice.
Ober u sintagmi el Ober Bonifacio ''možebit označava i glavnog kuhara'' (str. 95).
–?Nije li to isto što i hrv. ober(kelner) (< njem. Oberkellner)?
Imenica patrona preuzeta je iz njemačkoga, a u njemački je ušla ''iz francuskoga (patron, m.) gdje označava 'kalup', 'obrazac' (kao i u njemačkom, povrh značenja 'streljivo za ručno oružje'). To znači da je u odnosu na izvorište, etymologia remota, ta riječ u njemačkom dobila još i specijalizirano značenje i da se dalje proširilo to značenje'' (str. 95-96). – ?Kao ekvivalenti francuske riječi patron, koja je u 16. st. preuzeta u njemački s istim značenjem, danas u njemačkom funkcioniraju Modell ili Muster. Ta riječ nije u njemačkom ''dobila još i specijalizirano značenje'', nego ima samo specijalizirano značenje.
U vezi s apelativom růssak <Rucksack čitamo (str. 96): ''Njegova nazočnost u nizu idioma (također i u slovenskom i substandardnom hrvatskom), kao i raznolikost likova iste riječi neminovno su posljedica različitih supstrata.'' – ?Kakvi različiti supstrati?! Kako nazočnost suvremene posuđenice u nekom idiomu može biti posljedica supstrata? Što znači supstrat? Venetski, slovenski i hrvatski živi su jezici. To su jezici primatelji koji su preuzeli spomenutu njemačku riječ. Što znači ''raznolikost likova iste riječi''? Možda je autorica željela reći da su različiti jezici primatelji različito prilagodili istu njemačku riječ, tj. svaki u skladu sa svojim morfofonološkim sustavom. Spada li riječ ruksak u supstandardni hrvatski?
Str. 98: ''Dva česta izraza čuđenja, ali i straha, zbog neke netom spoznate činjenice i/ili onoga što sljedi, jesu Jesus! i Jes(s)us Maria. Oba neprijeporno zrcale uzvik koji bilježi OW (262), Jesus Christus!. U jezicima naroda snažne kršćanske tradicije naći će se isti ili vrlo sličan uzvik, a u standardnom talijanskom baš postoji uzvik Gesů Maria!, koji po sastavnim elementima u potpunosti odgovara primjerima iz maldobrěa. No, i ovdje možemo govoriti o izravnome utjecaju bavarskoaustrijske kulture jer prvi dio uzvika u potpunosti odgovara njemačkoj frazi. Uz to, pojedini primjeri s dugim konsonantom kojega izgovor zasigurno odgovara bezvučnome alveolarnom frikativu, odražavaju zapravo netočan izgovor njemačke riječi kakav bilježimo i u substandardnim varijantama hrvatskoga jezika (['jesus ,marija], uz također ['jezus ,marija] ili ['jezuš]). Dakako, zamjena riječi Christus iz izvornoga uzvika s Maria, može biti i hrvatski kalk: u hrvatskoj kršćanskoj i katoličkoj tradiciji, koja štuje Mariju, vrlo je raširen baš uzvik Isuse i Marijo!, pa taj uzvik možda možemo smatrati i odrazom kroatofone sredine.'' – ?Kakav hrvatski kalk, kakav odraz kroatofone sredine?! Autorica netočno povezuje (nepotpune) podatke i krivo zaključuje.
Nije
točno da spomenuti izrazi čuđenja iz maldobrěa
''zrcale'' uzvik iz austrijskog rječnika (OW), jer je taj uzvik različit. Zašto
bi u uzviku Jes(s)us Maria! prva
riječ bila preuzeta iz njemačkoga, dok bi druga riječ bila rezultat zamjene
njemačke riječi Christus riječju Maria, koja bi potjecala iz hrvatskog
uzvika? Nije riječ ni o kakvom križanju bavarskoaustrijske i hrvatske kulture
koje bi se odražavalo u hibridnom uzviku. U jezik maldobrěa naprosto je uvršten germanizam Jesus Maria!, koji postoji u oba njemačka varijeteta. I Pirona u
svom furlanskom rječniku registrira Jesus
Marie i Jesu Marie!.
Na str. 129 autorica govori o starijoj literaturi, ''koje je predstavnik Jireček'', i ''novijoj, koje su predstavnici Pinguentini, Rosamani i Metzeltin, a donekle i P. Skok''. – ?Ispada da Skok spada u novije lingviste.
Nije
točno da afrikate u nekim općim imenicama i u prezimenima, koje je autorica
našla u maldobriama, dokazuju da je riječ preuzeta iz
hrvatskog, a ne iz slovenskog. Ako grafemski slijed ch u dočetnom –ich stoji
za /ć/ (usp. bilj. 1, str. 155), koja bi grafija bila upotrijebljena za /ič/?
Nejasna je rečenica (str. 130): ''Jezično-povijesni razvoj tamošnjih hrvatskih idioma neraskidivo je vezan za politička i uopće društvena zbivanja na tomu prostoru kojih su dionici bili Hrvati, te se odrazi toga vide u postojanju svih tipova govora u hrvatskom jeziku te u nizu dijalekata i varijeteta hrvatskog jezika (Moguš, 1993) na koje su djelovali i idiomi iz dubljeg zaleđa te iste obale.'' – ?Odrazi čega se vide u postojanju svih tipova govora u hrvatskom, itd.? Govori li o tome prof. Moguš? Na kojoj stranici navedene knjige?
Str. 136: ''Pridjev dalmatinsko, s tipičnim hrvatskim sufiksom za etnonim u jednini muškoga roda (-ski > sco), koji funkcionira kao imenica…'' – ?Zar autorica ne zna da su etnonimi imenice? (V. ovdje u nastavku o kteticima.) Osim toga, taj sufiks ne služi samo za tvorbu ktetika.
Str. 137: ''Apelativ kůkuruz11, jedina je hrvatska riječ preuzeta u izvornoj formi (koja signalizira primanje te riječi posredstvom pisanih tekstova), a označeni naglasak odgovara standardno-hrvatskom naglasku …'' – ?Standardni hrvatski naglasak je kukůruz. Kad je jezik primatelj u tako bliskom kontaktu s jezikom davateljem (ili jezicima davateljima) kao što je to slučaj s tršćanskim u odnosu na hrvatski, slovenski ili njemački, izvorna grafija ne mora signalizirati primanje riječi posredstvom pisanih tekstova. Tršćani znaju da grafem k postoji u njemačkom, hrvatskom i slovenskom. (Usp. npr. više puta citirani kroatizam kůraz, koji sigurno nije preuzet pisanim putem. Nije isključeno da se ta riječ pojavljuje katkad s velikim početnim slovom kao hiperkarakterizirana tuđica: imenica pisana velikim slovom, kao u njemačkom, možda sadrži semantičku oznaku 'strana riječ'.)
U bilješci 11 na str. 156 čitamo: ''Riječ kukuruz ušla je u hrvatski preko turskog (ERHSJ), a poznata je i u austrijskom varijetetu njemačkoga u koji je, sukladno izvorima, ušla također preko turskog (HSNJR, 223; OW, 283). S obzirom na naglasak, za jezik maldobrěa presudno je hrvatsko posredovanje, premda i u austrijskom njemačkom (gdje je naglasak najčešće na drugom slogu, OW) ta riječ može ponekad imati isti naglasak kao i u standardnom hrvatskom jeziku.''
Autorica površno i nepotrebno etimologizira. Zašto ''preko turskog'', kad se ne navodi odakle? Isto tako i kasnije: ''hrvatsko posredovanje''. Izraz ''sukladno izvorima'' odnosi se na rječnik Jakića i Hurma (HSNJR) i austrijski (ÖW), koji je u prvom redu pravopisni rječnik. Ni jedan ni drugi u izdanjima koja sam mogla konzultirati, novijima od onih koje je imala autorica disertacije, ne bilježi porijeklo riječi. Usput, Wahrig navodi da je Kukuruz preuzet iz rumunjskoga. Sve skupa je irelevantno.
''S obzirom na naglasak…'': baš obratno, jer autorica ne zna standardni hrvatski naglasak. Ali ne treba isključiti mogućnost da je preuzet hrvatski dijalektizam.
Nije točno da je u austrijskom njemačkom naglasak najčešće na drugom slogu te riječi. Citirani austrijski rječnik to ne navodi. I svi drugi njemački rječnici koje sam mogla konzultirati bilježe Kukuruz samo kao proparoksitonu.
Nastavlja se o riječi kůkuruz iz maldobrěa (str. 137): ''O primanju te riječi posredstvom pisanih kanala i njezinoj morfološkoj neuklopljenosti govori izraz kůkuruz rostidi, koji je zacijelo prijevod hrvatske sintagme 'pečeni kukuruz', pri čemu je izvorna imenica zadržana zacijelo zbog njezine ekspresivnosti u kojoj se ogleda i ambijent u kojemu se ta hrana jede. Dočetak -i u određenom liku hrvatskog pridjeva pogrešno je interpretiran kao dočetak za množinu, zbog čega u idiomu primatelju nalazimo rostidi umjesto rostido.'' – ?Zašto bi kůkuruz rostidi bilo prevedeno s hrvatskoga? Red riječi je isti kao u tal. castagne arrostite; kůkuruz može značiti 'klip kukuruza' (kao u austrijskom Kukuruz = Mais(kolben), usp. ÖW, 38. izdanje 2000: 408), a plural ostaje nepromijenjen kao i drugim stranim imenicama koje završavaju konsonantom.
Na str. 138 autorica kaže: ''Rachěa je u hrvatskom zasigurno kroatizam, dok je put ulaska riječi slivoviz u idiom maldobrěa možebit bio neizravan''. U bilješci na koju upućuje čitamo (str. 156): ''Apelativ nahodimo kod Tekavčića: zliguveisa … te u GDDT (sligovis, sligoviz, 637), tu uz napomenu da potječe od hrvatske riječi šljivovica, ali možda preko germanizma Slivowitz.'' – ?U Dorijinu tršćanskom rječniku (GDDT, str. 638) zabilježen je i lik slivoviz. Budući da su sva tri tršćanska lika ove riječi muškoga roda, kao u njemačkom, nema sumnje da je jezik posrednik bio njemački. Netočno je kazati ''preko germanizma Slivowitz'': Doria je napisao ''attraverso il ted. Sliwowitz'', što u ovom slučaju znači ''preko njem. Sliwowitz''.
Govoreći da clabůc može potjecati iz hrvatskoga ili iz slovenskoga, autorica zaključuje (str. 138): ''Proizlazi, uzevši u obzir klabuk i klobuk, istoga korijena, da je došlo do stanovitog semantičkog preklapanja, te da je clabuc, u značenju 'šešir', ušao u jezik maldobrěa iz više pravaca.'' – ?Kakvo semantičko preklapanje, kad riječi imaju isto značenje?
Na str. 140 naveden je apelativ siba (< šiba) u više primjera, od kojih je zadnji: 'ste done zigando, per montenegrin mi calcolo, le ne coreva drio cole sibe per tuta Antivari. Na temelju izraza per montenegrin ('na crnogorskom'), koji se javlja u toj rečenici, autorica zaključuje (bilj. 21, str. 157): ''Posljednji primjer pokazuje da su govornici mletačkoga na našoj obali razlikovali hrvatske govore od nehrvatskih – jezik žena u Baru bio je drugačiji od hrvatskoga u gradovima na obali sjeverozapadno od Boke. To ujedno pokazuje civilizacijsku, kulturološku i napokon jezičnu granicu koja je postojala i koja se poklapala s državnom granicom Austro-Ugarske na jugu Jadrana.'' – ?Posljednji primjer to uopće ne pokazuje. Jezik žena u Baru nije bio toliko drugačiji od hrvatskoga u gradovima na obali sjeverozapadno od Boke da bi ih pripovjedači maldobrěa mogli razlikovati. Pripovjedač je rekao da žene viču na crnogorskom jer je znao da se radnja odigrava u Crnoj Gori. Koliko smo puta čuli strance, pa čak i Hrvate manje kulture kako naš materinski jezik nazivaju jugoslavenskim (znači, čak nepostojećim jezikom) – zato što smo bili u državi koja se zvala Jugoslavija!
Autorica na str. 140 kaže da se riječ drusi javlja uvijek u nominativu množine, ''pa je teško reći da li je sugovornici poznaju i u nominativu jednine (drug), jer bi tada to bio siguran znak potpune uklopljenosti te riječi u sustav primatelj''. – ?Oblik drug ne bi se morfofonološki uklapao u sustav primatelj. U Dorijinu tršć. rječniku (str. 216) postoji druso (s.m.), oblik koji u fusnoti pretpostavlja autorica.
Na str. 141-142 riječ je o paroli koja se javlja u rečenici: co' un de lori diseva 'Zivelo nas Jugoslovensko More!', zigava tuti 'Zivio!'. Na kraju odlomka čitamo: ''Veliko slovo u riječi More je ili autorski uradak utemeljen u analogiji s Mare Adriatico ili zrcali neki uobičajeni jugoslavenski slogan onoga vremena. Ako je riječ o reprodukciji uzvika - parole, tada je to vrijedan sociolingvistički podatak jer otkriva snagu jugoslavenskih ideja i poglavito prodor istočnih varijeteta i ekavštine24 u hrvatski jezik koji su, odmah po stvaranju Kraljevine SHS, bili opće prihvaćeni i čak sustavno nametani, te su ih prihvatili mnogi Hrvati kao jezični izraz nacionalne pripadnosti novoj južnoslavenskoj državi25.''
Neutemeljen je zaključak da ta parola otkriva snagu jugoslavenskih ideja i prodor istočnih varijeteta i ekavštine. Činjenica je da je konsonantska skupina vj u riječi živjelo strana talijanskom fonološkom sustavu. Lako je predvidljiv oblik prilagodbe eliminacijom konsonanta j, što dovodi do oblika iz maldobrěa. Moguće je i drugo objašnjenje. Kao što autorica i sama u bilješci 24 (str. 158) kaže, ta se scena iz maldobrěa odigrava u ekavsko-ikavskom području čakavskoga narječja. U nedavnoj prošlosti u Dalmaciji se uzvikivalo živilo bra(t)stvo i jedinstvo! (znači: ni živjelo ni živelo), a na transparentima je pisalo živjelo (ili iz neznanja živilo); i u Zagrebu se u parolama čulo živjelo ili živilo. Teško je zamisliti da su Hrvati između dva rata uzvikivali na ekavici. Dodajmo da je autorica mogla razmatrati i zašto su na spomenutu parolu u tekstu maldobrěa odgovarali koristeći glagolski pridjev radni u muškom umjesto u srednjem rodu (je li to odjek parola u kojima se često klicalo u čast nekoj muškoj osobi, ili nekom pojmu muškoga roda; ili se muški rod koristi iz neznanja, zato što je lingvistički neoznačen, a i to bi se moglo dalje komentirati s feminističkog stajališta).
U bilješci 25 (str. 158), na koju upućuje na kraju citiranoga odlomka, autorica piše: ''Mnogi značajni hrvatski književnici (primjerice M. Krleža, A. Cesarec, T. Ujević, A. Barac, A. B. Šimić, D. Cesarić, G. Krklec) prihvatili su ekavski govor prvih poratnih godina, a nakon ubojstva braće Radić i Đure Basaričeka svi su hrvatski književnici ponovno počeli pisati ijekavski. Usp. Frangeš, 1987: 294.'' – ?Može li informacija iz Povijesti hrvatske književnosti, o trendu hrvatskih književnika, potkrijepiti tezu o srpskoj ekavici u paroli Zivelo nas Jugoslovensko More!, koju su Carpinteri i Faraguna ukomponirali u svoje duhovite tršćanske dijaloge?
– ?Općenito, autorica često smeće s uma da u analiziranim pripovijetkama ne govore pripovjedači Bortolo i Nina, a isto tako ni osobe koje ti pripovjedači citiraju, nego da pišu tršćanski pisci koji žele postići komični efekt, velikim dijelom upotrebom aloglotskih elemenata. Tako nastaju i jezične karikature (možemo shvatiti riječ karikatura etimološki, od caricare 'natovariti'), jer jezik katkad namjerno ''pretovaruju'' stranim riječima i izrazima koje često odmah prevode ili komentiraju, ili im služe kao poticaj za druge dosjetke. Naravno, upotrebom aloglotskih elemenata u dijaloškim prozama upravlja poznavanje stranih jezika Carpinterija i Faragune, koji posjeduju i druga znanja različita od onih kojima karakteriziraju svoje fiktivne pripovjedače.
Na primjer, kad u maldobrěama Bortolo pripovijeda o tome kako je ruski liječnik pitao ''Bňli, bňli?'', autorica zaključuje (str. 143): ''gotovo je sigurno da su se u Bortolovoj jezičnoj svijesti [kurziv M.Lj.] preklopile dvije riječi, rusizam [bo'ljit], koji je on zacijelo doista čuo u opisanoj prigodi, te kroatizam ili slovenizam bňli (i bolě u hrvatskim dijalektima), koji je upoznao i prije u dodiru s tim govornicima, primjerice u, austrijskoj vojsci.'' (Usput: čemu posebno spominjati bolě u hrvatskim dijalektima, kad je prije rečeno kroatizam?)
Ili u nastavku teksta kad pripovjedač Bortolo stavlja u usta čeških mornara hrvatsku riječ dobro (str. 143): ''To znači da su se u pripovjedačevoj svijesti [kurziv M.Lj.] … preklopile 2 riječi istoga značenja, ali različita izraza i podrijetla, dok je međutim u komunikacijskoj situaciji spontano prevagnula ona koja mu je 'bliža', tj. poznatija, a to je kroatizam dobro.'' – ?U ovom zadnjem navodu neprecizno je napisano ''različita izraza i podrijetla'': važno je kazati da su to riječi veoma sličnog izraza, od kojih je jedna češka, a druga hrvatska (jedna i druga imaju zajedničko slavensko podrijetlo).
Na postupak jezičnog karikiranja Carpinterija i Faragune posebno svjetlo baca njihova adaptacija Dunda Maroja, gdje, mutatis mutandis, također nasmijavaju publiku ubacivanjem stranih (tj. hrvatskih) riječi. (Autorica spominje taj prijevod u bilj. 9 na str. 28-29.) Usp. npr. iz maldobrěa (str. 205 radnje): ''E el ghe diseva 'Plis, plis', come dir prego, bitte schön, che i gusti.''
Na str. 144 piše da je uzvik Boga ti ''eliptični oblik izričaja Tako ti Boga!'' – ?Nije tako, jer eliptični oblik ne bi imao različit red preostalih riječi.
Zbog čega bi u riječi vrasio bio hijat (bilj. 35, str. 159)? Usp. tal. riječi u kojima nema hijata: cranio, gaudio, gladio, minio, polio, sazio.
U vezi s igrama riječi (tal. dragamine – hrv. draga; tal. dragoman – hrv. drago), kad se Bortolo pomalo ruga sugovornici Nini zbog njezina neznanja, autorica konstatira (str. 148): ''Njegovi trenutno izmišljeni odgovori (na njezina spontana pitanja, 'Draga, cossa?', odgovara 'Draga moja Marianska', M:18 te na pitanje 'Drago chi?', odgovor je 'Drago moj', P:65) pokazuju osjetnu bliskost s govornicima hrvatskog jezika i njihovom kulturom te djelatno prožimanje s tom komponentom.'' – ?Pretjerano je govoriti o bliskosti i djelatnom prožimanju. Upitan je i sljedeći autoričin zaključak (str. 149): opisujući izgled i ponašanje trgovca Jerazěmovicha iz Bara, Bortolo citira njegovu omiljenu rečenicu Tako mi Bog pomoga ''kako bi potkrijepio svoje viđenje toga čovjeka kao izrazita predstavnika primitivnijega seljačkog stanovništva u zaleđu Boke Kotorske''.
Na str. 162 čitamo: ''U jezičnome tipu maldobrěa elementi latinskoga jezika treći su po brojnosti jer se na istočnoj obali Jadranskoga mora latinitet dugo očuvao.'' – ?Latinski odnosno neolatinski jezični sloj istočne obale Jadrana nema veze s latinizmima u maldobrěama.
U bilj. 4 na str. 185 autorica piše: ''Tvrdnja C. Scavuzzo (1994: 477-478): 'Risulta chiaro come la presenza del latino in Italia abbia costituito sempre un fenomeno vivo e multiforme.', može uvelike biti prihvatljiva i za područje istočnoga Jadrana gdje je odnos latinskoga i mletačkoga bio dosta sličan odnosu latinskoga i talijanskih idioma na Apeninskom poluotoku.'' – ?Autorica zanemaruje veoma važan jezični sloj naše obale – hrvatski, koji je u odnosu na talijanski/mletački od supstrata prerastao u adstrat, a zatim u superstrat koji je na kraju nadvladao.
– ?Činjenica da se prisutnost anglicizama u maldobrěama pripisuje utjecaju engleskoga jezika ''u razdoblju šezdesetih i sedamdesetih godina ovoga stoljeća, a to znači u doba kad je engleski jezik nedvojbeno postao prestižan svjetski jezik, pa su njegovi elementi obilno i lako ulazili u druge jezike'' (str. 197), poništava autoričinu interpretaciju jezika maldobrěa, koja pretpostavlja kronološki paralelizam jezika maldobrěa i jezika povijesnog trenutka koji maldobrěe ocrtavaju.
Str. 215: ''U riječi reclŕm, m. (< réclame, f.): 'come quela reclŕm dele matite Presbitero che iera una volta'', F:170, gubi se finalno muklo –e, pa je zbog nazalnog suglasnika u krajnjem položaju moguća promjena roda posuđenice.'' – ?Autorica proturječi onome što je vidljivo iz primjera (quela reclŕm). U jeziku maldobrěa nije došlo do promjene roda spomenute tuđice. Ženskoga je roda, kao i u standardnom talijanskom jeziku. Dočetak te riječi izgovara se u francuskom isto kao i u talijanskom, tj. s nazalom /m/ u finalnom položaju.
U uvodnom odlomku o elementima španjolskoga jezika čitamo (str. 224): ''Unatoč mnogobrojnim i čvrstim vezama Italije i Španjolske zbog čega postoji zamjetan broj hispanizama u talijanskom dijasistemu … , u maldobrěama uočavamo samo pet riječi španjolskoga jezika i jednu rečenicu.'' – ?Spomenute povijesne veze nisu relevantne za proučavanje španjolskih riječi u sustavu maldobrěa.
Na temelju Bortolovih riječi o lakoći španjolskoga jezika (''Unica roba che bisognava ricordarse xe che per spagnol aceite vol dir oio e burro vol dir muss.''), autorica zaključuje kako ''aceite, 'ulje' (usp. tal aceto 'ocat') i burro ('magarac' u španjolskom, a 'maslac' u talijanskom) pripadaju materijalnoj sferi života i ujedno pokazuju da su i obični ljudi, zbog stvarnih životnih prilika, uočili leksičke kontrastivne razlike i spoznali važnost njihova poznavanja [kurziv M.Lj.]'' (str. 225). – ?Može li se to kazati za ''obične ljude''?
Bortolo pripovijeda kako je jedne subote bio u židovskom getu u Lavovu, pa je čuo molitvu iz koje je razabirao samo jednu riječ: Adonŕi. Sugovornica ne zna tu riječ te ga pita (str. 228-229): 'E cossa vol dir? – Indiferente cossa che vol dir. Religion sua. Voleva dir che iera sabo e che i ebrei de sabato no lavora (…) e i va tuti in cesa.', N:78. Element Adonŕi (< Adhonai, 'moj Gospodin /Bog/', 'Gospodar nad Gospodarima') jedini je aloglotski element u tekstu kojega ne zna značenje. Taj detalj signalizira možebit općepoznatu zatvorenost Židova u vlastite prostore egzistiranja, poglavito kada je riječ o vjeri. Posljedica te izoliranosti jesu slabije društvene i kulturološke veze i prožimanja s ostalim stanovnicima na području istočnoga Jadrana i to poglavito u manjim sredinama i s onim slojem koji prepoznajemo u Bortolu i Nini.'' – ?Navedeni zaključci nisu utemeljeni. Bortolo ne kaže da ne zna što znači spomenuta riječ. Osim toga, moraju li pojmovi određene vjere biti poznati osobama koje nisu te vjere? Ako su im nepoznati, znači li to da su pripadnici te vjere ''zatvoreni u vlastite prostore egzistiranja''?
U poglavlju o frazemima s aloglotskim elementima autorica u trećoj skupini (str. 240) navodi slučaj kad je aloglotski element dopuna glagolu uvedena prijedlogom (indirektni objekt). Ni u jednom od primjera koje navodi u podgrupama a i b nije riječ o indirektnom objektu, nego o priloškoj oznaci: mettere a costo, stare a costo, dar zň cola siba, esser de Erste Kategori.
O riječi costo čitamo (str. 243): ''Premda polazi od talijanske riječi costo, GDDT (177-178) tvrdi da je ta riječ u tršćanskom ipak germanizam (< Kost).'' – ?Autorica neprecizno prenosi informacije iz Dorijina tršćanskog rječnika (GDDT). Riječ costo je talijanska, ali je za Dorijino tumačenje važno da je venetska, odnosno tršćanska. Doria piše: ''si parte da costo'' (znači, ne piše: ''si parte dall'ital. costo''). Ne kaže da je to germanizam, nego piše o promjeni značenja te riječi: ''questo passaggio, tipico solo del trentino … e del triestino, č stato certo aiutato dal ted. [potcrt. M.Lj.] Kost (f.)''. To nije isto.
U bilj. 13 na str. 255 autorica piše o riječi costo: ''Taj leksem ne bilježe DDT, VDVD te rječnici istroromanskih idioma (VDI, DDVI i VDRi), pa taj podatak navodi na zaključak da maldobrěe odsijavaju ponajviše govore Hrvatskog primorja.'' – ?Kad se kaže govori Hrvatskog primorja, misli se na hrvatske govore. Autorica je vjerojatno htjela reći: venetski govori Hrv. primorja. Zašto bi maldobrěe ''odsijavale'' (tj. odražavale) te govore, kad je to tršćanska riječ, zapisana u Dorijinu rječniku?
– ?Mr. sc. Vesna Deželjin stalno zaboravlja da u humorističkim ''ćakulama'' ne može tražiti autentične dokaze o jeziku mjesta na jadranskoj obali iz kojih potječu osobe iz dijaloških proza ili pripovjedači. Pisci su Tršćani i sve što je u maldobrěama napisano ''prosijano je'' kroz njihovo nevidljivo ''jezično sito''. Drugo, vidljivo ''sito'', predstavljaju pripovjedači Bortolo i Nina.
Mogu li se pripovjedač (bivši mornar, prodavač ribe) i domaćica siora Nina, koja s njim ćakula na ribarnici, smatrati tipičnim predstavnicima građanskog sloja (kao što kaže autorica radnje)? Veoma je upitna i nedostatna definicija jezika maldobria koju nalazimo u radnji. Autorica ga naziva jezičnim sustavom, jezičnim tipom, idiomom, regiolektom maldobrěa, domaćim idiomom i našim idiomom.
Je li spomenuto ''nevidljivo sito'' razlogom što je autorica govorila o ''kolonijalnom tršćanskom''? Je li idiom maldobrěa jezik tršćanskih pisaca Carpinterija i Faragune koji su ti pisci ''kolonizirali'' u svojim prozama u različita mjesta istočne obale Jadrana u kojima se odvija radnja, odnosno u mjesta iz kojih se pretpostavlja da potječu fiktivni pripovjedači koji predstavljaju ''vidljivo sito''?
S obzirom na rečeno, primjerice, iz carinikovih riječi ''Weiter, weiter, mulo, avanti, avanti che ti ga de cresser e studiar'' nije se moglo sa sigurnošću zaključiti (str. 106): ''Riječ [weiter] pokazuje da su državni službenici, poput carinika, morali poznavati njemački jezik, premda su, kao što se vidi iz priče, govorili jezikom kraja u kojemu su obavljali službu [kurziv M.Lj.].'' – ?Carinici su možda govorili venetskim, ali navedeni redak iz tršćanske proze to ne dokazuje.
Bespredmetno je na temelju porijekla pripovjedača zaključivati o porijeklu riječi domacia (str. 247): ''Kako pripovjedač i njegova sugovornica najvjerojatnije potječu s Lošinja ili Cresa, što se vidi iz niza referenci u tekstovima, dodir sa slovenskim teže je pretpostavljiv, pa držimo da u riječi domacia susrećemo umekšanu bezvučnu palatalnu afrikatu /ć/, svojstvenu hrvatskoj čakavštini tih dvaju otoka (Moguš, 1977).'' – ?Odatle su Bortolo i Nina, ali ne i pisci. Osim toga, o tome nije potrebno ni diskutirati, jer velik broj hrvatskih govora uz obalu ne razlikuje /č/ i /ć/.
Na str. 248 navodi se rečenica s frazemom: 'Sti dotori dela Cassa no capissi un kůraz. Malo niže autorica nastavlja: ''Isti se frazem ponavlja na kraju pripovijesti o neuspjelom otvaranju sefa u kojem su se čuvale upute u slučaju izbijanja rata'', te daje primjer Ma vů, Kůraz che capivi, teste de Kůraz. U bilješci (br. 21, str. 256) tumači: ''S obzirom na morfosintaktičku formu i objektnu poziciju hrvatske posuđenice, frazem capir Kuraz valja parafrazirati kao 'capire qualcosa', dakle s pozitivnim značenjem. Ujedno, kroatizam uporabljen bez determinanta (u ovome slučaju bez neodređenoga člana) kao da je podvrgnut procesu onimizacije (signalizira nam to i veliko slovo u tekstu). Nasuprot tome, proizlazi da se negativno značenje veže samo uz varijantu no capir un kuraz, zapravo parafrazu frazema, svojstvenih neformalnom registru standardnoga talijanskog, non capire un acca, non capire un tubo. No, primjeri pokazuju da se uz obje varijante frazema veže negativno značenje, a zbog forme čini se da je varijanta capir Kuraz izražajnija i stilistički jača.'' – ?Autorica propušta spomenuti talijanski frazem koji je izravni uzor ''autorskog uratka'' Faragune i Carpinterija, non capire un cazzo. Zanemaruje da u primjeru gdje je izostavljen član – imenica stoji ispred glagola (Kůraz capir). Zašto je na početku bilješke pokušavala argumentirati pozitivno značenje, kad je iz konteksta odmah bilo jasno negativno značenje, koje je jednako i u hrvatskom, gdje je moguć isti red riječi (kurac razumjeti 'ništa ne razumjeti', s naglaskom na prvoj riječi u označenom redoslijedu rema – tema)? Možda u frazemu Kůraz capir nema člana pod utjecajem spomenutoga hrvatskog frazema, što bi značilo da je riječ o kalku. Nema razloga za pomisao na onimizaciju. (Usp. što je ovdje napisano na kraju 1. odlomka o natuknici kukuruz sa str. 137 radnje).
Autorica u prezimenima koja u maldobrěama završavaju na –ich prepoznaje hrvatsko
/ć/ (str. 278): ''To mišljenje podupire jezični argument fonetsko-fonološke prirode. U hrvatskom postoje dvije bezvučne afrikate: jedna stražnjepalatalna, /č/ i druga prednjepalatalna, /ć/. Prva je prilično slična bezvučnoj alveopalatalnoj afrikati u talijanskom, a druga, tipična upravo za kvarnerske i istarske govore dosta dobro odgovara toskanskom /c/. Nasuprot tome, u slovenskom jeziku postoji samo jedna bezvučna palatalna afrikata, /č/.''
– ?Spomenuta fonetsko-fonološka argumentacija nije plauzibilna.
U bilješci 35 na str 292 autorica tumači vlastito ime Zammaria: ''U složenici Zammaria (< Gian Maria ili Gianmaria) inicijalno /dz/ rezultat je analogije s drugim riječima domaćega idioma u kojima se javlja / / kao refleks prijelaza latinskoga [j] u /g/ u: zogar, zŕ, zenňcio.'' – ?Treba li na praznom mjestu / / stajati /dz/, kao prije toga? Je li domaći idiom venetski? U latinskom je j fonem, pa ga treba pisati u kosoj zagradi. Najvažnije: autorica ne zna da isti inicijalni fonem u riječima zogar, zŕ, zenňcio nije jednakog porijekla. U prve dvije riječi predstavlja refleks latinskoga j (iam, iocare), a u trećoj latinskoga g (genuculum).
Na str. 309 radnje doznajemo da
sufiks –olino sadrži semove [+
umanjenica], [+pejorativ]. Autorica dodaje: ''usp. verdolino, magrolino
itd.''. – ? Riječ je o velikom
neznanju. Navedeni pridjevi nemaju pejorativno značenje. Spomenuti složeni
sufiks (sastavljen od -ol- i -in-, usp. Tekavčić 1972: § 1861) nikad
nema to značenje. Osim već navedenih pridjeva s tim sufiksom, evo još nekoliko
primjera umanjenica: testolina,
cagnolino, sassolino.
Za proučavanje poslovica iz maldobria nije relevantan sadržaj bilježaka (br. 2 i 3,
str. 355-356) o porijeklu poslovica i o našim autorima koji su se njima bavili.
Na str. 389 susrećemo neobičan
termin: venecijansko-talijanski govori,
kojima pripada idiom koji se rabi u maldobrěama.
Disertacija mr. sc. Vesne Deželjin sadrži znatan broj irelevantnih bilježaka, kao i onih koje su u neskladu s tekstom ili upućuju na literaturu koja nema veze s tekstom. Djela navedena u tekstu ili u popratnim bilješkama nije uvijek lako povezati s bibliografskim jedinicama iz popisa literature. Kratice kojima se autorica služi kad u tekstu često navodi neko djelo trebalo je uvrstiti u bibliografiju po abecednom redu ili izraditi poseban abecedni popis tih kratica.
U znanstvenom radu valja navoditi izvore iz kojih se nešto preuzima. Popis bibliografskih jedinica u doktorskoj radnji trebao bi biti sastavljen od konzultiranih djela, a ne od onih koje navode drugi (u tekstu često prešućeni) autori. Je li ovo posljednje razlogom što je Schuchardtova knjiga Slawo-deutsches und Slawo-italienisches (1884.) nazvana traktatom u bilj. 1 na str. 1 i studijom na str. 3, a u bilješci na str. 5 člankom? U nedavno obranjenoj talijanističkoj radnji autorica Lelija Sočanac upućuje na Schuchardta prema knjizi Roberta Gusmanija (1995.), koju u literaturi navodi i kolegica Deželjin; Lelija Sočanac citira Paulovo djelo tiskano 1886. god. iz Filipovićeve knjige, a Vesna Deželjin izravno (?).
U popisu literature mr. sc. Vesna Deželjin navodi poznatu knjigu Uriela Weinreicha Languages in Contact. Findings and Problems (1953.), kojoj je izdavač Linguistic Circle of New York, te stavlja broj XII: pravi broj je 1 (tj. Publications of the Linguistic Circle of New York – Number 1), koji se obično ne navodi. U bibliografiji Teorije jezika u kontaktu prof. Filipovića čitamo Linguistic Circle of New York XII, 148 str., gdje rimski broj XII označava broj stranica knjige koje prethode paginaciji arapskim brojevima. Prof. Filipović jednako tako uvrštava u popis literature i spomenuto djelo H. Paula, Prinzipien der Sprachgeschichte Niemeyer (Halle) XII, 368 str.: u bibliografiji mr. sc. Vesne Deželjin ta je knjiga citirana na isti način, s mjestom izdanja navedenim u zagradi i rimskim brojem XII, a izostavljen je arapski broj stranica, kao i u prethodnom slučaju.
U knjizi iz 1974. Gaetano Berruto u bibliografiju uvrštava rad G. R. Cardone bez naznake stranica, jer još nije bio tiskan: La linguistica antropologica, ''Prospettiva'', in corso di pubblicazione in ''Parole e metodi'', 6 (ottobre 1973). Kandidatkinja uvrštava isti rad u popis literature, kao da je riječ o bibliografskom izvoru ''iz prve ruke'', a pritom prepisuje podatke iz Berrutove knjige, također bez broja stranica.
Za ilustraciju jezično-stilskih osobina ove radnje i netočnih i nepreciznih formulacija koje se u njoj često pojavljuju može poslužiti završna rečenica iz poglavlja 2. Cilj rada (str. 5): ''Ujedno, iščitavanjem ostalih djela Carpinteria i Faragune, kao i niza sličnih djela drugih autora, obvezujemo se da i nadalje ustrajno istražujemo unutar iste domene, te da potaknemo istraživanja o različitim oblicima dodira koji su započeli i traju još i danas de lŕ da mar''.
Ili
sa str. 14: ''Kako su predmet našega proučavanja tekstovi tršćanskih autora,
proizlazi da nam je za iscrpnu analizu i opis elemenata građe koju smo
prikupili, osim neophodnih teoretskih uporišta, metoda i pristupa, neophodan
još i adekvatan instrumentarij, to će reći, niz leksikografskih djela,
ponajprije rječnika. Pri tome poglavito mislimo na rječnike nekih
sjevernotalijanskih idioma, ponajprije tršćanskoga (primjerice Grande dizionario del dialetto triestino, GDDT,
ili Dizionario del dialetto triestino,
DDT), a zatim i 'venecijanskoga s one strane mora' koji se zrcali u Miottovu
(VDVD) i Rosamanijevu djelu (VG).'' –
? VDVD i VG kratice su za Miottov odnosno Rosamanijev venetski rječnik. To je
otprilike kao da kažemo: ''mislimo na rječnik hrvatskoga jezika koji se zrcali u Anićevu rječniku''.
Neosporno je da mr. sc. Vesna Deželjin posjeduje sklonost verbaliziranju i naraciji. Zato mnoge nepreciznosti njezina teksta u prvi mah mogu proći neprimijećene (pogotovo ako zanemarimo bilješke), tim više što su dijaloške proze Carpinterija i Faragune sadržajno veoma atraktivne. Maldobrěe su zabavno štivo iz kojega prof. Vinja u svojim usmenim izlaganjima odavno citira leksičke zanimljivosti, a u danas nezaobilaznom romanističkom leksikonu (LRL) u poglavlju o tršćanskom dijalektu F. Ursini spominje ''quel corpus del tutto particolare costituito dai dialoghi di Carpinteri e Faraguna''.
Na
žalost, taj specifičan i pažnje vrijedan korpus nije u ovoj disertaciji na
zadovoljavajući način obrađen. Koncepcija radnje je problematična: kao da su pojedina
poglavlja naknadno poredana, te ne čine organsku cjelinu kakvu bi trebala
predstavljati doktorska disertacija. U pogledu metodologije rada, valja reći da
autorica slabo dovodi u vezu prezentirani materijal s iznesenim teorijskim
uporištima. Bilo u tekstu, bilo u bilješkama, nesustavno se gomilaju brojni
podaci iz raznih, često puta disparatnih izvora. Bez kritičnosti se iznose
stavovi i tumačenja različitih autora. U analizi leksičkih aloglotskih
elemenata autorica nesvrsishodno kombinira sinkronijski i dijakronijski
pristup, površno konzultira literaturu pa uslijed toga, a često i inače, dolazi
do problematičnih ili netočnih interpretacija. Velik je broj previda i
elementarnih pogrešaka koje se tiču suvremenog talijanskog jezika (posebno
tvorbe riječi), ali i povijesne gramatike. Način izražavanja nije primjeren
znanstvenom lingvističkom djelu. S
obzirom na količinu i prirodu pogrešaka, predlažem Fakultetskomu vijeću da se
disertacija mr. sc. Vesne Deželjin ne prihvati.
Primjer ove radnje potvrđuje opravdanost postojanja poslijediplomskog studija lingvistike, jer lingvistički magisterij postavlja znanstvene zahtjeve kojima kandidati moraju udovoljiti ako se žele uputiti na pisanje doktorske disertacije. Mr. sc. Vesna Deželjin magistrirala je radnjom iz talijanske književnosti. Nije isključeno da je njezino prethodno nelingvističko usmjerenje razlogom što su joj strane lingvistička konciznost i egzaktnost. U prezentaciji aloglotskih elemenata maldobrěa autorica vrlo lijepo prepričava duhovitosti iz tršćanskih dijaloga, pokazujući pri tome pripovjedački senzibilitet koji bi vjerojatno došao do izražaja na području literarne stilistike.
Možda nije nevažno spomenuti način na koji je kandidatkinja predala svoju doktorsku disertaciju. Nekoliko mjeseci nakon što ju je tadašnji mentor prof. Kovačec upozorio da po njegovu mišljenju radnja nije prihvatljiva, mr. sc. Vesna Deželjin predala je radnju. Nedugo zatim ju je povukla, pa ubrzo ponovo predala, na što je prof. Kovačec dao ostavku na mentorstvo.
U Stručnome povjerenstvu za ocjenu ove lingvističke talijanističke radnje jedini sam talijanist jezikoslovnog usmjerenja. Mislim da je iz svega izloženoga jasno zbog čega se ne mogu složiti s pozitivnim skupnim izvješćem o ocjeni doktorske disertacije mr. sc. Vesne Deželjin.
Dr. sc. Maslina Ljubičić, izv. prof.
član Povjerenstva
U Zagrebu, 27. svibnja 2002.
Vijeće nas je na svojoj sjednici održanoj 18. srpnja 2002. imenovalo u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskoga rada mr. sc. Lynne Germain Montgomery, pod naslovom Filozofijska konstrukcija braka: od Platona do Hegela.
Na osnovi rečene odluke podnosimo Vijeću
SKUPNI IZVJEŠTAJ O OCJENI RADA
Doktorska disertacija mr. sc. Lynne Germain Montgomery, The Philosophical Construction of Marriage obasiže 248 stranica teksta u računalnome ispisu. Tekst je rada podijeljen u 10 poglavlja, uz Uvod, Zaključak, Popis literature i Sažetak). Na osnovi odluke Vijeća tekst je napisan na engleskome jeziku.
Uvod formulira i obrazlaže istraživačke hipoteze; kandidatkinja polaze od ugovorne naravi braka, te ovu ustanovu interpretira ponajprije u tradiciji ugovornih teorija, karakterističnih za pravnu, političku i moralnu teoriju formativnih epoha zapadne povijesti. Ključne su filozofijske i vjerske doktrine, kao i utjecajni društveni pokreti, mijenjali, različito interpretirali ili redefinirali poimanje braka, te je nastojanje da se kroz povijest prate ove mijene – i, posebice, njihova teorijska i svjetonazorska opravdanja – najvažnijin dio sadržaja disertacije.
Prvo poglavlje uvodi u razmatranje interpretacijski horizont izboren u radovima Carol Pateman, vjerojatno najutjecajnije među autoricama koje su se filozofijski bavile ovim problemskim sklopom, a čiji metodički stav kandidatkinja uzima kao polazište vlastitih izvoda. Filozofijska raščlamba braka – po tome stajalištu - uvodi nužno u razmatranje rodno, odnosno spolno određenje subjekta. Pritom je analitički naglasak na položaju žena u raznovrsnosti epohalno relevantnih figura bračnoga ugovora. Izvorni će ugovor biti stoga protumačen i kao društveni, ali i kao spolno, točnije patrijarhalno usmjeren. Spolnost je pritom skriveni element ugovorne teorije i kao takva integralni dio racionalnoga izbora koji prethodi izvornome sporazumu. To dovodi do nadmoći muškarca, te je stoga bračni ugovor povijesno djelatan kao sredstvo za ostvarenje patrijarhata kako to pokazuje pristup koji razvija Gerda Lerner.
Drugo poglavlje je posvećeno kronologijskim počecima problema, posebice njihovoj mitskoj postavi u grčkome razdoblju. Kandidatkinja pritom započinje mitom o Amazonkama koji djeluje kao kontekst kasnijega uspostavljanja koncepta braka u grčkoj antici, jer se u konstrukciji samoga koncepta polazi od potrebe zajednice za ovladavanjem prirodnim načelom koje žena inkorporira. Uz napomene o pravnim značajkama instituta braka (pitanje o legalnosti potomaka, nasljedstvu i sl.), poglavlje se koncentrira na Platonovo shvaćanje braka, posebice iz Simpozija i Politeje. Kod Platona je, naime, na djelu razmatranje položaja žene potencijalno oslobođene bračnih obveza, posebice kada je riječ o staležu čuvara. Nasuprot Aristotelovu poimanju – koje je preko kršćanskoga srednjovjekovlja – postalo djelatnim u srži zapadne civilizacije, kod Platona je na djelu ideal koji je bio epohalno, ali i povijesno uglavnom nedjelatan.
Treće poglavlje bavi se rimskim pravom i njegovim utjecajem na preciziranje braka kao pravnoga instituta. Normiranje odnosa u zajednici – koje otpočinje u tom razdoblju – naglašuje neravnopravnost žena. Drukčije rečeno, žene nisu pravno delegitimirane kao osobe, nego kao moguće zastupnice drugih osoba. Rimsko građansko pravo, pozivljući se na prirodno-pravna načela, ograničuje pravo žene na vlastitu osobu. Na ova se shvaćanja nastavljaju rani kršćanski autori, no kod njih je na djelu i jasno protuslovlje – sve su žene blagoslovljene po Mariji, no, istovremeno, i stigmatizirane istočnim grijehom. Položaj što ga ženama pridaje sve organiziranija kršćanska crkva samo odrazuje ovakvu ambivalentnost, koja, međutim, u suzvučju s rimsko-pravnim postulatima, u osnovi osnažuje brak kao insitutuciju, ali i konstitucijsku neravnopravnost unutar njega.
Četvrto poglavlje ispituje srednjovjekovno i renesansno razdoblje, uključujući i elizabetansko razdoblje u Britaniji. Teolozi u tom razdoblju pronalaze niz biblijskih i kriptobiblijskih opravdanja za nejednaku raspodjelu poslova u bračnome domaćinstvu, ali i za odgovarajuće nejenakosti u društvu općenito. Ovladavanje ženskom prirodom – koja posebice teži grijehu i njegovu izazivanju – postat će bitnom pedagogijskom zadaćom crkve ali i braka. Ženama je bila zadana perspektiva majčinstva ili samoće, braka ili posvećenosti vjeri u samostanu. U tome pogledu renesansa nema odgovorajuće značenje za položaj žena, dok reformacija i protureformacija označuju razdoblje nametanja ženama još striktnijih ograničenja, pa i dodatno naglašene neravnopravnosti, posebice se to može pokazati u životu elizabetinske Britanije.
Peto poglavlje u središte razmatranja postavlja Hobbesov Leviathan. U njegovu poimanju žene su u prirodnome stanju uživale privilegiran položaj, jer su mogle reći tko je otac pojedinoga djeteta. Tu privilegiju civilno stanje treba dokinuti brakom kao čistim oblikom ugovora, smještenim u sustav ugovora kojim se uspostavlja i na osnovi kojega ispravno funkcionira politička zjednica. Brakom se tako uspostavlja legitimni monopol na spolne usluge. Lockeov pak pristup polazi od utemeljenosti političke vlasti u činjenici da je Bog Adamu dao potpune političke ovlasti, no time je ustanovljen tek prazni princip, jer nitko od vladara ne može tvrditi da je neposredni Adamov nasljednik. Ipak, i ovakvo, prazno načelo ima neposredne posljedice u njegovoj konstrukciji – kao subjekti izvornoga društvenog ugovora pojavljuju se naime očevi obitelji.
Šesto poglavlje daje kandidatkinjin pogled na ulogu filozofa prosvjetiteljstva u procesu povijesnoga osvješćivanja socijalne uloge bračnoga ugovora. Posebice je pritom važna Rousseauova uloga. Kod njega je na djelu radikalno svođenje bračnoga ugovora na građansko-pravnu razinu uz potpuno nijekanje uloge crkve. Inzistiranje na ljudskim pravima i civilnome društvu i dalje je, ipak, izvedeno u ključu koji muškarca razumije kao inkarnaciju humanosti. Revolucionarna i postrevolucionarna zbivanja u SAD i Francuskoj – koja, uz mnoga skretanja i zastoje, slijede temeljna načela dviju nosivih deklaracija o ljudskim pravima - označena su, među ostalim, pripravljanjem pretpostavki za konstrukciju političke zajednice izvedene iz načela slobode u jednakosti. Nastavljajući ovaj trend započinje i otvorena (premda u bitnome marginalizirana) rasprava o pravima žena, no socijalna promjena njihova životnoga položaja još uvijek nije na epohalnome dnevnom redu.
Sedmo poglavlje bavi se Kantom i Hegelom, posebice Kantovim razmatranjima u Metafizici, te Hegelovom kritikom ove pozicije. Kant, u konzekvenciji nastojanja da ugovornoj konstrukciji prida i moralno-filozofijsko značenje, naglašuje da je domaćinstvo «zajednica slobodnih osoba» koje time ne narušavaju svoju slobodu. Iz toga pak za njega slijedi realizacija zajedništva posredstvom ekskluzivnoga prava na međusobno korištenje spolnih atributa. Kritički pristup kandidatkinje ovoj shemi sikazuje se u propitivanje pozicije što ju je žena imala prije ulaska u bračnu zajednicu, a ako oba partnera u zajednicu nisu ušla kao ravnopravne osobe, proklamacija se njihovih prava unutar zajednice potencijalno svodi na retoriku. Hegelov je pristup obitelji (za koju je brak jedna od objektivnih pretpostavki) svjesno miješa pravni i etički pristup, no u osnovi je riječ tek o jednoj od brojnih sustavski zadanih logičkih trijada.
Osmo poglavlje uzima u obzir prevladavajuća stajališta o braku i rodu u engleskoj i francuskoj formativnoj teoriji osamnaestoga i devetnaestog stoljeća. Osnovna je značajka ovoga razdoblja jednoznačno smještanje žene u privatnu sferu, dom. Obitelj je mjerodavno razumijevana kao atomarna osnova društvene konstrukcije, no njezina je unutrašnja struktura ostala neproničnom za okolinu (pored ostaloga i zbog prihvaćanja liberane interpretacije koncepta privatnosti). Obitelj kao utočište od napetosti i sukoba izvanjskoga svijeta pridaje ženi specifičnu ulogu (koja se reflektira u literarnim i drugim umjetničkim obrascima na osnovi kojih se postupno razvijaju i aktualno važeći stereotipi). Ta će uloga biti poljuljana napredovanjem industrijalizacije i sve češćim zapošljavanjem žena, te ostaje važnijom u literarnom no u socijalnom pogledu.
Deveto poglavlje razmatra utjecaj devetnaestostoljetnoga liberalizma na poimanje odnosa među rodovima i brak. Radikalistička intepretacija najjasnije dolazi do izražaja u poznatome djelu Mary Wollstonecraft u kojemu se, još uvijek na tlu liberalnoga svjetonazora, liberalna demokracija deklarira kao obmana ukoliko ne obuhvaća i prava žena. No, kada je o bračnome životu riječ, Wollstonecraft vjeruje o poboljšanje položaja žena ponajprije na osnovi unapređivanja njihove naobrazbe. S druge strane, John Stuart Mill u svojem radu posvećenome pravima žena propituje obvezatnost bračnoga ugovora, te apelira na nužno razumni karakter odnosa među muškarcima i ženama koji bi polazili od načela jednakosti.
Deseto poglavlje razmatra suvremenu raspravu, posebice onu koja se nastavlja na feministička polazišta. Pritom je u igri i sama disciplinarna pretpostavka filozofije politike koja je, baveći se različitim poimanjima javnoga dobra, u pravilu konstituirala i svoju drugostranost, domaćinstvo. Feminističko nastojanje da ta drugotnost dođe do izražaja u temeljnim raspravama tradicionalno posvećenima javnome dobru posljedično dovodi u sumnju razlikovanje javne i privatne «sfere». Stoga će feministička kritika morati odgovoriti i na prigovore o mogućem negiranju liberalnoga nasljeđa, a upravo je rasprava o budućnosti braka kao ugovora (dakle ekskluzivne ustanove) jedno od ustanovnih poprišta takve rasprave.
Zaključak rekapitulira argumentacijsku strategiju kandidatkinje. Riječ je o ponovnome navođenju povijesnih, kulturnih, religijskih i socijalnih dokaza za specifičnu ulogu braka kao ugovorne ustanove. Istovremeno je, međutim, u disertaciji na djelu i rasprava o filozofijsko-antropologijskim interpretiranju oposebnjivanja spolne i socijalne pozicije žene, kao i promišljanje utjecaja takva interpretiranja na ustanovna rješenja što su ih različita, a posebice suvremena, društva preuzimala za rješenje problema koji se uspostavljaju sa socijalizacijom jednoga aspekta odnosa među rodovima.
ZAKLJUČAK I OCJENA
Rad Lynne Germain Montgomery The Philosophical Construction of Marriage. From Plato to Hegel u bitnome odgovara sadržajnim očekivanjima što su tematski zadana naslovom. U disertaciji je odista promotren historijski i povijesni kontekst filozofijskoga konstruiranja braka kao ugovorne ustanove sui generis. U obzir je uzeta relevantna literatura, kako primarna, tako i sekundarna (premda su primjerice i Spinoza, Hume i Fichte mogli, također, s punim pravom naći svoje mjestu u pojedinim poglavljima). Pristupno je stajalište kandidatkinje u osnovi izvedeno iz jedne od verzija suvremenih feminističkih teorija i u provođenju je konzekvnetno održano nasuprot bogatstvu povijesno i teorijski nastaloga interpretacijskog materijala.
U suvremnim raspravama ovakav se pristup začuđujuće rijetko nalazi, u okvirima domaćega univerzitetskog života ovakva je rasprava posve bez presedana. Kandidatkinji se mogu prigovoriti mjestimične nepreciznosti u interpretiranja ponekoga of brojnih filozofa čija djela razmatra, no bitna su stajališta ne samo suglasna suvremenoj interpretacijskoj praksi, nego, u nekim dijelovima, predstavljaju i originalna rješenja. Krećući se na području filozofije politike, filozofije prava, filozofijske antropologije i gender studies kandidatkinja je uspješno obavila značajan i djelomice pionirski posao.
Zbog svega rečenoga, povjerenstvo doktorsku disertaciju mr. sc. Lynne Germain Montgomery, pod naslovom Filozofijska konstrukcija braka: od Platona do Hegela ocjenjuje pozitivno i predlaže Fakultetskome vijeću Filozofskoga fakulteta da joj odobri nastavak postupka za stjecanje doktorata znanosti.
Stručno povjerenstvo:
Zagreb, 5.09.2002.
dr. sc. Žarko Puhovski, red. prof.
dr. sc. Nadežda Čačinovič, red. prof.
dr. sc. Danilo Pejović, prof. emerit.
FAKULTETSKOMU VIJEĆU
FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU
Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva o tome ispunjava li mr. sc. Mija Jagatić propisane uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i može li joj se odobriti predložena tema i mentorica
Imenovani u stručno povjerenstvo koje treba ocijeniti zadovoljava li mr. sc. Mija Jagatić uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija i može li joj se odobriti predložena tema pod naslovom Uloga nastavnikova govora u poticanju na komunikaciju na satu stranoga jezika i mentorstvo prof. dr. Jelene Mihaljević Djigunović podnosimo Vijeću sljedeće
I Z V J E Š Ć E
Molbi za pokretanje navedenoga postupka mr. sc. Mija Jagatić priložila je biografiju, popis radova, presliku fakultetske diplome, potvrdu o magistriranju, sinopsis disertacije, te potvrdu o istraživačkom radu.
Mija Jagatić rođena je 1952. godine u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu i XVI. jezičnu gimnaziju. Na Filozofskom je fakultetu u Zagrebu 1977. godine diplomirala engleski jezik i književnost i ruski jezik i književnost. Nakon apsolviranja poslijediplomskog znanstvenog studija metodike nastave stranih jezika na istom je fakultetu 1995. godine magistrirala obranivši ocjenom izvrstan magistarski rad pod naslovom Analiza sposobnosti upotrebe gramatičkih struktura ruskog jezika u govornom i pismenom izražavanju učenika u osnovnoj školi i stekla akademski stupanj magistra znanosti iz područja humanističkih znanosti (polje jezikoslovlje). Od 1996. godine sudjeluje u znanstvenom projektu Ministarstva znanosti i tehnologije Istraživanje procesa učenja i usvajanja stranog jezika u ranoj školskoj dobi (voditeljica: dr. sc. Yvonne Vrhovac). Stručno se usavršavala u Britaniji i Rusiji. Jednu je akademsku godinu predavala hrvatski i ruski kao strani jezik u SAD-u. Kraće je vrijeme predavala engleski jezik u školama stranih jezika u Zagrebu, a potom je niz godina predavala ruski i engleski jezik u osnovnoj školi. Od 1997. godine radi kao asistent na Katedri za ruski jezik u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Izvodi nastavu iz kolegija Metodika nastave ruskog jezika za studente rusistike i Metodika nastave stranih jezika za ostale studente slaviste. Sudjelovala je na mnogobrojnim stručnim i znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu, a na nekima je održala izlaganja (posebno su bili zapaženi njezino izlaganje na međunarodnoj konferenciji o govornoj komunikaciji 1999. godine u Moskvi, te izlaganja o komunikaciji na satu stranoga jezika održana na godišnjim savjetovanjima Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku 2001. i 2002. godine). U stručnoj je javnosti poznata i cijenjena kao autorica serije udžbenika za engleski jezik za osnovnu školu. Autorica je 19 nastavnih materijala (udžbenici, radne bilježnice, vježbenice, zadaci za provjeru znanja) u kojima je razvila nov pristup nastavi stranih jezika. Objavila je i četiri iznimno kvalitetna članka iz područja metodike nastave stranih jezika.
Dosadašnji stručni i znanstveni rad mr. sc. Mije Jagatić odlikuje visoka kvaliteta, temeljitost i interdisciplinarnost.
Podobnost kandidatkinje
Mr. sc. Mija Jagatić ispunjava uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima jer ima akademski stupanj magistra znanosti iz znanstvenoga polja jezikoslovlja i pet godina sudjelovanja u istraživačkomu radu u sklopu znanstveno-istraživačkoga projekta pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Podobnost teme
Znanstveni interesi mr. sc. Mije Jagatić posljednjih su se godina usmjerili na komunikaciju u didaktičkoj sredini. Pritom je posebno zanima poticanje na komunikaciju na satu stranoga jezika, pa je upravo to odabrala kao temu svoje doktorske disertacije. Iako je razredni diskurs već neko vrijeme aktualna tema istraživanja u primijenjenoj lingvistici u svijetu i u nas, poticanje na komunikaciju kao zasigurno važan, a možda i odlučujući, faktor u razrednoj komunikaciji dosada nije sustavno istraženo.
U priloženom sinopsisu doktorske disertacije kandidatkinja je vrlo detaljno i kompetentno obrazložila temu. Polazeći od činjenice da komunikacija nije samo očekivani (a često nedostignuti!) proizvod nego i sastavni dio procesa nastave stranih jezika, mr. sc. Mija Jagatić svoju pozornost želi usmjeriti na socijalnu ulogu nastavnika stranoga jezika koja se reflektira kroz poticanje učenika na komunikaciju. Kandidatkinja polazi od pretpostavke da komunikacijska jezična kompetencija nije dovoljna za formiranje komunikacijski kompetentnoga nastavnika. Teorijski je cilj njezinog istraživanja rasvijetliti pojam komunikacijske kompetencije govornika u ulozi nastavnika stranoga jezika. Primijenjeni je cilj istraživanja dvojak: sastaviti popis strategija kojima nastavnik može uspješno poticati učenike na komunikaciju i utvrditi važnost znanstveno utemeljenih spoznaja o razrednome diskursu za obrazovanje budućih nastavnika stranih jezika. Pomoću adaptiranog Sinclairovog i Coulthardova (1978) sustava za praćenje nastave, kandidatkinja će analizirati transkripte polusatnih snimaka nastave ruskoga kao stranog jezika u simuliranoj razrednoj situaciji. Pritom će promatrati odnos nastavnikovih iskaza, kvalitete učenikove povratne informacije i učenikovu spremnost da prihvati komunikaciju s nastavnikom. Transferzalnim prijepisom razgovora pokušat će uočiti put i način kojim nastavnik učenike vodi kroz razgovor te opisati nastavnikov edukacijski kod. Triangulacija podataka omogućit će se pismenom anketom o socijalnoj ulozi nastavnika za ispitanike u ulozi nastavnika, te anketom o različitim aspektima nastavnoga sata koju će popuniti neposredni promatrači nastavnoga procesa.
Iz popisa inicijalne literature o temi koju je mr. sc. Mija Jagatić priložila svome sinopsisu vidljivo je da je dobro upoznata s disciplinama u koje zadire predložena tema. Smatramo da će kandidatkinja predloženu temu obraditi kompetentno i kvalitetno.
Kako je riječ je o istraživanju koje je po svojoj prirodi interdisciplinarno jer se temelji na postavkama pragmalingvistike, etnografije komunikacije i govora te glotodidaktike, u dogovoru s kandidatkinjom stručno povjerenstvo predlaže da se dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović imenuje mentoricom, a dr. sc. Vesna Požgaj-Hadži s Filozofskoga fakulteta u Ljubljani sumentoricom.
Zaključak
Na temelju priložene dokumentacije stručno je povjerenstvo zaključilo:
- mr. sc. Mija Jagatić ispunjava uvjete čl. 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima
- predložena tema doktorske disertacije znanstveno je opravdana jer se odnosi na nedovoljno istraženo područje
- tema pripada znanstvenom polju (filologija) za koje je Fakultet ovlašten provesti postupak obrane disertacije
- predložena mentorica prof. dr. Jelena Mihaljević Djigunović i sumentorica doc.dr. Vesna Požgaj-Hadži (Filozofski fakulet u Ljubljani) znanstveno su kompetentne za područje iz kojeg se prijavljuje disertacija.
Stoga, predlažemo Fakultetskomu vijeću da mr. sc. Miji Jagatić odobri izradu doktorske disertacije pod naslovom Uloga nastavnikova govora u poticanju na komunikaciju na satu stranoga jezika uz mentorstvo prof. dr. Jelene Mihaljević Djigunović i sumentorstvo doc. dr. Vesne Požgaj-Hadži.
Zagreb, 30. kolovoza 2002.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Željka Fink Arsovski, doc. (predsjednica)
dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, izv. prof. (član)
dr. sc. Milenko Popović, red. prof. (član)
FILOZOFSKI FAKULTET
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Predmet: Izvješće o
magistarskom radu
Zvonimira
Jakobovića
Na
sjednici održanoj 18. srpnja 2002. Fakultetsko vijeće imenovalo nas je u
Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada Zvonimira Jakobovića, pod
naslovom Mjeriteljski pojmovi u najstarijim hrvatskim rječnicima, pa
Fakultetskom vijeću podnosimo slijedeće
Magistarski
rad Zvonimira Jakobovića na 88 stranica uz tekstualni dio sadrži 19 tablica, 11
slikovnih priloga, sve raspoređeno u petnaest poglavlja: Predgovor, Uvod,
Mjeriteljsko nazivlje u hrvatskome jeziku, Razvoj mjeriteljskog nazivlja,
Istraživanja prvih hrvatskih rječnika, Istraživanje Vrančićeva Rječnika,
Istraživanje Habdelićeva Rječnika, Istraživanje Belostenčeva Gazofilacija,
Raščlamba zapaženih mjeriteljskih naziva, Zastupljenost zapaženih naziva
fizikalnih veličina u današnjim temeljnim hrvatskim mjeriteljskim dokumentima,
Zastupljenost zapaženih naziva u današnjim hrvatskim rječnicima i leksikonima,
Rezultati istraživanja, Zaključak, Literatura i Dodatak.
Na
početku rada utvrđuje se kako su jasnoća i pouzdanost mjeriteljskog nazivlja
važni ne samo u strukama u kojima je mjerenje važan postupak, nego u svekolikoj
razmjeni informacija, i to osobito u vrijeme svjetskih integracija, popraćenih
prijenosima podataka između različitih jezika.
Autor
zatim kao prvi korak istraživanja nastanka i razvoja hrvatskoga mjeriteljskog
nazivlja prikazuje svoja istraživanja korijena toga nazivlja, prvenstveno
najstarijih hrvatskih rječnika. Kao predstavnike tih izvora obradio je
Vrančičev Rječnik, Habdelićev Rječnik te Belostenčev Gazofilacij.
Mjeriteljsko
je nazivlje pretraživanjem tih izvora zapaženo, izdvojeno te prikazano u
opsežnim preglednim tablicama. U Vrančićevu je Rječniku zapaženo 98, u
Habdelićevu Rječniku 121, a u Belostenčevu Gazofilaciju (drugi,
hrvatsko-latinski dio) 165 mjeriteljskih naziva. Nazivlje je uspoređeno prema izvorima,
te je ustanovljena skupina različitih naziva. Iz te se skupine 61% naziva
nalazi samo u jednom izvoru, 23,7 u dvama izvorima, a samo 15, 3% u svim trima
izvorima.
Zapaženo
je nazivlje uspoređeno i s mjeriteljskim nazivljem u današnjim Hrvatskim normama,
Zakonu o mjernim jedinicama te stručnim i općim rječnicima i
leksikonima. Ustanovljeno je da se više od 90% zapaženih naziva rabi u
današnjim hrvatskim rječnicima, a između 40% i 50% u današnjim hrvatskim
leksikonima. Obavljene su usporedbe prikazane kvalitativno te kvantitativno u
tablicama i grafikonima.
Na kraju
su prikazani važni rezultati istraživanja:
-
Najstarije hrvatsko mjeriteljsko nazivlje, zabilježeno prije tri stoljeća, u
velikoj se mjeri, ne samo korijenom nego i oblikom podudara s današnjim
pripadnim nazivima.
-
Usporedba mjeriteljskog nazivlja u trima istraženim izvorima pokazuje velik
stupanj njihove neovisnosti.
- Većina
se zapaženih naziva rabi i u današnjim rječnicima te mjeriteljskoj literaturi,
bilo sami, bilo pri tvorbi složenih mjeriteljskih naziva.
- Ukupni
rezultati obradbe potkrepljuju činjenicu koju je autor naznačio u svojim
dosadašnjim radovima s toga područja, kako su hrvatski mjeritelji razvijali i
čuvali svoje nazivlje barem u protekla tri stoljeća, unatoč jakom utjecaju
državnih, upravnih, mjeriteljskih i drugih isprava na stranim jezicima na tlu
Hrvatske.
-
Spoznaje do kojih se došlo u istraživanjima opisanim ovim radom poslužit će pri
odabiru mjeriteljskog nazivlja za pisanje, recenziranje i uređivanje hrvatskih
normi, zakonskih i podzakonskih dokumenata, zatim rječnika, leksikona i
enciklopedija te školskih i sveučilišnih udžbenika.
Stručno
povjerenstvo ocjenjuje da je magistarski rad Zvonimira Jakobovića rezultat
samostalnoga istraživanja i obrade tih rezultata. Vrijednost je ovog
istraživanja u originalnoj metodologiji istraživanja mjeriteljskog naziva, te u
provjeri teza autora empirijskim istraživanjem rječničkih baza. Ova
leksikološka istraživanja rječničkih baza podataka, također su odličan primjer kojim se pokazuje kako se
povezivanjem metoda i tehnika informacijske znanosti i leksikografije dolazi do
novih spoznaja. Samostalnost se izrade rada očituje i u činjenici da, osim
autorovih dosadašnjih radova navedenih u Literaturi ovoga magistarskog
rada, gotovo nema objavljenih rezultata sličnih istraživanja hrvatskoga
stručnoga nazivlja.
Stoga je
ovaj rad, iako se odnosi na usko područje mjeriteljstva, primjer i vrijedan
doprinos istraživanjima nastanka i razvoja hrvatskoga stručnog nazivlja,
osobito u području tehnike i prirodnih znanosti. Njegovi su rezultati oslonac
za postupke tvorbe hrvatskoga suvremenog stručnog nazivlja i prilagodbe
stranoga.
Na temelju iznešenoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Zvonimira Jakobovića, pod naslovom Mjeriteljski pojmovi u najstarijim hrvatskim rječnicima, te da ga uputi na postupak obrane.
Stručno povjerenstvo:
Prof.
dr. sc. Miroslav Tuđman, predsjednik
Prof.
dr. sc. Nenad, Prelog, član
Doc.
dr. sc. Damir Boras, član
ODSJEK ZA PSIHOLOGIJU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Predmet: Izvješće o magistarskom radu Ljiljane Muslić
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 18. srpnja 2002. godine imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Ljiljane Muslić pod naslovom Selektivno procesiranje emocionalno prijetećih sadržaja kod PTSP-a: upotreba Modificiranog Stroop testa. Stručno povjerenstvo razmotrilo je priloženu radnju, pa podnosi Vijeću sljedeće
I Z V J E Š Ć E
Magistarski rad Ljiljane Muslić ima 134 stranice teksta koji uključuje veći broj tablica, 101 referencu u popisu korištene literature, te instrumenetarij korišten u istraživanju kao prilog. Rad je podijeljen u 10 cjelina: Uvod, Cilj i problem istraživanja, Metoda, Rezultati i rasprava, Zaključak, Literatura, Dodatak I i II, Životopis i Prilozi.
U uvodnom dijelu autorica daje kratak prikaz istraživanja i nalaza na području ispitivanja kognitivnih procesa kod emocija i emocionalnih poremećaja, te prikaz primjene kognitivnog pristupa u objašnjavanju, istraživanju i procjenjivanju PTSP-a. Brojna istraživanja polučila su konzistentne rezultate na osnovu kojih se može zaključiti kako su sva emocionalna stanja, i normalna i abnormalna, povezana s različitim načinima procesiranja emocionalnih informacija. Anksioznost je povezana sa selektivnim usmjeravanjem pažnje na prijeteće podražaje, dok je kod depresije pronađena pouzdana veza sa selektivnim dosjećajenjm osobno negativnih informacija. Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) se klasificira kao vrsta anksioznog poremećaja. U kliničkoj slici PTSP-a postoje jasne kognitivne komponente (poremećaji na razini procesa usmjeravanja pažnje, percepcije i pamćenja) koje ukazuju na specifično selektivno procesiranje informacija, pri čemu pažnju privlače podražaji koji podsjećaju na proživljenu traumu i povećavaju strah od eventualnog ponovnog pojavljivanja sličnog događaja u budućnosti. Kognitivni pristup se pokazao kao dobar teorijski okvir za objašnjenje pojave i održavanja PTSP-a.
Budući da se značajan dio istraživanja u okviru kognitivnog pristupa odnosi na ispitivanje fenomena selektivnog usmjeravanja pažnje kod emocionalnih poremećaja, autorica je u drugom dijelu uvoda navela osnovne nalaze, s posebnim naglaskom na efekt selektivnog procesiranja emocionalno prijetećih sadržaja kod anksioznih poremećaja i PTSP-a.
U istraživanjima selektivnog usmjeravanja pažnje kod emocionalnih poremećaja istraživači su redovito posuđivali metode iz eksperimantalne kognitivne psihologije. Osim kratkog pregleda tih metoda u trećem dijelu uvoda autorica detaljnije opisuje Modificirani Stroop test (MST) i njegovu primjenu u objašnjavanju i istraživanju nastanka i održavanja emocionalnih poremećaja, kao i primjenu na području istraživanja PTSP-a. Test se sastoji od riječi napisanih različitim bojama i zadatak ispitanika je imenovanje boje pri čemu treba ignorirati semantičko značenje napisane riječi. Istraživanja su pokazala da, usprkos upute, riječi emocionalnog sadržaja ometaju svjesni proces koji je u tijeku (imenovanje boje). Taj efekt usporenog imenovanja boja se naziva Stroop interferencijom. Ispitivanja na žrtvama traume pokazala su obećavajuće rezultate korištenja MST, kako za bolje razumijevanje selektivnog procesiranja emocionalno prijetećih sadržaja kod oboljelih od PTSP-a, tako i za unaprijeđenje postojećeg kliničko-dijagnostičkog instrumentaraija.
Konstrukcija MST-a specifična je kako za pojedine poremećaje tako i za pojedina govorna područja i svaka nova izrada zahtijeva ponavljanje cjelokupnog postupka konstrukcije prema određenim kriterijima.
Ciljevi magistarske radnje Ljiljane Muslić bili su provjera hipoteze o selektivnom usmjeravanju pažnje na emocionalne podražaje kod veterana s PTSP-em i ispitivanje mogućnosti upotrebe Modificiranog Stroop testa u procjeni PTSP-a. Ovo istraživanje predstavlja prvu konstrukciju MST-a u Hrvatskoj.
Istraživanjem je obuhvaćeno 154 ispitanika muškog spola, veterana domovinskog rata. Svi ispitanici su imali neposredno ratno vojno borbeno isksutvo. Ispitanici su regrutirani iz aktivnog sastava HV-a, udruge veterana, pacijenata vojne ambulatne HV-a ili pacijenata Klinike za psihološku medicinu. Stupanj izloženosti pojedinim vrstama traumatskih situacija ispitana je Upitnikom stresnih i traumatskih borbenih iskustava (Bunjevac, Kuterovac-Jagodić, 1996).
U cilju ispitivanja postavljenih problema usporedbe izraženosti kognitivne interferencije i korištenja pojedinih strategija u izvođenju zadatka imenovanja boja između traumatiziranih veterana s i bez PTSP-a, iz uzorka od 154 veterana autorica je izdvojila dvije skupine: skupinu koja ima razvijenu kliničku sliku PTSP-a i druga skupina koja ne zadovoljava kriterije za PTSP. Simptomi PTSP-a ispitivani su Mississipi skalom za procjenu PTSP-a (M-PTSP; Keane i sur., 1988), Watsonovim PTSP upitnikom (Watson, 1990)Skala utjecaja proživljenog događaja (IES, Horowitz, 1980., Weiss i Marmar, 1997.).
Za ispitivanje selektivnog procesiranja emocionalno prijetećih sadražaja primjenjen je kartični oblik MST-a, kojeg je konstruirala autorica poštujući sve kriterije za konstrukciju instrumenta ovoga tipa. Odabrane su adekvatne riječi neutralnog i emocionalno prijetećeg sadržaja. Zadatak ispitanika bio je imenovati boje kojima su napisane riječi neutralnog sadržaja i riječi emocionalno prijetećeg sadržaja vezanog uz traumatska borbena iskustva. Kontrolnom karticom bez semantičkog sadržaja mjerila se osnovna brzina imenovanja boja.
Prikupljeni rezultati obrađeni su adekvatnim statističkim postupcima.
Rezultati su pokazali da je MST dovoljno osjetljiv za valjanu registraciju efekta selektivnog procesiranja emocionalno prijetećih informacija. Pristranost pažnje je utvrđena kod cjelokupnog uzorka veterana. Izraženost efekta selektivnog procesiranja emocionalno prijetećih sadržaja nije povezana s količinom proživljenih stresnih i traumatskih borbenih iskustava, ali je značajno povezana s mjerama intenziteta simptoma PTSP-a.. Suprotno postavljenoj hipotezi obje skupine veterana (s i bez PTSP-a) su statistički značajno sporije imenovale boje emocionalnih riječi. Kod obje skupine prisutan je isti obrazac selektivnog procesiranja informacija. Međutim, utvrđeni stupanj interferencije kod veterana s PTSP-em je ukazivao na snažniju interferenciju i veći varijabilitet dobivenih mjera interferencije. Ispitanici s većim intenzitetom simptoma PTSP-a su općenito sporiji u izvođenju zadatka imenovanja boja i pokazuju veći stupanj interferencije za emocionalno prijeteće riječi u odnosu na skupinu bez PTSP-a. Mjere na MST-u su značajno povezane sa svim vrstama simptoma PTSP-a, a ne samo sa stupnjem izraženosti simptoma ponovnog proživljavanja traumatskog događaja. Iz praćenja načina izvođenja zadatka imenovanja boja nisu vidljive sklonosti ka korištenju nekih specifičnih strategija.
Autorica na kraju radnje zaključuje kako je potvrđena hipoteza o selektivnom usmjeravanju pažnje na emocionalne podražaje kod veterana s PTSP-em. Konstrirani MST se pokazao dovoljno osjetljivim instrumentom za valjano utvrđivanje efekta selektivnog procesiranja emocionalno prijetećeg sadržaja. Međutim, pristranost u procesiranju emocionalno prijetećih sadržaja nije specifično obilježje samo ispitanika koji imaju PTSP, već je u blažem stupnju prisutna i kod traumatiziranih osoba koje nisu razvile PTSP. Stoga autorica zaključuje kako je za valjanu i pouzdanu upotrebu MST-a kao dijagnostičkog instrumenta u kliničkoj praksi potrebno još istraživanja o mehanizmima i okolnostima pod kojima se opisani efekt javlja.
Sveukupno ocjenjujući magistarski rad Ljiljane Muslić može se zaključiti da je autorica u izradi svoje radnje pokazala iznimno poznavanje teorija i metodoloških pristupa u proučavanju selektivne obrade informacija kod emocionalnih poremećaja, prije svega kod PTSP-a. Na strukturiran i sveobuhvatan način je prikazala osnovne postavake kognitivnog pristupa u objašnjenju emocionalnih poremećaja, pri čemu je posebnu pažnju posvetila načinima ispitivanja pristranosti pažnje. U provedbi istraživanja autorica je uložila osobit napor u konstrukciju Modificiranog Stroop testa, prvog na hrvatskom jeziku za populaciju traumatiziranih osoba, koji ima potencijal obećavajućeg kliničko-dijagnostičkog instrumenta potrebnog za pouzdanije prepoznavanje osoba sa PTSP-em. Kao poseban doprinos treba istaći i inovaciju u načinu izražavanja kvanitativne mjere selektivnog procesiranja emocionalno prijetećeg sadržaja kojeg je autorica nazvala relativni indeks interferencije (razlika vremena rada na emocionalnoj i neutralnoj kartici podijeljena s vremenom rada na neutralnoj). Ova se mjera pokazala diskriminativnijom u usporedbi sa dosadašnjim indeksima interferencije. Treba istaknuti i vrlo pažljiv odabir ispitanika za ovo istraživanje, pri čemu je vođeno računa o svim varijablama koje bi mogle utjecati na rezultate.
Autorica je dala i kritički osvrt, upućujući na metodološke poteškoće ovog tipa istraživanja, kao i ograničenja u generalizaciji dobivenih rezultata.
Iz svega navedenog proizlazi da je magistarski rad Ljiljane Muslić pod naslovom “Selektivno procesiranje emocionalno prijetećih sadržaja kod PTSP-a: upotreba Modificiranog Stroop testa” vrijedan znanstveni doprinos razumijevanju nastanka i održavanja posttraumatskog stresnog poremećaja, pri čemu treba istaknuti i praktičnu primjenu metodologije korištene u ovom istraživanju. Stoga Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati magistarski rad Ljiljane Muslić, te da joj se odobri nastavak postupka za stjecanje stupnja magistra znanosti iz područja psihologije.
U Zagrebu, 30. kolovoza 2002. Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Nataša Jokić-Begić, doc.
Dr. sc. Dean Ajdukovć, red. prof.
Dr. sc. Ljubomir Hotujac, zv.prof.
Medicinski fakultet u Zagrebu
Odsjek za psihologiju
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Zagreb, 13. kolovoza 2002.
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na sjednici od 19. ožujka 2002. godine, imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu specijalističkog rada Neli Abramić, pod naslovom "Interpersonalna orijentacija kao obilježje neurotske strukture ličnosti". Proučivši predani specijalistički rad podnosimo Vijeću sljedeće
IZVIJEŠĆE
Specijalistički rad Neli Abramić sadrži 141 stranicu teksta, a podijeljen je u osam glavnih poglavlja: Uvod, Problemi, Cilj i hipoteze, Metoda, Rezultati i rasprava, Zaključci, Opći zaključak, te Literatura sa 70 citiranih bibliografskih jedinica. Na kraju rada autorica je priložila i dva priloga: Usporedbu čestica instrumenata za mjerenje interpersonalne orijentacije (Prilog 1), te Matrice korelacija među ispitivanim varijablama za ispitivane skupine sudionika istraživanja (Prilog 2).
U Uvodu autorica se bavi izlaganjem sociopsiholoških teorija ličnosti najznačajnih predstavnika ovoga psihoanalitičkoga pravca: Alfreda Adlera, Harrya Stacka Sullivana i Ericha Froma, te posebno teorije Karen Horney, uspoređujući ih s izvornom psihoanalitičkom teorijom Sigmunda Freuda, te pojašnjava osnovne prinose ovih teorija objašnjima ličnosti – naglasak na društveno-kulturalne utjecaje u oblikovanju ličnosti - premda sve navedene teorije ostaju nesumljivo u psihoanalitičkim okvirima i predstavljaju nadopunu ili razradu Freudove teorije. To posebno vrijedi za neofreudističku teoriju Ericha Fromma i Karen Horney koji, kako autorica naglašava, nisu razvili novu teoriju ličnosti, već obnovili i razradili Freudeovu teoriju.
Rad Neli Abramić bavi se konstruktom interpersonalne orijentacije kao pokazatelja neurotskih tendencija ličnosti, konstruktom kojega je u svojoj teoriji razradila Karen Horney. Horneyeva smatra da najvažniji uzroci neurotičnog razvoja ličnosti leže u kulturalnim uvjetima i poremećajima u interpersonalnim odnosima. Njene se teorijske postavke smatraju temeljima konstruktivne teorije o neurozama. Ona razlikuje tri opće interpersonalne strategije: kretanje prema ljudima (povodljivost), kretanje od ljudi (udaljavanje) i kretanje protiv ljudi (agresivnost). Konflikte među ovim strategijama Horneyeva nazivlje osnovnim konfliktom. Pri tome je jezgra neurotičnog poremećaja djetetov neuspjeh da zadovolji svoje osnovne potrebe u odnosu s roditeljima, a naziva ju osnovnom ili bazičnom anksioznošću. Ona je uzrokovana na ovaj ili onaj način neprikladnim postupcima roditelja prema djetetu. Zbog osjećaja nesigurnosti dijete razvija kompulzivne obrambene mehanizme koji utječu na stvaranje neurotične strategije prema drugim ljudima. Obrane koje dijete razvija način su, prema teoriji, da dijete smanji anksioznost i izbjegne konfliktne situacije koje prijete psihičkom integritetu i sigurnosti, a mogu biti intrapsihičke i interpersonalne. Intrapsihički mehanizmi obrane služe kao kompenzacija za opći osjećaj neadekvatnosti pojedinca, dok se interpersonalne strategije obrane razvijaju kao osnovni stavovi prema drugim ljudima. Tako orijentacija prema drugima predstavlja tendenciju osobe da stekne sigurnost i privrženost drugih, kretanje od ljudi predstavlja tendenciju osobe da se bori protiv okoline koju doživljava neprijateljskom, a povlačenje od drugih jest osnovni stav udaljavanja i povlačenja od drugih ljudi, pri čemu pojedinac druge ne doživljava niti kao prijatelje niti kao neprijatelje. Horneyeva naglašava da je svaki od navedenih stavova prisutan i kod osoba normalnoga razvojnoga tijeka, pri čemu se oni mogu nadopunjavati i činiti usuglašenu cjelinu. Međutim, kod neurotičnog sklopa ličnosti ovi su stavovi prisilne naravi i međusobno isključivi, a neurotična ih osoba primjenjuje neadaptirano.
Novina koju Karen Horney unosi u psihoanalitička tumačenja neuroza jest stajalište da se poremećaj može proglasiti neurotičnim ukoliko ponašanje odstupa od obrasca određene kulture, a neurotična anksioznost nije instinktivna, nego razvijena kao obrana radi stjecanja sigurnosti. U tom smislu Horneyeva definira anksioznost kao psihički poremećaj izazvan strahovima, obranama protiv njih i nastojanjem da se nađu kompromisna rješenja za konfliktne tendencije.
U drugom dijelu Uvoda Neli Abramić se bavi vezom interpersonalnih odnosa i samopoimanja, pri čemu polazi od Bezinovićeve (1987) definicije samopoimanja kao integriranog sklopa stavova koje pojedinac ima o sebi. Autorica nadalje izlaže neke od teorija samopoimanja, ponajprije sociološko-antropološke i psihoanalitičke provenijencije (James, 1890; Cooley, 1964; Mead, 1974; Sullivan, 1962; Horney, 1976), sasvim skromno dotičući psihologijske teorije Erika Eriksona i Carla Rogersa, i tek usput spomenuvši kognitivnistička psihologijska tumačenja. Autorica nadalje sažimlje stajališta o samopoimanju kao interpersonalnoj tvorevini koja objašnjavaju ulogu socijalne okoline u izgradnji, održavanju i vrednovanju samopoimanja, te utjecaj interpersonalnih odnosa i njihove kvalitete na razvoj psihopatologije ličnosti. Pri tome se autorica zadržava uglavnom na stajalištima Blatta i suradnika, te njihovom tumačenju psihopatološkog razvoja ličnosti kao distorzije tzv. razvojnih linija. Valja istaći da ovi autori uglavnom tumače nastanak depresije, ali ne i neurotičnih poremećaja. Nadalje, autorica pokušava dovesti u vezu pojam interpersonalne orijentacije sa sličnim pojmovima koji se nalaze u empirijski čvršće fundiranim i potrijepljenim psihologijskim teorijama ličnosti i motivacije, poput teorije očekivanih vrijednosti, te socijalno-psihologijskim pojmovima prosocijalnog ponašanja, suradnje, natjecanja i konflikta.
Kao cilj svojega rada, Neli Abramić je postavila provjeru konstrukta interpersonalne orijentacije kao pokazatelja neurotskih tendencija, a pod vidom teorije Karen Horney. Pri tome je cilj operacionaliziran kroz tri problema: (1) ispitivanje faktorske strukture novokonstruirane Ljestvice interpersonalne orijentacije, te usporedba sadržajne sličnosti ove ljestvice s postojećim instrumentom Horney-Coolidge Type Indicator (HCTI); (2) utvrđivanje razlika u zastupljenosti pojedinih interpersonalnih orijentacija kod skupina sudionika sa i bez izraženih neutrotskih simptoma; (3) ispitivanje prediktivne valjanosti Ljestvice interpersonalne orijentacije za neke aspekte samopoimanja i ličnosti, pretežitih raspoloženja i percepcije vlastitih fizioloških reakcija kao mjere anksioznosti kod skupina sa i bez izraženih neurotskih simptoma.
U ispitivanju je sudjelovalo 124 sudionika muškoga spola u dobi od 17 do 29 godina, koji su podijeljeni u dvije skupine metodom ekvivalentnih parova: 63 ispitanika s izraženim neurotskim simptomima, te 61 ispitanik bez izraženih neurotskih simptoma (dva ispitanika su isključena iz potonje skupine zbog nevaljalih podataka). Selekcija ispitanika u skupinu s izraženim neurotskim simptomima učinjena je na temelju konsensusa rezultata psihologijskog testiranja pomoću upitnika MMPI-201, kliničkog psihologijskog intervjua i psihijatrijskog pregleda. Skupine ispitanika bile su izjednačene po spolu, dobi, obrazovnom i intelektualnom statusu.
Sudionici su ispunili sljedeće instrumente: Ljestvica interpersonalne orijentacije (Jakšić-Petković, 2002) koja se sastoji od 6 subskala: Neprijateljstvo, Ravnodušnost, Nepovjerenje, Filantropija, Osamljivanje i Uslužnost, adaptirana Rosenbergova ljestvica samopoštovanja, Ljestvica za mjerenje percepcije osobne nekompetentnosti (Bezinović, 1993), Ljestvica percepcije socijalne podrške (Bezinović, 1987), Ljestvica za mjerenje pretežitih raspoloženja (Kardum i Bezinović, 1992), te Ljestvica percepcije vlastitih fizioloških reakcija kao mjere anksioznosti (Bezinović i Kardum, 1992).
I dok su drugi primijenjeni instrumenti razmjerno često korišteni u (hrvatskim) psihologijskim istraživanjima, primijenjena Ljestvica interpersonalne orijentacije novokonstruirani je mjerni instrument, načinjen u sklopu izrade diplomskog rada (Jakšić-Petković, 2002). Ovaj instrument predstavlja pokušaj operacionalizacije konstrukta interpersonalne orijentacije Karen Horney i sastoji se od 6 podljestvica od kojih po dvije opisuju jednu od interpersonalnih orijentacija: ljestvica uslužnosti i ljestvica filantropije opisuju interpersonalnu orijentaciju za ljude, ljestvica osamljivanja i ljestvica ravnodušnosti opisuju interpersonalnu orijentaciju od ljudi, a ljestvice nepovjerenja i neprijateljstva opisuju interpersonalnu orijentaciju protiv ljudi. Koeficijenti nutarnje konzistencije dobiveni na ispitanim uzorcima sudionika sa i bez neurotskih simptoma (od 0.62-0.91), redovito su viši u skupini sudionika s izraženim neurotskim simptomima. Moguće je pretpostaviti, kako to i sama autorica navodi, da su razmjerno visoki koeficijenti pouzdanosti rezultat vrlo velike sadržajne sličnosti čestica unutar pojedinih ljestvica.
Premda se očekivala trofaktorska struktura Ljestvice interpersonalne orijentacije za, protiv i od ljudi, provedena faktorska analiza zajedničkih faktora pokazala je da je i kod skupine bez izraženih neurotskih simptoma i kod skupine s izraženim neurotskim simptomima ekstrahiran samo jedan zajednički faktor. U skupini bez izraženih neurotskih simptoma ovaj faktor objašnjava 41,07% varijance, s najvišim zasićenjima ljestvica neprijateljstva, ravnodušnosti i nepovjerenja, te najmanjom zasićenošću ljestvice uslužnosti. U skupini s izraženim neurotskim simptomima također je ekstrahiran jedan zajednički faktor koji tumači 60, 72% zajedničke varijace i s bitno višim zasićenjima pojedinih ljestvica. Autorica kritički zaljučuje da se radi o psihometrijski slabo uređenom instrumentu, pri čemu sve subskale očito imaju sličan predmet mjerenja koji ne potvrđuje model o tri različite interpersonalne orijentacije koje predviđa teorija Karen Horney.
U nastavku teksta Neli Abramić prikazuje sadržajnu usporedbu primijenjenog instrumenta i upitnika ličnosti HCTI (Coolidge, 2001) koji je izrađen pod teorijskim modelom Karen Horney. Autorica je čestice Ljestvice interpersonalne orijentacije pokušala svrstati u upitnik ličnosti HCTI i u 9 ljestvica upitnika, od kojih po tri operacionaliziraju temeljne interpersonalne orijentacije, te uspjela svrstati 28 čestica od ukupno 66, dok ih je 38 ostalo neklasificirano, bilo stoga što ih je bilo moguće svrstati u različite ljestvice HCTI, bilo stoga što ih sadržajno nije bilo moguće svrstati niti u jednu od ljestvica. Premda je riječ o sasvim subjektivnoj sadržajnoj analizi, predočeni rezultati pokazuju da se uspoređeni instrumenti sadržajno preklapaju samo djelomično, pa ostaje za pretpostaviti da ova dva instrumenta imaju različite predmeta mjerenja.
Kako bi odgovorila na drugi problem svoga istraživanja – mogućnost razlikovanja pojedinih interpersonalnih orijentacija kod skupina sudionika sa i bez izraženih neurotskih simptoma – autorica je provela testiranje značajnosti razlika u ispitivanim obilježjima između svije skupine ispitanika neparametrijskim Mann-Whitneyevim U testom. Rezultati su pokazali da sudionici s izraženim neurotskim simptomima pokazuju statistički značajno više rezultate na ljestvicama osamljivanja, ravnodušnosti, nepovjerenja i neprijateljstva, te da su manje skloni filantropiji od sudionika koji nemaju izražene neurotske simptome. Na ljestvici uslužnosti nisu pronađene statistički značajne razlike između ove dvije skupine ispitanika. Svjesna slabosti mjernog instrumenta i empirijske nepotvrđenosti kontrukata, autorica zaključuje da dobivene razlike naprosto upućuju na činjenicu da primijenjeni instrument očito mjeri neke psihopatološke fenomene prisutne u interpersonalnim odnosima, no ne na način na koji to predviđa teorija Karen Horney.
Za odgovor na treći problem – mogućnost predviđanja nekih aspekata samopoimanja i ličnosti, te pretežitih raspoloženja i tjelesnih reakcija na temelju rezultata na skalama interpersonalne orijentaciji u skupini ispitanika sa i bez izraženih neurotskih simptoma – autorica je provela niz regresijskih analiza koje su pokazale slabu mogućnost predviđanja kriterijskih rezultata na temelju rezultata skala interpersonalne orijentacije u obje skupine ispitanika. To posebno vrijedi za mogućnost predviđanja rezultata na skalama samopoštovanja i percepcije osobne nekompetentnosti u skupini ispitanika s izraženim neurotskim simptomima.
Ocjena i prijedlog
Neli Abramić se u svome specijalističkom radu poduhvatila zahtjevnog posla – dokazivanja postojanja konstrukta interpersonalne orijentacije pod vidom temeljno psihoanalitičke teorije i dovođenjem u vezu ovoga konstrukta s neurotskim tendencijama ličnosti. Da bi to učinila, upotrijebila je, međutim, instrument slabih psihometrijskih karakteristika, za kojega je zapravo nejasno što mjeri, pa slabo razlikovanje ispitanika s izraženim i s neizraženim neurotskim simptomima na temelju rezultata ljestvica interpersonalne orijentacije ne začuđuje, kao što ne začuđuje niti slaba prediktivna vrijednost ovih skala. I za utvrđene razlike između ispitanih skupina sudionika ostaje nejasno po čemu se to zapravo razlikuju i kakva je spoznajna i praktična vrijednost dobivenih rezultata. Autorica je svjesna slabosti korištenih instrumenata i njene su interpretacije rezultata oprezne, kritične i suzdržane, no to ne rješava temeljnu primjedbu: pokušaj da se jedan nejasan konstrukt dokaže instrumentom koji predstavlja njegovu nedovoljno dobru operacionalizaciju. Stoga se postavlja pitanje zbog kojih razloga autorica nije i primijenila već korišten i psihometrijski uređeniji instrument HCTI, kojega je sadržajno usporedila s upotrijebljenim instrumentom. Odgovor na to pitanje ne pruža niti autoričin vrlo kritičan osvrt na instrument Ljestvica interpersonalne orijentacije, kojemu je posvetila posljednje stranice teksta svoga rada.
Spoznajna i praktična vrijednost ovoga rada jest u tome da se (još jednom) pokazala teška dokazivost psihoanalitičkih konstrukata, koliko god njihove teorijske postavke mogu nekome zvučati privlačno, pa čak i uvjerljivo. Ako ih se pak pokušava dokazati, njihovoj operacionalizaciji treba pristupiti značajno ozbiljnije nego je to učinjeno u ovom radu. Autorica je svjesna slabosti svoga rada, te u završnom dijelu radnju predlaže kako bi se konstrukt interpersonalne orijentacije mogao upotrijebiti u kliničkoj praksi, uz dodatne empirijske provjere i temeljitiju operacionalizaciju. Ovako operacionaliziran on se ne može koristiti za razlikovanje osoba s izraženim neurotskim simptomima i bez njih, pogotovo ne za njihovu klasifikaciju i autorica to jasno naglašava.
Neli Abramić je iz podataka prikupljenih metrijski lošim instrumentom izvukla najviše što je mogla. Prikaz sociopsiholoških teorija ličnosti psihoanalitičke orijentacije napisan je u Uvodu opširno i temeljito i premda je autoričina sklonost ovim teorijskim koncepcijama jasno prepoznatljiva u nastojanjima da teorijski pojasni empirijski teško dokazive konstrukte, Neli Abramić je uspjela zadržati i primjerenu razinu kritičnosti. Također je uspješno istaknula i sintetizirala razlike klasične i neoanalitičkih teorija ličnosti.
Stoga, unatoč zaista ozbiljnim primjedbama koji se mogu uputiti ovom radu, predlažemo Vijeću Filozofskoga fakulteta da prihvati njegovu pozitivnu ocjenu i odobri Neli Abramić nastavak postupka za stjecanje naslova magistar-specijalist iz kliničke psihologije.
Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Dinka Čorkalo, docent, predsjednica
Dr. sc. Denis Bratko, docent, član
Dr. sc. Vladimir Takšić, docent (Pedagoški
fakultet u Rijeci), član
Dr. sc. Andrea Zlatar, izv. prof.
Dr. sc. Ute Karlavaris- Bremer, doc.
Dr. sc. Nadežda Čačinovič, red. prof.
Predmet: izvještaj o ispunjavanju uvjeta za stjecanje doktorata unutar doktorskog studija i odobrenje teme, te pisanje rada na njemačkom jeziku – mr. sc. Silvija Golubić
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, održanoj 17. lipnja 2002. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo koje će utvrditi je li mr. sc. Silvija Golubić ispunila sve uvjete predviđene programom jednogodišnjeg doktorskog studija književnosti, može li se odobriti tema pod naslovom "Mutterliebe – Klischee und Erfahrung" ("Majčinska ljubav – klišej i iskustvo") te pisanje rada na njemačkom jeziku. Mentorica pri izradi doktorskog rada je dr.sc. Ute Karlavaris-Bremer, docent na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Nakon uvida u dokumentaciju podnosimo sjedeći
I Z V J E Š T A J
Pristupnica Silvija Golubić rođena je 11. studenog 1973. godine u Njemačkoj, gdje je i maturirala. Akademske godine 1995/6. upisala je studij njemačkoj jezika i informatologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirala 12. srpnja 1999. obranivši diplomski rad pod naslovom "Die semantische Verbvalenz deutsch-kroatisch im Vergleich". Mentorica diplomske radnje bila je prof.dr. Zrinka Bernardi Glowacki. Poslijediplomski znanstveni studij književnosti Silvija Golubić upisala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu akademske godine 1999/2000, gdje je magistrirala 17. srpnja 2001. godine obranivši magistarski rad pod naslovom "Die literarische Gestaltung des Alten Testamentes in Werk von Joseph Roth". Mentor pri izradi magistarskog rada bio je prof. dr. Drago Horvat. Za vrijeme magistarskog studija kolegica Golubić imala je odličan prosjek ocjena i time je stekla uvjete za nastavak doktorskog studija književnosti.
Pristupnica Silvija Golubić udovoljila je svim uvjetima koji se traže za prijavu doktorskoga rada, budući je tijekom jednogodišnjeg doktorskog studija književnosti u akademskoj godini 2001/2. odslušala i položila sve programom propisane kolegije i to s visokim prosjekom ocjena (4,5).
Za temu doktorskoga rada kandidatkinja predlaže "Mutterliebe – Klischee und Erfahrung" ("Majčinska ljubav –klišej i iskustvo"). U priloženom sinopsisu kandidatkinja obrazlaže razloge za izbor teme u kontekstu suvremene njemačke i austrijske književnosti, razjašnjava metodologiju rada koja će biti u njemu primijenjena, te daje nacrt rada i kompoziciju poglavlja. Njezina doktorska radnja posvećena je pojavi ženske literature na njemačkom govornom području od sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća do danas, posebno pod aspektom teme odnosa majke i kćeri, to jest, tematskog kompleksa pod nazivom "majčinska ljubav". U svom radu doktorandica će se baviti nizom njemačkih književnica, koje su posljednjih godina bile dobitnice međunarodnih priznanja za doprinos književnosti njemačkog govornog područja i svjetskoj književnosti. To su Brigit Vanderbeke, Waltraut Anna Mitgutsch, Elfriede Jelinek, Helga Novak i Barbara Bronner.
U prvom dijelu radnje, nakon prikaza suvremenog konteksta književnosti i kratkoga predstavljanja autorica, Silvija Golubić bavit će se analizom figura majki i kćeri. Poseban naglasak bit će na uspostavljanju relacija književnosti i društvene stvarnosti, budući da se tematski interesi navedenih književnica poklapaju s nizom društvenih promjena u Europi sedamdesetih godina, od kojih su mnoge vezane i za fenomen generacije '68. Središnji interes rada vezan je uz fenomene "povijesti svakodnevice" i konstrukcije "osobnih povijesti": stoga se autorica bavi utjecajem postojećih društvenih normi na međuodnose članova najmanje društvene zajednice, obitelji. Prema postavkama kandidatkinje, "figura majke" isprepliće u sebi biološke, socijalne i ideološke odnose. Na njihovu se temelju razvija specifičan "diskurz majčinstva" koji je u visokoj mjeri socijalno kodificiran.
Korpus tekstova koje je kandidatkinja izabrala za anlizu pripada vrsti autobiografskih romana u kojima se socijalni fenomeni i teme zajedničke povijesti prikazuju iz aspekta prvoga lica, osobne povijesti i iskustvene perspektive. U metodološkom smislu, kandidatkinja koristi postupke teorije govora, analize diskursa, naratološke analize s posebnim naglaskom na specifičnosti autobiografskih naracija te psihoanalitičke kritike. Osnovno metodološko polazište je kombinacija analize diskurza i naratološke analize, gdje se promatra odnos subjekta i govora, to jest, načini oblikovanja subjekta kroz govor. Kanditatkinja ističe kako su tekstovi ženske literature autobiografskog usmjerenja pogodni za takvu vrstu analize, budući se u njima govor osobnoga subjekta ne prikriva distancom pripovjedača u trećem licu, već se kroz subjektivni govor konstruiraju likovi, figure majke i kćeri. Sa sociološke strane, u konačnici, analiza tekstova dovest će do zaključaka o dominantnim obrascima socijalnog ponašanja i prikazivanja socijalnog ponašanja figura majka i kćeri u obrađenim romanima. Izdvojeni obrasci ponašanja ukazuju da su "figure majki" u tekstovima prikazivane kao figure "apolitičnih i društveno subordiniranih subjekata", dok se kroz konstituiranje novih diskurzivnih obrazaca oblikuje figure kćerki kao "emancipiranih subjekata".
ZAKLJUČAK I PRIJEDLOG
Na temelju izloženoga Povjerenstvo zaklučuje da doktorandica mr. sc. Silvija Golubić ispunjava sve uvjete propisane programom jednogodišnjeg doktorskog studija književnosti za stjecanje doktorata znanosti. Budući da tema radnje obuhvaća dosada neistraženo područje u kojemu se književni temati prikazuju u interdisciplinarnom pristupu a na temelju argumentirane metodologije, smatramo da je tema znanstveno relevantna i predlažemo da Fakultetsko vijeće kandidatkinji odobri izradu doktorskoga rada pod navedenim naslovom "Mutterliebe – Klischee und Erfahrung". Mr. sc. Silvija Golubić priložila je i molbu za pisanje doktorskoga rada na njemačkom jeziku. U obrazloženju te molbe naglašava činjenicu da je cjeloviti korpus analiziranih tekstova na njemačkom jeziku, te da je i prethodne radove pisala na njemačkom. Smatramo da zbog specifičnosti rada i jezične analize diskurza književnih tekstova u originalu, kandidatkinji treba dozovoliti pisanje doktorskoga rada na njemačkom jeziku.
Zagreb, 26. kolovoza 2002.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Andrea Zlatar, izv. prof.
dr. sc. Ute Karlavaris-Bremer, doc.
dr. sc. Nadežda Čačinovič, red. prof.
Fakultetsko vijeće |
|
Silvija Golubić |
Filozofskog fakulteta |
|
am Wolfsberg 7 |
Sveučilišta u Zagrebu |
|
71665 Vaihingen/Enz |
Ivana Lučića 3 |
|
Deutschland |
10000 Zagreb |
|
Tel/Fax: 0049 7042 911132 |
Sinopsis doktorskog
rada
“MUTTERLIEBE – KLISCHEE UND
ERFAHRUNG”
Znanstveno područje: humanističke
znanosti
Polje: znanost
o književnosti
Doktorska radnja posvećena je pojavi ženske literature sedamdesetih godina do danas, pod aspektom majčinske ljubavi i svih posljedica koje iz toga proizlaze. Kao predstavnice toga razdoblja razmatrat će se trenutačno popularne autorice, koje su posljednjih godina bile dobitnice međunarodnih priznanja za doprinos svjetskoj književnosti. To su prije svega Brigit Vanderbeke, kao predstavnica bivše Demokratske Republike Njemačke, zatim Waltraut Anna Mitgutsch i Elfriede Jelinek kao predstavnice Austrije, te Helga Novak i Barbara Bronner kao predstavnice Savezne Republike Njemačke.
Nakon kratke biografije i predstavljanja autorica u radnji će se analizirati figura majke i odnosi između majke i kćeri. Pokazat će se da interes autorica za njihovu vlastitu prošlost i njihovu obiteljsku situaciju ne stoji izolirano, nego se poklapa s promjenama koje su nastale sedamdesetih godina 20. stoljeća, a djelomično iz njih i proizlaze. One obrađuju i teme poput “Generacija 68.”, koja je pokretač te nove reforme i novoga pokreta žena, te se vraćaju na temu nacionalsocijalizma, pokušavajući ga nanovo obraditi. Centralna značajka rada je tema koja analizira “povijest današnjih ljudi”, tj. analizira utjecaj nametnutih društvenih normi na međuodnose unutar članova najmanje društvene zajednice, obitelji.
Tema “figura majke” predstavlja, s jedne strane, staru temu konflikta među generacijama, a s druge strane dobiva novo značenje, jer se zadnjih desetljeća 20. stoljeća uloga žene u zapadnom društvu temeljito promijenila.
„Majčinstvo” i “majčinska ljubav” visoko su postavljeni društveni pojmovi. U diskurzu “Majčinstva” isprepleću se biološki, socijalni i ideološki aspekti. Tekstovi koje sam predvidjela za interpretaciju pripadaju vrsti autobiografskih romana te na temelju njih želim u svojem radu analizirati osnovu majčinskoga ponašanja, koje je u navedenim literarnim tekstovima opisano iz perspektive kćeri.
Autobiografski romani, za razliku od klasičnih autobiografija, pružaju mogućnost oslobađanja potištenih osjećaja i po tome se razlikuju od tekstova prve faze ženske literature, u kojima autorice nastoje opisati sliku svoga vlastitog života i “nepromjenjivo opisati” događaje.
Metodološki postupci u radu se temelje na promatranjim teorijskih okvira psihološko-sociološke analize majke, kao i teorije identiteta i govora.
Pomoću literarnih majčinskih oblika i odnosa majka-kći u autobiografskim romanima koje su napisale kćeri, nastojalo se analizirati i raščlaniti kompleksnost ženskog ja-razvoja. Prije analize samih tekstova, izrađeni su teoretski okviri na temu "majke", te razvijene teorije o autobiografskim pripovjedačkim tekstovima kćeri o majkama. Bavljenje izvanliterarnim diskurzom pokazat će da je pogotovo psihoanalitičkom teorijom, moguće objasniti u tekstovima uspostavljene obrasce ponašanja i međuodnosa. Ali tek na literarnim tekstovima može se napraviti raščlanjivanje, pokazati složen proces individualnoga ženskog ja-razvoja te tematizirati i oblikovati odnos subjekta i govora.
Svim petorim likovima majki zajednički je osjećaj bespomoćnosti u odnosu na vlastitu situaciju i pasivnost pri planiranju vlastitoga života. Za njihovo vlastito samorazumijevanje potrebno im je ispunjenje socijalnih normi, tj. u njihovu je životu mjerodavan sustav vrijednosti što su ga definirale druge osobe jer same nisu uspjele razviti vlastiti sustav vrijednosti.
Za razliku od “očinske” literature, u kojoj je očev politički angažman izražen izvan centralne tematike, u "majčinskoj” je literaturi na prvom mjestu uvježbavanje adekvatnog obrasca ponašanja od malih nogu unutar odnosa majka - kći i to takva koji je odlučujući za razvoj autonomne osobnosti. Uvježbani obrasci ponašanja pokazat će se kao politički relevantni. Ženski su likovi u obrađenim tekstovima “apolitični” i u tom smislu jednodimenzionalni, jer su svedeni na majke i domaćice. Tekstovi o majkama i odnosima majka-kći bit će doprinos literarnog raščlanjivanja emancipacije žena. Obradom navedenih tekstova pokušat će se pokazati spolno definirane subordinativne odnose u našem društvu te upozoriti na nove govorne obrasce, potrebne za konstataciju autonomnoga ženskog ja.
Rad započinje analizama literature i litararnih postupaka od sedamdesetih, te usporedbom načina pisanja literature kod žena i muškaraca. Opisom evolucije i razvoja pojma 'majčinska ljubav' postavio se paralelizam prihvaćanja žene u društvu s razvojem povijesti društva u kojem ona živi i djeluje. Slijede teoretska razmatranja majke kao žene sa stajališta psihoanalize, te usporedba takve analize s prikazom identiteta i načina izražavanja žena. Teoretska razmatranja se temelje na obrađenim tematikama u dijelima H.Novak, B.Bronnen, W.A.Mitgutsch, B.Vanderbeke, E.Jelinek, kao i njihovim autobiografskim romanima, a završena interpretacijama dijela 'Die Eisheiligen', 'Die Tochter', 'Die Züchtigung', 'Das Muschelessen', 'Die Klavierspielerin'.
21. svibanj 2002. godine
Potpis mentora: |
Voditelj
poslijediplomskog doktorskog studija: |
Potpis kandidata: |
Prof. dr. sc. Ute
Karlavaris – Bremer |
Prof .dr. sc.
Milivoj Solar |
Silvija Golubić |
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Ivana Lučića 3 10000 Zagreb |
Silvija
Golubić
am Wolfsberg 7 71665
Vaihingen/Enz
Deutschland |
Molim Vas da mi se odobri, a time i omogući pisanje doktorskog rada na njemačkom jeziku iz dolje navedenih razloga.
Diplomirana sam profesorica Njemačkog jezika i književnosti i Opće informatologije i magistar znanosti iz znanstvenog područja humanističke znanosti, polje znanost o književnosti.
Zbog vlastitog afiniteta prema njemačkom jeziku upisala sam školske godine 1995./96. dodiplomski studij Njemačkog jezika i književnosti. Tijekom mog studija njemački jezik je predstavljao osnovu mojih istraživanja i seminarskih radova na odsjeku Germanistike kao i na odsjeku Informatologije. Dodiplomski studij završila sam školske godine 1998./99. i diplomirala u srpnju 1999. temom “Die logisch-semantische Verbvalenz deutsch-kroatisch im Vergleich”. Zbog same specifičnosti rada i raščlambenih postupaka odobreno mi je pisanje na njemačkom jeziku.
Tijekom dodiplomskog studija otkrila sam svoju naklonost prema njemačkoj književnosti i književnosti općenito te sam zahvaljujući dobrom prosjeku nastavila školovanje na dvogodišnjem Poslijediplomskom studiju književnosti koji sam upisala akademske godine 1999./2000. Također i na poslijediplomskom studiju, kao i na dodiplomskom, temelj mojih seminarskih radova i istraživanja predstavljao je njemački jezik i književnost. Poslijediplomski studij završila sam u srpnju 2001. obranom magistarskog rada “Die literarische Gestaltung des Alten Testamentes im Werk von Joseph Roth” čije je pisanje također, iz gore navedenih razloga, bilo odobreno na njemačkom jeziku.
Nakon završetka Poslijediplomskog znanstvenog studija književnosti upisala sam Jednogodišnji doktorski studij književnosti u akademskoj godini 2001/02. Moj doktorski rad temelji se na mojim dosadašnjim istraživanjima, afinitetima i stečenim iskustvima te bih još jednom molila naslov, da mi iz navedenih razloga, a i zbog specifičnosti rada i raščlambenih postupaka, odobri pisanje na njemačkom jeziku. Napominjem da moja mentorica prof.dr.sc. Ute Karlavaris-Bremer u potpunosti podržava ovu moju zamolbu upućenu Vama.
Sa štovanjem,
Silvija Golubić
Irena Drpić
Bogišićeva 1
10 000 Zagreb
Filozofski fakultet u Zagrebu
Vijeće Poslijediplomskoga studija
lingvistike
Znanstveno područje: humanističke znanosti; polje: jezikoslovlje; grana: kroatistika
Sinopsis znanstvenoga rada iz dijalektologije
U svome ću magistarskome radu opisati nepromjenjive vrste riječi i njihovu distribuciju u rečenici unutar čakavskoga narječja. Sadržajno ću, terminološki i metodološki prikazati te vrste riječi u organskome dijalektološkom korpusu čakavskoga narječja.
Dosadašnja dijalektološka istraživanja i relevantni dijalektološki radovi, naime, iscrpno i sustavno razrađuju fonologiju, a manje morfologiju. Morfološke su dijalektološke analize organskih idioma zapostavljene. Kako u čakavskome narječju nema sustavnoga prikaza nepromjenjivih vrsta riječi, pokazuje se potreba da se i taj dio dijalektološke građe razradi.
U sklopu suvremenih gramatičkih opisa u hrvatskome standardnom jeziku te se vrste riječi određuju morfološki, semantički i sintaktički. Proučit ću definicije, klasifikacijske odrednice i kriterije o nepromjenjivim vrstama riječi u dijelu suvremene općelingvističke literature, one koja se odnosi na standardološku i na dijalektološku tematiku, zatim u djelima koja se odnose na normirani hrvatski jezični standard (u suvremenim gramatikama, priručnicima, rječnicima i teorijskim člancima) te u radovima koji se odnose na organske hrvatske čakavske idiome, u dijalektološkim raspravama (npr. 19. stoljeća: I. Milčetića, R. Strohala, M. Kušara; 20. st: A. Belića, J. Hamma - M. Hraste - P. Guberine, M. Moguša, B. Finke, H. P. Houtzagersa, J. Kaalsbek, P. Šimunovića) i u rječnicima (M. Hraste - P. Šimunovića, M. Moguša, H. P. Houtzagersa, J. Kaalsbek).
Na temelju postojećih modela tj. definicija, klasifikacija i kriterija u određivanju nepromjenjivih vrsta riječi u normiranome jeziku i u dijalektološkoj literaturi odlučit ću o pristupu radu te izraditi terminološke i sadržajne odrednice za opis i distribuciju nepromjenjivih vrsta riječi u čakavskome narječju. Te ću odrednice primijeniti u prikazu nepromjenjivih vrsta riječi u organskim govorima sinkronijskoga korpusa tekstova prikupljenih u 20. stoljeću, onih koje su akcentuirali stručnjaci ili su stručnjaci provjerili akcente. Zatim ću na temelju dijalektoloških kriterija izdvajanja jezičnih činjenica unutar ranga narječja, i u sklopu dijalektološke teorije razlikovnosti, pokazati kako se općejezična pravila i pristupi primjenjuju na dijalektološkoj građi.
Cilj je rada primjenom metodologije određene sinkronijskim pristupom dijalektološkom korpusu sustavno morfološki, sintaktički i semantički opisati nepromjenjive vrste riječi u čakavskome narječju kako bi se pokazala primjenjivost općelingvističkih spoznaja (definicije pojma riječi, nepromjenjivosti, klasifikacijskoga modela i kriterija) na konkretnome dijalektološkome materijalu i kako bi se dobio sustavni morfološki opis nove dijalektološke građe. U analizu ću uključiti i dijatopiju nepromjenjivih vrsta riječi; njihovu ću raspodjelu izraditi i razvrstati ih izdvajajući najprije one nepromjenjive vrste riječi koje su zajedničke cijelome čakavskome narječju, svim njegovim dijalektima, zatim poddijalektima, skupinama govora i na kraju ću prikazati one nepromjenjive vrste riječi zastupljene samo u pojedinim mjesnim govorima.
Zagreb, 18. srpnja 2002.
dr. sc. Iva Lukežić, red. prof. dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski Irena Drpić
dr. sc. Silvana
Vranić, doc.
Fakultetsko
vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu Ivana
Lučića 3 10000
Zagreb |
Ivana
Brković Grahorova
15 10000
Zagreb |
Sinopsis magistarskoga rada
SEMANTIKA
PROSTORA U PSEUDOPOVIJESNIM DRAMAMA JUNIJA PALMOTIĆA
Znanstveno
područje: humanističke znanosti
Polje:
znanost o književnosti
Grana:
kroatistika
Predmet
magistarskog rada bit će semantika prostora u pseudopovijesnim dramama Junija
Palmotića. S tim u vezi bit će i istraživanje ideja i ideologema koje nosi
određeni prostor u kontekstu političkog i ideološkog života
sedamnaestostoljetnog Dubrovnika. Poticaj takvom istraživanju leži u interesu
za stariju hrvatsku književnost te za dramski tekst.
Dramski opus Junija Palmotića, u književnoj povijesti
konsenzualno prihvaćen kao najznačajniji dramski opus sedamnaestostoljetne
književnosti, razmjerno je često, uz samorazumljivo uklapanje u sintetske
književnopovijesne prikaze (M.Kombol, F. Švelec, Z. Kravar, S.P. Novak), bio
predmetom monografskih studija (A.Pavić, W. Potthof, F. Ferluga- Petronio), te
napose problemski fokusiranih rasprava (N. Batušić, P. Pavličić, R. Bogišić, D.
Mrdeža Antonina, M. Muhoberac i dr.). Ta duga i bogata tradicija proučavanja
dramskih tekstova pruža solidan temelj svakom novom istraživanju, pa tako i
ovdje predloženoj analizi semantike prostora njegovih pseudopovijesnih drama (Pavlimir,
Danica, Captislava, Bisernica).
U nabrojenim Palmotićevim djelima konkretni se prostori upisuju
u sve segmente njihova tematskog svijeta: od lika do dramskog sukoba/zapleta.
Taj uvid ne umanjuje ni činjenica da su sve Palmotićeve drame utemeljene na
tekstovnim predlošcima (talijanskoj epici, antičkoj mitološkoj literaturi,
domaćoj srednjovjekovnoj povijesnoj prozi) jer se upravo na kategoriji prostora
gradi Palmotićeva interpretacija, odnosno otklon od tematske građe. Analiza
semantike prostora Palmotićevih pseudopovijesnih drama vodi u samo
idejno/ideološko središte njegova opusa.
Iz te je analize moguće krenuti i u propitivanje Palmotićeva
udjela u književnom posredovanju katoličke obnove i oblikovanju intelektualnog
života u onodobnom Dubrovniku.
Analitičko čitanje Palmotićevih drama temeljit će se na
relevantnoj literaturi o teoriji i povijesti drame (M. Pfister, A. Ubersfeld,
N. Batušić i dr.). Rezultati te analize konstektualizirat će se u cjelinu
Palmotićeva opusa, te u dubrovačku i talijansku melodramsku produkciju do sredine
17. stoljeća. Naposljetku, zaključni uvidi o semantici prostora u analiziranim
Palmotićevim dramama stavit će se u kontekst dosadašnjih proučavanja političkog
i ideološkog života sedamnaestostoljetnog Dubrovnika (Z. Zlatar, V. Foretić, M.
Foretić, B. Stulli, I. Banac, V. Miović-Perić i dr.).
Uz mogućnost stanovitih izmjena tijekom izrade magistarskog
rada, predviđam da bi on trebao imati sljedeća četiri osnovna dijela: 1.
problemski prikaz dosadašnje literature o Palmotiću, napose o njegovim
melodramama; 2. analiza semantike prostora u Palmotićevim pseudopovijesnim
dramama; 3. rezultati analize u kontekstu Palmotićeva cjelovitog opusa,
dubrovačke i talijanske melodrame do sredine 17. stoljeća; 4. rezultati analize
u kontekstu historiografskih spoznaja o politici i ideologijama
sedamnaestostoljetnog Dubrovnika.
Datum:
18. srpnja 2002.
Mentor: dr. Davor Dukić |
Voditelj studija: dr. Josip Silić |
Kandidat: Ivana Brković |
Fakultetsko vijeće
Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu Kristina Silaj
Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb Lastovska 10, Zagreb
HRVATSKI DJEČJI ČASOPIS DRUGE POLOVICE 20.
ST.
Usporedba hrvatskih dječjih časopisa s dječjim časopisima engleskoga
govornog područja
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: znanost o književnosti
Budući da se čini kako književnost gubi bitku sa suvremenim medijima, odlučila sam proučiti odnose suvremenih medija prema dječjoj književnosti.
Prikazala bih tko u svijetu i kako promovira književnost. Načinila bih analize određenih medijskih programa ( dječji časopisi, TV, radio, kompjuter) i pokušala ustanoviti kako se mediji odnose prema kulturi čitanja kod djece tj. mogu li dječju maštu usmjeriti prema knjizi. Težište bih postavila na dječji časopis kao medij u službi književnosti.
Nakon što sam diplomirala 1997. godine, radila sam u izdavaštvu surađujući u dječjim časopisima. U praksi sam uvidjela nedostatke hrvatskih dječjih časopisa pa bih željela istražiti problematiku dječjih časopisa. Uvodno bih provela anketu da ustanovim što djeca vole u literaturi koja se pojavljuje u časopisima kako bih dobila globalnu predodžbu o literarnim interesima suvremenog djeteta.
Naime, dječji časopisi do sada su rijetko bili predmet interesa u hrvatskoj znanosti o književnosti, odnosno u znanosti o dječjoj književnosti. Smatram da suvremeni hrvatski dječji časopis zbog svoje književne dimenzije, svoje uloge u afirmiranju novih pisaca, uloge u književnom obrazovanju mladih i utjecaju na populariziranje određenih književnih žanrova nesumnjivo zaslužuje da bude obrađen na znanstveno relevantan način.
Drugi dio moga rada predstavljao bi pregled suvremenih teorija i poetika dječje književnosti i mjesto dječjih časopisa u dječjoj književnosti. Istraživanja o dječjim književnim časopisima na engleskom govornom području osobito su bogata i plodna, a rezultati tih istraživanja u hrvatskoj znanosti o književnosti nisu poznati. Stoga bih u drugom dijelu rada odredila postojeće stanje u istraživanju dječjih časopisa u svjetskoj književnosti i u hrvatskoj književnosti. Na žalost osim proučavanja hrvatskih dječjih časopisa koji su izlazili u 19. st i početkom 20. st koja je objavio Milan Crnković (M. Crnković Hrvatska dječja književnost do kraja 19. St, Školska knjiga, Zagreb, 1978) drugih ozbiljnijih istraživanja o dječjim časopisima u Hrvatskoj nije bilo.
U trećem dijelu rada napravila bih analizu hrvatskih dječjih časopisa druge polovice 20. st postavivši težište na časopise koji su najduže izlazili (Radost, Maslačak, Galeb, Smib, Zvrk). Provela bih kvantitativnu i kvalitativnu analizu književnih priloga u časopisima. Analiza bi obuhvatila pregled književnih vrsta koje se pojavljuju u časopisu, odnos domaće i prevedene ili prerađene strane literature, pisce koje je pojedini časopis afirmirao, teme koje prevladavaju u pojedinim književnim vrstama te valorizaciju književnih priloga u časopisu. Pokušala bih uspostaviti paralelu s dječjim književnim časopisima engleskog govornog područja s obzirom na njihove književne osobine, ali i na suvremene trendove u razvoju tog medija.
Analizirala bih engleske dječje časopise koji mi budu dostupni od navedenih.: Sports illustrated for kids, Nickelodeon, Ranger Rick, Your big backyard, Prrescool playroom, Young rider, National geographic world, Nick jr., Thomas the tank enging and friends, Teaching pre K-8, Wild animal baby i Disney magazine. Također bih analizirala američke dječje časopise koji mi budu dostupni od navedenih: Storyworks (scholastic), Literary cavalcade (scholastic), Babybug, Barney, Boy’s life, Child life, Children’s digest, Children’s playmate, Cigada, Click, Humpty Dumpty, Jack and Jill, Muse, National geographic world i Odyssey .
Spoznaje do kojih ću doći u ovom radu mogle bi biti dragocjene za praktičnu primjenu u poboljšanju postojećih časopisa ili stvaranju novog suvremenog časopisa za djecu u Hrvatskoj koji će svojom kvalitetom moći stati uz bok najuspjelijih svjetskih dječjih časopisa. Cilj ovog istraživanja jest pronalaženje strategija kojima bi se podigla kultura čitanja suvremenog djeteta tj. kako bismo djecu vratili pisanoj riječi usprkos svoj etabliranosti modernih medija.
Zagreb, 24. lipnja 2002.
Mentor: Voditelj studija: Student:
Dr. sc. Dubravka Težak dr. sc. Cvjetko Milanja Kristina Silaj
Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine
Sarajevo, Zmaja od Bosne 3
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Fakultetsko vijeće
Naslov rada: Žena u
književnom djelu Alije Nametka
Prilog antropologiji
žene Bosne i Hercegovine
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: etnologija
Značajno
mjesto u književnosti Bosne i Hercegovine XX.
stoljeća zauzima književno djelo Alije Nametka. Djelo ovog književnika uvršteno
je u ediciju «Pet stoljeća hrvatske književnosti», tako da se taj opus može
promatrati i u okviru hrvatske književnosti. Ovaj književnik se podjednako
uspješno ogledao kako u književnosti tako i u znanstveno istraživačkom radu,
posebno na polju folkloristike; među ostalim bio je redoviti suradnik tadašnjeg
Instituta za narodnu umjetnost (sada Institut za etnologiju i folkloristiku) u
Zagrebu.
Cilj
je ovoga magistarskog rada istražiti, te s gledišta etnološke znanosti
analizirati i interpretirati odnos prema ženi i njezinu ulogu u obitelji i društvu kako se predstavlja u jednom
književnom djelu. Riječ je o multikulturnom kontekstu u kojem se različiti i
često divergentni društveni, politički i kulturni fenomeni tijekom vremena
stalno prepliću. Ti su fenomeni ponajprije označeni orijentalno – islamskim i
zapadnoeuropskim kulturnim i socijalnim miljeom. Alija Nametak u svojim
pripovijetkama govori o bitnim promjenama u cjelokupnom bosanskohercegovačkom
društvu i u pojedinim njegovim segmentima, pa tako i u odnosu prema ženi.
U ovom radu
pokušat će se analizirati žena: njezina uloga,
položaj ali i predodžbe o toj ulozi i položaju i to kroz promjene društvenih
sistema i na razmeđu kultura. Predpostavlja se da će takvo čitanje književnih djela omogućiti potpuniji
uvid u stanje bosanskohercegovačkog društva.
U radu će biti primijenjen multidisciplinarni pristup. Ponajprije će povijesni uvid omogućiti
uvid u društveni i kulturni kontekst Bosne i Hercegovine u periodu od polovine
XIX. do polovine XX.
stoljeća. Etnološka i etnoantropološka znanja i odgovarajuće teorije omogućit
će uvid u tu sredinu u kojoj se patrijarhalni mentalitet i društvena
suvremenost novog doba dodiruju, sudaraju i spliću u egzistencijalna čvorišta.
Kako bi se postigao cilj istraživanja koncepcija mu je slijedeća:
Voditelj, Mentor, Kandidatkinja:
dr. sc. Vitomir Belaj dr. sc. Dunja Rihtman Auguštin Lebiba Nametak Džeko
Fakultetsko vijeće Dubravka Čokrlić
Filozofskoga fakulteta Domobranska 28
Sveučilišta u Zagrebu 34000 Požega
Sinopsis stručnoga rada iz glotodidaktike
OBRAZOVNI POTENCIJAL INTERNETA
U POUČAVANJU ENGLESKOGA KAO STRANOGA JEZIKA
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: jezikoslovlje
Grana: anglistika
Utjecaj informacijske i komunikacijske tehnologije na obrazovanje i druge vidove suvremenoga života neosporan je. NUA procjenjuje kako se danas oko 544 milijuna ljudi širom svijeta svakodnevno koristi Internetom. Zemlje Europske zajednice planiraju do 2003. godine sve škole priključiti na globalnu mrežu. U obrazovnom smislu nametnule su se dvije potrebe: potreba proširivanja i revitaliziranja istraživanja učinkovitog korištenja Interneta u nastavi, te potreba razvijanja visokokvalitetnog obrazovnog sadržaja na Webu.
Teorijski dio rada sadržavat će pregled spoznaja o obrazovnom potencijalu Interneta do kojih se došlo u svjetskim istraživačkim centrima i sveučilištima poput Irvina u Kaliforniji, o relevantnim rezultatima istraživanja eminentnih istraživača i praktičara (Dudeney, Sperling, Teeler, Windeatt, Warshauer), koji se bave upotrebom Interneta u poučavanju engleskoga kao nematerinskoga jezika, kao i spoznajama psihologa i stručnjaka u primjenjenoj lingvistici (npr. Gardnera, Lamberta, Dörnyeia, McDonougha, Cohena, Mihaljević Djigunović), u području istraživanja stavova, motivacije i strategija učenja i poučavanja.
Navedeni će se pregled komentirati i u svjetlu osobnih iskustava stečenih posljednjih pet godina u međunarodnim on-line projektima “This is our Time” i “myEurope”, osobnom on-line projektu “Nobel Prize Laureates”, on-line seminarima u organizaciji američkog USIS-a i seminarima Vijeća Europe posvećenima upotrebi Interneta u nastavi engleskoga jezika.
U drugom dijelu rada opisat će se istraživanje čiji su ciljevi sljedeći:
a) utvrditi prednosti i nedostatke poučavanja engleskoga kao stranoga jezika s upotrebom Interneta i bez upotrebe Interneta
b) ispitati odnos on-line i off-line aktivnosti i motivacije za učenje
c) ispitati odnos on-line i off-line aktivnosti i uspjeha u učenju engleskoga jezika
Istraživanje će obuhvatiti uzorak od 120 informatički pismenih gimnazijalaca koji uče engleski kao prvi strani jezik u redovnoj nastavi, a bit će provedeno tijekom rada na nekoliko nastavnih jedinica. Odgovarajućim upitnicima i testovima znanja izmjerit će se opća motivacija za učenje engleskoga jezika, uspjeh u učenju, zanimanje za odabranu nastavnu temu, motivacija za pojedinu nastavnu aktivnost i uspjeh u toj aktivnosti.
Rezultati statističke obrade podataka bit će kritički analizirani, a u završnom dijelu rada naglasit će se sve ključne spoznaje koje mogu pomoći nastavnicima koji tek počinju koristiti Internet u poučavanju engleskoga kao stranoga jezika.
Zagreb, 21. srpnja 2002.
Mentorica: Voditeljica studija: Kandidatkinja:
prof. dr. Jelena Mihaljević Djigunović prof.dr. Yvonne Vrhovac Dubravka Čokrlić
Goran Zlodi
P. Katančića 2
Samobor
Znanstveno područje: Društvene znanosti
Sinopsis magistarskog rada iz polja informacijskih znanosti, grana muzeologija.
MUZEJSKA VIZUALNA DOKUMENTACIJA U DIGITALNOM OBLIKU
Uvod
Ovaj rad potaknut je sve većom uporabom vizualne građe u digitalnom obliku u suvremenoj muzejskoj praksi. Ta se uporaba proteže kroz gotovo sve segmente muzejskog rada, od ključne uloge unutar muzejske dokumentacije do novih oblika komuniciranja pomoću multimedijskih sadržaja na Internetu i CD-ROM izdanjima. S razvojem informacijske tehnologije rastu i mogućnosti distribucije vizualnih izvora prema široj zajednici. Posebice je važna mogućnost takve distribucije prema akademskoj zajednici te integriranje muzejskih sadržaja u nastavu i znanstveno-istraživački rad. Uz discipline koje su tradicionalno okrenute vizualnim izvorima (povijest umjetnosti i arhitektura), sve više disciplina (povijest, sociologija, etnologija...) prepoznaje vizualne zbirke kao izvore čitavog niza informacija i značenja, koji mogu poduprijeti njihova istraživanja i edukaciju. U lancu distribucije vizualne građe, upravo su muzeji najznačajniji izvor i pružatelj tog sadržaja.
Teorijska podloga i aktualne
relevantne spoznaje
U radu će biti
izloženi specifični problemi vezani uz vizualnu građu u digitalnom obliku,
njenu obradu u sklopu muzejske dokumentacije i kasniju višestruku uporabu
(engl. reuse of digital contents) te pristup i diseminaciju putem različitih medija, a posebice putem
Interneta. Teoretsku osnovu stoga čine radovi ključnih autora iz danog područja
(J. Aitchison, D. Bearman, H. Besser, A. E. Cawkel, M. Ester, T. Koch,
I.Maroević, E. Orna, H. E. Roberts, E. Svenonius, J. Trant).
Iskustva ovog istraživanja, nastala kritičkim sagledavanjem relevantnih projekata u svijetu te teorijskim promišljanjem o danom području, mogla bi se primijeniti u hrvatskoj muzejskoj i akademskoj zajednici u budućim projektima digitalizacije i stvaranja zbirki vizualnih izvora. Ovaj će rad obuhvatiti iskustva i rezultate stečene na pilot-projektu digitalizacije i dokumentacije vizualne građe u sklopu znanstveno-istraživačkog projekta "Zaštita i komuniciranje kulturne baštine u Hrvatskoj" na Katedri za muzeologiju Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakultetu u Zagrebu. Pilot-projektom bilo je obuhvaćeno oblikovanje podatkovnog modela, izrada baze podataka, digitaliziranje i obrada više od 1500 dijapozitiva, što pruža dovoljnu osnovu za vrednovanje i sažimanje iskustava.
Uže područja rada ograničit će se na probleme vezane uz vizualnu dokumentaciju u muzejima i mogućnosti njenog distribuiranja prema akademskoj zajednici. Također će se istražiti mogućnosti integracije tako distribuirane građe u nastavu i znanstveno-istraživački rad, te perspektive stvaranja i održavanja vlastitih vizualnih zbirki u akademskom okruženju. Tako će se promišljanja i primjeri u užem području rada, odnositi prvenstveno na građu vezanu uz znanstvena polja i grane poput muzeologije i zaštite kulturne baštine te povijesti umjetnosti i arhitekture.
Cilj ovog rada je sustavno prikazati probleme te ponuditi moguća rješenja dobivena kritičkim sagledavanjem postojećih projekata te stručnih i teoretskih radova. U skladu s analizom različitih profila zbirki vizualne građe (primjeri za muzeologiju, povijest umjetnosti, arhitekturu), utvrdit će se njihove zajedničke i specifične osobine, što će omogućiti razvitak generičkog modela podataka te implementiranje lokalnih različitosti bez narušavanja interoperabilnosti između zbirki. Analizom i usporedbom relevantnih normi i smjernica te sagledavanjem njihova razvoja, ukazat će se na promjenu osobina i uloge muzejske vizualne dokumentacije. Ovaj će rad ukazati i na neke specifične probleme koji zahtijevaju daljnja multidisciplinarna istraživanja (korisnička istraživanja, autorska prava, razvoj pravnih okvira za mrežnu distribuciju slika, primjena umjetne inteligencije pri automatskom indeksiranju slika i sl.).
Pomoću deskriptivne i komparativne metode prikazat će se i usporediti relevantni razvojni projekti te aktualne norme i smjernice za opis vizualne građe. Kao metodološki zasebna cjelina, prikazat će se razvoj pilot-projekta (anketiranje, projektiranje, modeliranje, programiranje, testiranje).
U uvodnom će se dijelu rada ukazati na aktualnost i važnost područja istraživanja te će se izložiti smjernice istraživanja. U prvom poglavlju će se razmotriti temeljne osobine i postupci vezani uz vizualni sadržaj u digitalnom obliku. U drugom će poglavlju biti obrađeni ključni pojmovi i problemi vezani uz vizualnu dokumentaciju u muzejima te će se ukazati na promjene njenih osobina i uloge uzrokovane novim oblicima obrade, pohrane i diseminacije, posebice primjenom integriranih muzejskih informacijskih sustava te utjecajem Interneta kao dominantnog modela diseminacije digitalnog sadržaja. U trećem poglavlju obrazložit će se posebnosti vizualne građe i njene obrade u muzejima, dok će u sljedećem poglavlju biti prikazani i kritički razmotreni standardi i smjernice ključni za vizualnu građu u digitalnom obliku te njenu obradu. U petom poglavlju će se prikazati i usporediti ključni razvojni projekti relevantni za područje istraživanja, a u sljedećem razvoj pilot-projekta na Katedri za muzeologiju. U sedmom poglavlju naznačit će se perspektive u razvoju i uporabi informacijskih sustava za upravljanje i distribuciju vizualne građe, a u zaključnim će se razmatranjima sažeti iskustva istraživanja. Rad će biti popraćen slikovnim materijalom, bilješkama, kazalom i cjelovitim popisom ilustracija i literature.
Zagreb, 5. rujna 2002.
Potpis mentora |
Potpis voditelja studija |
Potpis kandidata |
Prof. dr. Ivo Maroević |
Prof. dr. Slavko Tkalac |
Goran Zlodi |
Društvene i humanističke znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Ivana Lučića
br. 3, kojeg zastupa dekan prof.
dr. sc.
Neven Budak (u daljnjem tekstu: Fakultet) i Specijalna bolnica
za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice, Krapinske Toplice, koju zastupa ravnatelj prim. dr. Marcel Majsec (u daljnjem tekstu: Bolnica) zaključuju
SPORAZUM O SURADNJI
U IZVOĐENJU SPECIJALISTIČKE PRAKSE
Članak 1.
Ovim Sporazumom regulira se
suradnja u izvođenju specijalističke prakse na Poslijediplomskom stručnom
studiju kliničke psihologije Poslijediplomskih studija psihologije Odsjeka za
psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu u Specijalnoj bolnici za medicinsku
rehabilitaciju Krapinske Toplice.
Članak 2.
Fakultet se obvezuje na
prijedlog Vijeća Poslijediplomskog studija psihologije imenovati Bolnicu svojom
poslijediplomskom nastavnom bazom.
Članak 3.
Fakultet se obvezuje uključiti
mentora specijalističke prakse iz Bolnice u izradu programa specijalističke
prakse, čime će se omogućiti da specijalizant pridonese ostvarenju radnih
zadataka mentora.
Članak 4.
Bolnica se obvezuje omogućiti
svome djelatniku, mr. spec. Dubravku Tršinskom, prof. psih., kojeg Vijeće
Poslijediplomskih studija psihologije imenuje mentorom specijalističke prakse,
da u sklopu svojih redovnih radnih obaveza organizira i izvodi specijalističku
praksu za potrebe Poslijediplomskog stručnog studija iz kliničke psihologije.
Članak 5.
Bolnica se obvezuje omogućiti
organiziranje i izvođenje specijalističke prakse iz psihologije u svojim
prostorijama i korištenje materijala potrebnih za obavljanje redovnih radnih
zadataka u okviru programa prakse.
Članak 6.
Financijske obveze Fakulteta
prema mentoru specijalističke prakse regulirat će se pojediničnim ugovorima
između Fakulteta i mentora.
Članak 7.
Ovaj sporazum ostaje na snazi
dok ga jedna od strana ne raskine.
Članak 8.
Sporazum je sačinjen u 6 istovjetnih
primjeraka, od kojih svaka strana zadržava po tri primjerka.
U Zagrebu, 15. srpnja 2002.
Filozofski fakultet Specijalna bolnica za medicinsku
Dekan rehabilitaciju
Krapinske Toplice
Ravnatelj
Prof. dr. sc. Neven
Budak Prim. dr. Marcel Majsec
Zagreb, 9. rujna 2002.
Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Karle Golje stečene na sveučilištu Ca’ Foscara u Veneciji
FAKULTETSKOMU VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA
Karla Golja, hrvatska državljanka, rođena je 1978. godine u Puli. Osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje završila je u Labinu. 1996. godine upisala je četverogodišnji studij stranih jezika i književnosti (engleskog jezika i književnosti i njemačkog jezika i književnosti, lingvističko-glotodidaktički smjer) na sveučilištu Ca’ Foscara u Veneciji. Diplomirala je u ožujku 2002. godine. Moliteljica traži priznavanje potpune istovrijednosti stečene strane diplome s diplomom profesora engleskog jezika i književnosti i njemačkog jezika i književnosti.
Uvidom u ovjerene prijevode fakultetske diplome, transkripta položenih ispita, usporedbom nastavnoga plana i programa te uzevši u obzir i ostale uvjete propisane Člankom 8. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, utvrdili smo da studij koji je moliteljica završila nije potpuno usporediv sa studijem engleskog jezika i književnosti i njemačkog jezika i književnosti nastavnoga smjera na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Povjerenstvo smatra da se moliteljici može priznati potpuna istovrijednost stečene diplome s diplomom profesora engleskog jezika i književnosti i njemačkog jezika i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod uvjetom da položi sljedeće ispite:
Uvod i lingvistički studij engleskog jezika
Semantika engleskog jezika
Uvod u studij njemačkog jezika
Gramatika suvremenog njemačkog jezika - sintaksa
Psihologija odgoja i obrazovanja
Metodika nastave engleskog jezika.
Metodika nastave njemačkog jezika
Doc. dr. Višnja Josipović Smojver
Prof. dr. Jelena Mihaljević Djigunović
Prof. dr. Dragutin Horvat
Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva
za nostrifikaciju fakultetske
diplome Franje LUČIĆA
VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Izabrani u stručno povjerenstvo za nostrifikaciju fakultetske diplome Franje LUČIĆA stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Ludwig Maximilian u Münchenu, podnosimo sljedeći
Temeljem uvida u molbu i priloženu joj dokumentaciju utvrdili smo da je Franjo LUČIĆ, rođen 22. travnja 1965. u Zlavasti / Bugojno, Bosna i Hercegovina, hrvatski državljanin, 21. veljače 1994. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Ludwig Maximilian u Münchenu, diplomirao studij njemačkog jezika kao stranog jezika kao glavnog, te slavenske filologije i psihologije kao sporednih studijskih usmjerenja i time stekao naziv magister artium.
Provjerom položenih ispita zaključili smo da rečeni studij Njemački kao strani jezik (Deutsch als Fremdsprache), dopunjen sadržajima iz dvaju dodatnih studijskih usmjerenja, svojim opsegom i sadržajem odgovara studiju germanistike (nastavničkog smjera) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, pa smo mišljenja da se moliteljevu zahtjevu za priznavanjem istovrijednosti diplome s onom stečenom na zagrebačkom Filozofskom fakultetu može udovoljiti i dodijeliti mu zvanje profesora njemačkog jezika i književnosti.
Zagreb, 4. 9. 2002.
dr. sc. Dragutin Horvat, izv. prof.
dr. sc. Marijan Bobinac, izv. prof
dr. sc.
Mirko Gojmerac, izv. prof.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOGA FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Predmet: Izvještaj
stručnoga povjerenstva za priznavanje istovrijednosti strane diplome radi
nastavka naobrazbe u Republici Hrvatskoj
Sandra Bojčev, državljanka Republike Makedonije, završila je četverogodišnji studij na Filološkom fakultetu 'Blaže Koneski' u Skoplju, grupu Istočnoslavenskih i zapadnoslavenskih jezika i književnosti, te stekla stručno zvanje diplomiranog filologa ruskog jezika i književnosti s engleskim jezikom i književnosti – prevoditeljski smjer.
Uvidom u ovjerene prijevode Uvjerenja o završenom studiju, Nastavnog plana i programa za Ruski jezik i književnost (prvi glavni predmet) – prevoditeljski smjer, u kojem se navodi detaljan opis kolegija, te usporedbom s nastavnim planom i programom studija Ruskog jezika i književnosti (nenastavničko usmjerenje) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, stručno povjerenstvo smatra da se moliteljici može priznati istovrijednost strane diplome radi nastavka naobrazbe u RH pod uvjetom da položi dva razlikovna ispita:
Osnove staroslavenskog za rusiste i
Stilistiku ruskoga jezika.
Doc. dr. sc. Željka Fink-Arsovski
Doc. dr. sc. Natalija Vidmarović
Uvidom u Uvjerenje o završenom studiju - grupa Istočnoslavenskih i zapadnoslavenskih jezika i književnosti i stečenom stručnom nazivu Diplomirani filolog ruskog jezika i književnosti sa engleskim jezikom i književnosti – prevoditeljski smjer na Filološkom fakultetu u Skopju, utvrdili smo da je Sandra Bojčev završila četverogodišnji studij tj. stekla visoku stručnu spremu. S obzirom da se moliteljica želi upisati na Poslijediplomski znanstveni studij lingvistike mišljenja smo da se moliteljici može priznati istovrijednost diplome radi upisa na poslijediplomski studij iz ruske lingvistike na našem fakultetu uz uvjet polaganja razlikovnih ispita koji se odnose na ruski jezik.
Prof.dr.sc. Jelena Mihaljević Djigunović
Zagreb, 27. 8. 2002.
Berislavićeva 12
10000 Zagreb
PRIJEDLOG
PROGRAMA
ODSJEKA
ZA ŽENSKE STUDIJE
Vijeću
Filozofskog fakulteta
Sveučilišta
u Zagrebu
U Zagrebu 2. rujna 2002.
godine
1.0. .. UVOD
Obrazloženje ...... 2
Ciljevi studija . 2
Načela studija . 3
Odsjek za ženske studije . 3
Izvoditeljice programa 4
1.1. PRIJEDLOG REDA
PREDAVANJA .............. 5
1.2. OPIS OBVEZATNIH KOLEGIJA TE IZBORNIH KOLEGIJA ZA PRVU I DRUGU GODINU ........... 8
1.0.
UVOD
Ideja Odsjeka za
ženske studije, iako nova za akademsku zbilju u nas, već dulje vrijeme
egzistira unutar akademske zajednice u svijetu kao sadržajno koherentan model
suvremenog tipa obrazovanja. To se posebice može reći za fakultete društveno-
-humanističkih i umjetničkih usmjerenja unutar kojih odsjeci za ženske studije,
kolegiji ili centri koji se bave ženskostudijskim sadržajima postaju važni
činitelji sveučilišnog nastavno-obrazovnog procesa.
Naime, ženski studiji su već više od tri desetljeća na različite načine integrirani u sveučilišne sustave i kurikulume sveučilišnih predmeta, prepoznati i ovjereni ne samo kao akademska disciplina već i kao izvor kritičkih spoznaja za druge znanstvene discipline te suvremene teorije i studije: kulturalne, postkolonijalne, multimedijalne, multietničke.
Ženski studiji su interdisciplinarno sveučilišno područje u kojemu se proučavaju i posreduju spoznaje o spolu/rodu, ženskosti, seksualnosti, identitetima i odnosima moći. Sustavno se bave rodno/spolnim ulogama i stereotipima u društvu, javnosti, znanosti i umjetnosti, nastojeći pridonijeti usustavljivanju kategorije roda u akademsko znanje (povijest, antropologija, sociologija, filozofija, pravo, književnost, lingvistika itd.).
Kako Hrvatska započinje s temeljitom reformom sveučilišta na predlošku europskih normi koje se tiču, pored ostaloga, demokratizacije i promoviranja politike rodne/spolne ravnopravnosti, prijedlog Odsjeka za ženske studije čini se važnim institucionalnim korakom u tom pravcu.
CILJEVI STUDIJA:
I. pružanje sveobuhvatnog, multidisciplinarnog i kritičkog obrazovanja o ženskostu-dijskim sadržajima te o zasebnim predmetima iz ženske perspektive;
II. obrazovanje stručnjaka i stručnjakinja koji/e bi promicali/e, osvještavali/e i istraživali/e načela ravnopravnosti spolova u znanstvenim ustanovama, u institucijama vlasti, medijima i društvenim organizacijama;
III. davanje znanja i vještina za poučavanje i istraživanje ženskih tema i primjenu teorije roda u raznim znanstvenim disciplinama i na raznim područjima kulture;
IV. osposobljavanje nastavnika i nastavnica koji/e će u budućnosti u osnovnim i srednjim školama voditi predmete iz područja odnosa među spolovima, ljudskih prava, umijeća mira i nenasilja, a koje su na tragu programa država Europske Unije;
V. promoviranje i uvođenje europske dimenzije studija.
Studij će insistirati na poticanju interaktivnosti i razvijanju kritičkoga dijaloga između nastavnika/ca i studenata/ica kao i među studentima i studenticama, što se vidi po velikom broju sati posvećenih seminarima i vježbama, ali će kao načelo biti prisutno i u onom obliku nastave koji službeno nosi naziv ‘predavanja’.
Načela kreativnosti i slobode odabira ogledat će se u velikom broju izbornih kolegija, koji u trećoj i četvrtoj godini studentima i studenticama omogućuju stanovit stupanj usmjerenja prema vlastitim interesima. Stoga će na većini kolegija, osim nositelja/nositeljice, gostovati i niz drugih predavača i predavačica iz Hrvatske i iz inozemstva, čime će studenti i studentice biti izravno izloženi/e mnogostrukim pristupima u okviru sadržaja kolegija.
Evaluacija i samoevaluacija nastavnog programa i njegove izvedbe bit će važne sastavnice u procesu vrednovanja i kontinuiranog ovjeravanja kvalitete rada Odsjeka.
Zbog same naravi studija, razvijat će se suradnja s drugim odsjecima Filozofskog i drugih fakulteta, s ciljem promicanja multi- i interdisciplinarnosti, otvorenosti prema novim paradigmama znanja i tehnologijama te etičkih načela koja su temelj održivog razvoja suvremenog svijeta.
Odsjek za ženske studije nudio bi dvopredmetni studij (nastavnog i nenastavnog smjera) koji se može kombinirati sa svim drugim dvopredmetnim studijima na Filozofskom fakultetu. Po njegovu završetku, student/ica stječe diplomu profesora/ice ženskih studija, osposobljena/e za rad u prosvjeti, znanosti, umjetnosti, kulturi te javnim službama i ustanovama.
Predlagatelj Prijedloga programa posjeduje informacijsko-knjižnični centar unutar kojega bi studentima i studenticama bio dostupan knjižni fond od 1850 knjiga znanstvene i stručne literature iz područja ženskih i rodnih studija, na hrvatskom i stranim jezicima, kao i pristup internetu. Također, studenti/ce bi se mogli/e uključiti u međunarodne znanstvene programe i projekte.
IZVODITELJICE PROGRAMA:
Izvoditeljice programa Odsjeka bile bi znanstvenice, sveučilišne nastavnice, neovisne stručnjakinje, umjetnice i međunarodno priznate aktivistkinje i predavačice Centra za ženske studije u Zagrebu:
Aida Bagić, M.A.
dr.sc. Anna Maria Gruenfelder
dr.sc. Biljana Kašić
mr.sc. Dubravka Crnojević-Carić
dr.sc. Gordana Cerjan-Letica, doc.
Gordana Lukač-Koritnik, dipl.iur.
dr.sc. Inga Tomić-Koludrović, doc.
dr.sc. Ingrid Šafranek. red. prof.
mr.sc. Iva Grgić
Iva Nerina Sibila, koreografkinja i izvođačica
dr.sc. Jasmina Lukić
Karmen Ratković, prof.
dr.sc. Lada Čale Feldman
dr.sc. Ljiljana Kolešnik
Maja Uzelac, prof.
mr.sc. Maja Mamula
dr.sc. Nadežda Čačinovič, red. prof.
mr.sc. Nataša Govedić
Rada Borić, sveuč. lektorica
dr.sc. Renata Jambrešić Kirin
Sanja Iveković, akademska slikarica
Sanja Sarnavka, prof.
dr.sc. Silva Mežnarić, izv. prof.
dr.sc. Snježana Prijić-Samaržija, doc.
dr.sc. Smiljana Leinert Novosel, izv. prof.
dr.sc. Tatjana Jukić-Gregurić, doc.
mr.sc. Tea Škokić
dr.sc. Vedrana Spajić-Vrkaš, red. prof.
Vesna Teršelič
Željka Jelavić, M.A.
1.1.
PRIJEDLOG REDA PREDAVANJA
I. godina studija
sati tjedno
predavanja seminari vježbe
Obvezatni kolegiji:
I. UVOD U ŽENSKE STUDIJE / 2 sem
Željka Jelavić, M.A. 2 1
II. METODE ISTRAŽIVANJA / 2 sem
Dr.sc. Silva Mežnarić, izv. prof. 2 1 i/ili 1
III. MEDUZIN SMIJEH: KNJIŽEVNOST, FEMINIZAM, TEORIJA / 1 sem
Dr.sc. Lada Čale Feldman i mr.sc. Iva Grgić 2 1
Izborni
kolegiji:
I. VLASTITE SOBE: ŽENA KAO SUBJEKT DRUŠTVENE PROMJENE
Aida Bagić, M.A. 2 1
ili,
II. ŽENSKI IDENTITET/I
Maja Uzelac, prof. 1 2
III. ISKRIVLJENI ODRAZI: ŽENE I MEDIJI
Sanja Sarnavka, prof. 2 1
ili,
IV. ŽENE I MOĆ
Vesna Teršelič 1 2
NAPOMENA: Po dva izborna (jednosemestralna) kolegija 1. godine studija biraju
se u drugome semestru i nisu uvjet za 2. godinu studija.
Obvezatni kolegiji:
V. FEMINISTIČKA EPISTEMOLOGIJA 2 sem
Dr.sc. Biljana Kašić 2 1
VI. ŽENE I TEORIJE PRAVEDNOSTI 1 sem
Maja Uzelac, prof. 2 1
VII.
ŽENSKA LJUDSKA
PRAVA 1 sem
Gordana Lukač-Koritnik, dipl.iur. 1 2
VIII. KOMUNIKACIJSKE VJEŠTINE 1 sem
Aida Bagić, M.A. 1 2
Izborni kolegiji:
IX. FEMINISTIČKA INTERVENCIJA U POVIJEST UMJETNOSTI
Dr.sc. Ljiljana Kolešnik 2 1
ili,
X. FEMINISTIČKA KRITIKA JEZIKA
XI. FEMINISTIČKA ANTROPOLOGIJA
Mr.sc. Tea Škokić 2 1
ili,
XII. SOFIJIN SVIJET: FILOZOFKINJE
Dr.sc. Nadežda Čačinovič, red. prof. 2 1
NAPOMENA: Biraju se po dva izborna (jednosemestralna) kolegija.
Obvezatni
kolegiji:
XIII. POLITIKA SEKSUALNOSTI / 2 sem
Dr.sc. Biljana Kašić 2 1
XIV. ŽENSKE UMJETNIČKE PRAKSE / 2 sem
Mr.sc. Nataša Govedić 1 2
XV. PSIHOMITOVI I ŽENE / 1 sem
Mr.sc. Maja Mamula 2 1
NAPOMENA: Studenti/ce koji/e su odabrali/e nastavnički smjer obvezni/e su u trećoj ili četvrtoj godini slušati kolegij METODIKA NASTAVE ŽENSKIH STUDIJA.
Obvezatni
kolegiji:
XVI. ŽENE, NASILJE, SIGURNOST / 2 sem
Mr.sc. Maja Mamula 2 1
XVII. TEORIJE IDENTITETA: ROD, KLASA, NACIJA, RASA / 2 sem
XVIII. FEMINISTIČKA ETIKA / 1 sem
Dr.sc. Snježana Prijić-Samaržija, docentica 2 1
NAPOMENA: Izborni (jednosemestralni) kolegiji za III .i IV. godinu nude se
zajedno, grupirani u različite tematske sklopove (biraju se po dva na godinu).
Svake akademske godine nudilo bi se šest takvih kolegija a pohađali/e bi ih
studenti/ce i treće i četvrte godine zajedno.
Društvenohumanistički:
Dr.sc. Nadežda Čačinovič, red. prof.
ŽENE I OBRAZOVANJE
Dr.sc. Vedrana Spajić-Vrkaš, red. prof.
Dr.sc. Inga Tomić-Koludrović, docentica
ŽENE I TEOLOGIJA
Dr.sc. Anna Maria Gruenfelder
ŽENSKA POLITIKA
Dr.sc. Smiljana Leinert Novosel, izv. prof.
Književnopovijesni:
ŽENSKI HAMLET
Mr.sc. Nataša Govedić
ŽENE I POVIJEST U SUVREMENOM BRITANSKOM ROMANU
Dr.sc. Tatjana Jukić Gregurić, docentica
Dr.sc. Ingrid Šafranek, red. prof.
Dr.sc. Lada Čale Feldman i mr.sc. Iva Grgić
Dr.sc. Jasmina Lukić
Tematski sklop teorije
identiteta i tjelesnosti:
MEDIKALIZACIJA TIJELA: TIJELO KAO MJESTO (NE)MOĆI
Željka Jelavić, M.A.
Mr.sc. Dubravka Crnojević-Carić
ŽENSKI DOPRINOS VIZUALNIM UMJETNOSTIMA: FEMINISTIČKA
PERSPEKTIVA
Dr.sc. Ljiljana Kolešnik
ime naknadno
ime naknadno
Tematski sklop suvremene
tehnologije roda:
Sanja Iveković, akademska slikarica
FEMINIZAM I NOVE TEHNOLOGIJE
ime naknadno
Fakultativni kolegiji:
PLES KAO ŽENSKI JEZIK
Iva Nerina Sibila, koreografkinja i izvođačica
VJEŽBE KRITIČKE ARGUMENTACIJE
Sanja Sarnavka, prof.
KREATIVNO PISANJE
ime naknadno
NAPOMENA: Niz znanstvenika i znanstvenica, od kojih su neki i nastavnici/e Filozofskog fakulteta, izrazili/e su spremnost podržati Odsjek, voditi kolegije, gostovati u Programu i/ili surađivati na znanstvenim projektima: dr.sc. Aleksandar Štulhofer, izv. prof.; dr.sc. Anči Leburić, doc.; Amir Hodžić, M.A.; dr.sc. Andrea Zlatar, izv. prof.; mr.sc. Mirko Petrić; dr.sc. Morana Čale, doc.; dr.sc. Siniša Rodin, izv. prof.; dr.sc. Vjeran Katunarić, red. prof.; akademik Tonko Maroević.
1. 2. OPIS
OBVEZATNIH KOLEGIJA TE IZBORNIH KOLEGIJA ZA PRVU I DRUGU GODINU
UVOD U ŽENSKE STUDIJE
Željka Jelavić, M.A.
I. godina, 2 semestra, obvezatni kolegij
Cilj:
Cilj je kolegija upoznati studente i studentice s osnovnim teorijskim pristupima i pojmovima neophodnim za analizu položaja i uloge žena u društvu te njihova doprinosa razvoju kulture, umjetnosti i društva u cjelini.
Sadržaj:
Kolegij bi predstavio osnovne pojmove, metode i istraživanja koja sačinjavaju područje ženskih studija. Polazište analize bit će osnovni pojmovi spola, roda, identiteta te odnos akademskog i aktivističkog. Kroz analizu povijesti ženskog pokreta i pojavu teorije koja iz njega izrasta, pristupit će se i kritičkoj analizi feminističkih teorija. Pored toga, analizirat će se odnos privatnog i javnog, kao i koncept građanke te doprinos građanskog udruživanja razvoju demokratskog društva. Studenti i studentice će upoznati osnove politike tolerancije i osnovni koncept ženskih ljudskih prava te prava na razliku koji iz njega proizlazi. Pored toga kolegij će ponuditi osnove feminističke kritike spoznajne teorije i metodologije društveno-humanističkih znanosti.
METODE ISTRAŽIVANJA
Dr.sc. Silva Mežnarić, izv. prof.
I. godina, 2
semestra, obvezatni kolegij
Cilj i sadržaj kolegija naknadno.
Cilj:
Cilj je kolegija studentima i studenticama ukazati na književnost kao poprište feminističke misli i mjesto tvorbe nekih temeljnih koncepata feminističke teorije, napose postulata feminističke književne kritike.
Sadržaj:
Kolegij bi predstavio odabrane književnice iz različitih nacionalnih književnosti koje su u svojim književnim djelima tematizirale i propitivale rodne društveno-kulturalne uloge, kao i nastojale afirmirati ženski intelektualni autoritet. Problemi koji bi premreživali sva odabrana poglavlja: ženski autorski subjekt/ime/pseudonim (npr. Sestre Brontë); žena kao objekt i subjekt književnosti; književnice kao književni mitovi (npr. Sapfo, Cvijeta Zuzorić); književni profesionalizam (A. Behn, M. J. Zagorka); problem književnog kanona i povijesti ženske književnosti; žensko književno autorstvo i genološka hijerarhija; usmeno/pisano; konvencija/invencija; autobiografizam u književnosti i feminističkoj znanosti; od književne prema društvenoj kritici (V. Woolf); književnost kao oprimjerenje ženskog iskustva (npr. književni primjeri Simone de Beauvoir); oruđe književne kritike u kulturalnoj teoriji (J. Butler).
VLASTITE SOBE: ŽENE KAO SUBJEKT DRUŠTVENE PROMJENE
Aida Bagić, M.A.
I. godina, 1 semestar, izborni kolegij
Cilj:
Cilj je kolegija upoznati studente i studentice sa suvremenim ženskim organiziranjem koje nastoji postići društvenu promjenu.
Sadržaj:
Prvi dio kolegija trebao bi pružiti kratki povijesni pregled ženskog organiziranja tijekom dvadesetog stoljeća, s posebnim naglaskom na feminističke inicijative u Republici Hrvatskoj te u socijalističkoj Jugoslaviji u posljednja tri desetljeća (rasprave o pravu glasa početkom 20. stoljeća; građanske ženske organizacije; Antifašistička fronta žena i njena transformacija u Konferenciju za društveni položaj žene i porodice; feminističke inicijative u okviru novih društvenih pokreta; tranzicija i rat kao poticaj novim ženskim organizacijama).
U drugom dijelu ponudila bi se sociološka analiza raznih oblika ženskog organiziranja, od neformalnih, isključivo ženskih grupa do ženskih organizacija unutar političkih stranaka i transnacionalnih feminističkih mreža (feminizam kao društveni pokret; interakcija s drugim društvenim pokretima: anarhistički, zeleni, mirovni; grupa kao osnovna jedinica pokreta; politika identiteta; separatizam i ženska kultura; ženske organizacije u političkim strankama; od ženskih grupa do feminističkih institucija; femokracija u modernim državama; globalni ženski pokret: transnacionalne ženske mreže). Posebna pažnja bila bi posvećena institucionalizaciji ženskog pokreta, odnosno transformaciji neformalnih grupa u organizacije te uspostavljanje državnih struktura koje preuzimaju provođenje ideja i politika nastalih u okviru ženskog pokreta.
Maja Uzelac, prof.
Cilj:
Cilj kolegija je jasno artikuliranje osobnih iskustava i osvješćivanje različite identitetske pozicije te interdisciplinarno povezivanje različitih znanstvenih spoznaja iz rodno-spolne perspektive. Također, cilj je upoznavanje s feminističkim teorijama identiteta i njihova kritička analiza.
Sadržaj:
ISKRIVLJENI ODRAZI – ŽENE I MEDIJI
Sanja Sarnavka, prof.
Cilj:
Krajnji je cilj kolegija dekonstrukcija mita o težnji medija za objektivnošću i analiza uvjetovanosti medijske/simboličke o ekonomskoj i političkoj moći. Razumijevanje uvjetovanosti pozicije unaprijed zamišljenog muškog i ženskog adresata, raščlambom različitih tekstova, omogućit će stjecanje uvida u kulturalnu predvidljivost medijskih poruka.
Sadržaj:
Medijima će se prilaziti s više motrišta i pokušat će ih se sagledati s nekoliko razina. Polazeći od sintagme javna sfera i definicije pojma koju nudi Jürgen Habermas, u prvom dijelu kolegija će se, uz povijesni pregled razvoja pojedinih medija i mijene njihove društvene uloge u različitim kontekstima, prvenstveno analizirati u kojoj mjeri i kome je od građana/ki omogućeno da slobodno i javno izražavaju svoje stavove i tako aktivno utječu na kreiranje javnog mnijenja. Nekoliko tekstova Antonija Gramscija, troje predstavnika Frankfurtske škole, Noama Chomskog i Guy Deborda, uz analizu konkretnih primjera, bit će polazište za raspravu o konceptu ideologije koji bi studente i studentice trebao navesti da propituju naizglednu prirodnost kulturalnih tekstova i neupitnost dominantnih ideja te vrijednosti. Tko i zašto konstruira sagledavat će se kontekstualizacijom ideja, reprezentacija i kulturalnih formi.
Upoznavanjem s teorijskim postavkama Marshalla McLuhana i Harolda Innisa, te Joshue Meyrowitza, otvorit će se pitanje utjecaja medija na transformaciju socijalnih interakcija. Pitanje jesu li mediji (novine/tisak, televizija, radio, kompjutori) samo tehnički prijenosnici poruka ili vrlo značajno utječu i na naše komuniciranje bit će razrađeno na brojnim konkretnim analizama – CNN vijesti, novine nekoć i danas, radio, Internet.
Najveći broj sati bit će posvećen analizi konkretnih tekstova. U uvodu će biti predstavljene kvantitativne analize medijskih sadržaja – analiza tema, osoba koje se spominju ili citiraju u medijima, njihova društvena pozicija, spol itd. Nakon toga bit će predstavljeno nekoliko najznačajnijih modela kvalitativne analize – semiotička (T. Thwaites, L. Davis, W. Mules, Introducing Cultural and Media Studies: A Semiotic Approach, Palgrave, 2002) i kritička diskursna analiza (Teun A. van Dijk i Moira Chimombo).
Uz tekstove Stuarta Halla i Iena Anga kolegij će biti zaključen analizom promjene koja se /ni/je dogodila u razumijevanju medijskih poruka nakon iščitavanja svih teorijskih radova i konkretnog rada na tekstovima – mehinizama njihova kodiranja s jedne strane i čitateljske pozicije te moći aktivnog dekodiranja s druge.
ŽENE I MOĆ
Vesna Teršelič
Cilj:
Cilj kolegija je produbljivanje razumijevanja sustava i odnosa moći putem feminističke analize diskriminacije žena te upoznavanje s primjerima otpora obrascima povijesno-dominantnih moći.
Sadržaj:
Kolegij će se baviti problematikom patrijarhalne moći nad ženama kao modelom za razumijevanje načina opresije dominantnih nad nedominantnim grupama općenito, uzimajući u obzir ženska iskustva i žensku životnu praksu, mehanizme kontrole ženske tjelesnosti i tipove podvlašćivanja.
Isto tako, ukazat će na načine transformacije odnosa moći (od “moći iznad” ka “moći sa”) koji uključuju moć sebstva, moć djelovanja i promjene, a važni su za oba spola/roda.
Uvodni dio kolegija bit će posvećen definiranju i razumijevanju moći u djelima Maxa Webera, Johna Kennetha Galbraitha, Michela Foucaulta, Hannahe Arendt i Petre Kelly, povezujući teorijski i aktivistički pristup.
Središnji dio kolegija bit će posvećen analizi raspodjele društvene moći između dominantnih i nedominatnih, a polazit će od teorijskih i praktičnih rješenja izraslih iz pokreta za građanska prava i feminističkog pokreta. Na nekoliko primjera iz hrvatske političke prakse osvrnut ćemo se i na pitanje legitimacije moći i odgovornosti za korištenje moći.
U zaključnom dijelu analizirat će se strategije i kultura otpora. Osvrnut ćemo se na aktivističku praksu ženskih grupa u Hrvatskoj i svijetu na primjeru djela Sanje Iveković, Andreje Kulunčić, Tanie Bruguera i Shirin Neshat.
FEMINISTIČKA EPISTEMOLOGIJA
Dr.sc. Biljana Kašić
II. godina, 2 semestra, obvezatni kolegij
Cilj:
Kolegij ima za cilj predstaviti i propitati osnovne sadržajne cjeline, probleme i prijepore oko feminističke epistemologije kao kritičke teorije na raskrižjima multidisciplinarnosti te podastrijeti razloge za žensku/rodnu perspektivu i spoznajnu legitimaciju ženskog subjektiviteta u znanstvenom/umjetničkom diskursu.
Sadržaj:
Na predlošku kritičkih inovativnih uvida kolegij će se baviti izvorima i paradigmama znanja, subjektima spoznaje i modelima proizvodnje znanja, višestruko analizirajući tradicionalne dvojbe oko spoznajnih činitelja i odnosa i afirmirajući osnove za integriranje ženskog subjektiviteta, te napose žene kao mogućeg subjekta u epistemologijsko polje.
Temeljem povijesnih primjera iz filozofije, antropologije, medicine, umjetnosti osvijetlit će se kako spornosti i ambivalentnosti teorijskog kodiranja (univerzalno/partikularno, subjekt/objekt, duh/tijelo, Prvo/Drugo), tako i posljedice na spoznajno razumijevanje činjenica, mitova i koncepta objektivnosti kad su posrijedi rodno/spolni identiteti i njihove uloge.
Teme kojima će se kolegij baviti bit će istodobno rodno-identitetske i one epistemologijsko-metodologijske naravi, pri čemu će se prije svega osmotriti njihove unutarnje spoznajne poveznice i ovjere koje subjektivitet, moć i znanje iskazuju u novom rasteru. Konceptualni sadržaj kolegija koji za matricu ima usustavljanje kategorije roda u znanstveni diskurs temeljem autorstva novog/novih spoznajnih subjekata, uokviruje tri tematska polja: a) ženu kao subjekt/predmet spoznaje u svoj protuslovnosti i međuprepletu s Drugima (politika identiteta i rod – R. Braidotti, J. Butler; esencijalistički i konstruktivistički modeli i pristupi – S. de Beauvoir, L. Irigaray, E.Grosz; teorije spolnog ugovora – C. Pateman, J. Rawls, I. M. Young; arhetipi/stereotipi i razlike – J. Kristeva; privilegija razlike i figura Drugog – G. C. Spivak, H. K. Bhabha, A. Shohat); b) spoznaju kao predmet/proces (subjekti znanja i moć spoznaje – S. Benhabib, C. Gilligan, M. Foucault; subjektivnost i intersubjektivnost u spoznaji – A. Lorde, S. Harding; inter/trans/disciplinarni modeli proizvodnje znanja – D. Haraway, A. Oakley, G. Vaughan); c) epistemologiju kao etički projekt (epistemologijske zajednice i epistemologije motrišta – P. Collins, L. H. Nelson; politika i etika – C. Mouffe, Z. Baumann, N. Fraser, M. C. Nussbaum; lokacija / kontekstualizacija spoznaje – A. Walker, D. Cornell, J. Derrida, E. Said).
Ukazat će se na doprinose feminističkih teorija epistemologiji i epistemologizaciji povijesti.
ŽENE I TEORIJE PRAVEDNOSTI
Maja Uzelac, prof.
II. godina, 1 semestar, obvezatni kolegij
Cilj:
Propitati povijesno-filozofsko lociranje ženskog subjektiviteta, kritička analiza rodnospolne perspektive u tradiciji europske filozofije politike te izgradnja političke svjesnosti i političke pismenosti u akademskoj zajednici kroz afirmaciju politike jednakih mogućnosti u obrazovanju.
Sadržaj:
ŽENSKA LJUDSKA PRAVA
Gordana Lukač-Koritnik, dipl.iur.
II. godina, 1 semestar, obvezatni kolegij
Cilj:
Cilj kolegija je dati osnovna znanja o ulozi prava u zaštiti ženskih ljudskih prava kao i prezentirati suvremene spoznaje o mogućnostima njihove primjene i zaštite u slučaju povreda istih.
Sadržaj:
Sadržaj kolegija temeljen je na analizi koncepta ljudskih prava te koncepta ženskih ljudskih prava napose, u cilju upoznavanja s principima, načinima i učincima djelovanja međunarodnog prava u globalnom i lokalnom kontekstu. Pri tome će se uputiti u mehanizme UN-a i mehanizme Europske Unije – posebno njihove preporuke o zaštiti ljudskih prava u području politike rodne ravnopravnosti kao i međunarodne konvencije.
Kolegij će se posebno baviti pojmom diskriminacije prema međunarodnim (svjetskim i regionalnim) konvencijama za zaštitu ljudskih prava kao i pojedinim ljudskih pravima i njihovom rodnom aspektu – posebno pravom na zdravlje i reproduktivnim pravima, ekonomskim pravima te pravom na život bez nasilja, imajući u vidu ulogu i primjenu najznačajnijih međunarodnih konvencija i preporuka (npr. UN-ove Konvencije o eliminiranju svih oblika diskriminacije žena; Europske konvencije o ljudskim pravima s odlukama relevantnim za žene i dr.) kao i relevantne odluke međunarodnih kaznenih sudova.
Kolegij će također upoznati studente i studentice s Izvještajima međunarodnih tijela koja prate primjenu međunarodnih konvencija o stanju ženskih ljudskih prava u Hrvatskoj kao i s važećim zakonodavstvom u RH relevantnim za žene, imajući u vidu mnogostruke doprinose ženskih udruga afirmaciji ženskih ljudskih prava i stvaranju mehanizama njihove zaštite na nacionalnoj razini.
KOMUNIKACIJSKE VJEŠTINE
Aida Bagić. M.A.
II. godina, 1 semestar, obvezatni kolegij
Cilj:
Cilj kolegija je osnaživanje kritičkog glasa studenata i studentica za interaktivno komuniciranje, usvajanje i posredovanje znanja i spoznaja.
Sadržaj:
Kolegij bi tematizirao sljedeće: važnost i ulogu komunikacijskih vještina u spoznavanju i kritičkom dijalogiziranju; stereotipe u komuniciranju znanja obzirom na spolni i rodni kontekst; verbalnu, neverbalnu i paraverbalnu komunikaciju; aktivno slušanje; signale neslušanja; tehnike uključivanja/isključivanja; interakciju informacija; načine izražavanja, spolni/rodni glas, argumentaciju; odgovornost za dijalog u procesima spoznavanja i učenja; asertivnost/neasertivnost u komunikaciji; komunikaciju u grupi/grupnu dinamiku; javno izlaganje/prezentacije.
FEMINISTIČKA INTERVENCIJA U POVIJEST UMJETNOSTI
Dr.sc.
Ljiljana Kolešnik
II. godina, 1 semestar, izborni kolegij
Cilj:
Cilj kolegija je upoznati studente i studentice s epistemološkom prirodom feminističke intervencije u povijest umjetnosti te prikazati utjecaj teorija roda na kritičku praksu feminističke kritike vizualnih umjetnosti. Kolegij je oblikovan kao uvod u feministički pristup povijesti umjetnosti te bi mogao biti podjednako zanimljiv i studentima i studenticama koji/e posjeduju određena specijalistička znanja što ih nudi tradicionalna disciplina povijesti umjetnosti, kao i onima čiji interes je značajnije vezan uz područje feminističke teorije.
Sadržaj:
Kolegij je strukturiran oko tekstova koji su tijekom tri protekla desetljeća odigrali ključnu ulogu u procesu formulacije feminističkog pristupa povijesti umjetnosti, a prezentiraju različite metode kritičke analize u rasponu od propitivanja dominantnih povijesnih pripovijesti, preko dekonstrukcije standardnih operativnih kategorija tradicionalne povijesti umjetnosti (periodizacije, teorije stila, ikonografija), do recentnih problema zasnivanja feminističke estetike i primjene psihoanalize u analizi nastanka i percepcije umjetničkog djela (teorije “pogleda”). Riječ je o tekstovima L. Nochlin “Why Are There No Great Women Artists?”; G. Pollock, R. Parker, “Old Mistresses: Women, Art and Ideology”; L. Tickner, “Feminism and Art History”; M. Ball, “Reading Art”; G. Pollock, “Cannon and Cannonicity” i C. Battersby, Feminist Aestethics.
Dubinsko čitanje navedenih tekstova nadopunit će se razmatranjem homoseksualnih i lezbijskih teorija i praksi umjetničke proizvodnje te problema heteroseksualizma i homofobije, kako unutar samog feminizma, tako i konvencionalne povijesnoumjetničke prakse.
FEMINISTIČKA KRITIKA JEZIKA
Rada
Borić, sveučilišna lektorica
II. godina, 1 semestar, izborni kolegij
Cilj:
Cilj je kolegija istraživati jezik, jezičnu upotrebu i osobni odnos spram nje, istraživati usmenost i pismenost te se kritički, s pozicije roda, odnositi prema njima; pokazati zašto je feminizmu važan jezik i kako se mi u jeziku osjećamo.
Sadržaj:
Kolegij će ponuditi sadržaje obuhvaćene sintagmom moći imenovanja te će se baviti rodom i seksizmima u jeziku, dihotomijom rod/spol, ženskim govorom i pismom, dajući uvid u feminističku kritiku jezika i njen povijesni pregled. Teme koje će spomenutim sadržajima biti obuhvaćene su: razumijevanje – prepoznavanje jezičke moći u odnosu na druge oblike moći kroz oslovljavanje, promjene prezimena, imenovanje kao predstavljanje, govor i tišinu, kroz zahtjev za ženskim glasom u kulturi i alternativama koje nudi feministički pokret; gramatički rod vs. prirodni rod; tko ima moć (samo)definiranja; jezik kao refleksija seksističke kulture (uporaba seksualnih metafora, seksizam u leksiku, morfologija, frazeologizmi, diskurs); glas roda/spola; pokušaji redefiniranja i kreiranje novoga jezika; nova semantika ženskoga.
FEMINISTIČKA ANTROPOLOGIJA
Mr.sc. Tea Škokić
II. godina, 1 semestar, izborni kolegij
Cilj:
Cilj je upoznati studente i studentice s osnovnim pojmovima feminističke antropologije, točnije s feminističkom kritikom antropoloških termina i interpretacija nastalih tijekom dvadesetog stoljeća.
Sadržaj:
Kolegij je zamišljen kao kolaž tema koje su ujedno i sažet prikaz feminističkog interesa unutar kulturalne antropologije. Kao znanstvena disciplina, koja je danas neodvojiva od filozofije, politike, sociologije, antropologija s nizom subdisciplina predstavlja neograničeno polje interdisciplinarnog istraživanja, a feministička orijentacija pridonijela je angažiranom propitivanju i samopropitivanju akademskog pisanja i teoretiziranja. Studenti i studentice imat će priliku čitati ključne tekstove, diskutirati, prezentirati ili pisati o temama vezanim za žensko i rodno pojavljivanje i predstavljanje u kulturi.
Ključne teme kolegija su: razvoj i teorije feminističke antropologije; metodologija i epistemologija feminističkog istraživanja; odnos spola i roda kao odnos prirode i kulture; shvaćanje tijela i tjelesnosti – vrijeme tijela/tijelo kroz vrijeme; moć u sjeni: brak, obitelj i srodstvo; konstrukcije identiteta; žensko znanje: vještice, vjernice, roditeljice.
SOFIJIN SVIJET: FILOZOFKINJE
Dr.sc. Nadežda Čačinovič, red.prof.
II. godina, 1 semestar, izborni kolegij
Cilj:
Cilj je upoznati studente i studentice s feminističkim doprinosima u suvremenoj filozofiji, te uvesti raspravu o statusu i ulozi filozofkinja unutar paradigme teorijske univerzalnosti i prijeporima koji iz toga proizlaze.
Sadržaj:
U ciklusu predavanja o ženama i filozofiji bit će govora o nizu značajnih autorica: Simone de Beauvoir, Hannahi Arendt, Juliji Kristevoj, Luce Irigaray, Marthi Nussbaum i drugima. Bit će govora, dakako, i o posljedicama donedavne gotovo potpune isključenosti žena iz stvaranja filozofije i ženomrzačkih sklonosti niza velikih filozofa. Najveći dio predavanja posvećen je djelima suvremenih filozofkinja. Filozofijski prohtjev za univerzalnošću i njegove moguće modifikacije, problematiziranje ili odbijanje feminističke perspektive čine ovu temu značajnom za cjelokupni projekt rodnih studija, iako će naglasak biti na individualnim dostignućima.
POLITIKA SEKSUALNOSTI
Dr.sc. Biljana Kašić
III. godina, 2 semestra, obvezatni kolegij
Cilj:
Cilj kolegija je sveobuhvatno uvesti studente i studentice u slojevitu problematiku društvenog koncepta seksualnosti kroz raster teorijskih, socio-kulturnih i ideologijskih paradigmi i učinaka na spolno/rodne identitete te napose seksualnosti u diskursu moći, politike i simboličke prezentacije.
Sadržaj:
Kolegij bi s jedne strane predstavio nosive teorije o seksualnosti (od psihoanalitičkih, sociopolitičkih, antropologijskih do feminističkih), a s druge, problematizirao i kritički p(r)oučavao sva polja, odnosno tematske sklopove unutar kojih se zrcale namjere, prijepori i izvedbe politike seksualnosti. Stoga su u fokusu sadržajne cjeline povijesno-tematskih uvida u konstrukcije seksualnosti kao: arhetipi spolno/rodnih uloga i mehanizmi održavanja seksualnosti; seksualiziranje rodova u povijesti, tradicije i biografije; patrijarhat i seksualnost; teorijsko-filozofskih uvida: znanje, moć i seksualnost; seksualnost, subjektivitet i politike identiteta; mitologije seksualnosti i tjelesnost; etika i seksualni izbori, te javno-performativnih uvida: tipovi seksualnosti u javnosti – rituali i gledanja, apsorpcije i eksplozije; izvedbe seksualnosti u kulturalnom prostoru; seksualizirani diskursi i zamišljaji; pornografija, seksizam i rasizam; oblici ‘discipliniranja’ seksualnosti u javnosti i dr.
Posebno će se proučavati načini i metode seksualizacije moći i politike na primjerima određenih zajednica i povijesnih situacija kao, primjerice, seksualnost, teror, fašizam; nacija i seksualnost; seksualnost i Drugi, kao i učenja (S. de Beauvoir, C. MacKinnon, M. Foucault, J. Butler, J. Mitchell, J. Lacan, K. Theweleit i dr.) koja pridonose suvremenom razumijevanju teme.
ŽENSKE UMJETNIČKE PRAKSE
Mr.sc. Nataša Govedić
III. godina, 2 semestra, obvezatni kolegij
Cilj:
Analitičko usvajanje feminističke, poststrukturalističke i postkolonijalne metodologije promišljanja umjetnosti; stjecanje spisateljske kompetencije; razbijanje straha od javne debate; promišljanje političkih aspekata umjetničkog djela; njegovanje metodologijske inkluzivnosti.
Sadržaj:
Feministička epistemologija polazi od pretpostavke kako klasične tako i suvremene retorike, prema kojoj se ključne bitke za samostalnost, samosvijest i samoostvarenje zbivaju u jeziku, posebice u jeziku umjetničkog stvaralaštva i samostvaralaštva. Jezik velikih dramskih tekstova, djela vizualnih umjetnosti, književnosti, glazbe i drugih umjetničkih praksi djeluje kao javna arena značenja koja zahtijevaju nova kritička čitanja, a kritičko čitanje je ujedno i jedna od točnih definicija samog feminizma. U tom će nas smislu tijekom ovog kolegija zanimati povijest i transformacijska moć kazališta, razobličenje falogocentričkih i elitističkih koncepata umjetnosti, filozofija umjetnosti (posebice književne i likovne), interdisciplinarna analiza estetskog znaka te politička pozornica njegove izvedbe. Pretpostavka intermedijalnosti i intertekstualnosti estetskog znaka, karakteristična za suvremene društveno-humanističke znanosti, određuje i metodologiju nastave kao stalnog uspoređivanja disciplinarnih okvira. Kolegij uključuje predavanja različitih domaćih i inozemnih gošći kako iz područja umjetnosti tako i iz područja estetičke kritike i teorije. Kolegij će obrađivati teorijske i umjetničke tekstove Platona, Erazma Roterdamskog, Virginie Woolf, Simone Wail, Luce Irigaray, Hélene Cixous, Jacquesa Derride, Michela Foucaulta, Jean-Luca Nancyja, Julie Kristeve, Amelie Jones, Gayatri Chakravorty Spivak itd. Nastava će se realizirati kao dijalog i polilog, uključivši odlazak na odabrane kazališne predstave, gledanje filmova, posjet izložbama, pisanje seminarskih radova, njegovanje debate, njegovanje pomnog čitanja djela, poziv studentima i studenticama na ekspresiju u drugim umjetničkim ili znanstveno-teorijskim medijima (slika, video, esej, studija).
Cilj:
Cilj kolegija je upoznavanje sa sintagmom “psihologija žene”, upoznavanje s najprominentnijim psihološkim teorijama i temama povezanim s psihologijom žena, podizanje osvještenosti o osobnim pretpostavkama i predrasudama o rodu i rodnim ulogama, poticanje kritičkog razmišljanja prema različitim teorijama i njihovim odnosom prema ženama te razumijevanje doprinosa feminističke teorije i prakse na razvoj psihologije.
Sadržaj:
Kolegij bi predstavio razvoj novog znanstvenog područja “psihologija žene”, najpoznatije teoretičarke tog pristupa te njegove osnovne koncepte. Problemi koji bi bili otvoreni kroz predavanja i diskusije trebaju pridonijeti razvoju kritičkog razmišljanja te osvještavanju postojanja mitova o kognitivnim i emocionalnim osobinama žena, kroz povijest i danas.
Osnovne tematske cjeline su: metodološki pristup – samoispunjavajuće proročanstvo; psihoanaliza i žene; dvostruki standardi u psihologiji; socijalni konstrukti intrapsihičkih fenomena; fizičko i mentalno zdravlje žena: PMS, postporođajna depresija, menopauza, depresija, bulimija i anoreksija; učenje poruka – samopouzdanje i asertivnost; život posvećen zadovoljenju idealne slike; ženska seksualnost i osobni identitet – kulturalni konstrukti ženske seksualnosti; žensko iskustvo – barijere i sukobljavanje s izazovima; feministički pristup terapiji psiholoških problema.
ŽENE, NASILJE I SIGURNOST
Mr.sc.Maja
Mamula
Cilj:
Cilj je kolegija upoznavanje s teorijskim pristupima agresivnosti i nasilju, s posebnim naglaskom na feministički pristup, poticanje kritičkog razmišljanja o različitim teorijskim postavkama, osvještavanje različitih oblika nasilja protiv žena, osvještavanje osobnih iskustava te predrasuda prema ženama koje su preživjele nasilje, upoznavanje s postojećim institucionalnim i neinstitucionalnim mehanizmima zaštite i podrške žena koje su preživjele nasilje.
Sadržaj:
Kolegij bi trebao upoznati studentice i studente s osnovnim pojmovima vezanim uz nasilje protiv žena kroz različite tematske cjeline. Osnovna ideja je da odabir redoslijeda tema predavanja i odabir gostujućih predavačica pridonose stvaranju cjelovite pregledne slike o nasilju protiv žena, te da pomogne u razumijevanju odgovora na jedno od najčešćih pitanja – zašto izdvajati nasilje protiv žena kao poseban segment.
Osim uvida u situaciju u Hrvatskoj kolegij treba omogućiti komparaciju s različitim kulturama/zemljama svijeta u odnosu na obrasce nasilja, izvore i mehanizme zaštite.
Osnovne tematske cjeline kolegija su: najpoznatiji teorijski pristupi agresivnom ponašanju; nasilje nad ženama kao kontinuum; psihološko nasilje; fizičko nasilje; obiteljsko nasilje; seksualno nasilje; institucionalni oblici nasilja; ratno nasilje; oblici nasilja o kojima se najmanje govori/zna; posljedice nasilja nad ženama – individualna, mikro i makro razina; žene i zakon; razvijanje programa prevencije od nasilja i zaštite žena koje su preživjele nasilje; prorada traumatskih iskustva – mit ili stvarnost; rad feminističkih organizacija i njihova iskustva na području nasilja protiv žena.
TEORIJE IDENTITETA: ROD,
KLASA, NACIJA, RASA
Dr.sc. Renata Jambrešić Kirin
IV. godina, 2 semestra, obvezatni kolegij
Cilj:
Cilj je ovog kolegija dvojak. S jedne strane, on nudi
opći uvod u teorije identiteta iz perspektive poststrukturalističke
antropologije, etnologije, sociologije i feminističke kritike
uskodisciplinarnih paradigmi, a s druge strane, kolegij želi potaknuti
diskusiju između studenata i studentica, voditeljice i gostujućih predavača i
predavačica – istaknutih znanstvenika i znanstvenica unutar različitih
društveno-humanističkih disciplina – o važnosti novih teorijskih polazišta i
metodoloških okvira za konkretne istraživačke zadatke unutar hrvatske politike
identiteta u 20. stoljeću.
Sadržaj:
Na pojedinačnim primjerima dinamike formiranja, održavanja i transformiranja individualnih i kolektivnih – rodnih, klasnih, etničkih i rasnih – identiteta (primarno iz europske moderne povijesti), ukazat će se na dvostruki emancipatorski i hegemonijski potencijal “identitetskih politika”, na zamke njihovog kako esencijalističkog tako i voluntarističkog razumijevanja te na izvore fizičkog i simboličkog nasilja u diskurzivnim praksama samoidentifikacije kao razgraničenja od bliskog Drugog uz pomoć bioloških, historijskih, političkih – i sve relevantnijih – kulturalnih odrednica. Interdisciplinarnim propitivanjem analitičke relevantnosti roda, klase, etnije, nacije i rase kao neupitnih i stabilnih kategorija transkulturalne socijalne analize, pokazat će se plodotvornost spajanja feminističke, antropološke, postkolonijalne i kritike kulturalnih studija koja je rezultirala “defamilijarizacijom” i postmodernom relativizacijom ovih pojmova. Naime, demonstrirat će se kompatibilnost feminističke kritike univerzalističkog etosa i esencijalističkog utemeljivanja kategorije roda iz 1970-ih i 1980-ih godina (J. Butler, D. Cornell, b. hooks, L. Irigaray), s antropološkom kritikom monovokalnih, transpovijesnih i rodno “neobilježenih” pojmova klase, etnije i nacije (B. Anderson, H. Bhabha, P. Gilroy, S. Hall, L. Lamphere, H. Moore, M. Z. Rosaldo, E. K. Sedgwick, N. Yuval-Davis) te postkolonijalnom kritikom primjene eurocentričnih kategorija klase i rase, individualiteta i kolektiviteta, tradicije i progresa, fundamentalizma i demokracije, na iskustveni prostor trećeg svijeta (A. Appadurai, T. Assad, L. Abu-Lughod, H. Bhabha, P. Chatterjee, F. Fanon, K. Jayawardena, M. Mills, Ch. T. Mohanty, G. Ch. Spivak).
Posebna pozornost bit će posvećena prošlim i recentnim kulturalnim mehanizmima feminizacije i maskulinizacije pojedinih društvenih skupina i pokreta (pacifistički, sindikalni, gay, ekološki i antiglobalizacijski pokreti) u kontekstu globalizacijske multikulturalne politike identiteta kao važne sastavnice borbe za preraspodjelu moći.
FEMINISTIČKA ETIKA
IV. godina, 2 semestra, obvezatni kolegij
Cilj:
Sadržaj:
Uz pregled temeljnih etičkih pozicija (prirodni zakon, Kantovska etika, tradicija društvenog ugovora, egoizam, suvremena deontologija, etika prima facie dužnosti, konsekvencijalizam, etika vrlina itd.) i koncepata primijenjene etike (bioetika i ženski studiji, etika spolnosti i dr.), kolegij će tematizirati pitanja i pojmove feminističke etike (spol i rod, rodni identitet, esencijalizam, dualizam i konstruktivizam, muška i ženska etika, koncepcija “različitih glasova”; povijest esencijalizma – Platon, Aristotel, J. J. Rousseau; G. W. Hegel; J. Bentham, F. Nietzsche; S. Freud, L. Kohlberg vs. J.S. Mill, M. Wallstonecraft; S. de Beauvoir; H. Arendt; C. Gilligan i dr.; javno i privatno; feministčke teorije – od radikalnog do umjerenog feminizma: francuski feminizam, M.Daly, S. Griffin, M. O'Brien, J.B. Miller, J. Butler i dr..); spolne uloge i spolne jednakosti; diskriminaciju i obrnutu diskriminaciju (primarna i sekundarna diskriminacija, programi afirmativne akcije); seksualni moral (teorije o seksualnom moralu, homoseksualnost, preljub, prostitucija); pobačaj (status fetusa, sukob prava majke i fetusa); kotracepcija i populacijska politika (religijsko vs. liberalno stajalište; pobačaj i kontracepcija; AIDS; moralni status eugenike; demografska tranzicija i optimalna populacijska politika); medicinski potpomognuto začeće (suvremene medicinske tehnologije i etičke i pravne dileme); bioetika i žensko pitanje (medicinska njega i žensko pitanje, bioetika i feminizam, etika njege, sestrinska etika).
Program kolegija Feministička etika korespodentan je poglavito s kolegijima koji s filozofskog stajališta obrađuju probleme ženskih studija, ali i s ostalima iz domene književnosti, povijesti i teorije umjetnosti, sociologije itd.
Zagreb, 4. rujna
2002.
Poštovane
kolegice i kolege,
U
skladu s raspravom s prethodne sjednice Fakultetskog vijeća, koja je bila
potaknuta Izvještajem o seksualnom
uznemiravanju i zlostavljanju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu,
predlažemo formiranje posebnog tijela Disciplinske komisije, čiji bi zadatak bio ispitivanje prijavljenih
slučajeva seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja. Za prijedlog naslova
povjerenstva i izradu pravilnika bili bi zaduženi njegovi članovi koje u nastavku
predlažemo.
Zašto smatramo da je potrebno
oformiti ("još jedno") posebno tijelo? Zašto, drugim riječima, ne
smatramo poželjnim da prijave seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja rješava
Disciplinska komisija? Premda se načelno protivimo praksi umnožavanja komisija
i odbora, mišljenja smo da nam je u ovom slučaju doista potrebno novo
povjerenstvo i to iz sljedećih razloga:
(1)
Fenomen seksualnog uznemiravanja i
zlostavljanja jest osobit problem, kako zbog poteškoća pribavljanja činjenica,
tako i zbog nerijetke traumatiziranosti žrtava. Složena i zahtjevna procedura
utvrđivanja stanja, koja uključuje posebne vještine i iskustvo, zahtijeva
specifičan profesionalni profil članova nadležnog tijela.
(2)
Postojanje posebnog tijela zaduženog za
problematiku seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja djeluje, po našem sudu, i
kao prevencija i kao podrška žrtvama da neželjeno iskustvo procesuiraju.
(3)
Postojanje posebnog tijela jasno iskazuje
mišljenje zaposlenika Filozofskog fakulteta da seksualno zlostavljanje nije
prekršaj iste težine kao, primjerice, neopravdani izostanak s posla (što
rješava Disciplinska komisija).
(4)
Imajući u vidu da su većina žrtava
seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja žene, iznimno je važno da su žene
nadreprezentirane i u nadležnom tijelu. Takav sastav osigurava veću otvorenost
i manju dodatnu traumatizaciju pri razgovorima s involviranim osobama, čiji je
cilj utvrđivanje istine. U slučaju Disciplinske komisije, takva se spolna
neravnoteža, dakako, ne bi mogla obraniti.
(5)
Naposlijetku, valja podsjetiti na praksu
zapadnoeuropskih i sjevernoameričkih sveučilišta koja ispitivanje slučajeva
seksualnog uznimiravanja i zlostavljanja prepuštaju posebnim, profesionalno i
iskustveno kvalificiranim, fakultetskim ili sveučilišnim tijelima.
S
obzirom na navedene argumente, predlažemo Fakultetskom vijeću da oformi
predloženo povjerenstvo i to u sljedećem sastavu:
Dr.
sc. Meri Tadinac Babić, izv. prof., predsjednica
Dr.
sc. Dean Duda, doc.
Dr.
sc. Nataša Jokić-Begić, doc.
Srdačno,
Dr. sc. Zdenka Janeković Roemer, doc.
Dr. sc. Meri Tadinac Babić, izv. prof.
Dr. sc. Aleksandar Štulhofer, izv. prof.
Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet u Zagrebu
Predmet: Predstavka Odsjeka
za psihologiju s očitovanjem
o «Zaključku» Nacionalnog vijeća za visoku naobrazbu
Dekanu Filozofskog
fakulteta u Zagrebu
prof. dr. Nevenu
Budaku
i
Na sjednici Vijeća Odsjeka
za psihologiju 3. rujna 2002. jednoglasno je odlučeno da se Dekanu Filozofskog
fakulteta i Vijeću Filozofskog fakulteta uputi predstavka o zaključcima Nacionalnog
vijeća za visoku naobrazbu o vrednovanju paralelnih studija na Sveučilištu u
Zagrebu, koje je vrednovanje inicirano zahtjevom Ministarstva znanosti i
tehnologije od 6. lipnja 2001. godine. Vijeće Odsjeka za psihologiju moli i
predlaže Dekanu Filozofskog fakulteta i Vijeću Filozofskog fakulteta da ovu
predstavku odnosno predstavku ili mišljenje Vijeća Filozofskog fakulteta uputi
Nacionalnom vijeću za visoku naobrazbu, Ministru Ministarstva znanosti i
tehnologije, Senatu Sveučilišta u Zagrebu i Vladi Republike Hrvatske (koja
imenuje članove i predsjednika Nacionalnog vijeća za visoku naobrazbu) te da se
mišljenje odsjekâ Filozofskog fakulteta odnosno Vijeća Filozofskog fakulteta
obznani u javnosti.
Ovu predstavku Odsjek za
psihologiju upućuje zato što se zaključci Nacionalnog vijeća za visoku
naobrazbu uglavnom ne temelje na mišljenjima recenzenata a neki od tih
zaključaka u potpunoj su suprotnosti s mišljenjima recenzenata.
Zaključno, Odsjek za psihologiju predlaže Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu i njegovom Dekanu da u potpunosti odbace «Zaključak» Nacionalnog vijeća za visoku naobrazbu o studijima psihologije na Sveučilištu u Zagrebu kao potpuno neutemeljen, jer u njemu navedene tvrdnje ne proizlaze iz mišljenja recenzenata, već su im u nekim slučajevima čak i kontradiktorne, te da od mjerodavnih institucija (Ministarstvo znanosti i tehnologije, Sveučilište u Zagrebu, Vlada RH) zatraže obnovu postupka vrednovanja studija psihologije na Sveučilištu u Zagrebu na pravno i sadržajno ravnopravnim temeljima.
U Zagrebu, 9. rujna 2002.
Pročelnica
Odsjeka za psihologiju
Dr. sc. Meri Tadinac Babić, izvanredni
profesor