SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb

Klasa: 602-04/04-11/1

Ur.broj: 3804-850-04-11

Zagreb, 5. listopada 2004.

P O Z I V

za __________________________________________

Na osnovi članka 37. Statuta sazivam 1. sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja će se održati u srijedu 13. listopada 2004. s početkom u 12.00 sati u Vijećnici fakulteta.

Za sjednicu predlažem sljedeći

DNEVNI RED:

1. Verifikacija zapisnika 11. sjednice Fakultetskog vijeća održane 13. rujna 2004.

A. IZBORI U ZNANSTVENO-NASTAVNA, NASTAVNA, SURADNIČKA I ISTRAŽIVAČKA ZVANJA

2. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Slavice Bašić u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti na Katedri za sistematsku pedagogiju, za pedagoško-didaktičku izobrazbu, na Odsjeku za pedagogiju.

Na natječaj su se prijavile dr. sc. Slavica Bašić i dr. sc. Dubravka Miljković.

Pristupnica dr. sc. Slavica Bašić ispunjava uvjete čl. 74. stav. 2. ZVU izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva), a dr. sc. Dubravka Miljković ispunjava uvjete čl. 74. stav 1. ZVU za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). Predlaže se izbor dr. sc. Slavice Bašić.

str. 26

3. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Tomislava Ćepulića u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana arhivistika, na Katedri za arhivistiku i dokumentalistiku, u Odsjeku za informacijske znanosti.

Na natječaj su se prijavili: Tomislav Ćepulić i Hrvoje Kekez.

Pristupnici ispunjavaju uvjete čl. 43. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.

Stručno povjerenstvo predlaže izbor Tomislava Ćepulića. str. 52

4. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Dubravke Zime u suradničko zvanje više asistentice, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, u Zavodu za znanost o književnosti.

Pristupnica ispunjava uvjete čl. 43. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.

str. 54

5. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Marte Medved Krajnović u suradničko zvanje više asistentice za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, u Odsjeku za anglistiku.

Pristupnica ispunjava uvjete čl. 43. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.

str. 60

B. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI

Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada

6. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Marije Putica pod naslovom Dizajniranje alata za učenje na WWW i pretraživanje informacija.

str. 64

7. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Željke Brlobaš pod naslovom Glagolski vid u hrvatskim gramatikama do početka 20. stoljeća.

str. 69

C. STJECANJE MAGISTERIJA

8. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ivane Lovrić-Jović pod naslovom Jezična analiza hrvatskih dubrovačkih oporuka iz 17. i 18. stoljeća.

str. 76

9. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Silvane Ereiz pod naslovom Strukturne i žanrovske karakteristike dubrovačkih smješnica.

str. 81

10. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Sonje Miljković Kharboutly pod naslovom Retorika reklame u Hrvatskoj.

str. 85

11. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Dražena Šimleše pod naslovom Antiglobalizacijski pokret: stavovi, motivi, ciljevi i dometi.

str. 88

12. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Tončija Borovca pod naslovom Starokršćanske freske i žbuke u protoru od Zadra do Dubrovnika – poznavanje i očuvanje.

str. 92

D. PREDMETI S VIJEĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA

(od točke 13. do 31.)

Vijeće poslijediplomskih studija sa sjednice održane 4. listopada 2004. preporuča Fakultetskom vijeću prihvaćanje sljedećih predmeta

Izvještaji stručnih povjerenstava za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija

13. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Hrvoje Heffer za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Sociolingvistička analiza pojma «žena» u hrvatskome kajkavskom književnom jeziku 17. i 18. stoljeća, mentorica: dr. sc. Nada Vajs Vinja, znan. suradnica. (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje), sumentor: dr. sc. Damir Kalogjera, professor emeritus.

str. 97

14. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Ankice Čilaš za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Antroponimija i toponimija Promine, mentor: akademik Petar Šimunović.

str. 104

15. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Siniše Habijanca za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Razvoj slovačkoga akcentuacijskog sustava kao model akcentuacijskoga razvoja zapadnoslavenskih jezika. Mentorica: prof.dr.sc. Dubravka Sesar.

str. 109

16. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Gorana Nikšića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Marko Andrijić i njegov doprinos dalmatinskom renesansnom graditeljstvu. Mentor: prof.dr.sc. Igor Fisković.

str. 115

Izvještaji stručnih povjerenstava za stjecanja doktorata znanosti u

doktorskom studiju i odobrenje predložene teme

17. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Rafaele Božić predviđenih programom Jednogodišnjeg doktorskog studija lingvistike i prihvaćanje teme pod naslovom Rečenica i stih u poeziji Iosifa Brodskoga. Mentori: dr. sc. Milenko Popović, red. prof., dr. sc. Josip Užarević, red. prof.

str. 121

Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata

znanosti u doktorskom studiju

18. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi ispunjava li mr. sc. Zvjezdana Antoš sve uvjete predviđene programom Jednogodišnjeg doktorskog studija informacijskih znanosti i može li se odobriti tema pod naslovom Uloga europskih etnografskih muzeja u suvremenim procesima globalizacije. Mentor: dr. sc. Tomislav Šola, red. prof.

Povjerenstvo:

1. dr. sc. Tomislav Šola, red. prof.

2. dr. sc. Žarka Vujić, doc.

3. dr. sc. Tomo Vinščak, doc.

19. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi ispunjava li mr. sc. Daniela Ćurko sve uvjete predviđene programom Jednogodišnjeg doktorskog studija književnosti i može li se odobriti tema pod naslovom Poetika prostora u romanesknom opusu Jeana Gionoa. Mentorica: dr. sc. Ingrid Šafranek, red. prof.

Povjerenstvo:

1. dr. sc. Ingrid Šafranek, red. prof.

2. dr. sc. Gabrijela Vidan, red. prof. u miru

3. dr. sc. Andrea Zlatar Violić, izv. prof.

20. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi ispunjava li Mislav Stjepan Žebec sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija psihologije i može li se odobriti tema pod naslovom Dobne promjene čovjekova sustava obrade podataka i njihova uloga u kognitivnom razvoju: Analiza u okviru novijih teorija kognitivnog razvoja. Mentor: dr. sc. Alija Kulenović, red. prof.

Povjerenstvo:

1. dr. sc. Alija Kulenović, red. prof.

2. dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.

3. dr. sc. Vesna Vlahović Štetić, izv. prof.

Vijeće Poslijediplomskih studija predlaže stručnom povjerenstvu da se naslov rada skrati.

21. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi ispunjava li Nikolaj Lazić sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija informacijskih znanosti i može li se odobriti tema pod naslovom Modeliranje strojnih postupaka za izgovaranje teksta pisanoga hrvatskim jezikom. Mentor: dr. sc. Damir Boras, izv. prof.

Povjerenstvo:

1. dr. sc. Damir Boras, izv. prof.

2. dr. sc. Vladimir Mateljan, izv. prof.

3. dr. sc. Slavko Tkalac, red. prof. u miru

Prijedlozi za odobrenje sinopsisa za izradu magistarskih radova

22. Eliane Moscarda Mirković pod naslovom Uloga sjećanja u proznim djelima talijanskih autorica Istre i Kvarnera te pisanje rada na talijanskom jeziku. Mentor: doc.dr.sc. Elis Deghenghi Olujić.

str. 121

23. Nikoline Klanfar pod naslovom Shakespeareov “Julije Cezar” u svjetlu novošekspirološkog preiščitavanja suodnosa književnosti, povijesti i politike, mentor:

dr. sc. Boris Senker, red. prof.

str. 123

24. Ive Šarić pod naslovom Prizivanje zbilje – Poetika Jeana Rouauda u romanu Les Champs d’honneur, mentorica: dr. sc. Ingrid Šafranek, red. prof.

str. 125

25. Suzane Kodvanj pod naslovom Tematika prirode u djelu Emily Dickinson, mentorica: dr. sc. Ljiljana Ina Gjurgjan, izv. prof.

str. 127

26. Ivana Lupića pod naslovom Transtekstualni okviri Shakespeareovih soneta, mentorica: dr. sc. Janja Ciglar Žanić, red. prof.

str. 129

27. Maria Stipančevića pod naslovom Nacionalizmi u Hrvatskoj početkom 20. stoljeća: etnički identiteti i stereotipi o «nama» i «drugima», mentor: dr. sc. Petar Korunić, red. prof.

str. 131

28. Marka Šarića pod naslovom Dinarski Vlasi između Osmanskog carstva i Venecije: povijest pravnih institucija jednog krajiškog društva (15.-17. st.), mentor: dr. sc. Drago Roksandić, red. prof.

str. 133

29. Irides Zović pod naslovom Model mreže narodnih knjižnica u Istarskoj županiji, mentorica: dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof.

str. 135

30. Željka Marciuša pod naslovom Ikonogafija grada u hrvatskom slikarstvu u prvoj polovini XX. stoljeća, mentor: dr. sc. Tonko Maroević, znan. savjetnik.

str. 137

Nastavni predmeti

31. Prijedlog za raspis natječaja za upis kandidata na poslijediplomske magistarske i doktorske studije i stručne studije u ak. god. 2004/2005. i to:

- Poslijediplomski znanstveni studij hrvatske povijesti;

- Poslijediplomski znanstveni studij književnosti, smjer: teorija i povijest književnosti,
kulturalni studiji i teatrologija;

- Jednogodišnji doktorski studij književnosti za kandidate s akademskim stupnjem magistra
znanosti;

- Poslijediplomski znanstveni studij lingvistike, usmjerenja: anglistika, fonetika, indologija, klasična filologija, kroatistika, opća lingvistika, romanistika (francuski i španjolski), slavistika i talijanistika;

- Jednogodišnji doktorski studij lingvistike za kandidate s akademskim stupnjem magistra znanosti;

- Poslijediplomski znanstveni studij informacijskih znanosti, smjer: društveno-humanistička informatika, arhivistika, bibliotekarstvo i muzeologija;

- Jednogodišnji doktorski studij informacijskih znanosti za kandidate s akademskim stupnjem magistra znanosti;

- Poslijediplomski znanstveni studij psihologije;

- Jednogodišnji doktorski studij za diplomirane psihologe s akademskim stupnjem magistra znanosti iz psihologije i za diplomirane psihologe sa stručnim nazivom magistar-specijalist i specijalist, te za diplomirane psihologe koji su magistrirali u srodnom znanstvenom području ili polju;

- Poslijediplomski stručni studij psihologije, smjer: specijalizacija iz kliničke psihologije, specijalizacija iz školske i predškolske psihologije i specijalizacija iz industrijske i organizacijske psihologije;

- Poslijediplomski stručni prevoditeljski studij, smjer: engleski jezik, njemački jezik, talijanski jezik i francuski jezik.

________

E. PRIZNAVANJE DIPLOMA

32. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Barbare Banovac stečene na Sveučilištu u Trstu.

str. 139

33. Izvještaj stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Nine Tomšić stečene na Sveučilištu u Trstu.

str. 140

34. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Klare Kučan stečene na Sveučilištu u Trstu.

str. 141

35. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti diplome Mire Gaćine radi nastavka obrazovanja, stečene na Filozofskom fakultetu u Skopju.

str. 142

F. IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA

a) Imenovanje stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor

36. Promjena stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Hrvatski standardni jezik na Filozofskom fakultetu u Puli Sveučilišta u Rijeci.

(Pristupnik: dr. sc. Ivan Zoričić).

1. dr. sc. Goran Filipi, red. prof. Filozofski fakultet u Puli

2. dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.

3. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

37. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika za predmet Engleski jezik, na Sveučilištu u Splitu. (Pristupnici: Gjurgjica Mimica Bezjak, Liduška Ćaleta-Car, Gorana Duplančić, Marijana Jurišić, Silvana Kosanović, Edita, Šalov, Ivana Vodogaz, Kata Lenđel i Tomislav Skračić).

1. Snježana Veselica Majhut, lektor

2. Jasenka Šafra, viši lektor

3. Ivana Bašić, lektor

38. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta dr. sc. Marka Babića za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija.

1. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.

2. dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.

3. dr. sc. Marina Milićević Bradač, red. prof.

39. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti (sustavna pedagogija), za predmet Metodologija pedagoških istraživanja na Odjelu za pedagogiju Sveučilišta u Zadru. (Pristupnik: dr. sc. Stjepan Jagić, viši asistent).

1. dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.

2. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

3. dr. sc. Anđelko Mrkonjić, izv. prof. (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zadaru)

40. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti (pedagogija) za predmet Predškolska pedagogija na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji.(Pristupnica: mr. sc. Mirjana Šagud).

1. dr. sc. Arjana Miljak, red. prof.

2. dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof.

3. dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš, red. prof.

41. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti (opća pedagogija) za predmet Metodika predškolskog odgoja na Učiteljskoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.

(Pristupnica: mr. sc. Biserka Petrović-Sočo).

1. dr. sc. Arjana Miljak, red. prof.

2. dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof.

3. dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.

42. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija na Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu.

(Pristupnica: dr. sc. Branka Golub)

1. dr.sc. Milan Mesić, red. prof.

2. dr.sc. Ivan Cifrić, red. prof.

3. dr.sc. Katarina Prpić, znan. savjetnica (Institut za društvena istraživanja u Zagrebu)

43. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja za izbor predloženika u znanstveno nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija za predmete «Kulturna ponuda u turizmu» i «Kulturna baština» na Sveučilištu u Dubrovniku. (Pristupnik dr. sc. Antun Karaman)

1. dr. sc. Zvonko Maković, izv. prof.

2. dr. sc. Igor Fisković, red. prof.

3. dr. sc. Tonko Maroević, znanstveni savjetnik (Institut za povijest umjetnosti u Zagrebu)

b) Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje predložene teme izvan doktorskog studija

44. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Darje Ložnjak Dizdar za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme Sjeverna Hrvatska u kulturološkom okviru južne Panonije na početku starijeg željeznog doba.

1. dr. sc. Nives Majnarić-Pandžić, red. prof. u miru

2. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.

3. dr. sc. Dunja Glogović, viši znanstv. surad. (Inst. za arheologiju, Zagreb)

45. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Maria Dumančića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Razvoj analitičkog modela cjeloživotnog obrazovanja na daljinu.

1. dr. sc. Vladimir Šimović , docent

2. dr. sc. Damir Boras, izv. prof.

3. dr. sc. Vladimir Mateljan, izv. prof.

46. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Sanje Stanić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Suvremeno društvo i fenomen potrošnje: primjer trgovačkog centra Mercator Split.

1. dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.

2. dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.

3. dr. sc. Ozren Žunec, red. prof.

c) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada

47. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Slađana Turkovića pod naslovom Osobitosti njemačkog jezika hrvatskih autora od kraja 16. do početka 19. stoljeća (rječnici, gramatike, Arhivski zapisi).

1. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.

2. dr. sc. Stanko Žepić, red. prof. u miru

3. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

48. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Jasmine Vojvodić pod naslovom Gestikulacijski aspekti u stvaralaštvu N. V. Gogolja.

1. dr. sc. Magdalena Medarić, red.prof.

2. dr. sc. Josip Užarević, red.prof.

3. dr. sc. Aleksandar Flaker, red.prof. u miru

49. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Zrinke Blažević pod naslovom Ilirski ideologem tijekom 17. stoljeća: upotrebe, funkcije i značenje.

1. dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.

2. dr. sc. Drago Roksandić, red. prof.

3. dr. sc. Miroslav Bertoša, red. prof. u miru

50. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Valentine Gulić Zrnić pod naslovom Urbana antropologija zagrebačkog naselja. Kultura svakodnevice u Travnom.

1. dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof.

2. dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.

3. dr. sc. Jasna Čapo, znan. savjetnik (Institut za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu)

d) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog rada

51. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Svjetlane Lončarić pod naslovom Život njemačke manjine u Zagrebu nakon 1991. godine

1. dr. sc. Branko Đaković, izv. prof.

2. dr. sc. Jadranka Grbić, znan. savjetnik (Inst. za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu)

3. dr. sc. Tomislav Pletenac, viši asistent

52. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Alme Kalinski pod naslovom Sperbers Romantrilogie als narrative Form der Vergangenheitsbewältigung.

1. dr. sc. Viktor Žmegač, professor emeritus

2. dr. sc. Marijan Bobinac, red. prof.

3. dr. sc. Zoran Kravar, red. prof.

53. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Vesne Ukić pod naslovom Prikaz ženskog iskustva u poeziji Eavan Boland.

1. dr. sc. Ljiljana Ina Gjurgjan, izv. prof.

3. dr. sc. Stipe Grgas, red. prof. (Sveučilište u Zadru)

3. dr. sc. Tatjana Jukić - Gregurić, doc.

54. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Marije Dražić pod naslovom Organizacija vijesti u okviru lingvistike teksta.

1. dr. sc. Zrinka Jelaska, doc.

2. dr. sc. Josip Silić, red. prof.

3. dr. sc. Branka Tafra, (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu)

55. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Nataše Paradžik pod naslovom Lingvistička i stilistička analiza «Šume Striborove» Ivane Brlić-Mažuranić.

1. dr. sc. Krešimir Bagić, izv. prof.

2. dr. sc. Krunoslav Pranjić, professor emeritus

3. dr. sc. Mirko Peti, znanstveni savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

56. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Mirte Kos pod naslovom Uloga lika zaposlene žene u dramskoj radnji suvremenoga američkog igranog filma (od kraja 1980-ih do danas).

1. dr. sc. Ante Peterlić, red. prof.

2. dr. sc. Hrvoje Turković, red. prof. (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu)

3. dr. sc. Borislav Knežević, docent

57. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Jasmine Vrkić-Dimić pod naslovom Slobodno vrijeme studenata: organizacija, sadržaji i provođenje.

1. dr. sc. Neven Hrvatić, doc.

2. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

3. dr. sc. Stjepan Jagić, viši asistent (Filozofski fakultet Zadar)

58. Prijedlog za promjenu i imenovanje novog stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Anje Čuček pod naslovom Povijesno gospodarsko značenje misija Mirka i Steve Seljana u Africi i Južnoj Americi.

Promjena stručnog povjerenstva predlaže se jer je odlukom Fakultetskog vijeća od 8.12.2003. odobrena promjena mentora za izradu magistarskog rada. Novom mentoricom imenovana je dr. sc. Božena Vranješ Šoljan, red. prof., a za koomentora imenovan je dr. sc. Ljubo Antić, izv. prof. u miru.

Sastav povjerenstva je sljedeći:

1. dr. sc. Nenad Moačanin, red. prof.

2. dr. sc. Božena Vranješ Šoljan, red. prof.

3. dr. sc. Ljubo Antić, izv. prof. u miru

59. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Marijana Bradanovića pod naslovom Arhitektura i urbanizam Vrbnika od 1450. do 1620. godine (Doba kasne frankopanske i ranije mletačke uprave).

1. dr. sc. Vladimir Marković, red. prof. u mirovini

2. dr. sc. Nada Grujić, red. prof.

3. dr. sc. Miljenko Jurković, red. prof.

60. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ane Plosnić pod naslovom Trogir – romanička sakralna arhitektura na primjeru bloka Andreis

1. dr. sc. Dijana Vukičević Samaržija, znanstvena savjetnica (Institut za povijest umjetnosti)

2. dr. sc. Igor Fisković, red. prof.

3. dr. sc. Nada Grujić, red. prof.

G. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA

61. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana teatrologija na Odsjeku za komparativnu književnost.

1. dr. sc. Milivoj Solar, red. prof.

2. dr. sc. Boris Senker, red. prof.

3. dr. sc. Dean Duda, izv. prof.

62. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje na Katedri za opću lingvistiku, na Odsjeku za lingvistiku.

1. dr. sc. Dubravko Škiljan, red. prof.

2. dr. sc. Damir Horga, red. prof.

3. dr. sc. Maja Bratanić, red. prof. (Fakultet prometnih znanosti u Zagrebu)

63. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti na Katedri za povijest pedagogije, na Odsjeku za pedagogiju. (Pristupnik: dr. sc. Ivan Dumbović, izv. prof.)

1. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

2. dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.

3. dr. sc. Vladimir Rosić, red. prof. (Filozofski fakultet u Rijeci)

64. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje povijest, grana nacionalna povijest na Katedri za hrvatsku povijest iz predmeta Hrvatska povijest u srednjem vijeku u Odsjeku za povijest

1. dr. sc. Neven Budak, red. prof.

2. dr. sc. Tomislav Raukar, red. prof.

3. dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.

H. NASTAVNI PREDMETI I DRUGO

65. Zahtjev prof. dr. sc. Ive Maroevića za usklađivanjem odluke o ispitima sa Statutom Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Vijeće Odsjeka za informacijske znanosti podržava zahtjev.

str. 143

66. Molba Odsjeka za zapadnoslavenske jezike i književnosti da se ispravi pogreška u Vodiču kroz studij za ak. god. 2004./2005. u planu studija slovačkoga jezika i književnosti:

- Jezične vježbe IV označene su kao seminari umjesto vježbe - 4 sata;

- iz Prevođenja slovačkih tekstova za IV god., koje će izvoditi Maria Kursar, potrebno je unijeti još 2 sata seminara.

str. 144

67. Prijedlog Odsjeka za anglistiku da studenti koji mijenjaju grupu mogu upisati kolegije isto kao i studenti ponavljači. U tom slučaju promjena grupe smjela bi se odobriti nakon prve godine.

68. Molba dr. sc. Vesne Mildner, izv. prof., za razrješenje dužnosti člana Etičkog povjerenstva Fakulteta i izbor novog člana.

Članovi Etičkog povjerenstva izabrani su na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 19. siječnja 2004. u sastavu: dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof., predsjednik, dr. sc. Rade Kalanj, red. prof., član, dr. sc. Zrinjka Glovacki Bernardi, izv. prof., član, dr. sc. Vesna Mildner, izv. prof., član i Darko Blažok-Broz, student.

69. Prijedlog za potvrdu odluke dekana od 28. rujna 2004. (na temelju članka 37. Statuta Fakulteta) da se prof. dr. sc. Željka Fink - Arsovski imenuje voditeljicom Ljetne škole u Rabu.

Pročelnici odsjeka i predstojnici katedri

70. Prijedlog Odsjeka za fonetiku da se dr. sc. Branko Vuletić, red. prof., imenuje za zamjenika pročelnika dr. sc. Jurja Bakrana, red. prof., za ak. god. 2004/2005. i 2005/2006.

71. Prijedlog Odsjeka za fonetiku da se dr. sc. Damir Horga, red. prof., imenuje za predstojnika Katedre za teorijsku fonetiku, za ak. god. 2004/2005. i 2005/2006.

72. Prijedlog Odsjeka za fonetiku da se dr. sc. Branko Vuletić, red. prof., imenuje za predstojnika Katedre za estetsku fonetiku i ortoepiju hrvatskog jezika, za ak. god. 2004/2005. i 2005/2006.

73. Prijedlog Odsjeka za informacijske znanosti da se dr. sc. Josip Kolanović, naslovni izv. prof. miru, imenuje za voditelja Katedre za arhivistiku i dokumentalistiku.

74. Prijedlog Odsjeka za klasičnu filologiju da se dr. sc. Mate Križman, red. prof., imenuje za predstojnika Katedre za grčki jezik i književnost, za ak. god. 2004/2005.

75. Prijedlog Odsjeka za klasičnu filologiju da se dr. sc. Darko Novaković, red. prof. imenuje za predstojnika Katedre za latinski jezik i rimsku književnost, za ak. god. 2004/2005. i 2005/2006.

76. Prijedlog Odsjeka za klasičnu filologiju da se dr. sc. Olga Perić, izv. prof. imenuje za predstojnicu Katedre za hrvatski latinizam, za ak. god. 2004/2005. i 2005/2006.

77. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za imenovanje predstojnika katedri:

- dr. sc. Janja Ciglar - Žanić, red. prof. - Katedra za englesku književnost

- dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, red. prof. - Katedra za metodiku engleskog jezika

- dr. sc. Milena Žic Fuchs, izv. prof. - Katedra za engleski jezik

- dr. sc. Goranka Antunović, docent - Katedra za skandinavistiku

78. Prijedlog Odsjeka za kroatistiku da se prof. dr. sc. Marko Samardžija imenuje za voditelja Katedre za hrvatski standardni jezik za akademske godine 2004/2005. i 2005/2006.

79. Prijedlog Odsjeka za kroatistiku da se prof. dr. sc. Stipe Botica imenuje za zamjenika pročelnika za akademske godine 2004/2005. i 2005/2006.

80. Prijedlog Odsjeka za kroatistiku da se doc. dr. sc. Mateo Žagar imenuje za voditelja Katedre za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo u akademskoj godini 2004/2005.

Angažiranje vanjskih suradnika i ugovornih lektora

81. Molba Odsjeka za arheologiju za angažiranje vanjske suradnice Marine Gregl za vođenje vježbi iz Obrade i restauracije arheoloških keramičkih nalaza, 8 sati vježbi tjedno, u ak. god. 2004/2005., za studente II i III godine studija arheologije.

82. Molba Fakultetske katedre za antropologiju za angažiranje vanjskih suradnika u nastavi u zimskom i ljetnom semestru ak. god. 2004/2005.

1. dr. sc. Pavla Rudana, nasl. red. prof. – predmet Uvod u antropologiju – 2 sata predavanja i Suvremene antropološke teorije – 1 sat predavanja + 1 sat seminara tjedno

2 . dr. sc. Branke Janićijević, nasl. red. prof. – predmet Osnove genetike čovjeka – 2 sata predavanja tjedno

3. dr. sc. Nine Smolej-Narančić, nasl. red. prof. – predmet Metode istraživanja 2 – 1 sat predavanja + 1 sat vježbi tjedno

4. dr. sc. Anite Sujoldžić, nasl. red. prof. – predmete Antropološka lingvistika – 2 sata predavanja tjedno i Komunika cija i društvo – 1 sat predavanja + 1 sat seminara tjedno

5. dr. sc. Lajosa Szirovicza, nasl. docent - predmet Informatika u antroplogiji

– 1 sat predavanja + 1 sat vježbi tjedno

6. dr. sc. Veljka Jovanovića, nasl. red. prof. - predmet Populacijska genetika

– 1 sat predavanja + 1 sat vježbi

- predmet Statističke metode -1 sat predavanja + 1 sati vježbi

7. dr. sc. Sanje Špoljar-Vržina, nasl. izv. prof.- predmet Medicinska antropologija

– 1 sat predavanja + 5 sat vježbi

8. dr. sc. Jasne Milićić, nasl. izv. prof. - predmet Ekologija čovjeka:

- 1 sat predavanja + 1 sat seminara

9 . dr. sc. Stjepana Tureka, znan. suradnik – predmet Antropologija i management:

- 1 sat predavanja + 1 sat seminara

10. dr. sc. Osmana Muftića, red. prof. – predmet Primijenjena antropologija 1 sat predavanja + 1 sat seminara

- predmet Ergonomija i biomehanika 1 sat predavanja + 1 sat seminara

11. dr. sc. Staše Forenbahera, nasl. doc. - predmet Arheologija u antropologiji – 2 sata predavanja tjedni i Seminar iz arheologija u antropologiji – 2 sata seminara tjedno

12. dr. sc. Darka Polšeka, izv. prof. – predmet Uvod u sociobiologiju – 2 sata predavanja tjedno u ljet sem.

12. dr. sc. Maria Šlausa, viši znanstv. surad. – predmet Forenzička antropologija – 1 sat predavanja + 1 sat seminara tjedno

83. Molba Odsjeka za fonetiku za odobrenje angažiranja vanjske suradnice Ivančice Banković-Mandić iz predmeta Govorne vježbe I, 1 sat vježbi tjedno u zimskom semestru ak. god. 2004/2005.

84. Molba Odsjeka za informacijske znanosti za angažiranje vanjskih suradnica u nastavi za izborne predmete, u akademskoj god. 2004/2005.:

- mr. sc. Žanete Barišić - Schneider: Službene informacije Europske unije, 2 sata predavanja u ljetnom semestru;

- dr. sc. Marine Čižmić-Horvat: Hrvatska periodika u europskom kontekstu, 2 sata predavanja u ljetnom semestru.

85. Molba Odsjeka za informacijske znanosti, Katedre za bibliotekarstvo, za angažiranje vanjske suradnice mr. sc. Marinke Perišić, za održavanje vježbi 2 sata tjedno , iz predmeta Klasifikacija i klasifikacijski sustavi.

86. Molba Odsjeka za informacijske znanosti, Katedre za arhivistiku i dokumentalistiku: za angažiranje vanjskih suradnika:

- dr. sc. Josipa Kolanovića, u miru, za predavača predmeta Arhivistika I i II , 2 sata
predavanja+ sata vježbe,

- mr. sc. Miljenka Pandžića , znanstveni asistent u miru, za predmet Povijest institucija
u Hrvatskoj I i II, 2 sata predavanja,

- Tatjane Mušnjak, znanstveni asistent, za predmet Zaštita knjižnične i arhivskoga gradiva,

- Marijana Rastića, prof. u miru, za predmet Arhivsko zakonodavstvo u Hrvatskoj,
2 sata predavanja,

- Joze Ivanovića, prof., za predmet Elektroničko poslovanje i upravljanje dokumentima 1sat
predavanja + 1 sat vježbe,

- Vlake Lemić, prof., Praktikum iz obrade arhivskoga gradiva.

87. Molba Odsjeka za kroatistiku za angažiranje vanjskih suradnika za ak. god. 2004/2005.

- dr. sc. Marije Znika, znan. surad., 2 sata predavanja tjedno na Katedri za hrvatski
standardni jezik (izborna nastava),

- dr. sc. Darije Gabrić Bagarić, 2 sata predavanja tjedno na Katedri za hrvatski standardni
jezik (izborna nastava),

- dr. sc. Josipa Silića, red. prof. u miru, 2 sata predavanja tjedno na Katedri za hrvatski
standardni jezik (izborna nastava),

- dr. sc. Milana Mihaljevića, znan. savj., 2 sata predavanja tjedno na Katedri za
staroslavenski jezik (izborna nastava)

88. Molba Odsjeka za lingvistiku za odobrenje angažiranja vanjskih suradnika u akademskoj godini 2004/2005. i to:

- Krešimira Međerala - Sučevića ( Tečaj mađarskoga jezika, 2 sata vježbi tjedno )

- Krystine Okulicinte ( Tečaj litavskoga jezika, 2 sata vježbi tjedno )

89. Molba Odsjeka za romanistiku za angažiranje vanjske suradnice:

- prof. dr. sc. Mirjane Polić-Bobić u nastavi španjolskog jezika za ak. god. 2004/2005., za predmete:

- Španjolska književnost srednjeg vijeka - 2 sata predavanja

- Španjolska i hispanoamerička književnost XX. Stoljeća - 2 sata predavanja

- Zlatni vijek španjolske književnosti - 2 sata predavanja

- Marine Del za predmet Portugalske jezične vježbe III - 3 sata

90. Prijedlog Odsjeka za južnoslavenske jezike i književnosti za angažiranje vanjskih suradnika za ak. god. 2004./2005.:

- Kristiana Lewisa (Hrvatski književni jezik, 4 norma sata seminara)

- dr. sc. Ljiljane Subotić (Gramatika srpskog jezika, 4 norma sata predavanja i 3 norma sata
seminara)

- dr. sc. Ljudmile Spasov, red. prof. (Gramatika makedonskog jezika, 8 norma sati predavanja)

91. Prijedlog Odsjeka za južnoslavenske jezike i književnosti za angažiranje stranih lektora za ak. god. 2004./2005.:

- Tatjane Dunkova (Povijest bugarske kulture, Bugarski jezik I, II, III, IV, Gramatika bugarskog jezika I, II, Bugarska književnost II, III, IV, Bugarski jezik za kroatiste, 12 norma sati vježbi, 12 norma sati predavanja, 7,5 norma sati seminara)

- Mateje Tirgušek (Jezične vježbe iz slovenskog II, III, IV, Proseminar iz suvremene slovenske književnosti, Uvod u kulturu Slovenije, 6 norma sati vježbi, 2 norma sata predavanja, 3 norma sata seminara)

92. Prijedlog Croaticuma - hrvatskog za strance (Pripremne godine studija) za angažiranje vanjskih suradnika u ak. god. 2004/2005.

- Ivančice Banković-Mandić, prof. - 15 sati jezičnih vježbi tjedno - Hrvatski standardni jezik

- Valentine Miškec, lektorica - 15 sati jezičnih vježbi tjedno - Hrvatski standardni jezik

- Tajane Ivanac, prof. - 15 sati jezičnih vježbi tjedno - Hrvatski standardni jezik

- Dubravke Luić Vudrag, prof. - 15 sati jezičnih vježbi tjedno - Hrvatski standardni jezik

93. Prijedlog Odsjeka za istočnoslavenske jezike i književnosti za angažiranje vanjskih suradnika za ak. god. 2004./2005. na studiju ukrajinskog jezika i književnosti:

- Tetyane Fuderer (Elementarna gramatika, Stilistika, Jezične vježbe I, Vježbe iz sintakse, 8
norma sata predavanja i 8 norma sati vježbi)

- Volodimira Kubinski (Govorne vježbe I, Govorne vježbe II, Jezične vježbe III, Prijevodne
vježbe, Lektira IV, 12 norma sati vježbi)

- Darije Pavlešin (Jezične vježbe II, Jezične vježbe IV, Lektira III, Seminar, 12 norma sati
vježbi i 3 norma sata seminara)

- Ive Lehunšek (Lektira II, 2 norma sata vježbi)

- Silvije Maloševac (Fonetske vježbe, 4 norma sata vježbi)

- Kristiana Lewisa (Hrvatski književni jezik, 4 norma sata seminara)

94. Prijedlog Odsjeka za zapadnoslavenske jezike i književnosti za angažiranje vanjskih suradnika za ak. god. 2004/2005.:

- Kristiana Lewisa (Hrvatski književni jezik, 4 norma sata seminara)

- mr. sc. Martina Machata (Jezične vježbe iz slovačkoga jezika, Slovački kao drugi slavenski
jezik, 4 norma sata vježbi, 3 norma sata seminara).

95. Prijedlog Odsjeka za pedagogiju za imenovanje Vanje Praznik, pedagoga u Osnovnoj školi “Davorin Trstenjak” za vođenje vježbi iz Didaktike, za studente treće godine studija pedagogije u akademskoj godini 2004/2005.

96. Prijedlog Odsjeka za zapadnoslavenske jezike i književnosti za angažiranje stranih lektora za ak. god. 2004./2005.:

- Jirija Hrabala za češki jezik (Jezične vježbe IV, 8 norma sati vježbi i 3 norma sata
seminara)

- Dominika Kaniecka za poljski jezik (Fonolaboratorijske vježbe, Lektorske vježbe, Poljski
kao drugi slavenski jezik, 13,5 norma sati vježbi)

- Marija Dobrikova za slovački jezik (Slovačke jezične vježbe, 14 norma sati vježbi)

97. Prijedlog Odsjeka za istočnoslavenske jezike i književnosti za angažiranje stranog lektora Jevgenija Paščenka za predmet Ukrajinska književnost 19. st, Prijevodne vježbe III, Lektorat ukrajinskog jezika za nenastavnički smjer za rusiste i ostale, 8 norma sati predavanja i 4 norma sata vježbi).

98. Prijedlog Odsjeka za povijest umjetnosti za održavanje nastave u akademskoj godini 2004/05. vanjskim suradnicima:

- dr. sc. Milanu Pelcu, docentu, za predmet Teorija likovnih umjetnosti, 2 sata predavanja
tjedno

- mr. sc. Krunoslavu Kamenovu, asistentu za predmet Umjetnosti 19. stoljeća, 2 sata
predavanja tjedno

Sudjelovanje u nastavi i održavanje nastave (obavijesti)

99. Obavijest Odsjeka za fonetiku da će Elenmari Pletikos, asistentica, samostalno održavati nastavu iz predmeta Govorništvo, 1 sat predavanja i 1 sat seminara tjedno u zimskom semestru ak. god. 2004/2005 (pod vodstvom nositelja kolegija prof.dr.sc. Ivana Ivasa).

100. Obavijest da će Krešimir Pavlina, znanstveni novak, samostalno održavati vježbe i sudjelovati u nastavi pod vodstvom mentora prof. dr. sc. Jadranke Lasić Lazić i prof. dr. sc. Vladimira Mateljana.

101. Obavijest Odsjeka za klasičnu filologiju da će samostalno održavati nastavu u ak. god. 2004/2005:

- mr. sc. Neven Jovanović, asistent, 2 sata seminara iz kolegija Rimska književnost i kompjutori u zimskom semestru (pod vodstvom prof.dr.sc. Darka Novakovića) i 2 sata seminara iz kolegija Edictum Diocletiani u ljetnom semestru (pod vodstvom prof.dr.sc. Olge Perić);

- mr. sc. Gorana Stepanić, asistentici, 2 sata seminara iz kolegija Marko Marulić Davidijada u zimskom semestru, 2 sata seminara iz kolegija Ignjat Đurđević - latinska lirika u ljetnom semestru (pod vodstvom prof.dr.sc. Darka Novakovića) i 2 sata vježbi iz predmeta Rimska metrika u ljetnom semestru (pod vodstvom prof.dr.sc. Olge Perić)

- Ireni Bratičević, asistentici, 2 sata seminara iz kolegija Latinska poezija Ruđera Boškovića u zimskom semestru i 2 sata seminara iz kolegija Odabrani tekstovi Marka Faustina Galjufa u ljetnom semestru (pod vodstvom prof.dr.sc. Darka Novakovića).

102. Obavijest Odsjeka za lingvistiku da će novaci održavati nastavu u ak. god. 2004./2005. i to:

- Božo Bekavac iz predmeta Ustroj umjetnih jezika (voditelj dr. sc. Marko Tadić )

- Mislava Bertoša iz predmeta Lingvistička propedeutika ( voditeljica dr. sc. Ida Raffaelli )

- Mislava Bertoša iz predmeta Lingvistika XX. stoljeća ( voditelj dr. sc. Milorad Pupovac)

- Ivana Simeon iz predmeta Fonološki opis ( voditelj dr. sc. Vlasta Erdeljac )

- Mato Kapović iz predmeta Uvod u indoeuropsku lingvistike i predmeta Ie. čitanje
staroslavenskih zapisa (voditelj dr. sc. Ranko Matasović)

103. Obavijest Odsjeka za romanistiku da će znanstveni novaci održavati nastavu i to:

- Ivan Visković – Langue d'oc – langue d'oïl (lingvistički seminar) pod vodstvom dr. sc.
Dražena Varge, docenta

- Petar Radoslavljević – Uvod u opću i rumunjsku lingvistiku i Morfologija rumunjskog
jezika pod vodstvom dr.sc. Dražena Varge, docenta

- Ivana Olujić – Povijest rumunjske književnosti i Seminar iz rumunjske književnosti pod
vodstvom prof.dr.sc. Augusta Kovačeca.

104. Obavijest Odsjeka za talijanistiku da će znanstveni novaci održavati nastavu:

- mr. sc. Nino Raspudić, 2 sata predavanja tjedno u ljetnom semestru ak. god. 2004/2005. iz izbornog kolegija Čitanje teorijskih, kritičkih i esejističkih tekstova, pod vodstvom prof. dr. sc. Mladena Machieda

- Snježana Husić i Višnja Bandalo, 2 sata seminara tjedno iz kolegija Talijanska književnost 13. i 14. stoljeća, pod vodstvom dr. sc. Sanje Roić, red. prof.

- mr. sc. Ivana Jerolimov, 2 sata seminara tjedno iz kolegija Uvod u studij talijanskog jezika, pod vodstvom dr. sc. Masline Ljubičić, izv. prof.

- Ivica Peša, 2 sata seminara iz kolegija Povijest talijanskog jezika pod vodstvom dr. sc. Smiljke Malinar, red. prof.

- Nela Jurko, 4 sata seminara iz kolegija Metodika talijanskog jezika pod vodstvom dr. sc. Nives Sironić-Bonefačić , izv. prof., kao i odobrenje za održavanje ispita iz navedenog kolegija u ak. god. 2004/2005.

105. Obavijest Odsjeka za pedagogiju da će mr. sc. Koraljka Posavec samostalno održavati nastavu iz kolegija Komparativna pedagogija za III. godinu studija pedagogije u ak. god. 2004/2005., pod vodstvom dr. sc. Nikše Nikole Šoljana, red. prof.

106. Obavijest Odsjeka za povijest umjetnosti da će asistenti održavati nastavu i ispite u akademskoj godini 2004/05.:

- mr. sc. Dubravka Botica na predmetu Arhitektura baroka uz dr. sc. Nadu Grujić, red. prof.

- Dragan Damjanović na predmetima Umjetnost 19. stoljeća i Moderna i suvremena
umjetnost uz dr. sc. Zvonka Makovića, izv. prof.

- Nikolina Maraković na predmetu Umjetnost kasne antike uz dr. sc. Miljenka Jurkovića,
red. prof.

- mr. sc. Dino Milinović na predmetima Ikonologija i Umjetnost starog vijeka uz dr. sc. Igora
Fiskovića, red. prof.

- mr. sc. Marko Špikić na predmetu Zaštita spomenika uz dr. sc. Ivu Maroevića, red. prof.

Održavanje nastave na drugim visokim učilištima

107. Molba dr. sc. Damira Horge, red. prof. za odobrenje održavanja nastave na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu iz kolegija Fonetika, 2 sata predavanja i 2 sata vježbi, za ak. god. 2004/2005.

108. Molba dr. sc. Gordane Varošanec-Škarić, doc. za odobrenje održavanja nastave na Studiju novinarstva Sveučilišta u Dubrovniku iz predmeta Kultura govora, 1 sat predavanja i 1 sat vježbi tjedno i na Studiju glume i lutkarstva Sveučilišta J.J.Strossmayer u Osijeku iz predmeta Fonetika, 1 sat predavanja tjedno.

109. Molba dr. sc. Zrinke Jelaska za održavanje predavanja (2-3 puta po semestru) u ak. god. 2004/2005. na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. str. 145

110. Molba dr. sc. Zrinke Jelaska za održavanje predavanja (10 sati izborne nastave) u ak. godini 2004/05. iz predmeta Drugi jezik na poslijediplomskome studiju Jezična komunikacija i kognitivna neuroznanost Sveučilišta u Zagrebu. str. 146

111. Molba nastavnika Odsjeka za lingvistiku za održavanje nastave na drugim visokim učilištima za akademsku godinu 2004./2005.

- dr. sc. Vlasti Erdeljac, doc., na Fakultetu za podiplomski humanistički studij ( ISH ) u Ljubljani ( 12 sati nastave )

- dr. sc. Ranku Matasović, red. prof., na Poslijediplomskom studiju u Sveučilišta u Zadru (12 sati nastave )

- dr. sc. Dubravku Škiljanu, red. prof., na Fakultetu za podiplomski humanistički studij ( ISH ) u Ljubljani ( 12 sati nastave )

112. Molba dr. sc Dubravke Zima da joj se odobri održavanje nastave na Učiteljskoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u ak. god. 2004./2005. iz kolegija Dječja književnost (4 norma sata predavanja, 4 sata vježbi). str. 147

113. Molba dr. sc. Dubravke Sesar, red. prof., za odobrenje održavanja nastave iz kolegija Drugi slavenski jezik na studiju kroatistike na Pedagoškom fakultetu u Mostaru u akad. god. 2004./2005.

114. Prijedlog Odsjeka za povijest umjetnosti za održavanje nastave u akademskoj godini 2004/05. na drugim fakultetima:

Akademiji likovnih umjetnosti U Zagrebu – Nastavnički odsjek

mr. sc. Ivan Bogavčić, asistent za predmet Metodika nastave povijesti umjetnosti

dr. sc. Sanja Cvetnić, docent - predmet naknadno

dr. sc. Frano Dulibić, docent za predmet Osnove likovnih umjetnosti

dr. sc. Jasna Galjer, docent - predmet naknadno

dr. sc. Nada Grujić, red. prof. - predmet naknadno

dr. sc. Zlatko Jurić, docent Osnove urbanizma

dr. sc. Miljenko Jurković, red. prof. za predmet Umjetnost srednjeg vijeka u Hrvatskoj

dr. sc. Zvonko Maković, izv. prof. za predmet Umjetnost 20. stoljeća

dr. sc. Predrag Marković, docent za predmet Umjetnost srednjeg vijeka u Europi

dr. sc. Dino Milinović, asistent za predmet Ikonologija

dr.sc. Ivo Maroević, red.prof. za predmet Zaštita spomenika kulture

Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu – Restauratorski odsjek

dr. sc. Frano Dulibić, docent za predmet Razvoj europske i hrvatske umjetnosti

mr. sc. Dino Milinović, asistent za predmet Ikonologija

dr. sc. Igor Fisković, red. prof. Slikarstvo i kiparstvo srednjeg vijeka

dr. sc. Ivo Maroević, red. prof. Zaštita spomenika

dr. sc. Zvonko Maković, izv. prof. Umjetnost 20. stoljeća

Agronomskom fakultetu u Zagrebu – Smjer uređenje krajobraza

dr. sc. Miljenko Jurković, red. prof. za predmet Povijest umjetnosti

dr. sc. Predrag Marković, docent Povijest umjetnosti

Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu – Studij dizajna

dr. sc. Miljenko Jurković, red. prof. za predmet Povijest umjetnosti I.

Mentori

115. Prijedlog Odsjeka za germanistiku za izbor mentora za metodiku nastave njemačkog jezika za akad. god. 2004/2005.

str. 148

116. Molba za imenovanje mentora na kolegiju Metodika nastave informatike:

- Gordana Paić ( Osnovna škola Ivan Mertz– Zagreb)

- Vanda Pučar ( Ekonomska škola- Medulićeva )

117. Molba za imenovanje mentora studentske prakse:

- Tatjana Nebesni (Knjižnica grada Zagreba, Starčevićev trg 2

- Vesna Krnić (Knjižnica grada Zagreba- Ravnice )

- Žanet Barišić Schneide ( HIDRA )

- Branka Kesegić (Knjižnica arhiva Hrvatske )

- Dubravka Stančin –Rošić (Nacionalna i sveučilišna knjižnica)

- dr. sc. Jelka Petrak (Knjižnica Medicinskog fakulteta)

- Irena Kranjec (Filozofski fakultet )

- Marina Zunchon, Muzej za umjetnost i obrt

- Željka Kolvelshi, Muzej grada Zagreba

- Tanja Mušnjak, Hrvatski državni arhiv

- Jozo Ivanović, Hrvatski državni arhiv

- Vlatka Lemić, Hrvatski državni arhiv

118. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za angažiranje mentora u ak. god. 2004/2005.

str. 149

Demonstratori

119. Prijedlog Odsjeka za fonetiku za izbor demonstratora za ak. god. 2004/2005:

1. Gordana Beraković

2. Marija Malnar

3. Diana Tomić

4. Izabela Vargović

5. Ana Fruk

120. Prijedlog za izbor demonstratora za održavanje vježbi iz kolegija:

Klasifikacija i klasifikacijski sustavi : Marine Stanić

Bibliotekarska organizacija i kontrola II: Morana Peranić

Sustavi za označivanje i pretraživanje - Krešimir Zauder

Obrada teksta i jezika- Petra Bago

Matematika i statistika i Računarna lingvistika: Kristina Nikolić

Za knjižnicu Odsjeka

Bojan Macan ( iz sredstava Fakulteta)

Anita Pastuović

Igor Vujanović

Na teret Fakulteta za izborni predmet Uvod u društveno humanističku informatiku

Nikola Bernardi

Ivan Brajčić

121. Prijedlog Odsjeka za klasičnu filologiju za izbor demonstratora Petre Šoštarić i Joze Vele za ak. god. 2004/2005.

122. Prijedlog Odsjeka za komparativnu književnost za izbor demonstratora u Knjižnici Odsjeka za komparativnu u ak. god. 2004/2005.

Ivana Domaćinović

Jasmina Hren

Sana Perić

Nikolina Mesić

Nadja Tobias

Krunoslav Lučić

123. Prijedlog Odsjeka za kroatistiku za izbor demonstratora za ak. god. 2004/2005.

1. Danijela Kovačević, Katedra za metodiku hrvatskog jezika i književnosti

2. Danijela Kovačević, Katedra za noviju hrvatsku književnost

3. Ines Šafarić, Katedra za hrvatski standardni jezik i

4. Marina Balent, Katedra za hrvtaki standardni jezik

124. Prijedlog za izbor demonstratora za ak. god. 2004/2005. u Knjižnici Zavoda za slavensku filologiju:

Momčilo Bosanac,
Tomislav Pintarić,
Tihana Nakomčić,
Andrea Radošević,
Danijela Koren,
Marina Petanjek,
Kristijan Santo,
Krasanka Kakaš.

Trškove demonstratura u skladu s dogovorom dijele odsjeci za kroatistiku, istočnu, zapadnu i južnu slavistiku.

125. Prijedlog Odsjeka za lingvistiku za odobrenje angažiranja demonstratora za školsku godinu 2004./2005.:

- Ana Ugrinović (Lingvistika, indologija, knjižnica A - 108 ) iz sredstava Fakulteta

- Lucija Dodigović ( Lingvistika, A – 108 )

- Ivana Jozičić ( Lingvistika, A – 108 )

126. Prijedlog Odsjeka za orijentalne studije i hungarologiju za odobrenje angažiranja demonstratora za školsku godinu 2004/2005. i to:

- Manja Ranosović

- demonstrator za hungarologiju (ime naknadno)

- Snježane Ercegovac

127. Prijedlog Odsjeka za južnoslavenske jezike i književnosti za izbor demnostratora u akad. god. 2004./2005.:

Ivan Majić (slovenski i bugarski jezik i književnost)
Ivica Baković (makedonski jezik i književnost)
Mirela Franjković (srpska književnost)

128. Prijedlog za imenovanje demonstratora u Središnjoj čitaonici u akademskoj godini 2004./05.:

Nikolina Dimitrov
Dunja Gulin
Dorotea Kuftinec
Gordana Rožić
Kristina Tomić

129. Prijedlog Odsjeka za istočnoslavenske jezike i književnosti za izbor demonstratora u ak. god. 2004./2005.:

Izabela Marić (ruski jezik)
Tomislav Huha (ruska književnost)
Anna Galickaja (ukrajinski jezik i književnost)

130. Prijedlog Odsjeka za zapadnoslavenske jezike i književnosti za izbor demonstratora u ak. god. 2004./2005.:

Maja Perišin (poljski jezik i književnost)
Silvija Ivanković (češki jezik i književnost)
Ivana Čagalj (slovački jezik i književnost)

131. Prijedlog Odsjeka za pedagogiju da se studenti Katarina Horvatović, Ana Bikić, Ana Blažević i Juraj Marković izaberu za demonstratore za rad u nastavi na Odsjeku za pedagogiju na studiju pedagogije i pedagoško-didaktičke izobrazbe za studente Filozofskog fakulteta, te Iva Vrkić, Claudija Bulić i Maja Kušt za rad u knjižnici na Odsjeku za pedagogiju.

132. Prijedlog Odsjeka za povijest umjetnosti za angažiranje demonstratora u akademskoj godini 2004/05. iz sredstava Fakulteta i sredstava Odsjeka za povijest umjetnosti;

u nastavi:
1. Lana Belošević Jug
2. Marija Burić
3. Vladimir Čajkovac
4. Antonia Došen
5. Ivana Hanaček
6. Lana Lovrenčić
7. Josipa Lulić
8. Lena Puhar
9. Ljubica Sekulić
10. Neven Svilar
11. Tanja Valsted
12. Leo Vidmar

u radnoj sobi:
1. Marijeta Karlović
2. Ana Vrbanić

u biblioteci:
1. Martina Mitak

Gostovanja

133. Prijedlog Odsjeka za zapadnoslavenske jezike i književnosti za gostovanje Ph. Dr. Lubomira Machale, voditelja Katedre za češku književnost na Filozofskom fakultetu u Olomoucu (Češka), od 17. do 23.10.2004. Održat će 6 sati predavanja iz «Suvremene češke književnosti».

134. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za odobrenje da u četvrtak, 21. 10. 2004. od
11 - 12.30 sati u Dvorani VII gostuju (posredstvom Američkog veleposlanstva) kao Election Speaker Team Trudy Nichol (Republican) i Kitty Kurth (Democrat).

135. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za odobrenje gostovanja prof. Martina Kaymana, direktora CCCT-a, Cardiff University, Wales od 3 do 6.studenoga 2004.

136. Molba Odsjeka za talijanistiku da se odobri gostovanje prof. dr. Franca Brioschija sa Sveučilišta u Milanu 18. listopada 2004. s predavanjem pod naslovom: Teoria della letteratura e semiotica: un divorzio annunciato.

I. DOPUSTI I SLOBODNE STUDIJSKE GODINE

137. Molba dr. sc. Hotimira Burgera, red. prof. na Odsjeku za filozofiju za odobrenje slobodne studijske godine 2005/2006.

138. Molba Nikole Ljubišića, znanstvenog novaka, za odobrenje plaćenog dopusta od 24. studenog do 22. prosinca 2004. radi korištenja stipendije u okviru TEMPUS projekta , u Londonu.

139. Molba dr. sc. Radovana Vrane, višeg asistenta, za odobrenje plaćenog dopusta od 22. listopada do 30.listopada 2004. radi korištenja stipendije i aktivnog sudjelovanja u seminaru pod nazivom Libraries in the 21. st. century u Salzburgu.

140. Molba dr. sc. Marka Samardžije, red.prof., za plaćeni dopust od 20. do 27. listopada 2004. zbog sudjelovanja na stručnom seminaru u Kanadi. str. 150

141. Molba mr. sc. Marinka Koščeca, asistenta, za plaćeni dopust od 15. listopada 2004. do 15. studenog 2004. radi korištenja stipendije u Dijonu u sklopu francusko-hrvatske razmjene pisaca.

142. Molba Odsjeka za talijanistiku da se Etami Borjan, znanstvenoj novakinji, odobri plaćeni dopust od 10. listopada do 20. prosinca 2004. i od 1. ožujka do 20. svibnja 2005. radi znanstvenog usavršavanja na poslijediplomskom studiju filmologije na Sveučilištu La Sapienza u Rimu.

143. Molba Odsjeka za talijanistiku da se Dariji Garbin, znanstvenoj novakinji, odobri plaćeni dopust u akademskoj godini 2004/2005. od 1. studenog 2004. do 1. siječnja 2005. radi znanstvenog usavršavanja na Sveučilištu u Padovi.

144. Molba dr. sc. Predraga Markovića, docenta, za odobrenje plaćenog dopusta od 2. studenog 2004. do 2. veljače 2005. radi istraživanja na projektu.

145. Molba dr. sc. Igora Fiskovića, red.prof., za korištenje slobodne studijske godine od 1. ožujka 2004. do 28. veljače 2005. godine.

____________________

146. Napomene Odsjeka za anglistiku uz dopis od 7. 9. 2004. kojeg je novakinja Maja Tančik uputila Vijeću Filozofskog fakulteta kao odgovor na izvješće o svom radu na projektu br. 0130458 prof. dr. Janje Ciglar-Žanić.

str. 151

147. Prijedlog programa Poslijediplomskog znanstvenog studija hrvatske kulture.

(prilog naknadno)

148. Obavijesti dekana i prodekana

149. Razno

Dekan,

prof. dr. sc. Miljenko Jurković

P R I L O Z I

Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

Dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš, red. prof.

Dr. sc. Vladimir Rosić, red. prof. (Filozofski fakultet, Rijeka)

Predmet : Izvještaj Stručnog povjerenstva za ocjenu rezultata javnog natječaja za izbor nastavnika u zanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, na Katedri za sistematsku pedagogiju (za pedagoško-didaktičku izobrazbu), u Odsjeku za pedagogiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Zagreb, I. Lučića 3.

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabralo nas je na svojoj sjednici od 13. listopada 2003. godine u Stručno povjerenstvo koje treba ocijeniti rezultate javnog natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti na Katedri za sistematsku pedagogiju (za pedagoško-didaktičku izobrazbu) u Odsjeku za pedagogiju.

U skladu sa odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, br. 123/03.), te na temelju detaljnog uvida u priloženu dokumentaciju koju su dostavili prijavljeni pristupnici, imenovano Stručno povjerenstvo podnosi slijedeće

I Z V J E Š Ć E

Na natječaj objavljen u Vjesniku od 25. listopada 2003. godine, prijavile su se prof. dr. sc. Slavica Bašić i dr. sc. Dubravka Miljković.

Prema važećim zakonskim odredbama, te ostalim relevantnim naputcima, djelatnost pristupnika za izbor u tražena zvanja prikazana su u slijedećim dijelovima ovoga izvješća:

- Životopis

- A. Znanstvena djelatnost

- B. Nastavna djelatnost

- C. Stručna djela

- D. Zaključna ocjena i prijedlog

Dr. sc. Slavica Bašić

ŽIVOTOPIS

Slavica Bašić je rođena 24. lipnja 1952. u Inđiji (Vojvodina). Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Sarajevu. Studij pedagogije i psihologije diplomirala je 1976. godine na Filozofskom Fakultetu u Sarajevu. Od 1978. do 1981. godine radila je u kao školski pedagog u srednjoj školi u Trogiru, od 1981. do 1993. godine na Filozofskom fakultetu u Zadru. Od 1993. godine radi u Zagrebu kao sveučilišni nastavnik na Odsjeku za pedagoško-psihološko osposobljavanje predmetnih nastavnika.

U zvanje znanstvenog asistenta birana je 1983. godine, a u zvanje docenta 1990. na Filozofskom fakultetu-pedagogijske znanosti u Zagrebu za znanstveno područje pedagogija, a za nastavni predmet Opća pedagogija.

Za znanstvenog suradnika i docenta iz područja Opće pedagogije izabrana je 1990. godine. Od 1990. do 1993. vodila je kolegije: Uvod u znanosti o odgoju, Sistematska pedagogija i Obiteljska pedagogija.

U rujnu 2002. godine izabrana je u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za zanstveno područje društvenih znanosti (odgojne znanosti) za predmet Opća pedagogija na Odsjeku za pedagošku, psihološku i didaktičku izobrazbu predmetnih nastavnika.

U proteklih 23 godine vodila je više kolegija iz područja sistematske pedagogije (Obiteljska pedagogija, Uvod u pedagogiju, Uvod u znanosti o odgoju, Didaktika) u dodiplomskoj nastavi i kao gostujući nastavnik u poslijediplomskoj nastavi. Sada je nositelj kolegija Opća pedagogija na Odsjeku za pedagoško, psihološkui didaktičku izobrazbu predmetnih nastavnika, koji djeluje u okviru Učiteljske akademije u Zagrebu.

Kao nastavnik u dopunskom radu na Filozofskom fakultetu u Zadru realizirala je (1993.-1998.) godine nastavni program Uvoda u znanost o odgoju (Uvod u pedagogiju), Obiteljska pedagogija i Sistematska pedagogija (predavanja).

Tijekom dosadašnjeg rada na fakultetu obnašala je funkciju pročelnika Odsjeka za pedagogiju (u Zadru) i zamjenika pročelnika Odsjeka za pedagoško, psihološku i didaktičku izobrazbu predmetnih nastavnika (u Zagrebu); voditelj je dopunskog studija za odgojitelje i učitelje u waldorfskim odgojno-obrazovnim ustanovama. U cilju znanstvenog i stručnog usavršavanja boravila je višekratno na visokoškolskim ustanovama u Njemačkoj i Austriji .

2 . ZNANSTVENA DJELATNOST

2.1. Prikaz znanstvenih radova relevantnih za izbor

2.1. 1. KNJIGA

Bašić, S.(1987), DIDAKTIČKA TERMINOLOGIJA, Zadar: Narodni list, 160 str.

Knjiga Slavice Bašić rezultat je dugogodišnjeg istraživanja leksikosemantičkih karakeristika didaktičkog nazivlja i propitivanja komunikatibilnosti pedagogijskog jezika u cjelosti. Temeljem analize korpusa didaktičkih radova objavljenih u vremenu od 1867. do 1987. godine autorica je na osnovu uspostavljenih kriterija znanstvene terminologije opisala i vrednovala didaktički terminološki sustav.

Znanstveni doseg ovog istraživačkog rada se može sažeti u nekoliko točaka: 1. to je prvo sustavno istraživanje didaktičkog stručnog jezika i njegova stručnog pojmovlja, 2. ostvaren je dijakronijski pristup te iz lingvističko-semantičkog obzora prikazan razvoj didaktike, 3. uspostavljeni su kriteriji važenja jednog termina kao znanstvenog i glede njih vrednovana didaktička terminologija u nas, i 4. detaljno opisani uzroci terminološke i pojmovne zbrke u didaktičkoj komunikaciji.

2. Bašić, S. (koautor s Spajić-Vrkaš, V., Kukoč, M. (2001) : OBRAZOVANJE ZA LJUDSKA PRAVA I DEMOKRACIJU. Interdisciplinarni rječnik. Zagreb, Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO

U ovom rječniku, prvom ovakve vrste u nas, autorica je uspostavila opisne (empirijske) definicije temeljnih pedagogijskih i psihologijskih pojmova relevantnih za promišljanje i metodičko-didaktičko koncipiranje obrazovanja za mir i demokraciju.

2.1. 2. POGLAVLJE U KNJIZI

ODGOJ. U: OSNOVE SUVREMENE PEDAGOGIJE, (ured. Mijatović, A.), Zagreb: Pedagoško-književni zbor, str.175-203.

U ovom se radu polazi od stava da su od vremena uspostavljanja pedagogije kao znanstvene discipline nastali brojni koncepti i teorije pedagoške djelatnosti i da su na upit: "što je navlastitost pedagoške djelatnosti ?" u okviru tri velike znanstveno-teorijske orijentacije uspostavljeni različiti pojmovi i koncepti odgoja. Na temelju empirijske analize definicija i teorija odgoja obrazloženi su slijedeći koncepti: a) odgajanje kao pedagoški odnos - koncept koji je navlastitost duhovnoznanstvene pedagogije, b) odgajanje kao organizirano učenje odnosno organizirana pomoć u učenju, opažena kao sredstvo za razvijanje poželjnih oblika ponašanja - u okviru empirijsko-analitičke znanosti o odgoju i c) odgajanje kao komunikacijska djelatnost, a razvili su ga predstavnici kritičko-konstruktivističke znanosti o odgoju.

Rad predstavlja značajan teorijski doprinos jer se po prvi put u hrvatskoj pedagogijskoj literaturi pojavljuje znanstveno-kritička elaboracija i sistematizacija temeljnih pedagogijskih tradicija i njima supripadnih koncepata odgoja. Eksplikacija pojedinih koncepata, izdvajanje bitnih obilježja temeljnih koncepata odgoja i kritička prosudba znanstvene (metodologijske) uporabljivosti svakog koncepta naosob značajan su prinos metateoriji odgoja.

2.1.3. ZNANSTVENI RADOVI OBJAVLJENI U ČASOPISIMA CITIRANIM U TERCIJARNIM I SEKUNDARNIM PUBLIKACIJAMA

a1) prije izbora u zvanje docenta

1. Bašić, S. (1983), Razvoj pedagoške terminologije. Naša škola, Sarajevo, 7-8, 502 – 513.

2. Bašić, S. (1984), Lekiskosemantičke karakteristike pedagoške terminologije. Istraživanjena uzorku udžbeničke literature. Školski vjesnik,Split, 2, 96-106.

3. Bašić, S. (1984/85), Termin, sadržaj i opseg upotrebe termina 'pedagogija'.

Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 24(1), 231-244.

4. Bašić, S.(1985), Neki teorijski aspekti znanstvene terminologije. u Terminologija v znanosti. Prispevki k teoriji. Zbornik s međunarodnog znanstvenog skupa. Ljubljana, Pedagoški inštitut pri Univerzi Edvarda Kardelja v Ljubljani, 177-185.

5. Bašić, S. (1986), Nesustavnost metodičke terminologije. U Metodika u sustavu znanosti i obrazovanja Zbornik radova. Institut za pedagogijska istraživanja Filozofskog fakulteta u Zagrebu i NIRO Školske novine, 58-61.

6. Bašić, S. (1986), Problemi pedagogijske terminologije, Pedagoški rad, Vol 41, 1-2, 14 -23.

7. Bašić, S. (1988), Društvena komunikabilnost - uvjet provjerljivosti pedagogijskog mišljenja u odgojnoj praksi, Naša škola, Sarajevo, 3-4,

152-157.

a2) nakon izbora u zvanje docenta

Bašić, S. (1989), Pedagogija: integralna znanost o odgoju ili disciplina u sustavu znanosti o odgoju. Pedagogija, Beograd, 1-2, 163-179.

U ovom se radu razmatra sadržaj i opseg primjene termina "pedagogija" i njemu konkurirajućih termina "edukologija" i "antropogogija" te pokušaji metateorijskih distinkcija između "pedagogije" kao discipline u edukološkom sustavu i "edukologije" kao integrativne znanosti o odgoju i obrazovanju. Posredno se preko terminološke analize propituje hrvatska tradicija poimanja pedagogije i njezina sustava disciplina i ukazuje na svjetske tendencije (Brezinka, primjerice) da se pedagogija pozicionira samo kao jedna (praktična odnosno prakseološka) disciplina u sustavu disciplina koje se bave odgojem i obrazovanjem.

Znanstveni doprinos je u propitivanju granica predmetnosti pedagogije i kritičkom propitivanju kriterija klasifikacije pedagogijskih disciplina. Ovim radom je, u semantičko-terminološkom kontekstu identificiran problem mjesta pedagogije u sustavu znanstvenih disciplina i problematizirana sinonimna uporaba termina "pedagogija" i "edukologija".

Bašić, S. (1990), Odgoj kao predmet pedagogijske spoznaje. Pedagogija, 1-2, 103-127.

Ovim radom autorica započinje znanstvenu analizu kategorijalnog pedagogijskog aparata (koju nastavlja nizom kasnije objavljenih radova). Na temelju analize definicija i određenja pojma "odgoj" u europskom pedagogijskom diskursu identificirane su četiri semantičke varijante odnosno četiri različita koncepta odgoja, koja pripadaju različitim pedagogijskim tradicijama i različitim razinama govora o odgoju: praktičnoj, filozofijskoj i znanstveno-istraživačkoj. Posebna vrijednost rada je u opisu i objašnjenju razloga terminološke zbrke u pedagogiji i u afirmiranju potrebe da se odgoj promatra kao kategorijalni pojam koji u različitim teorijskim konceptima nužno ima različita određenja, ali pri tom temeljno značenje (identitet pojma) ne smije biti doveden u pitanje. Obrazložene su semantičke varijante pojma "odgoj": odgoj - socijalna djelatnost, odgoj-rezultat (stanje razvoja osobnosti), i odgoj-proces (intrapsihički proces).

Bašić, S. (1990), Deskriptivni I normativni pojam odgoja. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, Zadar, 167 –178.

U radu se polazi od potrebe razlikovanja znanstveno-teorijskog od svakodnevno-praktičnog govora o odgoju i od stava da to razlikovanje doprinosi jasnosti i praktičnoj uporabljivosti pedagogijskih spoznaja. Na temelju empirijske analize definicija i opisa kategorijalnih pedagogijskih pojmova "odgoja" i "obrazovanja" izdvojeni su deskriptivni i normativni pojam odgoja. Raspravljena je neuporabljivost programatsko-preskriptivnog (normativnog) pojma odgoja u okviru koncepta tzv. stroge (vrijednosno-neutralne) znanosti o odgoju. Autorica je ukazala da nerazlikovanje znanstvenih (spoznajnih) od etičkih pitanja odgoja i obrazovanja te kako neuvažavanje znanstvenog pluralizma dovodi u pedagogijskim raspravama do nesporazuma.

Doprinos rada je u identifikaciji pojmova koji su supripadni znanstvenoj i onih koji su supripadni etičkoj i prakseološkoj razini govora o odgoju. Takva razlikovanja doprinose preciznosti i jasnosti, a time i komunikabilnosti znanstvenih spoznaja o odgoju.

Bašić, S. (1991), O pedagogijskom pojmu “obrazovanje”. Theleme, 37, 1-2, 1-15.

Kao rezultat sustavnog proučavanja pedagogijske terminologije i identificiranja semantičkih varijanti temeljnih (kategorijalnih) pedagogijskih pojmova (odgoj i obrazovanje) u radu se posebno analizira pojam "obrazovanje" u okviru europske humanističke tradicije i ekspliciraju se četiri navlastito pedagogijska shvaćanja obrazovanja, te odnos između odgoja i obrazovanja uspostavljen i obrazlagan u okviru različitih teorija odgoja, teorija obrazovanja i teorija odgoja i obrazovanja.

Nadovezujući se na hrvatsku tradiciju reflektiranja kategorijalnih pedagogijskih pojmova (V. Petz, S. Matičević, V. Pavlović, S. Pataki) i na temelju uvida u fundamentalne radove iz tog područja svjetskog značenja (J. Dolch, W. Brezinka, H: Paschen,I. Schaffler i dr.) pristupnica je ostvarila značajan doprinos daljem promišljanju obrazovanja i njegovom diferenciranju od odgajanja kao društvene djelatnosti - koja predstavlja odgovor društva na temeljni pedagoški postulat o čovjekovoj odgojivosti i upućenosti na učenje i pomoć u učenju.

Bašić, S. (1993), Od svjetonazorske pedagogije prema znanosti o odgoju. Theleme, vol. 39, 1-4, 1-15.

U radu se konstatira široko rasprostranjeno osporavanje znanstvenog karaktera pedagogiji i njezine koristi za pedagošku praksu; prikazuju se rezultati metateorijskih rasprava i istraživanja znanstvenosti pedagogije (na svjetskoj razini i posebice u hrvatskih autora) te se argumentira značajno odstupanje marksističke (socijalističke odn. samoupravno-socijalističke) pedagogije od minimalnih metateorijskih znanstvenih normi i svođenje "pedagogijskog" na ideologijski sloj govora o odgoju. U radu se polazi od analize stanja razvoja pedagogije u Hrvatskoj i aktualizira se rasprava (u Njemačkoj vođena 70ih i 80ih godina) o potrebi razlikovanja znanosti o odgoju od svjetonazorske (normativne) teorije odgoja.

Doprinos rada je u argumentiranoj kritici nastojanja da se cjelokupna pedagogijska znanstvena produkcija svede na svjetonazorsku (marksističku/socijalističku) pedagogiju i tim "argumentom" ospori status pedagogije kao akademske discipline, tj. dovede u pitanje opstojnost studija pedagogije.

Bašić, S., (1994), Vukasovićev pojam odgoja. Pokušaj eksplikacije. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, Zadar, 41, 153-167.

U ovom je radu pristupnica provela analizu Vukasovićevih definicija pojma "odgoj" (odgoj i obrazovanje) i utvrdila četiri pojma odgoja (koji su međusobno i u nesuglasju) te je vrednovala svaki pojedinačno glede njegove znanstvene uporabljivosti. Na temelju analize, a prema pravilima ekspliciranja pojmova (Carnap 1969) predložila je pojam odgoja u značenju odgajanja kao socijalne djelatnosti kojeg bi dalje trebalo razvijati i precizirati.

Doprinos: Ovaj rad predstavlja doprinos metateoriji odgoja u dva aspekta: a) oprimjeruje se postupak eksplikacije znanstvenih pojmova glede logičko-semantičkih kriterija i b) uspostavlja se precizniji, s dugom tradicijom u pedagogijskom diskursu pojam odgoja koji je navlastito pedagogijski i time se pokušava prevladati terminološka zbrka koja je već duže vremena prisutna u području određenja pedagogijske predmetnosti.

Bašić, S. (1994), Cilj odgoja u strukturi pedagoškog polja. Napredak, 135 (3), 334 – 341.

Problemu odgojno-obrazovnih ciljeva se u pedagogiji pristupa uglavnom sa stajališta njihova sadržaja tj. postavljanja i argumentiranja. U ovomu se radu polazi od konstatacije da je u okviru teorije ciljeva odgoja i obrazovanja izostalo pojmovno određenje, opis funkcija, način postavljanja i instance postavljanja odgojno-obrazovnih ciljeva, opis modela njihova legitimiranja i brojna druga za teoriju ciljeva relevantna pitanja. Ovim radom se pokušava popuniti ta praznina sa naglaskom na pojmovnim određenjima i uspostavi relacija između ciljeva i ostalih čimbenika u pedagoškom polju.

U radu je uspostavljena teorijska definicija pojma "cilj odgoja", ekspliciran deskriptivni i normativni aspekt pojma, značenje i funkcija preciznih formulacija odgojnih ciljeva, ali i problemi u tom pogledu. Tek na temelju tako uspostavljenog kategorijalnog aparata znanost se može ciljevima odgoja i obrazovanja baviti kao predmetom svojih istraživanja.

Bašić, S. (1995/96), Pokušaj konceptualizacije pojma «cilj odgoja». Theleme, Vol, 41, br. 1-4, 1-15.

U ovom se radu nastavlja teorijska elaboracija problematike odgojnih ciljeva, te se uspostavlja pojmovno-kategorijalni aparat u semantičkom polju " finis" (odgojni cilj, svrha odgoja, odgojni ideal, zadaća odgoja; cilj odgoja i rezultat odgoja te se razmatra smisao postavljanja odgojnih ciljeva i njihove funkcije, kao i modeli legitimiranja odgojnih ciljeva).

Na temelju analize pojma "odgajanja" i relacijskog mu pojma "odgojni cilj" u radu su razvijene opisne definicije temeljnih pojmova u ovom semantičkom polju i opisani načini formuliranja i modeli legitimiranja odgojnih ciljeva. Time je ostvaren značajan doprinos teoriji odgojnih ciljeva poglavito glede uspostavljanja znanstvenog pojmovno-terminološkog instrumentarija.

Bašić, S. (1998), Modeli samopoimanja pedagogije. Napredak, 139, 1, 33 – 43.

Rad predstavlja znanstveni doprinos metateoriji odgoja i obrazovanja jer uspostavlja (prvi put u hrvatskoj pedagogijskoj literaturi) dvije temeljne pedagogijske tradicije, dva koncepta pedagogije i redefinira odnos praktične pedagogije i znanosti o odgoju (shvaćene kao "stroga"znanost). Oslanjajući se na temeljne rasprave u ovom području (Brezinka 1978, Paschen 1979,1997.) autorica utvrđuje da je praktična pedagogija (pedagoška praksa) p r e d m e t znanstvenog istraživanja tek kao produkt, tj. kao pedagoški ustrojena djelatnost usmjerena na razvitak čovjeka, koja se uvijek realizira prema određenom shvaćanju čovjeka i mogućnosti njegova razvoja putem odgoja i nastave.Tek se pedagoški ustrojena praksa može promatrati kao zbiljnost i tek kao takva može se istraživati znanstvenim sredstvima. Time se otvara sasvim nova perspektiva razvoja znanosti o odgoju i različitih pedagogija (kurikulumska, humanistička, Waldorfska, Montessori, funkcionalistička, geštalt, itd,. itd.).

a3) nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora

Bašić, S. (2001), Neki razvojni pravci pedagogije od Stjepana Matičevića do dana., Zbornik Učiteljske akademije u Zagrebu, Vol.3, br. 1, str. 100 -115.

U ovom radu autorica razmatra razvoj hrvatske pedagogije u europskoj tradiciji i nastoji opisati pedagošku relevantnost pedagogije kao „teorije o praksi za praksu“, koju je šezdesetih godina 20. st. zamijenila (i nastojala potpuno potisnuti) empirijska znanost o odgoju, kao vrijednosno neutralna znanstvena disciplina kojoj je zadaća istraživanje i otkrivanje zakonitosti odgojno-obrazovnog zbivanja i formuliranje istih u intersubjektivno provjerljivim iskazima. Europska tradicija – u kojoj se hrvatska pedagogija od Matičevića do razdoblja socijalističke pedagogije razvijala – objedinjuje istraživačku i filozofijsku (refleksivnu i etičku) dimenziju odgojnog zbivanja i afirmira odgovorni, a ne vrijednosno neutralni odnos pedagogije za praksu odgoja i obrazovanja.

U tomu je i doprinos ovoga rada: pokazati tradiciju u kojoj se razvijala hrvatska pedagogija i relevantnost, ako ne i svojevrsnu njezinu obnovu u našem vremenu.

2.1.4. ZNANSTVENI RADOVI, RECENZIRANI, OBJAVLJENI U ZBORNIKU RADOVA S MEĐUNARODNOG ZNANSTVENOG SKUPA

Bašić, S. (1998), Od tradicionalnog prema suvremenom konceptu izobrazbe predmetnih učitelja. Rosić, V. (ur.) Kvaliteta u odgoju i obrazovanju. Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog kolokvija. Rijeka. Pedagoški fakultet u Rijeci,

str. 103 -111. hrv. i njem.

Rad predstavlja doprinos poglavito teoriji nastavničke profesije i očituje se u : a) uspostavljanju teorijskog pojma "pedagoška kompetencija" i b) identificiranju i sistematiziranju temeljnih shvaćanja pedagoške kompetencije i c) iz njih izvedenih modela izobrazbe nastavnika.

Bašić, S./ Richter, T. (1999), Pedagoška etika - komponenta pedagoške kompetencije. Rosić, V. (ur.) Nastavnik -čimbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju. Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog kolokvija. Rijeka. Pedagoški fakultet u Rijeci, str. 259-266.

U ovom se radu uspostavljai razlikovanje između pedagoške deontologije kao učenja o dužnostima odgajatelja prema odgajanicima i pedagoške etike - kao discipline koja se bavi promišljanjem i istraživanjem procesa moralnog prosuđivanja, opisom i objašnjavanjem argumentacijskih shema i uspostavljanjem kriterija moralne prosudbe pedagoške djelatnosti, u smislu prosudbe dobrog i lošeg u odgoju (i u procesu i rezultatu).

Ovim je radom inicirano napuštanje reduciranog pojma pedagoške etike u značenju skupa moralnih normi, načela i dužnosti kojima se reguliraju odnosi sudionika u pedagoškom procesu i argumentirana je potreba za razvijanjem i uvođenjem u nastavničke studije pedagoške etike kao posebne discipline unutar pedagogije (analogno drugim strukama: medicinska etika, pravnička etika, itd.).

Bašić, S (2003): Slobodna škola i autonomija učitelja. Antropologijsko legitimiranje na primjeru waldorfske škole. Odgoj, obrazovanje i pedagogija u razvitku hrvatskog školstva. Zbornik radova Sabora pedagoga Hrvatske, HPKZ, Zagreb.

Autorica polazi od stava da autonomiju učitelja – kao temeljni zahtjev suvremene škole - treba teorijski utemeljiti i pedagogijski legitimirati te propituje one školske prakse kojima je načelo pedagogijske autonomije uspostavni element. To je navlastito praksa waldorfske škole koja autonomiju i odgovornost učitelja uzima kao regulativno načelo školskog života, utemeljujući ga u antropologiji Rudolfa Steinera i to na učenju o tročlanosti čovjeka kao individualnog i kao društvenog bića. Legitimiranje školske autonomije u tradiciji waldorfske pedagogije ponovno osvještava značajnost koncepta «škola po mjeri čovjeka», škola koja će odgovoriti na razvojne potrebe djece i mladih i omogućiti im otkrivanje i ostvarivanje individualnih potencijala.

Legitimiranje pedagoške autonomije (pravno, ekonomsko, psihološko i antropologijsko) se prvi put pojavljuje kao tema i time autorica potiče na promišljanje pedagoške autonomije (koju se olako odbacilo kao zastarjeli koncept) i na istraživanje modela njezina legitimiranja i istraživanja u praksi.

2.1.5. ZNANSTVENI RAD, RECENZIRAN, OBJAVLJEN U ZBORNIKU RADOVA S DOMAĆEG ZNANSTVENOG SKUPA

Bašić, S. (1994), Planiranje, realizacija i vrednovanje nastavnog programa u ratnim uvjetima". Zbornik radova Filozofskog fakulteta U Zadru, Zadar, tematski broj «Škola u ratu» 9 – 22.

Na temelju empirijskog istraživanja problema s kojima se suočavaju prosvjetne vlasti, ravnatelji, učitelji, roditelji i sami učenici u nastojanju da uspostave model realizacije nastavnog programa u uvjetima neposredne ratne opasnosti autorica je analizirala dalekosežne negativne posljedice reduciranja programa sa 100% na 50 odn. 30% sadržaja i predložila je izradu "esencijalnog" školskog kurikuluma ( "sadržaj kao sredstvo razvoja učenikovih kompetencija, a ne "sadržaj kao cilj") - sadržaj sa kojima se učenici mogu emocionalno i intelektualno povezati u datim uvjetima i koji će im omogućiti da stječu sposobnosti samostalnog učenja i na kojima će učiti pristup i model rješavanja problema. Projekt je zamišljen kao akcijsko istraživanje u kojemu su pored znanstvenika i pedagoških stručnjaka uključeni i roditelji.

Doprinos: rad je bio programska osnova za projekt "Škola u ratu" i konkretni nastavni programi su izrađeni uvažavajući u ovom radu navedene orijentacije. Projekt je realiziran pod pokroviteljstvom UNICEF-a.

2. 2. PROJEKTI

Tijekom rada na Filozofskom fakultetu u Zadru i na Filozofskom fakultetu-pedagogijske znanosti u Zagrebu pristupnica je sudjelovala i sudjeluje u realizaciji više znanstveno-istraživačkih projekata, bilo kao nositelj ili suradnik u matičnoj i drugim ustanovama. Nakon izbora u zvanje docenta bila je:

· Voditelj projekta: Pedagogija kao znanost - problem znanstvenosti pedagogije i u okviru njega publicirala nekoliko znanstvenih radova.

· Samostalni istraživač u projektu Sustav izobrazbe nastavnika predmetne nastave u Hrvatskoj:

· Stručni je savjetnik za područje pedagogije u projektu Europski prosvjetni pojmovnik, Izrada nove verzije hrvatske prosvjetne terminologije; Pojmovnik je tiskan kao posebna publikacija.

· Samostalni istraživač u projektu Hrvatske komisije za suradnju s UNESCO-om i Filozofskog fakulteta-pedagogijske znanosti Sveučilišta u Zagrebu: Naobrazba za mir i ljudska prava u hrvatskim osnovnim školama.

· suradnik u projektu Filozofskog fakulteta (Odsjek za pedagogiju) u Zagrebu: Metodologija i struktura nacionalnog kurikuluma (2002.-2005.).

· suradnik u međunarodnom projektu Bildung und Erziehung im Dialog, koji realizira Zentrum für Kultur und Pädagogik und Institut für Pädagogik iz Beča. (2002-2006)

2.3. SUDJELOVANJE NA ZNANSTVENIM SKUPOVIMA

Dr.sc. Slavica Bašić je sudjelovala na dvadesetak međunarodnih skupova koji su se održavali u Bielefeldu (3), Manheimu (2), Hamburgu (1),Stuttgart 2), Wien (6), Pardubice (1) te u Ljubljani (2) i Sarajevu (3).

Osnovna tematska orijentacija radova prezentiranih na skupovima bila je: pluralizam pedagogija te pluralizam odgoja i obrazovanja, pedagogije u dijalogu, sistematizacija pedagogija, waldorfska pedagogija i odgojna znanost: mogućnost dijaloga, jezik odgojne znanosti (logičko semantička analiza).

2.4. POZVANA PREDAVANJA

Tijekom zadnjih desetak godina S. Bašić je održala dvedesetak pozivnih predavanja stručnim savjetovanjima, sveučilištima I fakultetima te seminarima za izobrazbu waldorfskih pedagoga u zemlji I inozemstvu.

Veliki je broj predavanja održanih na poziv osnovnih i srednjih škola.

U zadnjih deset godina održala je preko pedesetak predavanja za nastavnike I odgojitelje: Zagreb, Pula, Rijeka, Zagreb, Zadar, Split, Dubrovnik, itd.) te za ravnatelje osnovnih škola u okviru njihova stručnog usavršavanja.

2.5. ZNANSTVENA DRUŠTVA I UDRUGE

član Hrvatskog pedagoško-književnog zbora
član Europskog foruma za slobodu u odgoju
član Društva prijatelja waldorfske pedagogije

U okviru navedenih udruga obavljala je funkcije člana predsjedništva, tajnika i glasnogovornika.

utemeljitelj i predsjednica CENTRA ZA SOCIJALNU UMJETNOST (Zagreb) –nevladine udruge za odgoj putem umjetnosti i prevenciju neprihvatljivog ponašanja djece i mladih
član međunarodnog društva JANUSZ KORCZAK (Wien, Austrija)
član Hrvatskog pedagogijskog društva

3. NASTAVNA DJELATNOST

Nastavnu djelatnost dr. S. Bašić izvodi preko 25 godina na različitim razinama školskog sustava. Kao visokoškolski nastavnik radi od 1981. godine, kao nastavnik za Opću pedagogiju (zajedničke programske osnove). U međuvremenu je radila na studiju za pedagogiju (Filozofski fakultet u Zadru), ali najveći dio svoga profesionalnog života je posvetila izobrazbi budućih nastavnika.

a) Programi za dodiplomski studij

Program i uvođenje novih kolegija

- Izrada i uvođenje programa: Uvod u znanosti o odgoju

- Izrada i dopuna programa Sistematska pedagogija

- Izrada izbornog programa: Odgoj u obitelji

Od 1993. realizira nastavu u okviru Odsjeka za pedagoško-psihološku izobrazbu predmetnih nastavnika

- Izrada programa: Opća pedagogija za studente različitih fakulteta (programi su diferencirani i prihvaćeni na pojedinim fakultetima)

Izrada i realizacija programa:

Izborni kolegij: Konflikt menagement (za studente matematike, PMF)

Izboni kolegij: Didaktika (Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet)

Izborni kolegij: Waldorfska pedagogija (Učiteljska akademija)

b) Programi poslijediplomskih znanstvenih studija

autor programa: Strategije rješavanja socijalnih sukoba u školi –

- za poslijediplomski studij na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu (studij u procesu vrednovanja)

autor i koordinator modula: Školski management za međunarodni poslijediplomski međunarodni studij

Bila je mentor u procesu izrade diplomskih radova znatnom broju studenata u Zadru, kao i član povjerenstva za obranu diplomskih radova (preko 50), član povjerenstva za dva magistarska rada i član povjerenstva za jedan doktorski rad. Autor je i voditelj kolegija Antropologijske osnove odgoja i fenomenologija u okviru dopunskog studija za waldorfske učitelje i odgojitelje na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu.

Osim toga S. Bašić organizira seminare za odgojitelje i nastavnike iz osnovnih i srednjih škola, sudjeluje kao predavač na seminarima trajnog usavršavanja i predaje Opću pedagogiju u okviru dopunskog pedagoškog obrazovanja na Učiteljskoj akademiji.

4. STRUČNA DJELATNOST

* Unutarnje i vanjsko vrednovanje slobodne waldorfske škole u Zagrebu (1998/99), dokument Ministarstva prosvjete I športa koji je nastao kao rezultat praćenja I vrednovanja rada osnovne waldorfske škole “sv. Juraj” u Zagrebu.

* Urednica jei recenzent prijevoda u svijetu zapaženog znanstvenog djela:

Thomson, J.B. i dr., ZDRAVO DJETINJSTVO (2002), Zagreb:ABC

* Stručni savjetnik u izradi Europskog pojmovnika.

* Autor nastavnih materijala, objavljenih na web stranici učiteljske akademije. Za potrebe nastave u okviru kolegija waldorfska pedagogija prevela je niz tekstova stranih autora.

* Autor je skripte za studente dopunskog pedagoškog obrazovanja (Opća pedagogija).

* Objavila je osvrt na stanje profesionalizacije učiteljske profesije u Školskim novinama.

* Držala je seriju predavanja o pitanjima učiteljskog etosa i profesionalizacije učiteljskog poziva te objavila tekst na tu temu u Školskim novinama.

* Pored prikaza značajnijih pedagoških studija objavljenih u posljednjih desetak godina bila je stručni recenzent i urednica nekoliko knjiga tiskanih u izdanju Educe iz Zagreba.

* Recenzent je nekolicine znanstvenih projekata za Ministarstvo znanosti i tehnologije).

* U suradnji s Kultur-Kontaktom iz Austrije stručni je suradnik na projektu: Kooperativno učenje.

Dr.sc. Slavica Bašić

BIBLIOGRAFIJA*

1. KNJIGE

Bašić, S. (1987): DIDAKTIČKA TERMINOLOGIJA. Zadar, Narodni list, 157 + Lit.

Bašić, S., Spajić-Vrkaš, V., Kukoč, M. (2001) : OBRAZOVANJE ZA LJUDSKA PRAVA I DEMOKRACIJU. Interdisciplinarni rječnik, Zagreb, Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO.

2. POGLAVLJE U KNJIZI

Bašić, S. (1999): ODGOJ. U Osnove suvremene pedagogije, Ur. A. Mijatović, Zagreb, Pedagoško-književni zbor, str. 175 - 203.

3. ZNANSTVENI RADOVI OBJAVLJENI U ČASOPISIMA CITIRANIM U TERCIJARNIM I SEKUNDARNIM PUBLIKACIJAMA

Bašić, S. (1983), Razvoj pedagoške terminologije, Naša škola, Sarajevo, 7-8, 502 – 513.

Bašić, S. (1984), Lekiskosemantičke karakteristike pedagoške terminologije. Istraživanjena na uzorku udžbeničke literature. Školski vjesnik, Split, 2, 96-106.

Bašić, S. (1984), Termin, sadržaj i opseg upotrebe termina 'pedagogija',

Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 24(1), 231-244.

Bašić, S.(1985), Neki teorijski aspekti znanstvene terminologije, u Terminologija v znanosti. Prispevki k teoriji. Zbornik s međunarodnog znanstvenog skupa. Ljubljana, Pedagoški inštitut pri Univerzi Edvarda Kardelja v Ljubljani, 177-185.

Bašić, S. (1986), Nesustavnost metodičke terminologije. U Metodika u sustavu znanosti i obrazovanja Zbornik radova. Institut za pedagogijska istraživanja Filozofskog fakulteta u Zagrebu i NIRO Školske novine, 58-61.

Bašić, S. (1986), Problemi pedagogijske terminologije. Pedagoški rad, Vol 41, 1-2, 14 -23.

Bašić, S. (1988), Društvena komunikabilnost - uvjet provjerljivosti pedagogijskog mišljenja u odgojnoj praksi. Naša škola, Sarajevo, 3-4, 152-157.

Bašić, S. (1989), Pedagogija: integralna znanost o odgoju ili disciplina u sustavu znanosti o odgoju. Pedagogija, Beograd, 1-2, 183-179.

Bašić, S. (1990), Odgoj kao predmet pedagogijske spoznaje. Pedagogija, 1-2, 103-127.

Bašić, S. (1990), Deskriptivni I normativni pojam odgoja. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, Zadar, 167 –178.

Bašić, S. (1991), O pedagogijskom pojmu “obrazovanje”. Theleme, vol. 37, 1-2, 1-15.

Bašić, S. (1993), Od svjetonazorske pedagogije prema znanosti o odgoju. Theleme, vol. 39, 1-4, 1-15.

Bašić, S., (1994), Vukasovićev pojam odgoja. Pokušaj eksplikacije, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, Zadar, 41, 153-167.

Bašić, S. (1994), Cilj odgoja u strukturi pedagoškog polja. Napredak, 135 (3), 334-341.

Bašić, S. (1995), Pokušaj konceptualizacije pojma «cilj odgoja», Theleme, Vol, 41, br. 1-4, 1-15.

Bašić, S. (1998), Modeli samopoimanja pedagogije. Napredak, 139, 1, 33 – 43.

Bašić, S. (2001), Neki razvojni pravci pedagogije od Stjepana Matičevića do danas. Zbornik Učiteljske akademije u Zagrebu, Vol.3, br. 1, str. 100 -115.

ZNANSTVENI RADOVI, RECENZIRANI, OBJAVLJENI U ZBORNIKU RADOVA S MEĐUNARODNOG ZNANSTVENOG SKUPA

Bašić, S. (1998), Od tradicionalnog prema suvremenom konceptu izobrazbe predmetnih učitelja, Rosić, V. (ur.) Kvaliteta u odgoju i obrazovanju. Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog kolokvija. Rijeka. Pedagoški fakultet u Rijeci, str. 103 -111. (hrv. i njem).

Bašić, S (2003): Slobodna škola i autonomija učitelja. Antropologijsko legitimiranje na primjeru waldorfske škole. Odgoj, obrazovanje i pedagogija u razvitku hrvatskog školstva. Zbornik radova Sabora pedagoga Hrvatske, HPKZ, Zagreb.

5. Znanstveni rad, recenziran, objavljen u zborniku radova s domaćeg znanstvenog skupa

Bašić, S. (1994), Planiranje, realizacija i vrednovanje nastavnog programa u ratnim uvjetima. Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Zadru, Zadar, tematski broj «Škola u ratu» 9 – 22.

Dr. sc. Dubravka Miljković

ŽIVOTOPIS

Dr. sc. Dubravka Miljković, rođena je 28. rujna 1953. god. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom je fakultetu diplomirala psihologiju kao prvi glavni predmet i pedagogiju kao drugi glavni predmet. Nakon toga je upisala dopunu studija pedagogije kojeg je završila 1980. god.

Godine 1986. završila je poslijediplomski studij iz područja psihologije i magistrirala s temom pod naslovom: Čitanje u srednjoj vojnoj školi i vojnoj akademiji.

Godine 1990. doktorirala je iz polja Pedagogije s radom: Odnos odgojnih, sredinskih i nasljednih faktora u razvijanju opće kulture kao složene mjere postignuća.

Pristupnica je završila i trogodišnje osposobljavanje iz transakcione analize, te više kraćih seminara i radionica iz različitih drugih psihoterapijaskih pravaca i savjetodavnog rada. Prošla je i više kraćih seminara na temu razvoja i vođenja nevladinih udruga, a u SAD-u i USAID Technical Cooperation Program u području menedžmenta nevladinih organizacija.

Od 1. listopada 1975. god. do kraja školske godine 1977/78. radila je kao školski pedagog i psiholog na osnovnoj školi.

Od 1978. godine radila je kao referent za vojnu pedagogiju u Inžinjerijskom školskom centru u Karlovcu gdje do 1991. god., osim na unapređivanju nastave, radi i kao predavač, viši predavač i potom docent za Didaktiku.

Od 1991. – 1995. god. radi kao školski psiholog i profesor psihologije u IX. gimnaziji u Zagrebu. Godine 1995. promovirana je u zvanje stručnog suradnika – savjetnika.

A) ZNANSTVENA DJELATNOST

1.Znanstveni radovi

Podaci o magistarskom radu i disertaciji

Magistarski rad

Tema magistarskog rada obrađena je pod naslovom: Čitanje u srednjoj vojnoj školi i vojnoj akademiji. U prvom, teorijskom dijelu, razmatra čitanje kao proces komunikacije, vrste čitanja, čitanje kao nastavnu metodu, različite načine ispitivanja čitanja i karakteristika materijala za čitanje, te posebno mogućnosti unapređivanja čitanja. U eksperimentalnom dijelu utvrđuje, posebno konstruiranim instrumentarijem, djelotvornost čitanja (tj. produkt brzine čitanja i razumijevanja pročitanog) polaznika srednje vojne škole i vojne akademije i njihovu čitateljsku opterećenost u odnosu na čitljivost obveznih im udžbenika, pravila i uputstava. Djelotvornost čitanja srednjoškolaca pokazala se visoko pozitivno koreliranom s njihovom općom informiranosti, inteligencijom i općim uspjehom. Na studentskoj razini ti odnosi više nisu u značajnoj vezi – osim veze između djelotvornosti čitanja i opće informiranosti. Na temelju cilja istraživanja i dobivenih rezultata formulirani su zadaci na planu razvijanja djelotvornosti čitanja u školi – kroz neposredan odgojno-obrazovni rad, kroz njegovo planiranje i pripremu, te kroz daljnji istraživački rad.

Disertacija

Tema disertacije obrađena je pod naslovom, Odnos odgojnih, sredinskih i nasljednih faktora u razvijanju opće kulture kao složene mjere postignuća. Rezultati mnogih istraživanja kognitivnog funkcioniranja ukazuju na značajnu povezanost opće kulture s mnoštvom drugih varijabli i, shodno tome, na mogućnost da se ona iskoristi kao dobar prediktor kognitivnih funkcija. U prvom, uvodnom dijelu rada razmotreni su pojmovi opće kulture (- obrazovanosti, - obaviještenosti), te načini razvijanja i ispitivanja opće kulture. Potom su, u drugom dijelu, dosta opširno obrađeni faktori razvoja ličnosti: od prvih interesa i rasprava između nativista i empirista, do suvremenih faktorsko-dinamičnih teorija koje ličnost definiraju i proučavaju kao cjelinu, sa svim njezinim fiziološko-biološkim i psihološkim svojstvima u socijalnom okruženju. Posebna je pažnja pritom posvećena obitelji i školi. Najveći dio ovdje izloženih sadržaja odnosi se na prikaz rezultata znanstvenih istraživanja vezanih uz nezavisne varijable definirane u trećem, istraživačkom dijelu rada. Ispitivanja su provedena na muškim i ženskim ispitanicima iz tri dobne skupine: 10, 20 i 40 godina (ukupno njih 578). Svi su ispitanici od 20 i 40 godina imali završenu četverogodišnju srednju školu, kao i roditelji 10godišnjaka. Primijenjeni su testovi opće kulture, test crtkanja (odražava neka svojstva živčanoga sustava), Ravenove progresivne matrice (test inteligencije), EPQ (Eysenckov inventar ličnosti), OPK (programirani materijal o osnovama prometne kulture kojim se ispitivala točnost i sigurnost u učenju), EMBU (skala Perrisa i suradnika za ispitivanje nekih dimenzija odgojnih postupaka roditelja), te opći upitnik kojim su se dobili podaci o načinu provođenja slobodnog vremena, broju knjiga u kućnoj knjižnici i sl.

Pokazalo se da u dobi od 10 godina nema značajnih razlika u općoj kulturi dječaka i djevojčica, no s porastom dobi razlike se povećavaju – u korist muškaraca. Na razvoj opće kulture djece veoma je važna toplina u odnosima roditelja i djece te obiteljska sredina u kojoj se potiče kupovina knjiga, novina i časopisa. Kod najstarije skupine ispitanika na razvijenost opće kulture značajno utječe način provođenja slobodnog vremena.

Uz zaključke istraživanja definirani su i prijedlozi vezani uz podizanje (opće) razine opće kulture, uz šire praktično korištenje testova opće kulture (kao kriterij na prijemnim ispitima za visokoškolsko obrazovanje i pri izboru kandidata za sve vrste rukovodećih radnih mjesta), te uz teorijsko "priznavanje" pojma opće kulture, odnosno, kao dio sustava vrijednosti koje odgojem treba ostvariti.

Knjige

· 1 poglavlje u knjizi

Miljković, D., "Život" i "moja budućnost" - procjene prognanih i izbjeglih učenika, te zagrepčana, u prostoru semantičkog diferencijala, Izlaganje na svjetskom kongresu fondacije Balint, Zagreb, srpanj 1993. Objavljeno u: Preživjeli smo - kako dalje (ur. Ivanek, A.), Ministarstvo prosvjete, Zagreb, 1995., str. 59-70 (engl. 143-154)

· 4 znanstvena rada u zbornicima

Miljković, D., Ženska realna gimnazija Sestara milosrdnica u Zagrebu (1927. - 1945.), u zborniku "Uloga Katoličke crkve u razvoju hrvatskog školstva" (prir. Pranjić, M. - Kujundžić, I. - Biondić, I.), HAOZ, Zagreb, 1994., str. 105 - 116.

Miljković, D., Moguća struktura poticajnih i ometajućih faktora u učenju pitomaca vojnih škola, Vojno delo, br. 6, 1985., str. 150 - 162. (rad je recenziran a skraćena verzija ovoga rada prezentirana je na stručnom skupu "Dani psihologije" u Zadru, 1985. i objavljena je u Zborniku radova.)

Miljković, D., Efikasnost odgojno obrazovnog procesa u školi s aspekta osposobljavanja za ono i dsz. Zbornik radova VVPŠ, br. 25, 1988., str. 269 – 278 i Efikasnost odgojno obrazovnog procesa u srednjoj školi s aspekta osposobljavanja za obranu i zaštitu, Drugi kongres pedagoga Hrvatske, Zbornik radova, 1988., str. 235 - 239.

Miljković, D., Mogućnosti unapređivanja efikasnosti čitanja pitomaca vojne akademije, Zbornik radova VA KoV, br. 13, 1987., str. 99 - 114.

· 11 znanstvenih radova objavljenih u časopisu citiranom u tercijarnim i sekundarnim publikacijama

Miljković, D., Prognostička valjanost testova korištenih u ispitivanju prethodnih znanja slušalaca - pripadnika stranih oružanih snaga i op, Teorija i ratna praksa, br. 11, 1986., str. 125 - 138.

Miljković, D., Andrilović, V., O testu crtkanja - prethodno priopćenje, Dani Ramira Bujasa, 1986.

Miljković, D., Andrilović, V., Dobne i spolne razlike jednoj netreniranoj motoričkoj aktivnosti, Psihologija, br. 3-4, 1989., str. 75 - 79.

Miljković, D., Andrilović, V., Razvoj individualnog kriterija točnosti u verbalnom učenju i neka motorička postignuća, Istraživanja odgoja i obrazovanja, Vol. 8, 1991., str. 95 - 106.

Miljković, D., Čitkost i čitljivost teksta utječu na efikasnost čitanja, Inovacije u nastavi, br. 3, 1988., str. 214 - 218.

Miljković, D., Organizacija nastave i odnosi nastavnika i učenika - značajni faktori u procesu razvoja ličnosti, Napredak, br.3, 1991., str. 238 - 248. – pregledni rad.

Miljković, D., Kriterijski obrazac za autoevaluaciju tijekom učenja, spol i neke druge osobine ličnosti, Psychologia Croatica 1 (3-4), 1995., str. 217 - 222.

Miljković, D., Životna dob i opća kultura, Theleme, br. 1, 1991., str. 49 - 56.

Miljković, D., Utjecaj obitelji na kognitivno funkcioniranje djece, Napredak, br. 1, 1991., str. 5 - 13.

Miljković, D., Utjecaj obitelji na neke osobine ličnosti u funkciji dobi i spola, Napredak, br. 1, 1992., str. 21 - 31.

Miljković, D., Andrilović, V., Jedan pokušaj stvaranja uvjeta za kreativnu produkciju uneselekcioniranih skupina ispitanika, Napredak, br. 4, 1992., str. 402 - 408.

Miljković, D., Andrilović, V., Način i vrijeme prezentacije podražajnih predmeta I raznovrsnost odgovora u neselekcioniranih skupina ispitanika, Napredak, br. 1, 1993., str. str. 24 - 29.

Miljković, D., Andrilović, V., Divergentna produkcija uz različite uvjete prezentacije podražajnih predmeta i životna dob, Theleme, br. 3 - 4, 1992., str. 151 - 159.

2.1 Prikaz radova

Poglavlje u knjizi

Miljković, D. "Život" i "moja budućnost" - procjene prognanih i izbjeglih učenika, te zagrepčana, u prostoru semantičkog diferencijala, Izlaganje na svjetskom kongresu fondacije Balint, Zagreb, srpanj 1993. Objavljeno u: Preživjeli smo - kako dalje (ur. Ivanek, A.), Ministarstvo prosvjete, Zagreb, 1995., str. 59-70 (engl. 143-154)

Cilj je ovog rada bio ustanoviti postoje li, i ako postoje u kojem su smjeru, razlike u konotativnom značenju pojmova „život“ i „moja budućnost“, te kako ih procjenjuju različite skupine ispitanika (prognani i izbjegli učenici s jedne i zagrebački učenici s druge strane). U ispitivanju je sudjelovalo 289 učenika iz 8 zagrebačkih škola, 4 gimnazije i 4 stručne škole. Od toga je 145 učenika prognano ili izbjeglo iz svojih domova (eksperimentalna skupina), a 144 su zagrebački učenici (kontrolna skupina)

Prognani i izbjegli učenici, a kod učenica je to još izraženije, u svojim su procjenama pojmova "život" i "moja budućnost" značajno pesimističniji u odnosu prema svojim zagrebačkim vršnjacima. Pritom ipak mnogo crnje procjenjuju "život" nego "budućnost".

Primijenjen je Osgoodov semantički diferencijal kao tehnika koja se temelji na spoznaji o dvostrukom značenju riječi. Semantički diferencijal je korisna, u istraživanjima pomalo zanemarena tehnika ispitivanja stavova koja je ovdje došla do punog izražaja. Posebni je doprinos rada ukazivanje na šire mogućnosti primjene ove tehnike u istraživanjima koja se bave ispitivanjem emocija, očekivanja i dr.

Miljković, D. Ženska realna gimnazija sestara milosrdnica u zagrebu (1927. - 1945.), u zborniku "Uloga Katoličke crkve u razvoju hrvatskog školstva" (prir. Pranjić, M. - Kujundžić, I. - Biondić, I.), HAOZ, Zagreb, 1994., str. 105 - 116.

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, s kućom maticom u Zagrebu, jest katolička redovnička zajednica utemeljena sa svrhom da njezine članice djeluju na karitativnom i prosvjetnom polju. Već 1848. god. osnivaju učiteljsku školu, a 1926. god. počinju pripreme za osnivanje gimnazije.

Rad predstavlja rezultat istraživanja povijesti djelovanja ove škole u razdoblju od 1927. do 1945. god., a osim pisanih dokumenata u pripremi su korištena živa sjećanja dviju sestara – nastavnica i njihova foto-arhiva. Kroz primjer ove škole dobro se vidi djelovanje tadašnjih institucija školstva i društva općenito.

Rezultati rada pokazali su razlike u postojećoj hijerarhijskoj strukturi motiva za učenje kod pojedinih kategorija polaznika vojnih škola, ali i ono što bi se danas moglo interpretirati u svjetlu Herzbergove teorije motivacije: dobar odnos s nastavnikom nije nešto što će posebno motivirati učenike, ali će ih loš odnos jako demotivirati.

Miljković, D. Prognostička valjanost testova korištenih u ispitivanju prethodnih znanja slušalaca - pripadnika stranih oružanih snaga i op, Teorija i ratna praksa, br. 11, 1986., str. 125 - 138.

Konstruirana je baterija testova koja, osim upoznavanja inicijalnog obrazovnog statusa stranih sudenata, omogućuje uspješnu prognozu njihovog uspjeha u školovanju kao i dimenzioniranje obrazovnih zahtjeva tijekom školovanja.

Miljković, D. Efikasnost odgojno obrazovnog procesa u školi s aspekta osposobljavanja za ono i dsz, Zbornik radova VVPŠ, br. 25, 1988., str. 269 – 278 i Efikasnost odgojno obrazovnog procesa u srednjoj školi s aspekta osposobljavanja za obranu i zaštitu, Drugi kongres pedagoga Hrvatske, Zbornik radova, 1988., str. 235 - 239.

Temeljna znanja o obrani i zaštiti s kojima mladi dolaze na odsluženje vojnog roka općenito su nezadovoljavajuća, a u osobnim se procjenama preuveličavaju. Te su samoprocjene više uvjetovane ranije dobivenom školskom ocjenom, a manje aktualnim uvidom u vlastito (ne)znanje pri testiranju.

Sva ova istraživanja naglašavaju potrebu praćenja djelotvornosti odgojno – obrazovanog procesa, njegovog kontinuiranog vrednovanja i usklađivanja sa zahtjevima prakse, a što je problem na svim razinama i smjerovima obrazovanja.

Miljković, D. Andrilović, V., O testu crtkanja - prethodno priopćenje, Dani Ramira Bujasa, 1986.

Miljković, D. Andrilović, V., Dobne i spolne razlike jednoj netreniranoj motoričkoj aktivnosti, Psihologija, br. 3-4, 1989., str. 75 - 79.

Miljković, D., Andrilović, V. Razvoj individualnog kriterija točnosti u verbalnom učenju i neka motorička postignuća, Istraživanja odgoja i obrazovanja, Vol. 8, 1991., str. 95 - 106.

Zbog tematske povezanosti ova tri rada koje se povezuje u jednu cjelinu prikazat će ih se na sisntetičan način.

Maksimalno brzo crtkanje (povlačenje okomitih crta preko vodoravne crte ne javlja se u životu kao organizirana aktivnost niti se posebno uvježbava. U ovim se radovima polazi od pretpostavke da ta motorička aktivnost stabilno varira od pojedinca do pojedinca i da odražava neka svojstva živčanoga sustava. Prvenstveno se to odnosi na njegovu labilnost – inertnost (započinjanje i zaustavljanje pokreta i započinjanje novog), ali i na uravnoteženost – aktiviranost, budući da pretpostavlja brzo smjenjivanje ekscitacije i inhibicije. Istraživanja su pokazala dosljednu značajnu razliku u korist ženskih ispitanika u svim dobnim skupinama

Značajan je i zanimljiv pokušaj otkrivanja načina da se stekne uvid u funkcioniranje živčanog sustava bez skupih aparatura i instrumenata kakvi se pritom obično koriste.

Miljković, D. Mogućnosti unapređivanja efikasnosti čitanja pitomaca vojne akademije, Zbornik radova VA KoV, br. 13, 1987., str. 99 - 114.

Utvrđena je djelotvornost čitanja pitomaca (izražena kao produkt brzine čitanja i razumijevanja pročitanog) i njihovo čitalačko opterećenje (predviđeno trajanje studija i opseg ispitne literature), te su temeljem toga definirani praktični zadaci koji bi se trebali ostvariti u pripremi i realizaciji nastave.

Miljković, D. Čitkost i čitljivost teksta utječu na efikasnost čitanja, Inovacije u nastavi, br. 3, 1988., str. 214 - 218.

Na djelotvornost čitanja ne utječu samo osobine čitača, već i osobine teksta koji se čita: njegova čitljivost (jezičke i stilske osobitosti) i čitkost (čimbenici koji proizlaze iz karakteristika samoga tiska). Uz opširne teorijske postavke istražene su neke osobine postojeće udžbeničke i priručničke literature, te izvedeni praktični zaključci za njihovo pisanje.

Oba ova rada nastala su na temelju rezultata dobivenih u istraživanju za magistarski rad. Vrijednost im je što procesu čitanja pristupaju višedimenzionalno. Čitanje se tretira i kao senzorni i kao perceptivni i kao razvojni zadatak. To je i cilj za sebe ali i sredstvo koje će motivirati druge aktivnosti, sredstvo i način učenja, jezički proces koji omogućava komunikaciju.

Miljković, D. Organizacija nastave i odnosi nastavnika i učenika - značajni faktori u procesu razvoja ličnosti, Napredak, br.3, 1991., str. 238 - 248. – pregledni rad.

Ustanovljuje se kako su organizacija odgojno obrazovnog rada s učenicima i interpersonalni odnosi na relaciji učitelj – učenik značajni činioci u procesu razvoja ličnosti. Osim navedenih činilaca važan utjecaj na pojedine aspekte dječjeg razvoja imaju individualne osobine učenika kao i suradnja sporodicom..

U svezi s tim autorica kritički razmatra dosadašnje rezultate znanstvenih istraživanja s toga područja u našoj i stranoj pedagoškoj literaturi i upućuje na najprihvatljivija rješenja.

Miljković, D. Kriterijski obrazac za autoevaluaciju tijekom učenja, spol i neke druge osobine ličnosti, Psychologia Croatica 1 (3-4), 1995., str. 217 - 222.

Čovjek koji malo zna ima o tom svom "znanju" neopravdano visoko mišljenje jer – ne zna da ne zna tj. nema kriterija za procjenu svog (ne)znanja. Kako se tijekom učenja povećava količina znanja, tako raste i njegova kvaliteta tj. razvija se kriterij i samokritičnost – sada je stupanj sigurnosti u znanje relativno manji.

Ovo, istraživanjem potvrđeno svakodnevno iskustvo, dalo je još dva zanimljiva nalaza: ispitanici s višim rezultatom na testu inteligencije oprezniji su u procjenama svoga (ne)znanja, a žene su u tom smislu opreznije od muškaraca tj. manje su sklone riskirati.

Rad se u većoj mjeri temelji na rezultatima dobivenima prilikom istraživanja Miljković, D. Životna dob i opća kultura, Theleme, br. 1, 1991., str. 49 - 56.

za doktorsku disertaciju.

Pokazuje se da u funkciji dobi opća kultura (kao mjera kristalizirane inteligencije) raste – što se i očekivalo. Međutim, dobivene su zanimljive spolne razlike u funkciji dobi: kod najmlađih ispitanika (10 godina) one još ne postoje, no kasnije (20 i 40 godina) postaju sve veće – u korist muških ispitanika.

Istraživanje otvara niz pitanja vezanih uz spolno stereotipiziranje, odgojne postupke prema djeci različitog spola, ali i konstruiranje instrumenata za ispitivanje opće kulture – opće informiranosti.

Miljković, D. Utjecaj obitelji na kognitivno funkcioniranje djece, Napredak, br. 1, 1991., str. 5 - 13.

Ukupno 162 desetogodišnje djece ispitano je testom opće obaviještenosti i testom inteligencije. Rezultati su uspoređeni sa socio-ekonomskim statusom obitelji i nekim odgojnim postupcima roditelja. Pokazalo se da djeca višeg SES postižu bolje rezultate na oba testa kognitivnog funkcioniranja dok se odgojni postupci roditelja u tom smislu nisu pokazali značajnima.

Brojna su istraživanja koja dokazuju vezu između socio-ekonomskog statusa obitelji i različitih razina funkcioniranja djece, no rijetko se, kao u ovome radu, dovode u vezu odgojni postupci roditelja i kognitivno funkcioniranje. Dobivene vrijednosti nisu statistički značajne, ali postojeći trend (odbacivanje i hladnoća u odnosima negativno djeluje na kognitivni status) svakako traži dodatna ispitivanja.

Miljković, D. Utjecaj obitelji na neke osobine ličnosti u funkciji dobi i spola, Napredak, br. 1, 1992., str. 21 - 31.

Tri dobne skupine ispitanika (10, 20 I 40 godina) oba spola ispitane su baterijom instrumenata (TOK, TOI, RPM, EPQ, EMBU); a prikupljeni su I podaci o socio ekonomskom statusu njihovih obitelji, s ciljem da se utvrdi da li se i kako obiteljski uttjecaji mijenjaju u funkciji dobi I spola.

Rad je pokazao da odnosi roditelja i djece značajno utječu na neke osobine ličnosti djeteta (izmjerene Eisenckovim inventarom ličnosti), te da, u cjelini, s porastom dobi taj roditeljski utjecaj opada.

Metodologija istraživanja odnosa između roditelja i djece opterećena je nizom parazitarnih faktora – počev od tendencije roditelja da daju socijalno poželjne odgovore. U ovom radu sami su ispitanici procjenjivali postupke svojih roditelja, a osobito je značajno što su u uzorku ispitanika i odrasle osobe.

Miljković, D., Andrilović, V. Jedan pokušaj stvaranja uvjeta za kreativnu produkciju uneselekcioniranih skupina ispitanika, Napredak, br. 4, 1992., str. 402 - 408.

Na studentima 1. I 2. godine Filozoskog fakulteta i Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu primijenjen je “test” brojnosti ideja; valjalo je nabrojati što više uporabnih mogućnosti štapa za podštapanje i kutije žigica. Vrijeme za nabrajanje bilo je različito, i k tome, nekim je ispitancima predmet bio samo imenovan, a drugima i zorno prikazan.

Rezultati istraživanja pokazuju da s porastom vremena raspoloživog za produkciju ideja, njihov broj raste – premda ne linearno. Pritom, pri kratkom vremenu divergentne produkcije zorno prikazivanje predmeta može biti nekorisno, ali pri dužem vremenu zorno izlaganje postaje vrlo korisno.

Miljković, D., Andrilović, V. Način i vrijeme prezentacije podražajnih predmeta i raznovrsnost odgovora u neselekcioniranih skupina ispitanika, Napredak, br. 1, 1993., str. str. 24 - 29.

Uz kratko vrijeme produkcije i samo imenovanje podražajnog predmeta studenti daju veći broj neuobičajenih (statistički rijetkih) odgovora. Ako je vrijeme dugo, broj neuobičajenih odgovora gotovo je dvostruko veći uz zornu prezentaciju predmeta.

Miljković, D., Andrilović, V. Divergentna produkcija uz različite uvjete prezentacije podražajnih predmeta i životna dob, Theleme, br. 3 - 4, 1992., str. 151 - 159.

Na 853 ispitanika iz tri različite dobne skupine primijenjen je test divergentne produkcije. Pokazale su se značajne razlike u funkciji dobi i vremena: uz kratko je vrijeme najbogatija produkcija najstarijih ispitanika, a uz dugo vrijeme najbolji su oni najmlađi. To je i potvrda istraživanjima koja kazuju da se uz produžavanje čekanja učeničkog odgovora (u postupku ispitivanja znanja) povećava i točnost i kvaliteta odgovora.

Sva ova tri rada, uz bogatu teorijsku podlogu o divergentnom mišljenju i uvjetima njegovoga poticanja, otvaraju široko područje za poticanje kreativnosti u nastavi i kod tzv. neselekcioniranih skupina. Dakle, s jedne strane treba identificirati najveće kreativne potencijale, ali s druge, ne treba zanemariti ni one ostale koji uz prikladne poticaje nastavnika mogu poboljšati svoju divergentnu produkciju.

2. Projekti

2.3. Aktivno sudjelovanje u realizaciji znanstvenih projekata

Najprije kao znanstveni asistent, a potom kao znanstveni suradnik, kandidatkinja je bila aktivno uključena u dva projekta Ministarstva znanosti i tehnologije:

1987. - 1991.:

Razvoj individualnog kriterija točnosti u verbalnom učenju i neka motorička postignuća (voditelj projekta: prof.dr.Vlado Andrilović, Filozofski fakultet - Pedagogijske znanosti, Zagreb)

1991. - 1994.:

Stvaranje uvjeta za kreativnu produkciju neselekcioniranih skupina (voditelj projekta: prof.dr.Vlado Andrilović, Filozofski fakultet - Pedagogijske znanosti, Zagreb)

Sudjelovanja na skupovima

Domaći skupovi:

1. Programirana nastava u inžinjerijskom školskom centru, Savjetovanje o programiranoj nastavi, Zadar, 1984. (objavljeno u zborniku radova.)

2. Moguća struktura poticajnih i ometajućih faktora u učenju pitomaca vojnih škola, "Dani psihologije", Zadar, 1985. (objavljeno u zborniku radova.)

3. Neke mogućosti za unapređivanje nastavnog procesa, Savjetovanje o unapređivanju didaktičko-metodičkog rada nastavnika vojnih škola, Beograd, 1985. (objavljeno u zborniku radova.)

4. O testu crtkanja - prethodno priopćenje (s Vladom Andrilovićem), Dani Ramira Bujasa, 1986.

5. Psihologija u budućnosti s aspekta znanstvene fantastike, VI. Dani psihologije, Zadar, 1987 (objavljeno u zborniku radova.)

6. Efikasnost odgojno obrazovnog procesa u srednjoj školi s aspekta osposobljavanja za obranu i zaštitu, Drugi kongres pedagoga Hrvatske, 1988. (objavljeno u zborniku radova.)

7. Odgoj i obrazovanje - faktori utjecaja na inventivno ponašanje, Šesti susret inovatora ZAO, Zagreb, 1988.

8. Organizacija rada pitomaca, Savjetovanje "Naučna organizacija rada u vojnim školama", Karlovac, 1990.

9. Poznavanje i korištenje metoda učenja, Drugi kongres pedagoga Jugoslavije, 1990.

10. Opća kultura u odraslih, Savjetovanje "Nepismenost i ponovna nepismenost", Zagreb, 1990.

11. Marija Fabković o Janu Amosu Komenskom, Znanstveni skup "J.A.Komensky u ozračju suvremene znanosti i kulture", Zagreb, 1992.

12. Osposobljavanje prosvjetnih djelatnika za rad s roditeljima, referat na 19. školi pedagoga, Stubičke toplice, 1994. (objavljeno u Zborniku radova.)

13. "Život" i "moja budućnost" - razlike u procjeni pojmova u prostoru semantičkog diferencijala, (s Jasminkom Zagorac), Druga godišnja konferencija hrvatskih psihologa, Zadar/Božava, 1994.

14. Ženska realna gimnazija sestara milosrdnica u zagrebu (1927. - 1945.), savjetovanje "Uloga Katoličke crkve u razvoju hrvatskog školstva" (objavljeno u zborniku radova.)

15. Sukobi i njihovo rješavanje, 20. škola pedagoga, Stubičke toplice, 1995. (objavljeno u zborniku radova)

16. Neverbalno ponašanje učitelja, Pedagogija i hrvatsko školstvo jučer i danas za sutra, Sabor hrvatskih pedagoga, Opatija, 1996. (objavljeno u zborniku radova)

17. Ne čekaj vjetar, uzmi veslo - predavanje za građanstvo, po pozivu organizacijskog odbora Sedme godišnje konferencije hrvatskih psihologa, Split, 1999.

18. Vježbanje optimizma – IX. godišnja konferencija psihologa Hrvatske, Pula, 2001. (s Majdom Rijavec)

19. Obrazovanje s mozgom na umu – Ljudski mozak: temelj i sudbina društva – okrugli stol u sklopu međunarodne inicijative Tjedan mozga, Zagreb, 2002.

20. Psihologija i obrazovanje – vječna ljubav (?) – Dani psihologije, Zadar, 2002.

21. Intrinzični i ekstrinzični životni ciljevi i psihološka dobrobit – 19. psihoterapijski seminar, Zagreb, 2002. (s Majdom Rijavec)

Međunarodni skupovi:

1. "ŽIVOT" I "MOJA BUDUĆNOST" - PROCJENE PROGNANIH I IZBJEGLIH UČENIKA, TE ZAGREPČANA, U PROSTORU SEMANTIČKOG DIFERENCIJALA, Svjetski kongres fondacije Balint, Zagreb, 1993.

2. HOW TO SURVIVE WITH - LAUGH, XIII. kongres IFOTES-a (International Federation of Telephone Emergency Services), Jerusalem, 1994.

3. CONFLICT MANAGEMENT, međunarodna konferencija RATES-a, St.Petersburg, 1996.

4. COPING WITH EMOTIONS IN THE PERIODS OF CRISIS AND NATURAL DISASTERS - pozivno plenarno predavanje na godišnjoj konferenciji Inochi No Denwa, Kumamoto, Japan, 1997. (objavljeno u zborniku radova)

5. WAYS TO BUILD / IMPROVE SELF – ESTEEM, međunarodna konferencija telefonskih kriznih službi, Peking, 1999. (objavljeno u zborniku radova)

6. STORY-TELLING IN TELEPHONE COUNSELLING, XV. kongres IFOTES-a,

(International Federation of Telephone Emergency Services), Seville, 2000.

7. MOTIVE DISPOSITIONS OF STUDENTS AND EMPLOYED SUBJECTS

IN RELATION TO AGE AND GENDER, Alpe-Adria, 2002. (s Majdom Rijavec i Ingrid Brdar)

B. NASTAVNA DJELATNOST

1. Program i uvođenje novih predmeta

Izrada programa predmeta Poslovna psihologija i psihologija komuniciranja – 1. godina studija (1996.), Organizacijska psihologija – 2. godina studija (1999.) te Odabrana poglavlja psihologije menedžmenta – izborni predmet na 3. godini studija (2001.) na Visokoj školi za ekonomiju poduzetništva, s pravom javnosti.

Izrada programa predmeta Metodika nastave psihologije – izborni predmet na 4. godini studija psihologije na Hrvatskim studijima

8. Dodiplomska nastava (predavanja, vježbe, seminari)

U nastavnoj godini 1994./95. kandidatkinja radi kao stručni suradnik za predmet Metodologija pedagoških istraživanja na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Od nastavne 2000./01. predaje Organizacijsku psihologiju (2 sata predavanja + 2 sata seminara) na Visokoj školi za ekonomiju poduzetništva, s pravom javnosti, a od 2001./02. i Odabrana poglavlja psihologije menedžmenta na istoj visokoj školi.

Od nastavne 2000./01. predaje Psihologiju obrazovanja na Odsjeku za psihologiju Hrvatskih studija (2 sata predavanja + 1 sat seminara), a od 2001./02. i Metodiku nastave psihologije na istom odsjeku (1 sat predavanja + 1 sat vježbi).

10. Osnivanje i operacionalizacija novih odjela, centara, škola

Od 1996. god. sudjeluje u operacionalizaciji i profiliranju VERN'-a: od jednogodišnjeg programa usavršavanja do trogodišnjeg studija ekonomije poduzetništva.

C. STRUČNA DJELATNOST

Knjige

Autor je ili suautor 23 stručne knjige i 4 u tisku te 2 poglavlja u knjigama.

Stručne recenzije – veći broj udžbenika i priručnika

11. Stručni projekti

Aktivno je sudjelovala u tri projekta Ministarstva prosvjete i sporta, jednom projektu Ministarstva zdravstva, te u jednom projektu vlade SAD-a:

1994. -1996.	Razrada programa i edukacija edukatora (učitelji osnovnih škola - izbjeglice iz BiH) za potrebe USAID & Creative Associates International (voditelj projekta: dr. Robert Pearson, SAD)
1996. - 2000.	Aktivna škola - Ministarstvo prosvjete i sporta i UNICEF - za učitelje u osnovnim školama iz ratom postradalih područja Hrvatske (voditelj projekta: prof. dr. Predrag Zarevski, Filozofski fakultet - Odsjek za psihologiju, Zagreb)
1997. –1998.	Druženjem do zajedništva i kulture mira - Ministarstvo prosvjete i sporta i UNICEF (voditeljica projekta: prof. dr. Dubravka Maleš, Filozofski fakultet - Pedagogijske znanosti, Zagreb)
1997. – 2000.	Znanje, ljubav i sretna obitelj - Ministarstvo prosvjete i sporta, Medicinski fakultet, Hrvatski liječnički zbor i dr. (voditeljica projekta: mr. sc. dr. Lada Magdić)
1999. – 2001.	Inicijativa za bolje roditeljstvo - UNICEF i Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi (voditeljica projekta mr. sc. Jadranka Delač Hrupelj)

Ostale stručne aktivnosti

Oko 200 stručno - popularnih članaka iz područja psihologije i pedagogije za različite novine i časopise (Školske novine, Zrno, Nedjeljni vjesnik, Mila, Cosmopolitan, Cicero, Croman, Psiha, Vita, Pro Mente Croatica, Profit, Računovodstvo, revizija i financije…)

Čest je gost i suradnik u raznim TV i radio emisijama koje se bave psihologijom odgoja i obrazovanja, svakodnevnog života i psihologijom menedžmenta (primjerice, Misli 21. stoljeća, Latinica, Što mi se to događa, Otvorena srijeda, Zašto tako, Savjetovalište); komentator zbivanja iz ovih područja za dnevne novine (Večernji list, Jutarnji list, Vjesnik, Novi list, Slobodna Dalmacija).

Često pozivani predavač u vrtiće, osnovne i srednje škole širom RH – u organizaciji samih odgojno-obrazovnih ustanova, ili u organizaciji Ministarstva prosvjete i školstva (aktivi ravnatelja škola, aktivi stručnih suradnika, aktivi nastavnika pojedinih stručnih predmeta). Održala je i niz predavanja u gradskim knjižnicama, udrugama (npr. udruga "Glava gore", udruga slijepih i slabovidnih, Društvo distrofičara, Društvo oboljelih od cerebralne paralize), domu umirovljenika itd.

Od 1992. godine počinje volontirati na Telefonu za psihološku pomoć – udruzi osnovanoj s ciljem pružanja psihosocijalne pomoći ratnim stradalnicima. Aktivno se uključuje u daljnji razvoj i profiliranje udruge – najprije kao njezina tajnica, a potom i kao predsjednica, da bi početkom 2000. god. sudjelovala u osnivanju Saveza udruga telefona kriznih službi u Hrvatskoj čija je predsjednica.

Od 1994. godine radi intenzivno kao voditelj seminara, radionica i drugih osposobljavanja za različite domaće i inozemne udruge (primjerice: IRC, UNESCO, UNICEF, Regional Environmental Center, National Democratic Institute, Institut Otvoreno društvo Hrvatska), mnoge poslovne organizacije (Zagrebačka banka, Raiffeisenbank, Siemens, Panonska pivovara, Vetropack-Straža, Podravka, CARNet, Oktal Pharma, Lek, Pliva, INA, ZAP, Elka, Konzum, LURA, Aluminij – Mostar itd.) te za mnoge vrtiće, osnovne i srednje škole.

Nekoliko je godina bila član povjerenstva za ocjenu obrazovnih projekata i projekata za mlade pri Institutu otvoreno društvo Hrvatska, te član povjerenstva za ocjenu projekata koje financira Grad Zagreb - Gradski ured za zdravstvo, rad i socijalnu skrb. Više je godina član upravnog odbora udruge roditelja Korak po korak.

NAGRADE

1997. god.: Nagrada Hrvatskog psihološkog društva "Ramiro Bujas" za izuzetna dostignuća u popularizaciji psihologijske znanosti.

2000. god.: Godišnja državna nagrada za znanost - za popularizaciju i promidžbu znanosti u području društvenih znanosti, posebice iz polja psihologije

D. ZAKLJUČNI PREGLED

Rezimirajući djelatnost pristupnice utvrđujemo kako je ispunila uvjete za stjecanje zvanja prema propisanim zakonskim uvjetima. Sažeto se može izdvojiti sljedeće, što govori o ispunjenju spomenutih uvjeta, a odnosi na:

· 1 poglavlje u knjizi

4 znanstvena rada u zbornicima
11 znanstvenih radova objavljenih u časopisu citiranom u tercijarnim i sekundarnim publikacijama
Sudjelovala u realizaciji 2 znanstvena projekta Ministarstva znanosti i tehnologije
Sudjelovala na 7 međunarodnih skupova s odgovarajućim temama koje su i objavljene
Sudjelovala na 21 domaćem skupu, a radovi objavljeni u zbornicima
Izradila je programe predmeta Poslovna psihologija i psihologija komuniciranja, Organizacijsku psihologiju i Odabrana poglavlja psihologije menedžmenta za Visoku školu za ekonomiju poduzetništva
Izradila je program predmeta Metodika nastave psihologije za 4. godinu studija psihologije na Hrvatskim studijima.
Pristupnica također ima potrebna i odgovarajuća nastavna iskustva.

D. SVEUKUPNA ZAKLJUČNA OCJENA I PRIJEDLOG

Na osnovi analize i prikaza relevantnih elementa za izbor dviju prijavljenih pristupnice, Stručno povjerenstvo predlaže da se dr. sc. Slavicu Bašić izabere na natječajno mjesto izvanrednog profesora (zvanje u kojem se i sada nalazi) u području društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, na Katedri za sistematsku pedagogiju (za pedagoško-didaktičku izobrazbu), Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Zagreb, 15. travnja 2004.g.

Članovi Stručnog povjerenstva:

___________________________

(Dr. sc. Vlatko Previšić, red.prof.)

________________________________

(Dr. sc. Vedrana Spajić Vrkaš, red.prof.)

__________________________

(Dr. sc. Vladimir Rosić, red. prof.)

FAKULTETSKOME VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Ul. Ivana Lučića 3

Zagreb

Zagreb, 29. rujna 2004.

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta na sjednici od 16. srpnja 2004. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u suradničko zvanje asistenta na Katedri za arhivistiku i dokumentalistiku u Odsjeku za informacijske znanosti. .

U skladu s odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokome obrazovanju (NN 123/03) Stručno povjerenstvo je jednoglasno donijelo zaključak da se predloži Fakultetskome vijeću da u suradničko zvanje asistenta na Katedri za arhivistiku i dokumentalistiku u Odsjeku za informacijske znanosti primi Tomislava Ćepulića.

SKUPNI IZVJEŠTAJ

Na natječaj objavljen 5. rujna 2004. godine u «Vjesniku» prijavili su se Hrvoje Kekez i Tomislav Ćepulić.

Povjerenstvo predlaže Tomislava Ćepulića, profesora povijesti i latinskoga jezika, studenta poslijediplomskoga studija informacijskih znanosti, smjer arhivistika na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Tomislav Ćepulić je završio studij povijesti i latinskoga jezika s rimskom književnošću (nastavnički smjer) na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1996. godine radi u Hrvatskome državnome arhivu, najprije kao arhivski tehničar a stjecanjem diplome profesora povijesti i latinskoga jezika u srpnju 1998. kao arhivist u Odsjeku za starije arhivsko gradivo i gradivo obitelji i pojedinaca.

Položio je stručni ispit iz arhivistike i sudjelovao je na dva međunarodna višemjesečna tečaja stručnoga usavršavanja: Stage technique international d'archives u Parizu i Schourt Course in Records Management u Kuala Lumpuru u organizaciji Državnoga arhiva Malezije. Sudjelovao je referatom na međunarodnoj konfereciji u Poljskoj o Arhivima u informacijskom društvu, a u Zagrebu je sudjelovao kao predavač u obrazovanju arhivista. Od stranih jezika, uz latinski, dobro poznaje engleski, njemački, francuski i talijanski. Dobro poznaje informacijsku tehnologiju te je u Hrvatskome državnome arhivu programirao više aplikacija. Vodi informacijsku obradu «Pregleda arhivskih fondova i zbirki u Republici Hrvatskoj».

Objavljivao je radove prvenstveno o suvremenome Records Managementu te se u svome radu specijalizirao za suvremeno uredsko poslovanje i upravljanje dokumentima.

Imajući u vidu dosadašnji rad i iskustvo u Hrvatskome državnome arhivu kao i objavljene radove pa stoga i mogućnost da se kao suradnik odmah uključi u nastavu Stručno povjerenstvo predlaže da se Tomislav Ćepulić primi u suradničko zvanje asistenta na Katedri arhivistike Odsjeka za informacijske znanosti, koja za sada nema ni jednoga nastavnika sa stalnim zaposlenjem.

Drugi kandidat na natječaju Hrvoje Kekez, profesor povijesti i informatologije smjer arhivistika diplomirao je u srpnju 2004. godine te ima formalne uvjete, ali ne i iskustvo i radove kao kandidat Tomislav Ćepulić. Zbog toga smatramo da on ima bolje uvjete i da će više pridonijeti razvoju Katedre za arhivistiku i dokumentalistiku.

Dr. sc. Tomislav Šola, red. prof..

Dr. sc. Josip Kolanović, izv. prof.

Dr. sc. Damir Boras, izv. prof.

Dr. sc. Dubravka Oraić Tolić, red. prof.

Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

Dr. sc. Julijana Matanović, docent

Zagreb, 20. rujna 2004.

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu, I. Lučića 3

Predmet:

Dr. sc. Dubravka Zima – izbor u zvanje više asistentice

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabralo nas je na svojoj sjednici od 14. lipnja 2004. u povjerenstvo za ocjenu rezultata javnog natječaja za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, u Zavodu za znanost o književnosti. Na natječaj se javila dr. sc. Dubravka Zima. Podnosimo Vijeću sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Dubravka Zima rođena je 1972. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju, te 1995. diplomirala na Filozofskom fakultetu, na Odsjeku za kroatistiku. Iste se godine zaposlila u Zavodu za znanost o književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kao znanstvena novakinja na projektu Enciklopedija hrvatske književnosti. Upisuje poslijediplomski studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te 1999. magistrira s radom pod naslovom Ivana Brlić Mažuranić, monografija. U Zavodu za znanost o književnosti zaposlena je na tekućim projektima, uključujući i istraživački rad na projektu Enciklopedija hrvatske književnosti. Objavila je monografiju Ivana Brlić Mažuranić u ediciji Enciklopedija hrvatske književnosti, Zagreb, 2001. Sudjelovala je s referatima i izlaganjima na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima te objavila niz znanstvenih i stručnih radova iz područja dječje književnosti. Održavala je kolegij Književnost za mladež na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu u ljetnom semestru 2001. te kolegij Dječja književnost na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji u ljetnom semestru 2002.

Kolegica Zima obranila je 5. svibnja 2004. doktorsku disertaciju Hrvatski dječji roman te time stekla pravo na unapređenje u zvanje više asistentice. Po mišljenju komisije disertacija je otkrivalački znanstveni rad u kojemu se prvi put na građi hrvatske dječje književnosti primjenjuje nova vizura kulturalnih studija. Preporuka je komisije da se rad što prije objavi kao knjiga kako bi bio dostupan znanstvenoj javnosti i široj publici.

Dr. sc. Dubravka Zima dokazala se svojim radom kao informirana i talentirana znanstvenica velikih mogućnosti, a kao suradnica na različitim organizacijskim poslovima u Zavodu kao pouzdana, efikasna i ugodna osoba otvorena za komunikaciju. Stoga s radošću predlažemo da se dr. sc. Dubravka Zima izabere u zvanje više asistentice za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, u Zavodu za znanost o književnosti.

Dr. sc. Dubravka Oraić Tolić, red. prof.

Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

Dr. sc. Julijana Matanović, docent

Fakultetskomu vijeću

Filozofskoga fakulteta

Zagreb, 27. rujna 2004.

Na sjednici Fakultetskoga vijeća održanoj 16. srpnja 2004. godine izabrani smo u stručno povjerenstvo za izbor predloženika u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, u Odsjeku za anglistiku. Nakon pregleda prispjele dokumentacije podnosimo Vijeću sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Na natječaj objavljen u Vjesniku od 10. rujna 2004. godine prijavila se dr. sc. Marta Medved Krajnović. Molbi je priložila životopis, domovnicu, diplome, bibliografiju te podatke o znanstvenoj, nastvnoj i stručnoj djelatnosti.

Dr. sc. Marta Medved Krajnović rođena je 1973. godine u Senju. Hrvatska je državljanka. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Senju, a 1996. godine na Filozofskom je fakultetu u Zagrebu diplomirala engleski jezik i književnost i talijanski jezik i književnost. Na istom je fakultetu magistrirala 2001. godine (naslov magistarskoga rada: Uloga priče u razvijanju i mjerenju jezične i komunikacijske kompetencije kod učenika engleskog jezika mlađe školske dobi). Doktorirala je u srpnju 2004. godine obranivši doktorsku disertaciju pod naslovom Razvoj hrvatsko-engleske dvojezičnosti u dječjoj dobi.

Pristupnica se neprekidno znanstveno i stručno usavršavala u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 1997. do 1999. godine sudjelovala je na nekoliko seminara i radionica koje je organizirao Britanski savjet. 1999. godine sudjelovala je u radionici Vijeća Europe u Grazu Language Resource Centres o uporabi novih tehnologija u nastavi stranih jezika. 2000. godine sudjelovala je u radionici o obrazovanju mentora studenata stranih jezika u Rumunjskoj te polazila međunarodnu školu New Theoretical Perspectives on Syntax and Semantics in Cognitive Science u Dubrovniku. Jednu je akademsku godinu (2001-2002) provela na Trinity College-u u Dublinu u statusu 'gostujućeg istraživača'.

Član je nekoliko znanstvenih i stručnih udruga: Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku, Hrvatskoga udruženja za anglističke studije Hrvatskoga udruženja profesora engleskog jezika te međunarodne znanstvene udruge European Second Language Association (EUROSLA). Dvije je godine bila tajnica znanstveno-stručnog časopisa Strani jezici, a šest je godina član njihova uređivačkoga odbora. Bila je član organizacijskih odbora nekoliko domaćih skupova, a trenutno je član organizacijskog odbora međunarodne konferencije EUROSLA 2005.

Dr. sc. Marta Medved Krajnović radi na Filozofskom fakultetu neprekidno od 1996. godine, kada je postala znanstveni novak na projektu Istraživanje procesa učenja i usvajanja stranoga jezika u osnovnoj školi (glavni istraživač: dr. sc. Mirjana Vilke). Početkom 2001. godine postala je mlađi astistent na Katedri za metodiku nastave engleskog jezika, a nakon magistriranja izabrana je u suradničko zvanje asistenta.

Na Katedri za metodiku nastave engleskog jezika dr. sc. Marta Medved Krajnović izvodi nastavu seminara i vježbi iz kolegija Metodika nastave engleskog jezika. Iznimno je kvalitetan predavač, o čemu svjedoče i rezultati studentskih anketa koje se redovito provode na razini Katedre. Uz visoku stručnost njezin se nastavni rad odlikuje dinamičnošću, visokom metodičkom razinom i izvrsnim odnosom prema studentima. Vrlo je kreativan i aktivan član Katedre: tijekom godina često je pridonosila njezinom funkcioniranju vrlo konstruktivnim i kvalitetnim prijedlozima, a jednako se uspješnom pokazala i u realizaciji svih zadataka koji su joj bili povjereni. Predavala je i na Poslijediplomskom stručnom studiju glotodidaktike (kolegije Testiranje komunikacijske kompetencije i Razvoj dvojezičnosti), a njezinu su nastavu postdiplomandi ocijenili vrlo visokim ocjenama.

Znanstvena djelatnost dr. sc. Marte Medved Krajnović vrlo je bogata i kvalitetna i već je priznata i na međunarodnom planu. Osim sudjelovanja u već spomenutom znanstvenom projektu, na kojem je bila znanstveni novak, od 2001. godine suradnik je na znanstveno-istraživačkom projektu Engleski jezik u Hrvatskoj (glavni istraživač: dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović), a sudjeluje i u radu projekta Međujezični opis u hrvatskome: neuro- i psiholingvistički pristup (glavni istraživač: dr. sc. Melita Kovačević). Uz pet stručnih, objavila je i 10 visoko kvalitetnih znanstvenih radova (a jedanaesti upravo izlazi iz tiska u Španjolskoj), većim dijelom iz područja istraživanja procesa usvajanja drugoga jezika i bilingvizma, ali i o drugim primijenjeno lingvističkim i glotodidaktičkim temama. Sudjelovala je na 13 znanstvenih i stručnih skupova (od toga četiri u inozemstvu); među njima posebno je važno istaknuti sudjelovanje 2002, 2003. i 2004. godine na vrlo prestižnoj međunarodnoj konferenciji EUROSLA. Visoku kvalitetu njezinog znanstvenog bavljenja istraživanjem procesa usvajanja drugoga jezika uočili su čelni ljudi toga uglednoga europskoga znanstvenoga udruženja te su je 2003. godine imenovali glavnom tajnicom EUROSLA. Njezin je ugled također pridonio imenovanju Sveučilišta u Zagrebu organizatorom godišnje konferencije EUROSLA u rujnu 2005. godine.

Dr. sc. Marta Medved Krajnović iznimno je kvalitetna i perspektivna mlada znanstvenica i nastavnica. Vrlo je cijenjena među studentima i kolegama na Odsjeku. Izvrsnost njezinog znanstvenog i stručnog rada priskrbila joj je već sada velik ugled među sustručnjacima u području jezikoslovlja u Hrvatskoj, ali i visoko mjesto na međunarodnoj sceni u području istraživanja procesa usvajanja drugoga jezika.

Na temelju ocjene cjelokupnog znanstvenog, stručnog i nastavnog rada pristupnice stručno je povjerenstvo zaključilo da ona udovoljava i daleko nadmašuje uvjete za izbor u višega asistenta. Stoga stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskomu vijeću da dr. sc. Martu Medved Krajnović izabere u suradničko zvanje višega asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za metodiku nastave engleskog jezika u Odsjeku za anglistiku.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, red. prof.

Dr. sc. Mirjana Vilke, red. prof. u miru

Dr. sc. Melita Kovačević, izv. prof., Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet

Izvješće prihvaćeno na sjednici Odsjeka 29. rujna 2004.

BIBLIOGRAFIJA

Objavljeni radovi:

Medved Krajnović, M. (2003). The Nature and Role of Code-switching in Developing Bilingualism. Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, XLVII-XLVIII, 311-334.

Medved Krajnović, M. (2003). Pričat ću ti priču – Narativna sposobnost kao pokazatelj uspjeha u usvajanju stranoga jezika. U Stolac, D., Ivanetić, N., Pritchard, B. (ur.) Psiholingvistika i kognitivna znanost u hrvatskoj primijenjenoj lingvistici, 473-480. Zagreb-Rijeka: HDPL.

Medved Krajnović, M. (2002). Primjer ranog leksičkog razvoja u hrvatskom jeziku. U: Stolac, D., Ivanetić, N., Pritchard, B. (ur.) Izazovi primjenjene lingvistike na početku XXI stoljeća, 337-346. Zagreb-Rijeka: HDPL.

Medved Krajnović, M. (2002). Interview s profesorom Davidom Singletonom. Strani jezici 31, 7-14.

Medved Krajnović, M. (2001). The lexical approach in early foreign language learning. U Vrhovac, Y. (ur.). Children and Foreign Languages III, 43-56. Zagreb: Filozofski fakultet.

Medved Krajnović, M. (2001). First Year English Final Test, grade 4. Zagreb: Naklada Ljevak.

Medved Krajnović, M. (1999). Pragmatika i komunikacija u razredu - surađuju li nastavnici i učenici? U Stolac, D., Ivanetić, N., Pritchard, B. (ur.) Teorija i mogućnosti primjene pragmalingvistike, 497-504. Zagreb-Rijeka: HDPL.

Medved Krajnović, M. (1999). Učeničke strategije i testovi stranih jezika. Strani jezici, XXVIII, 149-155.

Medved Krajnović, M. (1999). Vrednovanje znanja i učenje stranih jezika. U Vrhovac, Y. et al. (ur.), Strani jezik u osnovnoj školi, 68-80. Zagreb: Naprijed.

Medved Krajnović, M. (1999). Blagdani i svetkovine u nastavi engleskog jezika u prvom i drugom razredu osnovne škole. U Vrhovac, Y. et al. (ur.), Strani jezik u osnovnoj školi, 253-256. Zagreb: Naprijed.

Medved Krajnović, M. (1998). Pitanja standarda i nestandarda u nastavi općeg engleskog jezika. U Stolac, D., Ivanetić, N., Pritchard, B. (eds.) Jezična norma i varijeteti, 325-335. Zagreb-Rijeka: HDPL.

Vilke, M., Mihaljević Djigunović, J., Medved Krajnović, M. (1998). The Faces of Janus in English Language Learning as Culture Learning. British Cultural Studies: Cross-Cultural Challenges, 359-371. Zagreb: The British Council.

Medved Krajnović, M. (1998). Peter Medgyes, The Non-native Teacher. Strani jezici, XXVII, 55-56.

Medved Krajnović, M. (1997). Dnevnik učenja – učeći četvrti strani jezik. Strani jezici, XXVI, 32-41.

Medved Krajnović, M. (1996). Tipologija uloge nastavnika u nastavi engleskog jezika u nižim razredima osnovne škole. Strani jezici, XXV, 65-73.

U tisku:

Medved Krajnović, M. (2003) Jezična svjesnost u ranoj dvojezičnosti. U Petrović, E. i Vodopija (ur.) Zbornik radova sa skupa Dijete i jezik danas. Osijek.

Medved Krajnović, M. (2002). First language – second language: friends or enemies. U Rodriguez, X.P. (ur.) Proceedings of the II. International Symposium on Bilingualism. Vigo, Spain.

Dr.sc. Damir Boras, izv. prof.

Dr.sc. Jadranka Lasić-Lazić, red. prof.

Dr.sc. Nenad Prelog, Leksikografski zavod Miroslav Krleža u Zagrebu

Zagreb, 15. 09.2004.

Predmet: mr.sc. Marija Putica

ocjena doktorske disertacije

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 19. siječnja 2004. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu doktorsko rada mr.sc. Marije Putica pod naslovom Dizajniranje alata za učenje na WWW i pretraživanje informacija, te Vijeću podnosimo slijedeće

I Z V J E Š Ć E

Doktorska disertacija mr.sc. Marije Putica obuhvaća 292 stranice računalno složenog teksta s proredom, bilješkama i prilozima. Sastoji se od uvodnog poglavlja, temeljnog teksta od trećeg do devetog poglavlja. zaključka, popisa literature i priloga.

U svojoj disertaciji kandidatkinja mr. sc. Marija Putica istražuje dizajniranje alata za učenje i pretraživanje te nakon analize predlaže rješenja koja su se kroz istraživanje pokazala najboljima. Problem se promatra sa stajališta osposobljenosti za samostalno učenje i sa stajališta pogodnosti izvora informacija za samostalno učenje.

Tekst disertacije raspoređen je unutar četiri cjeline.

U uvodnim stranicama kandidatkinja obrazlaže teorijska pitanja vezana uz promjene koje je unijela informacijska tehnologija te uopće promjene koje su se događale i koje se događaju u elektroničkom obrazovnom okruženju.

U sklopu druge cjeline obrazložila je svrhu istraživanja, predstavila odabrane i korištene metode. Učenju na daljinu poklonila je posebnu pozornost objašnjavajući uporabu medija i nove tehnologije u učenju. Obrazlažući teorijska ishodišta kandidatkinja nadalje tumači neke od važnijih koncepata koje je informacijska znanost preuzela iz područja pedagogije: upravljanje kurikulumom, pitanja kvalitete, upravljanja kvalitetom, te ekonomije: sveukupnog upravljanja kvalitetom.

Svaku cjelinu prati podrobna analiza istraživanja iz područja uspoređenog s istraživanjem koje je kandidatkinja provela.

Treći dio rada problematizira pitanja i koncepte vezano uz mjerenje kvalitete multimedijskog materijala, primjenjivost materijala za određene skupine korisnika i iskoristivost. Raspravlja se o konceptu vrednovanja dobro dizajniranog obrazovnog materijala. Stoga se detaljno tumače osnovna načela i kriteriji po kojima se vrednuje dobar multimedijski materijal, kao i dimenzije njegove uspješnosti u obrazovanju.

Na kraju, upućuje se na nova shvaćanja i poglede u odnosu na dizajniranje alata za učenje i pretraživanje informacija.

U dvama završnim dijelovima – koji se mogu odrediti kao rasprave i u zaključcima – izložila je rezultate do kojih se u istraživanju došlo.

Odredila je prednosti i nedostatke te posebno ukazala na istraživanja koja pokazuju mnogo jači utjecaj medija na učenike od utjecaja obrazovnog sustava.

Predstavljeni su primjeri obrazovanja putem medijske tehnologije te analizirani multimedijski obrazovni programi kako bi se pokazale prednosti i nedostatci u njihovom dizajniranju.

Uz analize mišljenja i stavova korisnika obrazovnog materijala na temu uspješnosti njegova korištenja, kandidatkinja je ponudila metodologiju koja može biti oslonac za buduća mjerenja uspješnosti obrazovnih programa s obzirom na dizajan, na osnovi kojih bi bilo moguće zaključivati i o dimenzijama uspješnosti dobro dizajniranih multimedijskih obrazovnih programa i njihovoj uspješnosti u obrazovanju. Vezano uz promjene na hrvatskim sveučilištima i uopće u školskom sustavu, prilagodbe europskim standardima i prilagodbe elektroničkom obrazovnom okruženju, bio je i jedan od ciljeva ovoga rada. Istražiti, kritički predstaviti i na samom istraživanju pokazati utemeljenost korištenja dobro dizajniranih multimedijskih obrazovnih programa i metodologije njihova korištenja. Smanjene su razlike između učenja, zabave i informiranja, a glavnu riječ u tome vodi industrijski a ne obrazovni sektor, ističe kandidatkinja, stoga se sustav obrazovanja nalazi pred opasnošću da izgubi primat u obrazovanju učenika.

Kandidatkinja Marija Putica uspješno raščlanjuje multimedijske programe velikih proizvođača i pokazuje na primjerima te potkrepljuje istraživanjem stavova korisnika koliko je značajan dobar dizajn.

Pri izradi rada kandidatkinja je slijedila hipotezu da je jedino usustavljenom metodologijom, stalnim istraživanjima i znanstvenom interpretacijom dobivenih rezultata moguće doći do valjanih pokazatelja o uspješnosti multimedijskih programa i njihova korištenja u obrazovanju. Posebno je ukazala da suvremene informacijske tehnologije omogućuju veći stupanj samostalnosti učenika, ali da primjena tehnologije zahtijeva posebnu edukaciju nastavnika. Rasprave u javnosti o učincima medija rezultiraju njihovim odbacivanjem ili se predlažu neprovediva rješenja. Elaborirajući ovo pitanje, autorica je medije postavila kao objekt koji u školu donosi znanje i pozitivan poticaj za učenje. Kroz analizu škola za učenje na daljinu u Hrvatskoj se upozorava na nedostatke u organizaciji rada takvih projekata a predstavljeni svjetski primjeri služe kao uzor po kojemu bi se te škole trebale graditi. Također se daju i upute za online vođeno učenje u 5 koraka.

Izgradnja multimedijskih obrazovnih dokumenata je promatrana kao proces koji obuhvaća pripremu edukacijskih sadržaja, njihov prijenos u virtualnu učionicu, povezivanje s alatima unutar virtualnog razreda, zamjenu i dogradnju te interaktivnu pomoć za njihovo korištenje. Sadržane su i upute za pripremu nastavnika za multimedijsko obrazovanje.

Polazeći od toga da se izradom multimedijskih obrazovnih sadržaja bavi prije svega industrijski sektor a ne obrazovni kandidatkinja svoje dokazivanje važnosti dobrog dizajna za uspješnost temelji na osnovi praćenja potreba i stavova korisnika i analizi materijala. Kandidatkinja je svoju doktorsku disertaciju usmjerila prema kritičkoj analizi značajnijih teorijskih radova i praktičnih rješenja multimedijskog materijala i njegova korišenja u obrazovanju. Usto, kritički je analizirala i vrednovala korišteni materijal u svijetu i kod nas u obrazovanju i ponudila rješenja koja su se istraživanjem pokazala kao modeli. Kandidatkinja je pošla od uvjerenja da je teorijski opravdano, a za unapređenje izrade multimedijskog softvera korisno provesti objektivnu analizu kvalitativnih pokazatelja o uspješnosti dobrog dizajna za samo korištenje, posebno sa stajališta iskoristivosti za obrazovanje u elektroničkom okruženju.

Osnovno je polazište pritom da su strategije pretraživanja informacija na Internetu te odabir i uporaba pretraživača vrlo važni. Stoga su vrste alata za pretraživanje Web-a posebno obrađene. Opći pretražitelji Web-a su podijeljeni na pretraživače pomoću ključnih riječi i pomoću kataloga. S obzirom da u radu općih pretraživača postoje ograničenja, analiziran je rad pretraživača kao i pretraživača nevidljivog Web-a. Izvršena je njihova usporedna analiza kao i preporuka za pretraživanje u pojedinim situacijama.

Vrednovanje rezultata pretraživanja, utvrđivanje kredibiliteta Web stranica, obrada, citiranje i preuzimanje informacija s Web-a razlikuju se od tiskovnih izdanja pa su njihova pravila posebno obrađena. Sadržan je i primjer korištenja različitih izvora informacija. Za primjer su korišteni najznačajniji medijski, referentni, primarni i ekspertni izvori.

Govoreći o tržištu, na kojem postoji veliki broj multimedijskih obrazovnih materijala, Marija Putica, navodi i primjere nedovoljne primjene inteligentne interaktivne multimedije čiji je značaj u obrazovanju nenadomjestiv. Stoga je njezinoj primjeni i izgradnji takvih obrazovnih materijala kandidatkinja posvetila posebnu pozornost, i kroz znanstveno teorijski, i kroz praktičan pristup.

Organizacija i korištenje informacijskih izvora među temeljnim je pretpostavkama za procjenu kvalitete obrazovanja. Nadalje, uz analize mišljenja i stavova korisnika na temu kvalitete, dizajna i iskoristivosti multimedijskog materijala, kandidatkinja je ponudila metodologiju koja se može koristiti za daljnja istraživanja u Hrvatskoj.

OCJENA

Disertacija mr. sc. Marije Putica pod naslovom Dizajniranje alata za učenje na WWW i pretraživanje informacija imala je za cilj utvrditi pristupe vrednovanju dizajniranja alata za učenje te njihova korištenja i uspješnosti u obrazovanju, i ponuditi rješenja.

Na osnovi izloženih teorijskih polazišta kandidatkinja je problematizirala pristupe i kriterije i ponudila elemente na osnovu kojih je zaključivala o njihovoj primjerenosti te izdvojila najznačajnije među njima kao oslonac vlastitome istraživanju. Doktorandov pristup tom je pregledu ponešto preširoko zamišljen, ali ipak ne zasjenjuje osnovnu temu disertacije.

Tumačeći rezultate istraživanja, kandidatkinja je ukazala na to da se izradom multimedijskog materijala i posebno dizajniranjem takovog materijala bavi vrlo mali broj stručnjaka pogotovo iz područja obrazovanja.

Osnovnu hipotezu od koje je pošla u svojemu istraživanju – da je jedino usustavljenom metodologijom, stalnim istraživanjima i znanstvenom interpretacijom dobivenih rezultata moguće doći do valjanih pokazatelja i kvalitativnih promjena, kandidatkinja je dokazala vlastitim istraživanjem za čiju provedbu je kritički ocijenila istraživanja provedena u svijetu i u Hrvatskoj, koja su joj bila nužna za procjenu i izradu prijedloga s nizom primjera koje je i testirala kako bi predložila pristupe i metode te stvorila preduvjete za sustavna vrednovanja i izradu multimedijskog materijala za obrazovanje. Time je postavila i ponudila mogućnost njihova mogućeg snažnijeg doprinosa uspješnosti korištenja materijala u elektroničkom obrazovnom okruženju. Provedenim istraživanjem su dokazane sljedeće temeljne postavke:

- suvremene informacijske tehnologije omogućuju veći stupanj samostalnosti učenika,

- primjena informacijske tehnologije zahtijeva posebno obrazovanje nastavnika,

- računalni tutor umnogome može zamijeniti živog nastavnika u poučavanju i u dijagnosticiranju znanja.

Istraživanje mr. sc. Marije Putica metodološki je, uz navedene nedostatke u poglavlju o telekomunikacijskim, televizijskim i računalnim mrežama, primjereno postavljeno i provedeno, a rezultati do kojih je došla u provedenim istraživanjima izloženi su pregledno ali s dosta ponavljanja koja je kandidatkinja mogla izbjeći, (upozorili smo da kada rad bude išao u tiskanje da o tome treba voditi računa).

Stoga predlažemo Fakultetskome vijeću da prihvati pozitivnu ocjenu disertacije mr. sc. Marije Putica pod naslovom Dizajniranje alata za učenje na WWW i pretraživanje informacija i da kandidatkinju uputi na daljnji postupak obrane.

Stručno povjerenstvo

Prof. dr. sc. Damir Boras

Prof. dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić

Prof. dr. sc Nenad Prelog

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Odsjek za kroatistiku

Predmet: Ocjena doktorskoga rada Željke Brlobaš pod naslovom Glagolski vid u

hrvatskim gramatikama do početka 20. stoljeća.

FAKULTETSKOME VIJEĆU FILOZOFSKOGA

FAKULTETA U ZAGREBU

Odlukom Vijeća od 16. srpnja 2004. godine, klasa 643-02/04-02/24, ur. br. 3804-240-04-2, izabrani u stručno povjerenstvo za ocjenu disertacije Željke Brlobaš pod naslovom Glagolski vid u hrvatskim gramatikama do početka 20. stoljeća podnosimo Fakultetskome vijeću sljedeći

I Z V J E Š T A J

Disertacija Željke Brlobaš pod navedenim naslovom obaseže 302 stranice računalnoga ispisa i podijeljena je u poglavlja: Uvod, Neka općateoretska pitanja o glagolskome vidu u jezikoslovnim promišljanjima, Glagolski vid u gramatika hrvatskoga jezika do početka 20. stoljeća (to je središnje i najveće poglavlje, str. 46-269, koje se dijeli na potpoglavlja: Glagolski vid u gramatikama hrvatskoga jezika u 17. stoljeću, Glagolski vid u gramatikama hrvatskoga jezika u 18. stoljeću, Glagolski vid u gramatikama hrvatskoga jezika u 19. stoljeću), Zaključak, Izvori (gramatike) i Literatura.

U Uvodu doktorandica govori o ciljevima i metodologiji svoga istraživanja te o izvorima. Između ostaloga ističe da će na osnovi gramatičkih priručnika i uopće gramatičkih spisa posvećenih opisu hrvatskoga jezika između 17. i 20. stoljeća analizirati kako je definiran i opisan glagolski vid, što se pod njim podrazumijeva, ima li naznaka da se vid opisuje kao gramatička kategorija, koji se kriteriji u takvim opisima uzimaju u obzir, na kojim se razinama temelji opis (na morfološkoj, sintaktičkoj ili tvorbenoj), kako se glagolski vid povezuje s kategorijom vremena i s pojedinim semantičkim parametrima odnosno skupinama glagola (Aktionsart) itd.

S metodološkoga stajališta disertaciji je u osnovi deskriptivna metoda odnosno analitičko-opisni prikaz kategorije glagolskoga vida u pojedinim gramatičkim priručnicima, koji se analiziraju kronološkim slijedom. Značajnu ulogu u disertaciji ima i komparativna metoda. Naime, pojedine se gramatike od 1604. do kraja 19. stoljeća uspoređuju i međusobno s obzirom na opis glagolskoga vida.

Govoreći o izvorima doktorandica ističe da su pojedine gramatike pisane latinskim, talijanskim, njemačkim, francuskim i hrvatskim metajezikom, a da se citati iz njih donose u pravilu i u izvornome obliku i u prijevodu.

U poglavlju Neka općeteoretska pitanja o glagolskome vidu u jezikoslovnim promišljanjima doktorandica kompetentno raspravlja o naravi glagolskoga vida s općelingvističkoga stajališta te o nastanku i razvoju naziva glagolski vid/aspekt. Utvrđuje tako da su naziv vid u rusku gramatičku terminologiju uveli pisci prvih slavenskih gramatika već u 15. i 16. stoljeću kao ekvivalent grčkomu pojmu eidos i latinskomu forma, a da se termin aspekt, francuske provenijencije, pojavio u prvoj trećini 19. stoljeća.

Posebna je pozornost u ovom dijelu disertacije posvećena opoziciji svršenost/nesvršenost, odnosno izvršenost/vršenje, izvršenost/neizvršenost, parataktički/sintetički vid itd. S tim u vezi ističe se da svršeni glagoli označuju cjelovitu radnju, a da je radnja nesvršenih glagola obilježena procesualnošću i/ili habitualnošću. Uz cjelovitost radnju svršenih glagola karakterizira i nedjeljivost, pa takva radnja nije djeljiva na faze (zato se uz svršene glagole ne mogu upotrebljavati fazni glagoli, usp. *početi sjesti). Raspravlja se također o dvovidnim glagolima, koji «pokazuju potpunu vidsku ovisnost o drugim riječima u rečenici», o tezi da takvi glagoli sadrže «unutrašnji objekt» (npr. ručati : ručak) te o glagolima koji nemaju svršenih odnosno nesvršenih parnjaka (perfectiva i imperfectiva tantum).

U nastavku ovoga poglavlja utemeljeno se raspravlja o odnosu između glagolskoga vida i načina vršenja radnje (Aktionsart), o imperfektivizaciji i perfektivizaciji (za imperfektivizaciju se utvrđuje da je čisto gramatički, dok je perfektivizacija leksičko-gramatički proces) te o glagolskome vidu i pojedinim glagolskim oblicima (između ostaloga o aoristu nevršenih i o imperfektu svršenih glagola te o tome kako se svršeni glagoli rabe u zapovijedima, a nesvšeni u zabranama, usp. sjedni prema ne sjedaj).

Zanimljiva su i doktorandičina razmatranja morfonološke problematike vezane za glagolski vid, posebno odnosa između glagolskoga vida i glagolske osnove, pri čemu se za polazišno uzima mišljenje profesora Josipa Silića da svaki glagolski oblik ima svoju osnovu (kao što ima i svoj nastavak).

I napokon, razmatraju se i odnosi glagolskoga vida prema nekim drugim kategorijama, posebno prema brojivosti i (ne)određenosti. U vezi s brojivošću tako se npr. upozorava na međuovisnost vremenske kvantifikacije i izbora glagolskoga vida (zbog čega primjerice nije gramatično *dugo pročitati, *stalno sjesti ili *iznenada slušati).

U potpoglavlju Glagolski vid u gramatikama hrvatskoga jezika u 17. stoljeću opisuje se pristup glagolskome vidu u gramatikama Bartola Kašića (Institutionum linguae Illyricae libri duo, 1604) i Jurja Križanića (Gramatíčno izkazânje ob rúskom jezíku, 1665). U vezi s Kašićevom gramatikom konstatira se da je njezin autor uočio i na posredan način opisao kategoriju glagolskoga vida, iako je nije uveo na razini imenovanja (naziva). Učinio je to preko načinsko-vremenskoga sustava odnosno uspostavljanjem razlike između potpunih i nepotpunih (defektnih) glagola (defektni su mu glagoli svršeni jer, navodno, nemaju prezenta i indikativa imperfekta).

Križanićeva gramatika uzeta je u obzir, iako je općeslavenska, a ne gramatika hrvatskoga jezika, zato što u njoj ima i inače dosta primjera iz hrvatskoga jezika i na osnovi njih danih objašnjenja, zato što je Križanićev gramatički opis, uz Kašićev, jedini gramatički opis sustava (i) hrvatskoga jezika u 17. stoljeću te posebno zato što Križanić, za razliku od Kašića, u svojoj gramatici govori eksplicitno o kategoriji glagolskoga vida i što sve glagole dijeli na svršene (jednokratne), učestale (vnožekratne) i nesvršene (obstojne).

U potpoglavlju Glagolski vid u gramatikama hrvatskoga jezika u 18. stoljeća riječ je najprije o pristupu glagolskome vidu u Della Bellinoj gramatici (Istruzioni grammaticali della lingua illirica), koja je pisana kao uvod njegovu rječniku Dizionario italiano, latino, illirico

(1728). Kad je riječ o opisu glagolskoga vida, ta je gramatika slična Kašićevoj jer i Della Bella govori o nepotpunim glagolima (kojima nedostaje prezent i imperfekt, pa se ta vremena nadomještaju drugim glagolima koji imaju isto značenje).

Dosta prostora posvećeno je također slavonskim gramatikama 18. stoljeća, tj. gramatikama Blaža Tadijanovića (Svascta po mallo illiti kratko sloxenye immenah, i ricsih u illyrski, i nyemacski jezik, 1761), Matije Antuna Relković (Nova slavonska i nimacska gramatika, 1767) te Marijana Lanosovića (Neue Einleitung zur Slavonischen Sprache, 1778). S obzirom na opis glagolskoga vida doktorandica najviše građe pronalazi u Lanosovićevoj gramatici, u kojoj je glagolski vid opisan neposredno (a ne posredno). Lanosović naime govori o tome da glagoli imaju dvovrsne infinitive (npr. napraviti prema napravljati) i dvovrsna prošla glagolska vremena: jedni glagoli (nesvršeni) imaju samo imperfekt, a drugi (svršeni) samo aorist.

Doktorandica se napokon osvrće i na gramatiku Josipa Jurina, koja je objavljena 1793. pod naslovom Slovkigna. To je zapravo gramatika latinskoga jezika, ali joj je metajezik većim dijelom hrvatski. Osim toga sadrži i malu gramatiku hrvatskoga jezika pisanu talijanski. Posebno se upozorava je Jurinovu podjelu glagola na meditativne, inkoativne, frekventativne i deminutivne jer se u komentarima te podjele utire put i za opis onih kategorija koje nisu svojstvene latinskome, pa tako i za opis glagolskoga vida.

Najveće je potpoglavlje (str. 102-269), očekivano, posvećeno opisu glagolskoga vida u gramatikama 19. stoljeća. Najprije je riječ o gramatičkome spisu Grammatica illirica (1803) Josipa Voltića, koji je pridodan njegovu Ricsoslovniku. U tom gramatičkom spisu nema neposrednih promišljanja o glagolskome vidu, ali ima nešto posrednih. Tako npr. Voltić glagol dignuti svrstava u nepravilne, a izdvaja i posebnu skupinu frekventativnih glagola (određuje ih kao one glagole koji označuju produženje i nastavljanje radnje).

Slijedi zatim osvrt na djelo Grammatica della lingua illirica (1808) Francesca M. Appendinija, koja se smatra ponajboljom starijom gramatikom hrvatskoga jezika. To se vidi i po tome što Appendini i opisu glagolskoga vida daje svoj osobni pečat bez obzira na to što podjelu na nepotpune i učestale glagole te neke primjere preuzima izravno od Della Belle. On, između ostaloga, ističe da treba «razlikovati svršenu radnju od radnje koja traje i koja se nastavlja» (str. 120).

Izravno o kategoriji vida ne govori ni Šime Starčević u svojoj Novoj ricsoslovici iliricskoj (1812), ali on pravi važan korak naprijed pokušavajući definirati nepravilne (neredljive, tj. svršene) glagole, a posebno svojim promišljanjem o vremeno-koreno-ričima odnosno o tome jesu li svršeni glagoli korjeniti, a nesvršeni izvedeni ili je obrnuto, čime je dao bitan doprinos proučavanju procesa perfektivizacije i imperfektivizacije.

Među gramatikama 19. stoljeća doktorandica posebnu pozornost posvećuje gramatici Ignjata Alojzija Brlića Grammatik der illyrischen Sprache (1833) u kojoj je po prvi put u hrvatskoj gramatičarskoj tradiciji kategorija glagolskoga vida opisana ekplicitno i neposredno. Brlić naime jasno razlikuje glagole nesvršene radnje (die Zeitwörter der unvollendeten Handlung) od glagola svršene radnje (die Zeitwörter der vollendeten Handlung) i opširno opisuje razlike među njima. Doktorandica pokušava odgovoriti i na pitanje kako se moglo dogoditi da baš Brlić prvi eksplicitno opiše kategoriju vida. Među razlozima ona ističe činjenicu da je njegova gramatika pisana za Nijemce, pa se kategorija vida morala jasnije opsisati već i zbog toga što se s obzirom na nju hrvatski i njemački izrazito razlikuju, a spominje naravno i činjenicu da je u vrijeme pisanja Brlićeve gramatike već bilo eksplicitnih opisa glagolskoga vida u drugim slavenskim jezicima, npr. u češkome (1819), u staroslavenskoj gramatici J. Dobrovskoga (1822) te u slovenskoj gramatici J. Kopitara (1808).

U gramatici Osnova slovnice slavjanske narěčja ilirskoga (1836) Vjekoslava Babukića kategorija se vida poima kao svojstvo trajanja glagolske radnje (što će se i kasnije u raznim gramatičkim spisima često ponavljati). Ta gramatika inače zaslužuje pozornost zbog uvođenja hrvatskih naziva minući (za svršene) i trajući (za nesvršene glagole). Važna su također i neka Babukićeva zapažanja o perfektivizaciji prefiksacijom, naprimjer: «glagolji minući, ako su iz trajućih izvedeni, većjom su stranom predlogom sastavljeni» (str. 147).

Daljnji pomak napravio je Antun Mažuranić u svojim Temeljima ilirskoga i latinskoga jezika (1839), koji se mogu smatrati jednom vrstom poredbene gramatike hrvatskoga i latinskoga jezika, posebno time što ističe morfološku narav kategorije vida (on naime kaže da glagol pokazuje činjenje s obzirom na svršenost/nesvršenost «kroz sva svoja vrěmena», str. 151), zatim time što uvodi u opis tzv. «prezentsku probu» (naime, na pitanje što sada činiš? ne može se odgovoriti prezentom svršenoga glagola, a može prezentom nesvršenoga). Temelji su važni i po tome što je Mažuranić u njima uočio neke relevantne pojavnosti koje se tiču perfektivizacije odnosno imperfektivizacije. Tako on kaže da se perfektivizacija može ostvariti sufiksacijom (npr. odgovarati – odgovoriti) ili prefiksacijom (npr. pisati – zapisati), a u tom smislu je vjerojatno najvažnije njegovo zapažanje o mogućnosti daljnje imperfektivizacije perfektivnih glagola koji su nastali prefiksacijom. Naime, «zapisati i. t. d. jesu sve minući glagolji, koji opet dalje svoje trajuće imati mogu, kao: prepisavati ili prepisivati» (str. 153).

U Horvatsko-slavonskoj slovnici (1847) Lavoslava Firholcera nema posebnih autorskih odmaka, ali i ona potvrđuje vrijednost Mažuranićevih uočavanja i razgraničenja.

Od ostalih gramatika koje su u 19. stoljeću pisane njemačkim metajezikom, a to su Kroatische Abänderung=und Abwandlungs=Formen (1843) Ilije Rukavine Ljubačkoga, Grundzüge der illirischen Sprachlehre (1846-1849) Vjekoslava Babukića (koja je objavljena kao dodatak Ilirsko-němačko-talianskom malom rěčniku Josipa Drobnića), Theoretisch-praktische Grammatik der illirischen Sprache (18509 Rudolfa (Frölicha) Veselića i Grammatik der illyrischen Sprache (1854) Andrije Torkvata Brlića, doktorandica posebno upozorava na vrijednost Babukićeve gramatike, a za ostale kaže da im se opis glagoskoga vida temelji na opisu kakav se susreće u gramatici I. A. Brlića.

U Ričoslovju (1849-1850) Šime Starčevića doktorandica uočava sustavniji opis kategorije vida nego u Ričoslovici istoga autora, a posebno ističe njegovo uočavanje relativne porabe vremena tvorenih od svršenih glagola.

Babukićeva Ilirska slovnica (1854) ne sadrži bitnih novosti u odnosu na njegovu njemački pisanu gramatiku (pridodanu Drobnićevu rječniku), ali se ipak u njezinu sintaktičkome dijelu nalaze neke napomene koje su relevantne i za glagolski vid (njegova njemački pisana gramatika nema sintaktičkoga dijela).

Fran Volarić u svojoj Ilirskoj slovnici (1854) slijedi uglavnom Mažuranićev nauk o vidu, ali i u njegovoj gramatici ima zanimljivih zapažanja, posebno onih koja se tiču opisa imperativa i glagolskih imenica.

Na sličan se način do kraja ovoga velikog potpoglavlja opisuju pristupi glagolskome vidu u gramatikama: Slovnica Hèrvatska (1859) Antuna Mažuranića, Skladnja ilirskoga jezika za niže gimnazije (1859; u vezi sa Skladnjom doktorandica posebno ističe opis glagolskoga vida s obzirom na rečenično ustrojstvo) i Slovnica hèrvatska za srednja učilišta (1871) Adolfa Vebera Tkalčevića (poseban osvrt s obzirom na glagolski vid posvećen je Veberovim raspravama Ustroj hrvatskoga jezika i O glagolju).

Doktorandičinu pozornost privukle su i gramatike koje su u 19. stoljeću pisane talijanskim metajezikom: Grammatica della lingua illirica (1850) i Grammatica illirica pratica secondo il metodo di Ahn e di Ollendorf (1855) Andrije Stazića, Principi di grammatica illirica (1850) Jerolima Šutine, Grammatica della lingua serbo-croata (illirica) (1867) Pere Budmanija, Grammatica della lingua slava (illirica) (1873) Dragutina Parčića, Oblici književne hrvatštine (1865) te Nješto o našem glagolu (1862) i Još nješto o našem glagolu (1863) Vinka Pacela, Abrégé de grammaire française-croate et de dictionnaire française-croate (1869) Paula Pierrea, Slovnica hérvatskoga jezika za nižu realku (1872) i Gramatika hrvatskoga jezika za školu i samouke (1880) Josipa Vitanovića, Slovnica za srednja učilišta nižega reda (1873) Ivana Danila, Sintaksa za školu (1881) Mirka Divkovića te napokon monumentalna Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika (1899) Tome Maretića. Svemu je tome dodan i osvrt na promišljanja Augusta Musića o kategoriji vida i o podjeli glagola na svršene i nesvršene.

U Zaključku doktorandica nudi konciznu rekapitulaciju svega onoga o čemu govori u prethodnim poglavljima i potpoglavljima. Vrlo je, između ostaloga, zanimljiva i njezina tablica s pregledom naziva koji su se u hrvatskoj gramatikografiji upotrebljavali za svršene i nesvršene glagole, npr. redljive i neredljive vrimenoriči, minući i trajući glagolji, trajateljni i svršiteljni, dovršni i nedovršni, determinativni i indeterminativni glagoli, finitivi i infinitivi, frekventativi i determinativi, perfektivni i imperfektivni glagoli itd.

Kad se sve što je rečeno, a i mnoštvo onoga što nije moglo biti rečeno u ovom izvještaju, ali se na temelju rečenoga podrazumijeva, uzme u obzir, nije teško zaključiti da je disertacija Željke Brlobaš Glagolski vid u hrvatskim gramatikama do početka 20. stoljeća rezultat temeljite doktorandičine obaviještenosti o problematici glagolskoga vida i općenito i u hrvatskome jeziku posebno. Osobito impresionira njezina silna marljivost i strpljenje u iščitavanju i analizi vrlo velikog broja odreda teško dostupnih hrvatskih gramatika pisanih na raznim jezicima i/ili narječjima te vrlo raznolikim grafijama. Sve prepreke na koje je morala nailaziti kolegica je Brlobaš svladala s puno upornosti i ljubavi prema struci kojom se bavi. Rezultat je vrlo domišljen i ubuduće nezaobilazan prilog razvoju učenja o kategoriji glagolskoga vida u hrvatskoj gramatikografiji, a i razvoju hrvatske gramatičke misli uopće. Prema tome, držeći da se disertacija Željke Brlobaš Glagolski vid u hrvatskim gramatikama do početka 20. stoljeća može ocijeniti ne samo vrijednom nego upravo uzornom, molimo Fakultetsko vijeće da ovaj naš (izrazito pozitivan) izvještaj prihvati, a kolegici Brlobaš omogući nastavak postupka kojim će steći akademski naslov doktorice iz područja filologije

Zagreb, 12. rujna 2004. STRUČNO POVJERENSTVO

............................................................

dr. sc. Josip Silić, red. prof.

............................................................

dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

............................................................

dr. sc. Marija Znika, znan. suradnik

Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Predmet: Ocjena magistarskoga rada

Ivane Lovrić – Jović

Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je u stručno povjerenstvo

za ocjenu i obranu magistarskoga rada Ivane Lovrić – Jović pod naslovom Jezična analiza

hrvatskih dubrovačkih oporuka iz 17. i 18. stoljeća (Klasa: 643-02/04 – 02/20, Ur. broj:

3804 – 560/2341 – 04 – 2 od 28. travnja 2004). Podnosimo Vijeću ovo

Izvješće

Magistarski rad Ivane Lovrić – Jović pod naslovom Jezična analiza hrvatskih

dubrovačkih oporuka iz 17. i 18. stoljeća obaseže 180 kartica i podijeljen je ovako:

1. Uvod, 2. Struktura oporuka, 3. Fonologija, 4. Morfologija, 5. Sintaksa, 6. Leksik,

7. Zaključak, 8. Literatura.

U Uvodu (1 – 8) autorica najavljuje da će se baviti govornim dubrovačkim jezikom kako ga

odražavaju oporuke, a njih je odabrala za korpus jer je riječ «o staloženim izričajima,

izdiktiranima u stereotipnom obliku bliskom prijatelju, bilježniku ili prepisanima u Notarijatu,

a ponekad su oporučitelji pisali i vlastitom rukom» (2). Ugledu koji je dubrovački odvjetak

hrvatske književnosti uživao ona pripisuje činjenicu prilično dobre istraženosti jezika te

književnosti, ali i nedostatnost istraživanja dubrovačkoga govora. Svoja će istraživanja

omjeravati o ona Milana Rešetara koji je istraživao jezik tekstova 13. do 16. stoljeća i

Budmanijeva o dubrovačkom govoru 19. stoljeća vodeći računa o posebnostima različitih

funkcionalnih stilova i govornih idioma. Drugo poglavlje zove se Struktura oporuke (9 – 12) i

u njemu autorica, služeći se Stipišićevim tumačenjima oporuke (u knjizi Pomoćne povijesne

znanosti, 1985) sažeto, ali vrlo obavijesno, pokazuje kako izgledaju pojedini dijelovi oporuka

u njezinu korpusu. Treće poglavlje Fonologija ( 13 – 41) posvećeno je refleksima jata, statusu

fonema h, jotaciji, drugoj palatalizaciji, jednačenju suglasnika, gubljenju i sažimanju

samoglasnika te drugim problemima ostvarivanja glasova i problemu njihova bilježenja.

Autoricu zanima kakva odstupanja pokazuju oporučni tekstovi u usporedbi s pjesničkima.

Uočljive su razlike u bilježenju završnoga –l koje autori oporuka beziznimno pretvaraju u –o i

u stezanju participnoga –ao ( oporuke uvijek imaju puni nastavak, a Gundulić ga gotovo

uvijek steže), a oporuke ne poznaju ni čakavske ostvaraje tipa gospoja. Zanimljiva su

autorična zapažanja o dubletnim, jotiranim i nejotiranim oblicima (braća – bratja, milosrđa –

milosrdja) kod sekundarne jotacije. Najviše pažnje posvetila je jatu, promatrajući njegove

reflekse u korijenskim i gramatičkim morfemima i vrlo pregledno uredivši građu pokazala da

je dubrovački govor 17. i 18. stoljeća, naravno, ijekavski, a da «odmake u ikavskom ili

ekavskom pravcu čine oni slučajevi u kojima je to u okviru norme ijekavskog narječja» (24).

U četvrtom poglavlju koje nosi naslov Morfologija (42 – 76) autorica je poklonila pažnju

«zanimljivim, iznimnim ili neočekivanim jezičnim elementima» jer nije imalo smisla

nabrajati mnoštvo općepoznatih morfoloških pojedinosti. Tako je kod imenica upozorila

na ženske instrumentale tipa pametim (objasnivši ih analogijom prema muškom instrumentalu

- mužem), na dubrovačka osobna imena na - o i njihovu sklonidbu (Frano/a/u), na činjenicu

da je ime dubrovačkoga zaštitnika tek 1751. zabilježeno kao Vlaho, a prije toga uvijek dolazi

u obliku Vlasi, na kratku množinu tipa lijeke, kmetima, sinom, na postojanost množinskih

dativnih morfema –om / -em i druge zanimljive pojave. Kod zamjenica je svratila pozornost

na dvostrukosti u deklinaciji pokaznih zamjenica (toga/tega, u nominativu uvijek ti a ne taj),

na povremenu zamjenu oblika ih oblikom hi, kod pridjeva na dosta čestu uporabu kratkih

(neodređenih) oblika, posebice u pridjeva nastalih od osobnih imena (Ivanu Matovu, Pavlu

Ivanovu i sl.). Važno je i njezino upozorenje da upravo u obrađivanom razdoblju počinje

stupnjevanje pridjeva kakvo je u današnjem našem standardu ( za razdoblje 13. do 16. stoljeća

Rešetar je utvrdio drukčije stanje koje je dijelom uzrokovano tipom tekstova koje je

proučavao, a dijelom vremenom u kojemu su nastali). U oporukama nema poznatih

poetizama vil, stril, arhaičnih zamjeničkih oblika saj, tuj, toj koje nalazimo u beletristici.

Oporuke pokazuju stabilnost morfološkoga sustava koji ni do danas nije doživio znatnijih

promjena.

Peto poglavlje Sintaksa (77 – 99) obrađuje strukturu rečenice u zadanom korpusu, sintaksu

padeža, izricanje posvojnosti, sintaksu glagolskih oblika, namjerne, uzročne i pogodbene

rečenice, pasivne konstrukcije, sročnost i red riječi u rečenici. Po načelu koje autorica

dosljedno poštuje kroz cijelu radnju i u ovom su dijelu odabrane one teme koje nude nešto

zanimljivo bilo s obzirom na posebnost dubrovačkoga govora, bilo s obzirom na posebnost

oporučnih tekstova, tj. na njihove (ne)podudarnosti s jezikom onodobne beletristike. To se

načelo dalje poštuje i u obradi navedenih sintaktičkih tema pa se u poglavlju o strukturi

rečenice upozorava na jasno izražavanje glavnih dijelova rečenice: oporuka zahtijeva da se

jasno imenuje oporučitelj, radnja darivanja te ono što se ostavlja i komu se ostavlja, tj. jasno

su izrečeni subjekt, predikat, izravni i neizravni objekt. Opisujući posebnosti sintakse padeža

autorica se osobito zadržava na genitivu i akuzativu jer oni često nastupaju umjesto drugih

padeža ( spomenuti se od duše, zdrava od pameti, pišem u jezik naš i sl.) Kad opisuje izricanje

posvojnosti, uz konstataciju o prevladavajućem načinu (posvojnim zamjenicama) ona opisuje

izricanje te kategorije ličnom zamjenicom u genitivu jednine i množine (nje brat, njih

gospođa), konstrukcijom od + genitiv (od njih gospođa), govori o miješanju zamjenica moj i

svoj itd. Kod reda riječi u rečenici upozorava da zamjenička enklitika uvijek prethodi

glagolskoj (što mu sam) i obrađuje niz drugih sintaktičkih osobitosti koje mogu biti od koristi

onima koji se zanimaju za probleme povijesne sintakse hrvatskoga jezika. Kao i u drugim

poglavljima na kraju se nalazi «zaključno slovo» u kome nam autorica podastire zanimljive

usporedbe osobitosti Gundulićeva jezika i jezika oporuka koje je proučila.

Šesto poglavlje Leksik (100 – 173) najopsežnije je u radu i obrađuje leksik dubrovačkih

oporuka 17. i 18. stoljeća po značenjskim skupinama: 1. pravno nazivlje, 2. religijsko

nazivlje, 3. srodnički odnosi, 4. nakit, metali i drago kamenje, 5. obuća i odjeća, 6. stan,

zgrade i prostor koji ih okružuje, 7. posuđe i pokućstvo, 8. zanati, zanimanja, službe i

društveni odnosi, 9. oruđe, oružje i alati, 10. trgovina, novac i mjere, 11. nazivi dana u tjednu i

mjeseci u godini, 12. ostali dio leksika. Unutar svake skupine obrađuje hrvatski leksik i

leksik iz drugih jezika (romanizmi, grecizmi, germanizmi, turcizmi) te se opisuje sinonimna

uporaba, kontaktna i distantna. Sve su analize provedene pažljivo te će ponuđena tumačenja

značenja stranih riječi sigurno puno pomoći budućim sastavljačima rječnika dubrovačkoga

govora. Autorica je svjesna da je leksik oporuka ograničen i stoga se s pravom usmjerila na

određene značenjske skupine. Svojim tumačenjima značenja dodala je kadšto i ona o

podrijetlu (etimološka). Važnim se rezultatom čini upravo obrada hrvatskoga leksika jer su

dosadašnja istraživanja iz različitih razloga prednost davala istraživanju romanizama posebice

da bi se potvrdila teza kako od 13. stoljeća dolazi da njihova snažnoga ulaženja u dubrovački

govor.

U Zaključku (173 – 175) nije, kao što se obično čini, rezimirala rezultate svojih istraživanja,

nego ih je ugradila u pokušaj da objasni jezični osjećaj suvremenih Dubrovčana, tj. njihov

odnos prema onim jezičnim osobitostima prema kojima ih se prepoznaje unutar hrvatske

jezične zajednice. Literatura ( 175 – 180) donosi preko osamdeset bibliografskih jedinica

koje su autorici pomogle u oblikovanju jezikoslovne terminologije kojom se služila i onih

koje se, izravno ili posredno, tiču korpusa na kojem je obavila svoja istraživanja.

Zaključak i prijedlog

Magistarski rad Ivane Lovrić – Jović Jezična analiza hrvatskih dubrovačkih oporuka

iz 17. i 18. stoljeća udovoljava svim zahtjevima koji se pred magistarski rad postavljaju.

Primjerenim pristupom i preciznom analizom autorica je došla do rezultata koji su dobitak za

našu povijesnu dijalektologiju, posebno za poznavanje dubrovačkoga govora 17. i 18.

stoljeća. Te svoje rezultate posreduje nam odgovarajućom jezikoslovnom terminologijom,

što svjedoči da posjeduje općejezikoslovna znanja potrebna za valjan znanstveni rad. Spretno

je izbjegla govor o općepoznatim osobinama proučavanih tekstova i zadržavala se na onome

što joj je nudilo mogućnost da kaže nešto novo i nepoznato. Ostvarila je rezultate koji će

budućim istraživačima biti ozbiljna pomoć.

Predlažemo Vijeću Filozofskoga fakulteta da prihvati našu pozitivnu ocjenu magistarskoga

rada Ivane Lovrić – Jović Jezična analiza hrvatskih dubrovačkih oporuka iz 17. i 18.

stoljeća i da kandidaticu uputi na usmenu obranu.

Zagreb, 12. rujna 2004. Stručno povjerenstvo

--------------------------------------

Dr. sc. Stjepan Damjanović, red. prof.,

predsjednik

----------------------------------------------

Dr. sc. Darija Gabrić – Bagarić, znan.

savjetnik, član

------------------------------------------------

Dr. sc. Anđela Frančić, doc., član

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Imenovani u 10. sjednici Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 16. srpnja 2004. u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada Silvane Ereiz pod naslovom Strukturne i žanrovske karakteristike dubrovačkih smješnica, podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeće

IZVJEŠĆE

Magistarski rad Silvane Ereiz pod naslovom Strukturne i žanrovske karakteristike dubrovačkih smješnica, izrađen pod mentorskim vodstvom dr. sc. Dunje Fališevac, redovite profesorice na Odsjeku za kroatistiku ovoga fakulteta, broji ukupno 201 stranicu, a podijeljen je u pet poglavlja (od kojih svako ima nekoliko potpoglavlja), i to kako slijedi: 1. Uvod; 2. O postanku smješnica; 3. Analiza stukture komedija; 4. Karakteristike žanra smješnica; 5. Zaključak i 6. Bibliografija. U Bibliografiji su ( VI. 1) navedena izdanja u kojima su tekstovi objavljivani ili pak izvori u kojima se, još netiskani, nalaze tekstovi smješnica (autorica ih je zabilježila 19), a u potpoglavlju toga odjeljka (VI. 2) abecednim je redom navedena relevantna sekundarna hrvatska i inozemna literatura (46 jedinica) koja je autorici poslužila u izradbi njezina rada. Bilježaka pod crtom koje u radu teku in continuo ima 289.

Pristupnica Silvana Ereiz za temu je magistarskoga rada odabrala jedan od najzanimljivijih i još uvijek jedan od manje istraženih segmenata hrvatske drame i kazališta 17. stoljeća – dubrovačke smješnice, korpus od deset komedija neutvrđenoga ili dvojbenoga autorstva, nastao između 1656. i 1699. godine. Riječ je o sljedećim djelima: Ljubovnici, Jerko Škripalo, Pijero Muzuvijer, Beno Poplesija, Šimun Dundurilo, Džono Fukijelica, Mada, Starac Klimoje, Lukrecija ili Trojo i Sin vjerenik jedne matere.

U hrvatskoj književnoj i kazališnoj povijesti poznata je činjenica da ovaj korpus od deset komedija – prema talijanskoj žanrovskoj označnici commedia ridicolosa, u nas nazvan smješnicama (kod starijih proučavatelja i bufonarijama), predstavlja još uvijek znanstveni izazov. Riječ je, dakako, o tekstološkim problemima u ediranju pojedinih djela sačuvanima nerijetko i u nekolikim prijepisnim inačicama; isto tako istraživači se najčešće razilaze oko pitanja autorstva smješnica, a nije mali problem i datacija nastanka, odnosno izvedba pojedine od njih unutar druge polovice 17. stoljeća.

Valja napomenuti da su se mnogi hrvatski i srpski književni i kazališni povjesničari bavili različitim problemima vezanima uz dubrovačke smješnice (Vodnik, Fancev, Rešetar, Kombol, Fotez, Čale, Novak, Pantić, Popović, Radatović, Bojović), ali sintetskoga prikaza o tom fenomenu hrvatske komediografije do sada bilo nije. Dužni smo, međutim, reći da je tijekom finaliziranja ovoga magistarskog rada izašla knjiga talijanske kroatistice hrvatskoga podrijetla Antonije Blasine-Miseri pod naslovom Hrvatska komedija 17.stoljeća (Matica hrvatska, Zagreb 2003.) posvećena također dubrovačkim smješnicama. Profesorica Ereiz konzultirala je i taj rad, a pozorna usporedba tih dviju analiza pokazuje autonomnost, odnosno posvemašnju neodvisnost ovih radova koji se razlikuju kako po načinu pristupa temi, znanstvenim interesima a isto tako i po znanstvenom diskurzu.

Metodološki analitički i filološki relevantno, pristupnica je u analizu korpusa krenula s najniže, ali za takvu vrstu rada vrlo ispravne polazišne točke – s razine brojnih tekstoloških problema. Pomno je i akribično pregledala sva dosadašnja izdanja dubrovačkih komedija 17. st., usporedila ih s brojnim arhivskim (rukopisnim) vrelima iz kojih su ih njihovi kasniji priređivači objavljivali u najrazličitijim, premda ne i brojnim izdanjima te u tom dijelu rada upozorila na mnoge probleme u ediranju tih tekstova, a zamijetila je i neka znanstveno dvojbena rješenja koja se u dosadašnjoj literaturi nisu izrijekom spominjala. Govoreći o autorstvu smješnica Silvana Ereiz se, s pravom, priklanja uvriježenu mišljenju kako on još uvijek nije riješen. Opsežnom elaboracijom tog pitanja – jednoga od zagonetnijih u našoj starijoj književnoj povijesti – pristupnica je, kao i većina prethodnih istraživača, sklona tvrditi - usuprot nekima od prethodnika (koji, ipak, ostaju u manjini), da su smješnice nastale u određenu krugu više potencijalnih autora te da do danas nismo ušli u trag pouzdanijim dokazima o izravnijem sudjelovanju određenog autora u kreaciji pojedinog djela. I kod problema datacije, odnosno vremenskoga raspona u kojemu je nastalo deset spomenutih komedija, autorica prihvaća dosadašnje znanstvene spoznaje koje se, do pronalaska nekih eventualnih bitno novih dokaza, zasigurno neće mijenjati.

Analizirajući postanak smješnica na temelju europske (talijanske) tradicije – eruditne komedije – te suvremenih komediografskih utjecaja, među koje na prvome mjestu s pravom ubraja razne aspekte komedije dell’arte, pristupnica metodološki ispravno, a stoga i sigurno izgrađuje polazište za dva bitna segmenta svoga rada. Riječ je najprvo o analizi strukture svake od deset komedija, a potom o opisu karakteristika žanra smješnice.

U analizi strukture pristupnica raščlanjuje fabulu, raspravlja o svakome od važnijih likova u djelu, analizira njihovu funkciju u dramaturškoj konstrukciji djela, posebno pozorno motri na diskurz koji ih obilježava, a naročito zanimanje usmjerava na komičke elemente u svakoj pojedinoj smješnici. Pritom nastoji pokazati što je u pojedinom djelu preuzeto iz talijanske kazališne tradicije, a što je u nj ugrađeno iz hrvatske dramske i kazališne prakse. U tom segmentu rada Silvana Eriez uspijeva dokazati određenu samosvojnost toga korpusa ne prihvaćajući neka ranija mišljenja o potpunoj ili barem znatnijoj ovisnosti dubrovačkih smješnica od istovjetnih ili sličnih oblika nastalih na zapadnoj jadranskoj obali. Ipak, je, međutim, trebalo jasnije artikulirati neospornu činjenicu da su improvizatorski intonirane matrice talijanske komedije dell’arte (canovaccio s brojnim lazzima, pa dijelovi s tzv. ulascima te izlascima i dr.), u našim smješnicama bile pretvorene u pisani tekst. Zbog, naime, amaterskoga statusa dubrovačkih glumaca i njihova najčešće jednokratnoga pojavljivanja na pozornici tijekom čitave kratke karijere, improvizacije (recitare al’improviso) – osim u rijetkim slučajevima (Sin vjerenik jedne matere) – autori smješnica u nas nisu smjeli predvidjeti jer su znali da ih izvođači, neprofesionalni glumci, ne bi mogli scenski uvjerljivo ostvariti.

U četvrtom odjeljku rada koji se čini najvažnijim, autorica na temelju prethodne priprave opisuje karakteristike žanra smješnice. Polazeći od činjenice da se u tom dubrovačkom komediografskom žanru zrcale mnoge značajke 17. stoljeća, a oslanjajući se i na teorijske analize dramskoga teksta Northropa Fryea, Silvana Ereiz utvrđuje kako – budući da je glavna tema smješnica ljubav, brak, obitelj i svi sociološki aspekti koji proizlaze iz njihova prožimanja - taj komediografski korpus pruža iznimno vrijednu sliku najraznovrsnijih međuljudskih i međuspolnih odnosa u braku i obitelji – ali i izvan njih, potom odnosa između gospodara i slugu te odnosa Dubrovčana prema strancima (Židovi naročito, a potom Kotorani i Bosanci). Isto tako, oslanjajući se na relevantnu historiografsku literaturu, autorica iznosi niz relevantnih zapažanja o dubrovačkoj svakodnevici kao je prikazana u tih deset komedija, usredotočujući se na analizu socioloških i ekonomskih prilika u Gradu. Vrlo prezicno pristupnica analizira i tipološke značajke dramskih likova u smješnicama podijelivši ih na primarne i sekundarne te muške i ženske. Na taj način kroz te četiri skupine, uspoređujući njihove pripadnike s talijanskim uzorima, ali pronalazeći im i autohtone, 'domaće' gradbene elemente, Silvana Ereiz utvrđuje čvrstu sljubljenost korpusa smješnica s hrvatskom dramskom i kazališnom tradicijom. Dok je potpoglavlje (IV. 5) Oblici komičnog i smiješnog u smješnicama kao zaključni dio rada snabdjeveno dobrim opažajima i distinkcijama između komičnoga i smiješnoga s pozivom na neke Freudove interpretacije tih pojmova, o kompoziciji smješnica, a naročito o njihovu scenskom životu (str. 191-192) informacije su oskudnije, pa autoricu prigodom obrane rada valja upozoriti na tu činjenicu.

ZAKLJUČAK I PRIJEDLOG

U magistarskom radu Strukturne i žanrovske karakteristike dubrovačkih smješnica pristupnica Silvana Ereiz pokazala je primjereno poznavanje svih književnopovijesnih, dramaturških i scenskih značajka korpusa od deset komedija dubrovačke provenijencije iz druge polovice 17. stoljeća. Na sva je pitanja koja tom segmentu starije hrvatske književnosti postavlja književna historiografija i teatrologija odgovorila u skladu sa suvremenim zahtjevima struke. Dubrovačke je smješnice, služeći se dosadašnjom literaturom o njima, ali i zaslugom vlastitih, nerijetko i posve autonomnih analiza, ne samo osvijetlila novim vizurama, već ovim magistarskim radom dokazala kako je riječ o važnom segmentu starije hrvatske drame koji je zavrijedio ovakav metodološki čvrsto potkrijepljen pristup usmjeren prema sintezi koju autorica sažima kroz duhovitu kombinaciju na relaciji odnosa između dramskog korpusa, Freudova momenta aktualnosti i Ecovih razmišljanja iz Imena ruže. Stoga i ne čudi njezin zaključak kako je su svom vremenu i na svom prostoru smješnice imale onu funkciju koju danas imaju humoristične serije na televiziji, žuti tisak ili trač-rubrike u časopisima – bile su ključanica kroz koju je radoznalo oko moglo proviriti u život svoga bližnjega, narugati mu se i nasmijati.

Zbog svega iznijetog predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati ovo izvješće te pristupnicu Silvanu Ereiz uputi na daljnji postupak za stjecanje stupnja magistra znanosti.

dr. sc. Nikola Batušić, red. prof.

Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu

dr. sc. Dunja Fališevac, red. prof.

dr. sc. Boris Senker, red.prof.

U Zagrebu, 24. rujna 2004.

I z v j e š ć e

Stručnoga povjerenstva o magistarskome radu

SONJE MILJKOVIĆ KHARBOUTLY

R E T O R I K A R E K L A M E U H R V A T S K O J

Sonja Miljković Kharboutly predala je na ocjenu magistarski rad RETORIKA REKLAME U HRVATSKOJ, koji je izradila pod mentorstvom prof.dr.sc. Ive Škarića na postdiplomskome studiju lingvistike - smjera fonetike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Rad je opsega 202 stranice zajedno s nekoliko priloga. Iz popisa bibliografskih jedinica (njih 60) vidljivo je da u Hrvatskoj gotovo da i nema radova o reklamama u Hrvatskoj, na koje bi se ovaj rad mogao nastaviti, izuzme li se rad J. Foxa (1993.) koji analizira komunikativnu vrijednost televizijskih EP poruka i Ž. Lilića (1998.) koji istražuje figure riječi i misli u promičbenim porukama. S psihologijskoga stajališta tu je temu doticao B. Petz, a s ekonomskoga Keller i Sudar, što su drugačiji pristupi od ovdje primijenjenih. Sonja Miljković Kharboutly našla se pred velikom temom koja ju je privlačila već poduže, jer je i njezina diplomska radnja (1997.) nosila naslov Retorički učinci promičbene poruke, kao pionir na novom području koji je trebalo kao prvo upoznati s površinske strane. Zato je postupak primijenjen u radu glavninom deskriptivni i sistematizacijski. A da je područje veliko, bogato, civilizacijski, kulturološki i ideološki važno, a koje proizlazi iz tehnološkoga razvoja i organizacije života, ali i oblikuje velikim dijelom suvremeni civilizacijski okoliš i u mnogim dimenzijama formira svijest prevrednujući motive, potrebe, estetske kriterije, etičke, jezične i druge - nema nikakve dvojbe.

Cilj ovoga rada nije bio razmatranje općega smisla reklamnih djelatnosti, nego opis te djelatnosti na području Hrvatske u novijem razdoblju. Zato su samo prve tri uvodne stranice posvjećene općenitosti reklama. U radu se isto tako ne dovodi u pitanje opća retoričnost promičbenih poruka, nego se dapače polazi od toga da su one par excellence retoričke, jer su upućene partikularnoj publici s jasno određenim ciljem, koji je potencijalno mjerljiv, a taj je uz podizanje ugleda onoga koji ih šalje, što je retorička stalnost, neki trenutačno odabrani cilj koji priskrbljuje korist pošiljatelju.

Glavnina posla koji je magistrantica obavila sastojao se u prikupljanju i sređivanju reklamnih jedinica, što će biti dragocjeno budućim istraživačima, ali i onima koji se djelatno bave kreiranjem i distribucijom promičbenih poruka. Sonja Miljković Kharboutly skupila je 370 promičbenih poruka obznanjenih u Hrvatskoj u razdoblju od 1875. do 2002. godine, što nije nimalo bio lak i jednostavan posao jer taj materijal nije pohranjen na jednome mjestu. Da bi do toga materijala došla, magistrantica je pregledala periodiku od 1854. do 2002., istražila je arhiv kinoteke, arhiv Zagreb-filma, INDOK HTV-a, marketing Jamnice, Plive, Cedevite, Čistoće, Hrvatski filmski ljetopis, nagrađene spotove od 1990.do 2002., zbirku stranih TV PP, hrvatske web stranice te građu vlasite arhive TV PP od 1993. do 2002. Da nema ničega drugoga nego samo kratkih opisa, a ponegdje i detaljnijih analiza tih 370 PP, rad bi zasluživao pozornost i bio bi hvale vrijedan.

U poglavlju o povijesti reklame u Hrvatskoj, koje uvodi općim povijesnim osvrtom, za koji se poslužila radom Kellera i Sudara Od prareklame do suvremene promocije, započinje karakterističnom i "vječnom" Jamničkom kiselicom, koja je sa sloganom Uvijek friško natočeno! objavljena u zagrebačkom Obzoru 1875. U nastavku reklame periodicira prema vremenu nastanka novih za njih prikladnih medija: plakata, reklama u tiskovinama, pokretnih slika (kinoreklama), ton-filmskih reklama, radija, filmskih žurnala i propagandnih spotova, tiska pedesetih godina, kinematografskih reklama i na kraju televizijskih reklama. Suprotno od McLuhanovih tetrada autorica zaključuje da se temeljni obrasci i sadržaji promičbenih poruka ne mijenjaju bitno s promjenom medija, kao što su i inače u retorici obrasci, sredstva i mjerila postojani. Mnogo su uočljivije mijene koje izaziva odnos prema ideološkim i sociološkim promjenama (kaapitalističkim - socialističkim), koje jasnije određuju razdoblja i geopolitičke granice.

Budući da je rad usmjeren na retoričnost promičbenih poruka, najviše prostora posvećeno je medijima koji prenose govor - radiju i televiziji. Središnji i najveći dio rada - od 49. do 174. stranice - obrađuje televizijske reklame. Takva usredotočenost na PP u TV ne čudi jer se uzima da je i inače televizija najjači medij u oblikovanju zajedničke svijesti suvremenoga čovjeka. Oglašivači to znaju pa se otimaju za taj prostor plaćajući ga toliko da se najveći broj televizijskih kanala uzdržava od plaćenih promičbenih poruka, koje postaju i važan sadržaj - zabavljački, filmski, dramaturški, retorički, obrazovno-instruktivni - tih medija.

Televizijska reklama, obavještava nas autorica, započinje u SAD-u (1937. na jednoj lokalnoj TV postaji). Prve hrvatske televizijske PP nisu sačuvane. U INDOK službi HRT-a nalaze se samo poneki kadrovi prvih spotova emitiranih od 1960. do 1969. godine. Zbog toga nije ni moguća potpunija obrada toga razdoblja. Autorica je, međutim, s trudom pronašla nešto materijala u arhivima pojedinih tvrtka (u Plivi, Čistoći, Jamnici), tako da je i razdoblje TV PP šezdesetih donekle rekonstruirala te žanrovski grupirala na dokumentarne PP, pjevane, animirane, animirano-igrane i igrane promičbene poruke. Sedamdesetih se godina hrvatska televizija dopunila bojom, što su u početku najviše iskoristile PP, a u sadržajnom pogledu, u ponešto "olabavljenom" socijalizmu, komercijalna svrha je postala eksplicitnija. Retorički postupak nije više pouka i informacija, kao što je bio prije, nego je sedamdesetih i osamdesetih godina u prvi plan došao apel, slogan, kojim se neuvijeno poziva. Postoji i neskriveno djelovanje na emocije - humorom i retoričkom figurativnošću. Za treće televizijsko promičbeno razdoblje, koje autorica naziva razdobljem na prijelazu tisućljeća, nalazi da je najsvrhovitije promičbene poruke razvrstati prema sadržajima, jer se s novom političkom situacijom otvorila mogućnost reklamiranja praktički svih sadržaja - trgovačkih, političkih, domoljubnih, etičkih, vjerskih, ekoloških, humanitarnih. Ukinućem monopola - ekonomskih i ideoloških - sve su vrijednosti izložene natjecanju - roba, političkih stranaka, udruga, raznih akcija (npr. akcija "Dajmo da čuju!"). U ratnim i poratnim stradanjima podignute su vrijednosti toposa domoljublja, solidarnosti, dostojanstva, milosrđa, solidarnosti, humanosti, demokracije, slobode, liberalnoga poduzetništva.

Sve analizirane reklame su naglašeno retoričke jer su im jasne namjere da obavijeste, pouče, uvjere, nagovore, zabave ili prevrednuju vrednosne sudove i stavove. Znakovlje im je verbalno i slikovno dok su koristile tiskovni medij. S pojavom nijemoga filma neverbalni vizualni znakovi postaju važniji, napose znakovi tijela. S radijom, zvučnim filmom i na kraju s televizijom retorika je reklame onakva kakva u osnovi mora biti - govorna. Središnja se misao izražava kroz slogan. Potkrijepe i emotivni naboj postiže se figurativnošću - rimama, metaforama, parafrazama, poslovicama, humorom, dijalektalnim izričajem, emfazama, hiperbolama, paradoksom, antitezama. S vremenom dobre i uspješne promičbene poruke, kao i ona novinarska nereklamna retorika, postaju sve manje eksplicitne; cilj je smješten u području asocijacija, implikacija, aluzija. U prvom je planu ilustracija, naracija, odglumljena filmska priča sa scenskim znakovljem i ambijetalnim zvukovima. Takve reklame su privlačne, zabavljačke su, ugodne za oko i uho. Ne odbijaju naglašenom svrhovitošću čime postižu jače svoju svrhu.

Možda je najkorisniji dio rada Sonje Miljković Kharboutly prilog u kojemu je popisano svih 370 promičbenih poruka, koje su navođene u radnji, poredanih prema vremenu pojavljivanja u javnosti. U tablici, koja se proteže na deset stranica, navedeni su proizvodi ili drugi sadržaji koji se promoviraju, vodeći slogan ako je istaknut te naziv retoričke figure koja je glavna potkrijepa. Pregledavajući tu tablicu, letimično prolazimo kroz povijest reklama u Hrvatskojod od 1975. godine, kada je Jamnička kiselica pustila rimovani slogan Zlatna mamice i meni malo Jamnice, preko Ne brini - INA čuva i zimi! (1967.), Podravkine Od srca srcu, Kraševoga bonbona bronhi iz 80-tih s kojim Lakše se diše! do suvremenijih aluzivnih Svatko ima svoj faktor! ili političkoga tobože neodređenoga asonantnoga HDZ - zna se!. Taj popis predstavlja i stanoviti podsjetnik na prošli život te zgusnutu svojevrsnu projekciju tema i životnih preokupacija uzduž dvadesetoga stoljeća koje je, kako ga je označila autorica, "stoljeće reklama" (str. 175).

Zaključno stručno povjerenstvo ističe da je magistarski rad Sonje Miljković Kharboutly vrlo vrijedno djelo koje ocrtava civilizacijsku sliku Hrvatske kroz dvadeseto stoljeće u jednoj nezanemarivoj dimenziji. Kronološko, tematsko i medijsko razvrstavanje oveće prikupljene kolekcije od 370 promičbenih poruka predstavlja kulturološko blago, koje će biti izvor za druga istraživanja - retorička, komunikološka, jezična, ortoepska, sociološka, filmološka, medijska, estetska, poetska, etička i druga, a kao povijest struke i nalazište uzora može poslužiti onima koji se bave stvaranjem novih reklama ili koji školuju kadrove za to zanimanje. Molimo stoga Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati našu pozitivnu ocjenu magistarskoga rada Sonje Miljković Kharboutly pod naslovom Retorika reklame u Hrvatskoj te da magistrantici odobri obranu svoga rada pred stručnim povjerenstvom.

U Zagrebu, 7. rujna 2004. Stručno povjerenstvo:

dr.sc. Ante Peterlić, red.prof.

dr.sc. Ivo Škarić, red.prof.

dr.sc. Branko Bubenik, doc.

Odsjek za sociologiju

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Predmet: Ocjena magistarskog rada Dražena Šimleše

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici od 16. srpnja 2004. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Dražena Šimleše pod naslovom Antiglobalizacijski pokret. Stavovi, motivi, ciljevi i dometi. Na temelju uvida u rad podnosimo Vijeću sljedeći

IZVJEŠTAJ

Magistarski rad Dražena Šimleše pod naslovom Antiglobalizacijski pokret. Stavovi, motivi, ciljevi i dometi obuhvaća 262 stranice, od čega na osnovni tekst otpada 211. str., a ostalo su bilješke (13 str., odnosno 151 bilješka), popis literature (14 str., odnosno 158 bibliografskih jedinica) te 16 priloga u obliku tablica, grafikona i fotografija (24 str.). Rad se sastoji od Uvoda, triju poglavlja: Ključni pojmovi, Globalizacija i antiglobalizacija, Antiglobalizacijski pokret, s četiri podpoglavlja (Društveni pokreti, Karakter pokreta-osnovna kritička stajališta, Akteri pokreta, Pokret-razvoj kroz tri faze, Dimenzije pokreta) i Zaključka.

Cilj je rada, kao što se vidi iz Uvoda, sociološka analiza, ali i demistifikacija, "raščaravanje" pokreta antiglobalista koji na razne načine i u različitim dijelovima svijeta iskazuju kritičke stavove i pribjegavaju socijalno-političkoj mobilizaciji protiv nepovoljnih ekonomskih i socio-kulturnih konzekvencija globalizacijskog procesa. Kandidat pritom polazi od konstatacije da smo danas svjedoci površnog medijskog pristupa koji je uglavnom usredotočen na dimenziju spektakla te da ta slika od početka prati antiglobalizacijsko kretanje, čineći ga nejasnim i netransparentnim. Stoga je za analitički pristup bitno određenje ključnih pojmova koji se više-manje difuzno koriste u raspravama o globalizaciji i u njezinom kritičkom prosuđivanju. Zato se cijelo prvo poglavlje bavi upravo pojašnjavanjem tih pojmovnih sklopova, variraju se stajališta i definicije niza suvremenih sociologa i drugih teoretičara (Becka, Friedmana, Karlinera, Kleina, Kingsnortha, Hardta i Negrija itd.), problematizira se i sam pojam "antiglobalizacijskog pokreta" i dolazi se do zaključka da taj pojam, bez obzira na svoju konjunkturnost, zadovoljava potrebe kompleksne sociološke analize.

Naravno, prava analiza počinje tek s propitivanjem globalizacije i antiglobalizacije, čime se iscrpno bavi drugo poglavlje. Kandidat, u tom pogledu, ne zapada u manihejsko stajalište već ta dva pojmovno oprečna aspekta razmatra kao dvije međupovezane dimenzije suvremene socio-ekonomske stvarnosti. Iscrpno problematizira teorijska promišljanja i sudove brojnih društvenih teoretičara, znanstvenika i aktivista o procesu globalizacije, ukazujući na njihove sličnosti, razlike i sukobe ne samo oko definicija nego i oko koncipiranja socijalne akcije. Pokazuje da te sličnosti, razlike i sukobi najviše dolaze do izražaja u poimanju nekoliko bitnih pitanja, primjerice: je li globalizacija stari ili novi proces, je li globalizacija stvarnost ili fikcija, dokida li ona koncept nacije-države, donosi li kulturnu uniformnost, kreće li se u smjeru blagostanja ili novog oblika kolonijalizma. Kandidat je sklon onim autorima koji drže da ono što već uvriježeno nazivamo globalizacijom ima svoj povijesni kontinuitet, ali da to nije odviše star pojam iako realnost koja se njime izražava danas prevladava nad svim drugim realnostima. Globalizacija ima svoj imaginarij, ali ona nije fikcija ni za ozbiljne teoretičare ni za aktere antiglobalizacijskog pokreta koji pokušavaju njezine loše strane promijeniti ili zaustaviti, a dobre proširiti i razvijati. Navodeći niz mišljenja o tome da globalizacija dokida koncept nacije-države, kandidat uzima u obzir i ona mišljenja prema kojima države i danas igraju zapaženu ulogu čak i u globalnim razmjerima, pri čemu naglašava i obrazlaže da je njihov suverenitet postao "višeslojan". Oslanjajući se na relevantna mišljenja Ritzera i Barbera, koji upozoravaju na procese uniformizacije, tematizira i pojam "globalizacije" kojim se ističe mogućnost sve heterogenijeg svijeta, ali ne zaboravlja ni stajalište prema kojemu smo upravo kroz globalizaciju u mogućnosti uživati više nego ikad u različitostima, u raznolikim životnim stilovima, te novim kulturama. Pitanje o blagostanju ili novom obliku kolonijalizma kandidat smatra sumom svih problema kada govorimo o globalizaciji. U tom pogledu mišljenja su vrlo podijeljena i kontradiktorna. Uz uvažavanje relevantnih teorijskih stavova koji naglašavaju samo generalni globalizacijski rast blagostanja, kandidat je ipak skloniji upozorenjima antiglobalizacijskih aktivista da je globalizacija "proces u kojemu korporacije pomiču novac, tvornice i proizvode još većom brzinom u potrazi za jeftinom radnom snagom i sirovinama te vladama koje su voljne zanemariti zakone za zaštitu potrošača, radnika i prirode".

Da bi pristupio analizi motiva, stavova, ciljeva i dometa antiglobalizacijskog pokreta, kojom se bavi treće, središnje poglavlje rada, kandidat se prije svega osvrće na problem društvenih pokreta druge polovice dvadesetog stoljeća. Pokazuje kako su oni definirani u suvremenoj sociologiji i propituje što antiglobalizacijski pokret crpi iz njihova nasljeđa a po čemu je on novi fenomen i novi tip izričaja. Bitne značajke antiglobalizacijskog pokreta izvodi iz analize kritičkih stavova samih njegovih aktera, koji naglašavaju: rast socijalne nepravde, uništavanje okoliša i prirodnih resursa, djelovanje najmoćnijih globalnih ekonomskih, političkih, trgovinskih i drugih institucija (MMF, Svjetska banka, WTO, G8), kao i djelovanje globalnih korporacija. U istraživanju i sistematizaciji značajki pokreta kandidat se dobrim dijelom oslanja i na vrlo pouzdani rad Amory Starra Naming the Enemy: Anti-Corporate Movements Confront Globalization, koji daje preglednu i iscrpnu sliku aktera, brojnih grupa i organizacija, neformalnih skupina, koalicija i inicijativa, što predstavlja solidnu osnovu za svaku ozbiljniju sociološku analizu. Iz analize proizlazi da se akteri antiglobalizacijskog pokreta, s obzirom na svoje intencije, mogu podijeliti u tri skupine: osporavanje i reforma, globalizacija odozdo i odvajanje/relokalizacija. Prvu skupinu karakterizira nastojanje da se korporacijama nametnu zakonska ograničenja ili da ih se prisili na samoograničavanje. Njezini akteri osporavaju legitimnost neoliberalnog reformuliranja uloge države i neophodnost podčinjavanja socijalnih prioriteta "međunarodnoj kompeticiji". Reforma se poima kao strategijski pristup koji zagovara traženje nacionalnih propisa, pravne izazove, mobilizaciju međunarodnih agencija, bojkote i prosvjede. Unutar te skupine najviše dolazi do izražaja antikorporacijska sklonost aktera. Drugu skupinu karakterizira "globalizam ljudi", odnosno stav da su ljudi širom planeta suočeni sa sličnim problemima te da je potrebno stvoriti jaku globalnu koaliciju koja bi trebala dovesti do toga da korporacije i vlade budu odgovorne ljudima a ne eliti. Umjesto da koriste naciju-državu kao obranu spram globalizacije, akteri te skupine zagovaraju potrebu za globaliziranjem otpora kako bi bili ravnopravni s globaliziranom strukturom neoliberalne eksploatacije. Treća skupina prihvaća "globalizaciju odozdo", ali joj dodaje i određeniji lokalni aspekt. Ako "globalizacija odozdo" čak i uspije u kreiranju dugoročnijih međunarodnih ugovora i pravila, dugoročna rješenja današnjih socijalnih i ekoloških problema zahtijevaju niz malih, lokalnih inicijativa koje su različite s obzirom na svoju kulturu i okoliš.

Očigledno je, dakle, da unutar velikog antiglobalizacijskog i antikorporacijskog pokreta postoje specifične razlike među njegovim akterima i njihovim intencijama. Kandidat se kritički osvrće kako na ono što o sebi misle sami akteri tako i na ono što o njima misli Starr. Izvodi povijesnu analizu pokreta i utvrđuje njegovu kronologiju, zaustavljajući se na ključnim događajima koji su dali obilježje njegovoj javnoj prepoznatljivosti. Drži da je bez osvjetljavanja te kronologije događaja nemoguće shvatiti nastanak i razvoj pokreta, grupiranje i suradnju brojnih aktera, njihove uspone i padove, koalicije i sukobe. Ona je bitan element razumijevanja motiva, stavova, ciljeva i dometa pokreta.

Temeljni je dio trećeg poglavlja podrobna analiza sociološkog profila antiglobalizacijskog pokreta. Kandidat se pritom oslanja na vlastite istraživačke uvide i na uvide društvenog teoretičara, kritičara i aktiviste Michaela Alberta koji je, u svome radu Dealing with Difference, izlučio četiri dimenzije pokreta: fokuse, vizije, strategije i taktike. Uz pomoć tih dimenzija ocrtavaju se glavni stavovi i motivi, ciljevi i dometi unutar pokreta. Kao što osnovna kritička stajališta pokreta predstavljaju više ili manje zajedničke stavove o problemima što ih donosi ili razvija proces globalizacije, tako i Albertove dimenzije upozoravaju na razlike pa čak i sukobe među akterima s obzirom na rješavanje tih problema. Kandidat pokazuje kako se ta razmimoilaženja i sukobi očituju ovisno o pozicioniranju aktera, to jest ovisno o fokusima, vizijama, strategijama i taktikama koje oni preferiraju u svome djelovanju. Dok Albert nudi rješenja i mogućnosti za prevladavanje sukoba, Šimleša se kritički odnosi prema njegovim prijedlozima i smješta ih u realni kontekst izvedivosti, koji ovisi o žilavoj logici ekonomske i političke moći te o "kritičnoj masi" globalizacijskih fakata koji bi, bez obzira na način provedbe, mogli dovesti do nečega što se naziva "drukčijom globalizacijom" ili "alterglobalizacijom".

Rad ne zaobilazi ni antiglobalizacijska strujanja u Hrvatskoj. Tezu da u Hrvatskoj nema antiglobalizacijskog pokreta stavlja pod lupu analize konkretnih razvojnih okolnosti hrvatskog društva (nerazvijeno civilno društvo, slabi osjećaj individualne odgovornosti prosječnih građana, stagnacija aktivizma na tim pitanjima zbog gotovo desetgodišnjeg bavljenja ratom i ratnim posljedicama). Iz analize proizlazi da u Hrvatskoj ne postoje akteri pokreta kao drugdje u svijetu, a za aktere koji ipak djeluju karakteristična je određena nezrelost i slobost da se odrede prema temeljnim pitanjima globalizacije, tako da oni nastupaju bez međusobne komunikacije i uglavnom prema ad-hoc načelima. Sociološki je osobito značajno to da kandidat svoje sudove iznosi na temelju promatranja i istraživanja konkretnih antiglobalizacijskih manifestacija u Hrvatskoj.

U Zaključku rada, koji obuhvaća 14 stranica, sintetički su prezentirani svi bitni nalazi do kojih je kandidat došao u svojim teorijskim analizama i istraživanjima antiglobalizacijskog pokreta. Precizno su sažeti rezultati njegova nastojanja da utvrdi stavove, motive, ciljeve i domete tog pokreta, što je i bio glavni zadatak ovog magistarskog rada. Zaključna su razmatranja formulirana tako da, pored tog preciznog uvida u sadržaj cjelokupnog rada, naznačuju i orijentaciju daljnjeg sociološkog bavljenja socijalnom i političkom mobilizacijom u kontekstu suvremenih globalizacijskih procesa.

Ocjena i prijedlog

Magistarski rad Dražena Šimleše, pod naslovom Antiglobalizacijski pokret. Stavovi, motivi, ciljevi i dometi, u našoj je znanstveno-akademskoj sredini prvi cjeloviti sociološki zahvat u tematiku jednog novog društvenog pokreta koji je nastao iz prijepora suvremenog globalizacijskog procesa. Rad odlikuje primjereno teorijsko i empirijsko poznavanje tematike, koje dolazi do izražaja ne samo u doticaju sa svjetski relevantnom sociološkom literaturom nego i u neposrednom analitičkom promatraju i izučavanju stvarnih aktera antiglobalizacijskog pokreta, njihovih ideja, akcijskih profila i međusobnih koncepcijsko-praktičkih razilaženja. Kandidat pokazuje da taj pokret nije homogen, kao što su uglavnom bili tradicionalni pa i neki tzv. novi društveni pokreti, ali ono što ga, bez obzira na sve razlike, ujedinjuje jest kritička i akcijska intencija da se upozori na krajnje problematična socio-kulturna "mjesta" globalizacijske euforije, na njezine potisnute a ipak žive socijalne i kulturne dimenzije. Ovaj je magistarski rad, u tom smislu, ozbiljan znanstveni doprinos suvremenoj sociologiji općenito, a posebno sociologiji društvenih pokreta.

Stoga predlažemo Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Dražena Šimleše pod naslovom Antiglobalizacijski pokret. Stavovi, motivi, ciljevi i dometi te da kandidata uputi na postupak obrane.

Stručno povjerenstvo:

1. dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.

predsjednik povjerenstva

2. dr. sc. Rade Kalanj, red. prof.

član povjerenstva

3. dr. sc. Ivan Rogić, red. prof.

(Institut za društvena istraživanja"Ivo Pilar")

član povjerenstva

U Zagrebu, 29. rujna 2004

STRUČNO POVJERENSTVO

1. dr. sc. Branka Migotti, znan. savj. pri Odsjeku za arheologiju HAZU, Zagreb

predsjednik Povjerenstva

2. akademik Nenad Cambi, redoviti profesor Sveučilišta u Zadru

član Povjerenstva

3. dr. sc. Mirjana Sanader, redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu

član Povjerenstva

FAKULTETSKOME VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Zagreb, 15. lipnja 2004.

Predmet: Skupno izvješće o ocjeni magistarskog rada Tončija Borovca pod naslovom Starokršćanske freske i žbuke u prostoru od Zadra do Dubrovnika – poznavanje i očuvanje.

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 26. travnja 2004. donijelo je odluku o imenovanju dr. sc. Branke Migotti, znanstvenog savjetnika, akademika Nenada Cambija, redovitog profesora Sveučilišta u Zadru i dr. sc. Mirjane Sanader, redovitog profesora, u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Tončija Borovca, pod naslovom Starokršćanske freske i žbuke u prostoru od Zadra do Dubrovnika – poznavanje i očuvanje.

Povjerenstvo podnosi sljedeće izvješće:

Tonči Borovac diplomirao je 1990. na Prirodoslovno-matematičkim i odgojnim studijima u Splitu, Filozofskoga fakulteta u Zadru, stekavši naslov profesora likovnog odgoja i likovnih umjetnosti. Zaposlen je kao restaurator u Hrvatskom restauratorskom zavodu u Splitu. Svoju je temu izradio u okviru studija Kultura istočne jadranske obale Interuniverzitetskog centra za poslijediplomski studij u Dubrovniku.

Magistarski rad Tončija Borovca sastoji se od sljedećih poglavlja: 1. Uvod (str. 4-6); 2. Starokršćanske freske i žbuke – Razvoj kroz povijest (str. 7-18); 3. Tehnologija žbuka i fresaka (str. 19-21); 4. Tehnički postupci pri izradi žbuka (str. 22-33); 5. Pigmenti u fresko slikarstvu (str. 34-42); 6. Osnovni restauratorsko-konzervatorski zahvati na freskama i žbukama (str. 43-47); 7. Nerazorne metode i tehnike ispitivanja materijala (str. 48-56); 8. Destruktivne tehnike i metode (str. 57-60); 9. Tehnike neposrednih restauratorskih zahvata na žbukama, freskama i štukaturama (str. 61-96); 10. Kataloška obrada lokaliteta s ostacima fresaka i žbuka (str. 97-144); 11. Sažetak (str. 145-146); 12. Literatura (str. 147-153, ukupno 74 naslova). Ilustracije su označene tako da njihov broj nije razvidan bez prebrojavanja, a sastoje se od fotografija, tlocrta preuzetih iz literature, te tablica s grafički i tekstualno predočenim tipovima žbuka i njihovim stanjem, obavljenim konzervatorsko-restauratorskim radovima, te prijedlozima potrebnih zaštitnih radova i postupaka.

Neovisno o nabrojenim poglavljima, razabiru se 4 glavne organizacijsko-tematske cjeline. Prva od njih je Uvod, u kojemu je autor objasnio razloge odabira teme, te višestruke ciljeve rada: 1. istaknuti važnost žbuke u kontekstu građevinskih ostataka antičkoga kršćanstva, s obzirom na povijesno-arheološki potencijal informacija sadržanih u vezivnom sredstvu (genetski zapis povijesti koji se dadu iščitati na temelju kemijsko-fizikalnih analiza); 2. upozoriti na loše stanje očuvanosti žbuka i fresaka, što je, prema autoru, s jedne strane rezultat nedovoljne educiranosti stručnjaka u smislu raspolaganja informacijama o tehnologijama i metodama, te organizacijsko-materijalnim mogućnostima zaštite, a s druge strane posljedica nezainteresiranosti i izravne destruktivnosti šire društvene zajednice; 3. naglasiti važnost materijalografije kao temelja za stvaranje konzervatorsko-restauratorskih parametara zaštite žbuka i fresaka, te objedinjavanja resursa koji omogućavaju takav pristup, a raspršeni su u različitim ustanovama i na različitim lokacijama; 4. uputiti na nezaobilaznost multidisciplinarog pristupa (povijest umjetnosti, arheologija, građevinarstvo, filzika, kemija, biologija, meteorologija) u stvaranju metodologije i strategije zaštite spomenika; 5. odabranim primjerima starokršćanskih nalazišta (Gata kod Omiša, Povlja na Braču, Baćina u blizini ušća Neretve, Majsan u Pelješkom kanalu, Ad basilicas pictas u Splitu, Srima kod Šibenika, Vid kod Metkovića) ilustrirati kronične probleme zaštite i održavanja; drugim riječima, predočiti okolnosti, uzroke i načine propadanja građe, te predložiti odgovarajuće, posebno prilagođene postupke saniranje i zaštite, kao obrazac djelovanja u odnosu na cjelokupnu ugroženu građu.

Drugu cjelinu čini pregled povijesnih zbivanja kao podloge za razvitak fizionomije i duha i starokršćanske umjetnost. To je poglavlje kratko i manje važno za razlaganje glavne teme, ali bi bilo bolje da je popraćeno citiranjem osnovne literature, s obzirom na to da nema potpuno jedinstvenog stava o naravi i funkcioniranju starokršćanske umjetnosti i njenu materijalno-duhovnom kasnoantičkome okruženju.

Treću, važnu i opsežnu cjelinu rada predstavlja nekoliko tematskih jedinica međusobno povezanih tehničko-tehnološkim sadržajima, odnosno prirodno-znanstvenim temeljem razlaganja. U toj je cjelini autor prvo izložio tehnologiju izrade i prirodni sastav žbuka, fresaka, i mozaika, te njihovu primjenu u kronološkom diskursu od prve pojave, ali, dakako, s težištem na njihovoj antičkoj povijesti. Pritom je kombinirao podatke iz antičkih izvora, arheoloških spomenika, te suvremenih, odnosno općih saznanja o tehnološko-prirodnoj osnovi razmatrane građe, otkrivajući uzroke i načine njena izgleda i ponašanja u određenim okolnostima. Potom slijedi razlaganje osnovnih restauratorsko-konzervatorskih zahvata na freskama i žbukama, temeljenih na analitičkim (razornim i nerazornim) metodama ispitivanja materijala. To je osobito važan dio cjelokupnog postupka spašavanja građe, jer o njegovoj uspješnosti ovisi pravilan izbor načina i sredstava zaštite. U sklopu tih razmatranja autor je naglasio veliku, a u našem konzervatorstvu vjerojatno još nedovoljno vrednovanu, važnost materijalografije – znanstvene discipline u okviru znanosti o materijalima, koja se bavi analitičkom obradom i razumijevanjem strukture materijala. Taj je dio rada posvećen opisivanju tehnika, metoda i osnovnog instrumentarija materijalografije, a osobito je važan s obzirom na to da je magisterij prijavljen u domeni humanističkih znanosti, kojima i autor pripada svojom fakultetskom naobrazbom, te da je namijenjen stručnjacima istoga osnovnog profila, dakle povjesničarima umjetnosti i arheolozima. Zahvaljujući, međutim, ulaženju u prirodno-znanstvene osnove građe, te u njene praktično-suvremene građevinske komponente, autor je istraživaču/zaštitaru (arheologu/povjesničaru umjetnosti) otvorio prostor razumijevanja određenih vidova spomenika antičkog graditeljstva ne samo na pojavnoj razini, već na razini suštine njihova materijalnog sastava. I konačno, a to je bio i osnovni cilj rada s obzirom na to da je autor zaposlen u konzervatorsko-zaštitarskoj djelatnosti, opisanim znanstveno-multidisciplinarnim pristupom stvorena/predložena je podloga za uspješnije postupanje u praksi, koja se danas sveukupnim stanjem zaštite spomenika iskazuje kao nedovoljno učinkovita. Taj se segment postignuća magistarkog rada T. Borovca ostvaruje u završnom (četvrtom) tematskom bloku - Kataloškoj obradi lokaliteta s ostacima fresaka i žbuka.

Katalog je sastavljen od 7 ranokršćanskih nalazišta, s time da se svaka kataloška jedinica sastoji od sljedećih elemenata: 1. Položaj, opis, datacija; 2. Zatečeno stanje i opći podaci o žbukama i freskama; 3. Prijedlog zaštitnih restauratorsko-konzervatorskih zahvata. Doprinos ovoga dijela rada počiva na činjenici da su izabrana nalazišta koje autor poznaje iz vlastita iskustva, na temelju čega je bio u stanju zamjernom pomnjivošću analizirati stanje žbuka i fresaka, te, na temelju znanja i iskustava izloženih u prethodnim poglavljima, predložiti postupke zaštite. Konkretno ocjenjivanje predloženih zaštitarskih postupaka izvan je domene specijaliziranog znanja članova ovog Povjerenstva, ali analitičnost koju je autor pokazao u stvaranju osnove za svoje zaključke i prijedloge govori da je njegov put bio ispravan, a rezultati mjerodavni.

Ovaj rad pokazuje izvjesne manjkavosti u organizaciji poglavlja s obzirom na tekstove priključene pojedinim brojevima odnosno podbrojevima. Ako, naime, podnaslov nosi određeni broj s daljom podjelom, onda sâm taj broj ne može imati tekst koji se ne odnosi na podbrojeve (primjerice, ispod broja 2. slijedi tekst o starokršćanskim freskama i žbukama, premda se on sastoji od cjelina Starokršćanska umjetnost, br.2.1. i Slikarstvo, br. 2.2.; takvih je primjera više). Nadalje, podnaslovi 9.10. (Karakteristični primjeri nekih štetnih utjecaja na žbukama i freskama) i 9.11. (Klimatološki utjecaji na području Jadranske obale i otoka) ne spadaju u zajednički naslov 9. (Tehnike neposrednih restauratorskih zahvata na žbukama, freskama i štukaturama). Oni čine poseban sadržaj koji bi, osim toga, bio logičnije smješten kad bi prethodio poglavlju o zahvatima, jer je riječ o uzrocima koji povlače za sobom potrebu zahvata.

Navedene se zamjerke, međutim, odnose uglavnom samo na organizaciju pojedinih poglavlja, i nisu bitna zapreka sagledavanju cjelokupnog teksta kao logično ustrojenog i metodološki dobro utemeljenog. Naime, autor je jasno razložio odabir teme i ciljeve, do kojih je naposljetku i došao zahvaljujući solidnom ovladavanju specijalističkim znanjima iz područja spomeničke baštine i zaštite, ali i onima iz područja prirodnih znanosti (svojstva građevinskh materijala i njihovo ponašanje u ugrožavajućoj okolin). Najveća prednost njegove metode u svakom je slučaju multidisciplinarnost, a potom i analitičnost u kombiniranju znanja iz antičkih izvora, sekundarne literature i konzervatorske prakse, temeljem čega je bio u stanju predložiti svrsishodan, prihvatljiv, suvremen i znanstveno utemeljen metodološki i praktični pristup zaštiti jednog segmenta antičke spomeničke građe. Iz svih navedenih razloga Stručno povjerenstvo smatra da je Tonči Borovac zadovoljio uvjete za pokretanje postupka obrane magistarskog rada, te preporučuje Fakultetskome vijeću da ovdje ocjenjeni rad prihvati i kandidata uputi na postupak obrane.

dr. sc. Branka Migotti, znan. savjetnik

predsjednik Povjerenstva

akademik Nenad Cambi, red. prof.

član Povjerenstva

dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.

član Povjerenstva

Damir Kalogjera, profesor emeritus

Dr. sc. Nada Vajs Vinja, viši zn. suradnik

Dr. sc. Vesna Muhvić Dimanovski, zn. suradnik.

Vijeću poslijediplomskih studija

Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Ivana Lučića 3

Predmet: Izvještaj o tome zadovoljava li mr. sc. Hrvoja Heffer uvjete za izradbu doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i može li joj se odobriti disertacija pod naslovom «Sociolingvistička analiza pojma 'žena' u hrvatskome kajkavskom književnom jeziku 17. i 18. stoljeća»

Fakultetsko vijeće na svojoj sjednici održanoj 16. srpnja 2004. godine imenovalo nas je u stručno povjerenstvo koje treba izvijestiti Vijeće poslijediplomskih studija ispunjava li mr. sc. Hrvoja Heffer uvjete propisane Zakonom o visokim učilištima (članak 51. stavak 1.) za stjecanje doktorata znanosti izvandoktorskoga studija te može li se prihvatiti predložena tema. Na temelju uvida u dokumentaciju, podnosimo Vijeću poslijediplomskih studija sljedeći

IZVJEŠTAJ

Mr. sc. Hrvoja Heffer rođena je 7. srpnja 1971. u Osijeku. Diplomirala je povijest umjetnosti i anglistiku, profesorskoga smjera, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlena je u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje od 2. lipnja 1997., prvotno na projektu Rječnici suvremenoga hrvatskoga jezika, a od lipnja 2001. na projektu Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika na kojemu i sada radi kao obrađivač suradnik. Magistarski rad iz leksikografije, Analogija: jezikoslovni pojam i njezin ostvaraj u rječnicima, obranila je 30. siječnja 2002. godine. Posljednje tri godine rada na povijesnoj leksikografiji, uz konkretnu rječničku obradu i upoznavanje njegova povijesnog konteksta te njezino zanimanje za sociolingvistiku i kognitivnu lingvistiku, bile su presudne za konačno formiranje i usmjeravanje kandidatkinje na povijesno leksikografsko i sociolingvističko istraživanje.

Dosadašnji znanstveni interes kandidatkinje bio je usmjeren na pragmalingvistiku što potvrđuju njezini radovi i sudjelovanje na znanstvenim skupovima: «Poštapalice kao govorni signali (Hommage)», Teorija i mogućnosti primjene pragmalingvistike, HDPL, Zagreb – Rijeka 1999., str. 293–300; «Analogy (Re)Discovered» (s I. Franić i M. Kačićem), Third International School of Lexicography, Proceedings: Dictionary in Contemporary World (Slovar' v sovrmennom mire), Ivanovo 2000., str. 24–30; «Hrvatsko športsko nazivlje 1941. i 1990.» (sa Ž. Jozićem), Zbornik radova Drugoga hrvatskoga slavističkog kongresa u Osijeku, Zagreb 2001., str. 409–415; «Jezične posebnosti telekomunikacija» (s D. Anđel), Primijenjena lingvistika u Hrvatskoj – izazovi na početku XXI. stoljeća, HDPL, Zagreb – Rijeka 2002., str. 1–9; «Priličnost ili analogija, prenesnica ili metafora, leposlovka ili retorika (tumačenja retoričko-lingvističkoga nazivlja u kajkavskih leksikografa 18. stoljeća» (s N. Vajs), Suvremena lingvistika 51–52, Zagreb 2001., str. 245–265.

Obrađujući kajkavski rječnik kandidatkinja se upoznala s leksikografskim, literarnim, povijesnim i inim pisanim izvorima 17. i 18. stoljeća u kojima je našla svoje znanstveno zanimanje za sociolingvistička istraživanja i jezičnu podlogu na kojoj može primijeniti i druge interdisciplinarne postupke jer jezik zadire i u ljudsku narav, društvo, kulturu i povijest uopće.

Iz naslova njezine predložene disertacije, Sociolingvistička analiza pojma «žena» u hrvatskome kajkavskom književnom jeziku 17. i 18. stoljeća, vidljivo je da će se obuhvatiti relevantni literarni, povijesni te ini pisani i obavijesni izvori (zapisi sa sudskih procesa protiv vještica), a polazni fundus leksika temelji se na potvrdama triju najznačajnijih kajkavskih rječnika (Belostenčevu dvojezičnom latinsko-hrvatskome i hrvatsko-latinskome, Jambrešićevu četverojezičnom latinsko-hrvatsko-njemačko-mađarskom te rukopisnom Patačićevu trojezičnom latinsko-hrvatsko-njemačkom). Iako je neupitno da se u tim dopreporodnim izvorima nalaze isključivo zapisi i napisi muškaraca, posredno se u njima mogu naći i natruhe ženskog govora i jezika. Prema tome osnovni fundus leksika je leksikografska okosnica triju rječnika koja u obradi donosi i potvrde koje se odnose na žensku osobu. Njihov se korpus može smatrati svojevrsnim dijakronijskim sukusom višestoljetne leksičke i svjetonazorne predaje, kao i odrazom razdoblja opće reformacije i prosvjetiteljstva. Stoga će se supostavom postojećih ženskih i muških leksičkih parnjaka, a potom izdvajanjem samo ženskih i posebno samo muških leksema (ondje gdje je reverzibilna supostava nepostojeća) sociolingvistički razglobiti odnos prema ženi u hrvatskom, pa i u širem europskom okružju 17. i 18. stoljeća. Naizgled ti su leksemi semantički neobilježeni, znanstveno objektivni – samo ekvivalenti latinskim natuknicama, no taj leksikografski diskurs zapravo odražava i otkriva općedruštvene odnose i stajališta kroz koje se iščitava odnos prema ženi.

U postojeće se jezikoslovno nazivlje uvode dva nova naziva: femem, što je leksem koji označava osobu ženskog spola razvrstan prema različitim semantičkim vidovima (strukovnim, rodbinskim, etičkim i dr.) i femotip, što je na naziv za sociokulturni obrazac po kojem će se razvrstavati fememi. Paralelnim proučavanjem korpusa triju rječnika ustanovit će se njihova leksikografska i leksička homogenost i/ili heterogenost. Iz leksičke okosnice spolnih parnjaka analiza se proteže na sučeljavanje ženskoga i muškoga načina izražavanja, jezičnoga ponašanja i stila u širem kontekstu pisanih izvora 17. i 18. stoljeća. U njima svakako dominiraju sudski procesi protiv vještica, sudske parnice i zapisnici koji se mogu usporediti i s drugim hrvatskim krajevima, primjerice Dubrovnikom. Svojim sintaktičkim i diskursnim izrijekom nezaobilazan su sinkronijski izvor ne samo u leksičkome nego i u društveno-pravnom i kulturološko-fenomenološkome smislu: žene su izdvojene i promatrane pod lupom stoljetnih predrasuda i zasada. Odnos prema ženi iskristalizirao se na stjecištu staroga i novoga doba, na povijesnoj prekretnici ranoga modernizma i predindustrijske ere, a u mnogočemu je aktualan i danas.

Osim jezikoslovlja, teorijska se podloga traži i u drugim komplementarnim disciplinama – povijesti, povijesti umjetnosti, književnosti, antropologiji, etnologiji, psihologiji i sociologiji. U metodi tumačenja kandidatkinja koristi suvremene spoznaje sociolingvistike, poglavito one anglosaksonske, koja je temeljito razradila i utemeljila opću teoriju međuspolnih razlika. U tom se smislu može govoriti o ženskome (i naravno, muškome) diskursu, diskursu o ženi i poimanju žene u širem društveno-kulturnome kontekstu. Nove će se spoznaje primijeniti na jezične i društveno-kulturne prilike koje su karakteristične za sjeverozapadnu Hrvatsku 17. i 18. stoljeća, a da se pri tome ne rabi 'feministički' diskurs.

Uže područje rada je leksik o ženi i ženski diskurs u hrvatskom kajkavskom književnom jeziku 17. i 18. stoljeća koji nalazimo u raznim književnim i pisanim izvorima te u trima

najreprezentativnijim rječnicima na koji će se primijeniti suvremene sociolingvističke teorije i teorije srodnih znanstvenih disciplina.

Cilj je ovoga rada s pomoću sociolingvističkih metoda utvrditi, analizirati i definirati ženski leksik i leksik o ženama (fememe) 17. i 18. stoljeća, rekonstruirati osobitosti onodobnoga ženskog (i muškog) diskursa i diskursa o ženama u sjevernohrvatskome i hrvatskome okružju općenito i smjestiti ih u širi europski društveno-političko-kulturni kontekst. Takvom će se analizom pokazati u kojoj se mjeri u kontekstu onodobnog vremenskog razdoblja može govoriti o društvenim i jezičnim arhetipovima, stereotipima, predrasudama, etiketiranju i osviještenosti u «muško-ženskim» odnosima.

Metodološki će pristup u prvoj fazi biti induktivno prikupljanje leksičkog materijala iz leksikografskih djela, a potom će se dedukcijom uspostaviti semantička polja, analizirati društveno-jezične činjenice. Razrađena će se građa usporediti s «izravno zabilježenim» govornim diskursom u sudskim zapisnicima o progonu vještica i drugim pisanim izvorima. Metode i zaključci izvedeni iz semantičke i sociolingvističke analize hrvatske povijesne kajkavštine zacijelo će dovesti do novih spoznaja glede međuspolnih odnosa koji mogu biti primjenjivi i na hrvatsku suvremenost i društvenu svijest. Moguće je i da neka dopreporodna kajkavska leksička rješenja obogate i suvremeni hrvatski standardni jezik.

Stručno povjerenstvo zaključuje da opseg rada, pristup, cilj te metodologija istraživanja i očekivani rezultati zadovoljavaju sve kriterije propisane za izradu doktorske disertacije.

Tema disertacije je znanstveno relevantna i spada u područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za koje je ovlašten Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Zaključujemo: mr. sc. Hrvoja Heffer ispunjava uvjete iz članka 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima jer ima više od jednog objavljenog znanstvenog rada i sedam godina neprekidnoga istraživačkoga rada na znanstvenim projektima, a tema disertacije je, po našemu sudu, neosporno prihvatljiva.

Na temelju iznesenoga predlažemo Vijeću da se mr. sc. Hrvoji Heffer

a) dopusti stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija,

b) prihvati predložena tema disertacije Sociolingvistička analiza pojma «žena» u hrvatskome kajkavskom književnom jeziku 17. i 18. stoljeća.

U Zagrebu, 20. kolovoza 2004.

Stručno povjerenstvo:

__________________

dr. sc. Damir Kalogjera

(profesor emeritus)

________________

dr. sc. Nada Vajs Vinja

(viši znanstveni suradnik)

_________________

dr. sc. Vesna Muhvić Dimanovski

(znanstveni suradnik)

Fakultetsko vijeće Mr. sc. Hrvoja Heffer

Filozofskoga fakulteta Gospodska 30

Sveučilišta u Zagrebu 10 090 Zagreb

Ivana Lučića 3

10 000 Zagreb

Sinopsis doktorskoga rada

SOCIOLINGVISTIČKA ANALIZA POJMA ŽENA U HRVATSKOME KAJKAVSKOM KNJIŽEVNOM JEZIKU 17. I 18. STOLJEĆA

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: jezikoslovlje

Hrvatski je akademik Dalibor Brozović davne 1970. godine rekao da se »kajkavštine nemamo zašto stidjeti, ona ima svoje časno mjesto u našoj prošlosti, pa i današnjici« te će stoga tema ovoga doktorskog rada, temeljem povijesnih, leksikografskih, književnih i inih pisanih, obavijesnih izvora za izradbu Rječnika hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika, biti jedan od priloga za potkrjepu navedene tvrdnje u oba njezina vremenska segmenta. Već je u 16. stoljeću kajkavski jezik »bogat i gibak, jedar i snažan, ukratko: razvijen i prikladan za književno izražavanje, za obrađivanje nabožnih i svjetovnih tema, pa i tema raznih struka širega raspona« (Šojat, 1977:11) te u rasponu preostala četiri stoljeća, koliko obuhvaćaju izvori literature za izradbu navedenoga rječnika, može ga se proučavati od jezika književnosti do jezika »filjarki«. Iščitavanje je spomenutih izvora, a posebice onih iz 17. i 18. stoljeća, iznjedrilo potrebu proučavanja muško-ženskih odnosa, načina izražavanja i ponašanja i jezičnoga stila te bogate leksičke građe koja se odnosi na oba spola. Neupitno je pri tomu da su ti dopreporodni izvori zapravo zapisi i napisi muškaraca, no posredno se mogu naći i natruhe ženskoga govora i jezika, bilo u književnim djelima i pisanim zapisima u kojima se spominje žena bilo u sudskim procesima protiv vještica, parnicama i zapisnicima općenito u kojima su žene ili na optuženičkoj klupi ili svjedokinje. U nedostatku izravnih fonetskih zapisa na kojima se temelje suvremene sociolingvističke teorije i spoznaje o međuspolnim razlikama i društvenoj kategoriji roda, ovaj se rad zasniva na leksikografskoj okosnici triju rječnika koja u obradi i leksičkim rješenjima donose i lekseme koji se odnose na žensku osobu. To su: Belostenčev dvojezični Gazophylacium seu Latino-Illyricorum onomatum aerarium (1740), Jambrešićev četverojezični Lexicon Latinum interpretatione Illyrica, Germanica et Hungarica locuples (1742) i Patačićev rukopisni trojezični Dictionarium latino-illyricum et germanicum (1772-1779). Iako su ti rječnici objavljeni u 18. stoljeću, svojim duhom, a Belostenčev rječnik i svojom izradom, pripadaju 17. stoljeću. Njihov se korpus može smatrati svojevrsnim dijakronijskim sukusom višestoljetne leksičke i svjetonazorne predaje, kao i odrazom razdoblja opće reformacije i prosvjetiteljstva. Hrvatski kajkavski leksemi koji se odnose na ženu a koji su u tim rječnicima ekvivalenti latinskim natuknicama, naizgled su semantički neobilježeni, znanstveno objektivni i jezično transparentni, no taj leksikografski diskurs zapravo odražava i otkriva općedruštvena, redovnička i pučka stajališta te odnos prema ženi i njezinoj sudbini u 17. i 18. stoljeću. Iz abecedarija će se tih rječnika prije svega supostavom postojećih ženskih i muških leksičkih parnjaka, a potom izdvajanjem samo ženskih i posebno samo muških leksema (ondje gdje je reverzibilna supostava nepostojeća), sociolingvistički razglobiti odnos prema ženi u hrvatskom, pa i u širem europskom okružju 17. i 18., kao i prethodnih, minulih stoljeća. Radom će se pokušati definirati onodobni socio-kulturni obrasci u kojima se žena pojavljuje (femotipovi) i ustanoviti leksikografska i leksička homogenost i/ili heterogenost triju rječnika. Iz leksičke okosnice spolnih parnjaka razgloba će se protegnuti na sučeljavanje ženskoga i muškoga načina izražavanja, jezičnoga ponašanja i stila u širem kontekstu pisanih izvora 17. i 18. stoljeća. Njima svakako dominiraju sudski procesi protiv vještica, sudske parnice i zapisnici koji se mogu usporediti i s drugim hrvatskim krajevima (Dubrovnikom, primjerice). Oni su svojim sintaktičkim i diskursnim izrijekom nezaobilazan i razvidan sinkronijski izvor ne samo u leksičkome smislu nego i u društveno-pravnom i kulturološko-fenomenološkom: upravo su ondje žene izdvojene i promatrane pod lupom stoljetnih predrasuda i zasada. Taj se odnos prema ženi iskristalizirao na stjecištu staroga i novoga doba, na povijesnoj prekretnici ranoga modernizma i predindustrijske ere, a u hrvatskoj kajkavijani u osvit i zoru njezina »zlatnoga vijeka«, što opravdava izbor 17. i 18. stoljeća. U mnogočemu je taj odnos i danas aktualan te stoga zanimljiv i razlogom je za tematsko proučavanje ove vrste.

Istraživanje ove vrste svoju teorijsku podlogu, osim u jezikoslovlju, nužno mora tražiti i u drugim, srodnim znanstvenim disciplinama, primjerice – povijesti, povijesti umjetnosti, književnosti, antropologiji, etnologiji, psihologiji, sociologiji. Postupak je stoga nužno interdisciplinaran te uz jezik zadire i u ljudsku narav, društvo, kulturu i povijest uopće. U metodi tumačenja najviše se rabe spoznaje sociolingvistike, poglavito anglosaksonske, koja je temeljito razradila i utemeljila opću teoriju međuspolnih razlika i roda kao društvene kategorije kroz prizmu društvenih normi i vrijednosti, društveno-političkoga ustroja te procesa socijalizacije i institucionalizacije kulturnoga i društvenoga statusa. Muško-ženski odnosi, obrasci ponašanja i govorni stilovi postoje od pamtivijeka, no teorijski se počinju uobličavati od 1960-ih. U tome pogledu treba izdvojiti pionirska istraživanja Williama Labova i Petera Trudgilla te teorijski zaokruženi prvijenac autorice Robin Lakoff Language and Woman's Place (1975) koja polazi od pretpostavke da međuspolne razlike zaista postoje (McCormick, 1998:317, CEP). Iako su u tome pogledu prisutne teorijske ograde, danas se ipak može govoriti o ženskome (i naravno, muškome) diskursu i diskursu o ženi te o odnosu prema ženi u širem društveno-kulturnome okružju. To će se u ovome radu primijeniti na dubinsko i kritičko iščitavanje hrvatskih jezičnih i društveno-kulturnih prilika 17. i 18. stoljeća na objektivan, fenomenološki način, bez feminističkoga diskursa.

Spoznaje će, proizašle iz ove radnje, pokazati kolika je razrađenost leksičke građe i leksičkih rješenja u pogledu međuspolnih razlika u hrvatskome, posebice kajkavskome književnom jeziku 17. i 18. stoljeća, a koja bi se i danas mogla usporediti s hrvatskim standardnim jezikom. U postojeće se jezikoslovno nazivlje kao teorijsko pomagalo uvode dva nova naziva: femem (za leksem koji označava osobu ženskoga spola razvrstan prema različitim semantičkim vidovima: strukovnim, rodbinskim, etičkim, i dr. ) i femotip (za obrasce prema kojima se u konačnici mogu razvrstati fememi).

Uže područje na koje se rad ograničuje jest leksička građa hrvatskoga kajkavskog književnog jezika u spomenuta tri reprezentativna rječnika, diskursni sudski inventar 17. i 18. stoljeća te uporabne potvrde i oponašanja obrazaca ponašanja u širem kontekstu literature dvaju stoljeća, na koje će se primijeniti suvremene sociolingvističke teorije te teorije srodnih znanstvenih disciplina.

Cilj je ovoga rada pomoću sociolingvističkih metoda utvrditi, analizirati i definirati ženski leksik i leksik o ženama 17. i 18. stoljeća te retrogradno pretpostaviti i rekonstruirati osobitosti onodobnoga ženskog (i muškog) diskursa i diskursa o ženama u sjevernohrvatskome i hrvatskome okružju uopće, a i širim europskim društveno-političko-kulturnim zbivanjima. Razgloba će pokazati u kojoj se mjeri u kontekstu spomenutih stoljeća može govoriti o društvenim i jezičnim arhetipovima, stereotipima, predrasudama, etiketiranju i osviještenosti u pogledu muško-ženskih odnosa.

Metodološki će se postupiti na sljedeći način: u prvome će se stupnju induktivnom metodom iz abecedarija Belostenčeva, Jambrešićeva i Patačićeva rječnika oblikovati hrvatski korpus leksema koji se odnose na ženu i muškarca u vidu supostave mocijskih parnjaka. Potom će se on dedukcijom razglobiti uspostavom semantičkih polja, koja će i biti okosnica rada. Ondje gdje izostaje bilo koji od dvaju spolova, postojeće će se stanje pokušati izraziti negativnom definicijom i iščitati povijesne društveno-jezične činjenice koje su ga ishodile. Razrađena će se građa praktično usporediti s izravnim, praktičnim primjerom zabilježenoga govornog diskursa 17. i 18. stoljeća, tj. u sudskim zapisnicima i drugim pisanim izvorima.

Gradivo rada obuhvaća sljedeće elemente: opis postojećih društveno-kulturnih i političkih prilika u Europi i sjevernoj Hrvatskoj 17. i 18. stoljeća radi utvrđivanja »europske zajedničke zalihe kulturnih dobara« (Burke, 1991); uvođenje i postavljanje suvremene sociolingvističke teorije o međuspolnim razlikama i rodu kao društvenoj kategoriji; uspostavu leksičkoga korpusa temeljem izvora literature za izradbu Rječnika hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika s osobitim naglaskom na trima rječnicima i pisanim diskursnim obrascima, kao osnove za primjenu spomenute sociolingvističke teorije. Metode i zaključci izvedeni iz semantičke i sociolingvističke analize hrvatske povijesne kajkavštine zacijelo će dovesti do novih spoznaja u pogledu međuspolnih odnosa koje u konačnici mogu biti primjenjive na hrvatsku suvremenost, društvenu svijest i iskonske društvene obrasce i arhetipove, a neka moguća dopreporodna kajkavska leksička rješenja mogla bi obogatiti suvremeni hrvatski standardni jezik.

U Zagrebu, 10. srpnja 2004.

Doktorandica:

__________________

Mr. sc. Hrvoja Heffer

FILOZOFSKI FAKULTET

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

ODSJEK ZA KROATISTIKU

Vijeću poslijediplomskih studija i Fakultetskom vijeću

Filozofskoga fakulteta

Predmet: Uvjeti i tema za doktorat mr. sc. Ankice Čilaš

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici održanoj 17. svibnja 2004. u Stručno povjerenstvo koje će utvrditi zadovoljava li mr. Ankica Čilaš uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom Antroponimija i toponimija Promine (mentor akademik Petar Šimunović).

Nakon uvida u priložene dokumente podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE

1. Ankica Čilaš ima akademski stupanj magistra znanosti iz znanstvenog područja humanističke znanosti, polje jezikoslovlje.

2. Kandidatkinja ima najmanje jednu godinu istraživačkoga rada u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje (sedam godina radi na temi Hrvatski jezični atlas u okviru projekta Hrvatski jezik i njegova povijest)

3. Promina (župa od devet sela smještena jugozapadno od Knina na prostoru između planine Promine, rijeke Krke i Miljevaca) dosad nije onomastički obrađivana, a u prošlom stoljeću dolazi do velike depopulacije toga područja, te je stoga potrebno što prije početi antroponomastička i toponomastička istraživanja kako ne bi s odlaskom stanovnika nepovratno pao u zaborav velik broj antroponima (osobnih imena, prezimena, osobnih i obiteljskih nadimaka) i toponima (imena naselja, šuma, brda, uzvisina, oranica, pašnjaka, voda, neobrađenih površina i sl.).

U radu o antroponimiji i toponimiji Promine zabilježit će se i s onomastičkoga stajališta proučiti antroponimi i toponimi kao jezični spomenici u kojima se odražava materijalna i duhovna kultura prominskoga kraja. Terenskim i arhivskim istraživanjem prikupljena onomastička građa analizirat će se po podrijetlu, obliku, stilu, značenju riječi na kojoj se ime temelji te čestotnosti, a donijet će se i kartografski prikaz razmještaja analizom obuhvaćenih onima. Odgovorit će se na pitanje kada su se pojavila prezimena u prominskome kraju te kako je tekao proces njihova ustaljivanja. Prikazat će se mijene u prezimenskomu sustavu od najstarijih do današnjih potvrda. Analizirat će se i usporediti osobnoimenski repertoar pojedinih povijesnih razdoblja, pokušati proniknuti u razloge nastajanja obiteljskih nadimaka, najekspresivnije i vrlo plodne antroponimijske kategorije. Nastojat će se utvrditi zakonitosti onimizacije, apelativizacije, transonimizacije, zamjene imena i drugih pojava koje se događaju na relacijei apelativ-onim, onim-onim.

Polazeći od činjenice da je ime sociolingvistički znak, osim njegovih jezičnih odlika (idioglotnih i aloglotnih elemenata, dijalektnih značajki sadržanih u imenima, fonoloških, morfoloških i tvorbenih osobitosti imenskoga izraza) nastojat će se iščitati i etiologija (razlog postanka) imena zabilježenih u prominskome kraju služeći se dostupnim povijesnim, sociološkim, etnografskim i dr. podatcima. Velik dio onomastičke građe kandidatkinja je već prikupila vlastitim terenskim i arhivskim istraživanjima.

Svrha je rada dobiti cjelovit uvid u povijesnu i suvremenu onimiju prominskoga kraja, a cilj doći do zaključka o odlikama i specifičnostima prominske onimije unutar onimije širega hrvatskoga područja.

Svojim dosadašnjim znanstveno-istraživačkim radom, plod kojega je desetak objavljenih radova i sudjelovanje na znanstvenim skupovima, mr. sc. Ankica Čilaš ulijeva puno pouzdanja da će i ovaj zahtjevni znanstveni zadatak valjano odraditi.

Budući da:

-Ankica Čilaš zadovoljava sve uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima

-predloženom se temom stječe cjelovit uvid u onimijske osobitosti i specifičnosti dosad neistraženoga, a onomastički vrlo zanimljivoga, hrvatskoga kraja

-Filozofski je fakultet u Zagrebu ovlašten je za područje kojemu pripada tema

-predloženi je mentor (akademik Petar Šimunović) vodeći hrvatski onomastičar, dakle, odgovarajući je stručnjak za prijavljenu temu

-smatramo da je tema pod naslovom Antroponimija i toponimija Promine zanimljiva ne samo za hrvatsku nego i za cijelu slavensku onomastiku, stoga

ZAKLJUČUJEMO

da se mr. sc. Ankici Čilaš može odobriti izrada i obrana disertacije izvan doktorskoga studija pod naslovom Antroponimija i toponimija Promine.

Stručno povjerenstvo:

1. dr. sc. Anđela Frančić, doc.

predsjednik povjerenstva

2. akademik Petar Šimunović, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

član povjerenstva

3. dr. sc. Mira Menac-Mihalić, doc.

član povjerenstva

U Zagrebu 25. kolovoza 2004.

Fakultetsko vijeće mr. sc. Ankica Čilaš

Filozofskoga fakulteta Dankovečka 1

Sveučilišta u Zagrebu 10 000 Zagreb

Ivana Lučića 3

10 000 Zagreb

Sinopsis doktorskoga rada

ANTROPONIMIJA I TOPONIMIJA PROMINE

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: jezikoslovlje

Grana: kroatistika

I. Promina, župa od devet sela smještena jugozapadno od Knina na prostoru između planine Promine, rijeke Krke i Miljevaca, dosad nije onomastički obrađivana. Kako je za to područje, koje je kontinuirano naseljeno još od neolitika, u 20. stoljeću karakteristična velika depopulacija, potrebno je što prije početi antroponomastička i toponomastička istraživanja kako ne bi s odlaskom stanovnika nepovratno pao u zaborav velik broj antroponima i mikrotoponima.

II. Sustav antroponima ili antroponimiju nekog naselja, kraja ili države čine prezimena, osobna imena i nadimci, dakle tri osnovne vrste imena kojima se identificiraju i klasificiraju ljudske jedinke, a sustav toponima ili toponimija obuhvaća jezične znakove pomoću kojih označujemo i razlučujemo zemljopisne objekte. Antroponomastika se bavi postanjem, razvitkom i funkcioniranjem antroponima, a toponomastika takvim proučavanjem zemljopisnih imena. Istodobnim proučavanjem antroponimije i toponimije prikazat će se odnos među onomastičkim kategorijama i omogućit će se cjelovit uvid u funkcioniranje onimije u prominskoj župi.

III. Jedan je od ciljeva predloženoga rada zabilježiti i s onomastičkoga stajališta proučiti antroponime i toponime kao jezične spomenike u kojima se odražava materijalna i duhovna kultura toga kraja, a koje hrvatska onomastika dosad nije obrađivala. Usto bi prikupljena i analizirana građa mogla ući u rječnike prezimena i osobnih imena te toponima Hrvatske, koji bi poslužili kao temelj u onomastičkim i drugim jezikoslovnim istraživanjima.

IV. Uz opću onomastičku literaturu u svom ću se radu oslanjati na temeljna hrvatska onomastička djela (Šimunović, Petar, Toponimija otoka Brača, Supetar 1972; Šimunović, Petar, Hrvatska prezimena, Zagreb 1995; Bjelanović, Živko, Antroponimija Bukovice, Split 1988; Frančić, Anđela, Međimurska prezimena, Zagreb 2001.)

Unutar antroponimije i toponimije obradit će se sve antroponimijske kategorije (prezimena, osobna imena, obiteljski i osobni nadimci) i njihove podvrste, koje će biti obrađene po podrijetlu (idioglotski i aloglotski), obliku (adaptirani i neadaptirani), stilu (standardni i nestandardni), značenju (nemarkirani i nemarkirani) i čestoći (frekventni i nefrekventni), te sve toponimijske kategorije (imena naselja, šuma, brda, uzvisina, oranica, pašnjaka, dijelova naselja, voda, neobrađenih površina, tj. svih mikrotoponima koji su zabilježeni na tom području).

Pokušat će se odgovoriti na pitanje kako su se razvijala i ustaljivala prezimena u Promini, koja su se osobna imena nadijevala u pojedinim povijesnim razdobljima, kakav je bio odnos između svetačkih i narodnih osobnih imena u tim razdobljima, kakvo je suvremeno stanje u sustavu osobnih imena, koji su razlozi nastajanja obiteljskih i osobnih nadimaka kao najekspresivnije i vrlo plodne antroponimijske kategorije.

Unutar toponimije utvrdit će se vrste toponima, njihovo podrijetlo i tvorba te će se pokazati koliko je star ili mlad današnji prominski toponimijski sustav i u kojoj mjeri čuva starija imena te strane elemente u njima.

Utvrdit će se zakonitosti onimizacije, apelativizacije, transonimizacije, zamjene imena i ostalih pojava koje se događaju na relaciji apelativi – onimi i onimi – onimi.

V. Prominski se onomastički korpus temelji na raznim izvorima i vlastitom terenskom radu. Dosad sam, stvarajući toponimijski korpus, u katastarskom uredu u Drnišu ispisala sva imena s karata svih katastarskih općina u Promini. Zatim sam tu građu provjerila s ispitanicima koji dobro poznaju svoju katastarsku općinu te unijela sve potrebne zemljopisne i dijalektološke podatke. Da bi se podatci dopunili, potrebno je proučiti povijesne zemljovide (osobito one koji se čuvaju u Kartografskoj zbirci u Hrvatskome državnom arhivu u Zagrebu te Kartografskoj zbirci Državnog arhiva u Zadru i Ratnom arhivu u Beču) te je potrebno dobiti uvid u povijest izučavanoga kraja.

Za antroponimijski sam korpus ispisala građu iz različitih administrativnih izvora koji se odnose na različite vremenske odsječke [a) Anagraf župe Promine iz 1862; b) Upisnik rođenih od 1919. do 1925; c) imena iz matičnih knjiga iz 1946; d) imena iz matičnih knjiga od 1959. godine; e) muška i ženska imena od 1980. do 2003.] te sam terenski prikupila dostupnu suvremenu antroponimijsku građu (osobna imena, osobni i obiteljski nadimci). Planiram korpus dopuniti arhivskom građom pohranjenom u Sarajevu (među ključnim su dokumentima turski defteri za Kliški sandžak iz 1550., 1574. i 1604. godine) te maticama, popisima stanovništva i kanonskim vizitacijama.

VI. Ime je sociolingvistički znak koji pretpostavlja interdisciplinarna istraživanja pa onomastika mora, uz temeljne jezične, uzeti u obzir i sve izvanjezične elemente koji utječu na jezičnu zbilju, a time i na onimiju. Stoga će se u uvodnom dijelu rada donijeti kratak osvrt na povijest kraja te će se obraditi mjestopis kraja, tj. podrijetlo naselja, njihov izgled i način življenja. Opisat će se prominski govor, koji pripada mlađem ikavskom štokavskom dijalektu, te će se donijeti dijalektne značajke vidljive u antroponimima i toponimima te aloglotski vlaški i turski elementi.

U središnjem će se dijelu obraditi antroponimijska i toponimijska građa prema već navedenim kriterijima. Donijet će se nove spoznaje temeljene na prominskoj građi o značenju antroponimijskih sufikasa (npr. –uša) koji su se dosad uglavnom prikazivali kao pejorativni. Također će se usporediti s antroponimijom i toponimijom susjednih i dosad istraženih hrvatskih krajeva. Na kraju će se kartografski prikazati razmještaj mikrotoponima kako bi se dobio uvid u učestalost pojedinih tvorbenih elemenata, osobito sufiksa.

U Zagrebu, 28. travnja 2004.

Kandidatkinja:

mr.sc. Ankica Čilaš

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za zapadnoslavenske jezike i književnosti

Ivana Lučića 3, Zagreb

U Zagrebu, 1. lipnja 2004.

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Izvještaj o uvjetima za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje teme za disertaciju mr. sc. Siniše Habijanca

Na sjednici održanoj 17. svibnja 2004. godine Fakultetsko nas je vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu imenovalo u stručno povjerenstvo koje će ocijeniti udovoljava li mr. sc. Siniša Habijanec uvjetima propisanima člankom 51. stavkom 1 Zakona o visokom učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija i može li se prihvatiti predložena tema disertacije. Povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću svoj

I Z V J E Š T A J

Svojoj molbi za prihvaćanje teme i odobrenje izrade disertacije pod naslovom Razvoj slovačkoga akcentuacijskog sustava kao model akcentuacijskoga razvoja zapadnoslavenskih jezika – izvan doktorskoga studija – mr. sc. Siniša Habijanec priložio je: životopis, popis radova, presliku fakultetske diplome, presliku diplome doktora filozofije (Sveučilište u Bratislavi), rješenje o priznavanju diplome magistra znanosti (Sveučilište u Zagrebu), potvrdu o istraživačkom radu, domovnicu i sinopsis predložene disertacije.

Mr. sc. Siniša Habijanec, rođen 31. XII. 1972. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu te studij opće lingvistike i fonetike na Filozofskom fakultetu (diplomirao 1997. na temi Metateza likvida u slavenskim jezicima), primljen je 1997. godine na Odsjek za slavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu kao znanstveni novak na projektu Istraživanje zapadnoslavenskih jezika (voditelj: dr. sc. D. Sesar). U okviru projekta bio je od početka usmjeren na slovakistička istraživanja. Budući da u Hrvatskoj do tada nije postojao studij slovakistike, kolega Habijanec je najprije upućen na višemjesečnu jezičnu izobrazbu u Zavod za jezičnu i stručnu pripremu u Bratislavi (prethodno je – 1993. i 1995. godine – sudjelovao na Ljetnoj školi slovačkoga jezika i kulture Studia Academica Slovaca), da bi 1998. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Komenskoga upisao poslijediplomski studij iz slovačkoga jezika. Obranom rada pod naslovom Vývin prozodickej sústavy slovenčiny (Razvoj prozodijskoga sustava slovačkoga jezika) Siniša Habijanec je 24. X. 2002. završio poslijediplomski studij na Filozofskom fakultetu Sveučilišta J. A. Komenskoga u Bratislavi i stekao Diplomu doktora filozofije (PhD.). Toj je njegovoj diplomi (rješenjem Filozofskoga fakulteta u Zagrebu br. 04-4-82-2002 od. 17. II. 2003.) priznata istovrijednost sveučilišnoj Diplomi magistra znanosti iz znanstvenoga područja humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, u Republici Hrvatskoj.

Kako je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu u međuvremenu osnovan četverogodišnji dvopredmetni studij slovačkoga jezika i književnosti, mr. sc. Siniša Habijanec je po povratku u Hrvatsku (i odsluženju vojne obveze) akad. godine 2002./2003. preuzeo dio nastave, odnosno seminar iz slovačke fonetike i fonologije na I. godini, a od akad. god. 2003./2004. održava i seminare iz morfologije i tvorbe slovačkoga jezika na II. godini studija slovakistike. Istodobno je kao znanstveni novak nastavio aktivno surađivati i na projektu Zapadnoslavenski jezici u usporedbi s hrvatskim (voditelj: dr. sc. D. Sesar). Kolega Habijanec usto prevodi (objavljena su mu dva prijevoda suvremenoga slovačkoga klasika D. Mitane) i piše jezikoslovne priloge. Sudjelovao je na jednom međunarodnom znanstvenom skupu u Budmericama (Slovačka), održanom 2001. godine (na temu: Kvantiteta u slovačkom književnom jeziku i slovačkim narječjima) i njegovo je izlaganje s toga skupa prihvaćeno za tisak u istoimenom zborniku koji još nije objavljen. Časopis Govor XX (2003.), objavio je njegov izvorni znanstveni rad o problematici slovačke ortoepije. O pitanjima s područja slovačke fonologije i akcentologije kolega Habijanec je prošle godine imao zapaženo izlaganje i na Zagrebačkom lingvističkom krugu.

Tema koju je mr. sc. Siniša Habijanec izabrao za svoju disertaciju nastavak je njegovih dosadašnjih istraživanja na području slovačke fonologije sa sinkronijskoga i dijakronijskoga gledišta. To je područje hrvatskoj slavistici slabo poznato, a ni u širim slavističkim okvirima nisu dovoljno istražena pojedina razdoblja jezičnoga razvoja, između ostaloga ni ono od kasne praslavenske ili rane općeslavenske faze do dokumentiranih početaka razvitka pojedinih slavenskih jezika. Budući da predložena tema pokriva, kao što Habijanec navodi u sinopsisu, prije svega razvoj slovačkoga jezika, posebice njegovu akcentološku sastavnicu, ali se na građi zapadnoslavenskih jezika širi i na područje povijesnoporedbene slavenske akcentologije, njezina se opravdanost može višestruko argumentirati. Među hrvatskim slavistima Habijanec je prvi koji se sustavno bavi užom slovakističkom jezičnom problematikom i jedan od rijetkih koji na poredbenoslavističkoj osnovi istražuje akcentološka pitanja s posebnim obzirom na slovački jezik. Kao dobar poznavatelj slovačkih prozodijskih specifičnosti Habijanec argumentirano postavlja tezu o primjenjivosti akcentuacijske situacije srednjeslovačkih narječja (kao modela) na razvoj naglasnih sustava zapadnoslavenskih jezika. S obzirom na suvremen teorijski prisup problemu i očekivane rezultate istraživanja njegov bi rad bio izvoran prinos dijakronijskom proučavanju slovačkoga i zapadnoslavenskih jezika.

Smatramo da mr. sc. Siniša Habijanec ispunjava potrebne odredbe Zakona o visokim učilištima, odnosno da se svojim magistarskim radom i višegodišnjom suradnjom (od 1997.) na znanstvenoistraživačkim projektima kvalificirao da u dogovoru s mentorom (prof. dr. sc. Dubravkom Sesar) nastavi svoja istraživanja i piše disertaciju iz izabranoga područja. Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati predloženu temu disertacije: Razvoj slovačkoga akcentuacijskog sustava kao model akcentuacijskoga razvoja zapadnoslavenskih jezika.

Stručno povjerenstvo:

1. Dr. sc. Dubravka Sesar, red. prof.

2. Dr. sc. Milenko Popović, red. prof.

3. Dr. Sc. Ranko Matasović, red prof.

Fakultetsko vijeće mr. sc. Siniša Habijanec

Filozofskoga fakulteta Trg senjskih uskoka 4

Sveučilišta u Zagrebu 10020 Zagreb

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Sinopsis doktorskoga rada

RAZVOJ SLOVAČKOGA AKCENTUACIJSKOG SUSTAVA

KAO MODEL AKCENTUACIJSKOGA RAZVOJA ZAPADNOSLAVENSKIH JEZIKA

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: jezikoslovlje

Grana: slavistika

Tema disertacije pokriva područje razvoja slovačkoga jezika, poglavito njegovu akcentološku sastavnicu, ali zalazi i u područje poredbeno-povijesne slavenske akcentologije na materijalu zapadnoslavenskih jezika. Pristup znanstvenom problemu, koji je tema disertacije, prvenstveno je dijakronijski, te u manjoj mjeri tipologijski, budući da će se crpiti i uspostavljene akcentuacijske univerzalije za objašnjenje i kronologiju akcentuacijskih promjena.

Baltoslavenska poredbeno-povijesna akcentologija doživjela je u posljednih pola stoljeća izniman procvat svojim epistemiološki vrlo dalekosežnim spoznajama, koje donose radovi Stanga, Illiča-Svityča, Dyboa, Kortlandta, Gardea i drugih zaslužnih akcentologa, paleoslavista i indoeuropeista. I premda nam je akcentuacijska slika praslavenskoga jezika danas puno jasnija, preciznija, te tipološki utemeljenija, razmjerno nedovoljan znanstveni interes posvećuje se kasnijem akcentuacijskom razvoju pojedinih slavenskih jezika, dakle onomu razdoblju jezičnoga razvoja koje se nalazi između zajedničkoga praslavenskog jezika (ili njegove posljednje nedvojbeno općeslavenske faze, o kojoj još ima sporenja) i prvih pisanih spomenika pojedinih slavenskih jezika, pogotovo onih na temelju kojih se može više ili manje pouzdano rekonstruirati akcentuacijski sustav danoga jezika.

Pri rekonstrukciji akcentuacijskoga razvoja zapadnoslavenskih jezika poseban metodološki problem predstavlja slovački jezik, čiji su jezični spomenici (koji se nadvojbeno pripisuju slovačkom, a ne češkom jeziku) vrlo kasno potvrđeni. Sljedeći problem predstavlja sama akcentuacijska struktura pojedinih zapadnoslavenskih jezika, koja nije dovoljno dobro istražena i koja se često i u znanstvenoj literaturi prilično pojednostavljuje. U tome pogledu posebno mjesto zauzima i opet slovački jezik, čija je akcentuacijska i prozodijska struktura tako raznovrsna, da zapadnoslovačka narječja imaju identičnu akcentuacijsku strukturu kao češki jezik, a istočnoslovačka narječja kao poljski. Štoviše, akcentuacijska struktura slovačkoga standardnog jezika ne odgovara ni jednoj od triju skupina slovačkih narječja.

Detaljnim prikazom akcentuacijskoga razvoja slovačkoga i ostalih zapadnoslavenskih jezika argumentirat će se i braniti radna hipoteza doktorskoga rada, prema kojoj akcentuacijski sustavi pojedinih skupina slovačkih narječja predstavljaju povijesne faze akcentuacijskoga razvoja svih zapadnoslavenskih jezika. Također se želi dokazati iznimna eksplikativna vrijednost srednjoslovačkih narječja, koja predstavljaju ključnu kariku u objašnjenju akcentuacijskoga razvoja zapadnoslavenskih jezika. Naime, srednjoslovačka narječja predstavljaju petrificiranu fazu kroz koju su morali proći i drugi zapadnoslavenski jezici (poljski, donjolužičkosrpski) tijekom svoga razvoja. Svojim akcentuacijskim specifičnostima (zakon o ritmičkom kraćenju, pomični naglasak) pružaju argumentacijsku prevagu kod mnogih pitanja akcentuacijskoga razvoja zapadnoslavenskih jezika, npr. o relativnoj kronologiji ustaljivanja naglaska na prvom i pretposljednjem slogu, uvjetovanosti gubitka kvantitete i pomicanja naglaska, te o kronologiji gubitka kvantitete u jednome dijelu zapadnoslavenskih jezika. Doktorski će rad također pokušati odrediti uvjete distribucije naglaska u srednjoslovačkim narječjima, koji još uvijek predstavljaju veliku nepoznanicu u slovačkoj dijalektologiji.

Cilj je doktorskoga rada prikazati akcentuacijski razvoj zapadnoslavenskih jezika, opisujući kronologiju, metodologiju i motivaciju akcentuacijskih promjena. Pritom će se pokušati odgovoriti na cijeli niz važnih pitanja, vezanih prvenstveno uz slovački jezik: gdje je uzrok prilične akcentuacijske raznolikosti današnjih slovačkih narječja, kako je nastao zakon o ritmičkom kraćenju (jedinstveno fonološko pravilo karakteristično za slovački jezik), te kako se formirao akcentuacijski sustav suvremenoga slovačkog standardnog jezika.

Metodologija izrade rada podrazumijeva teorijski i empirijski postupak. Teorijsku podlogu predstavlja bogata slavistička akcentološka literatura, te slovački dijalektološki radovi, koji zahtijevaju empirijsko prevrednovanje. Budući da se akcentološka problematika u radovima slovačkih jezikoslovaca uglavnom zaobilazila, pa naglasak nije zabilježen čak i ni u zapisima onih narječja u kojima varira između prvoga i pretposljednjega sloga, sastavni dio istraživanja bit će i obrada zvučnih zapisa narječnih iskaza iz arhiva Jezikoslovnoga instituta Ľudovíta Štúra, odnosno Slovačkoga radija. Nisu isključena ni terenska istraživanja srednjoslovačkih narječja, prema mogućnostima.

Struktura rada. Prvo poglavlje bit će posvećeno teorijskim, terminološkim i metodološkim pretpostavkama, na kojima rad počiva, te će se postaviti znanstveni problem. U drugom će se poglavlju prikazati akcentuacijski sustavi suvremenih zapadnoslavenskih jezika, s posebnim naglaskom na slovački jezik i njegova narječja. U trećem će se poglavlju prikazati akcentuacijski razvoj zapadnoslavenskih jezika kao cjeline, budući da su izoglosni valovi prelazili granice pojedinih jezika. Posebno će poglavlje biti posvećeno specifičnim akcentuacijskim promjenama u slovačkom jeziku (nastanak ritmičkoga zakona, nastanak metatonijskog akuta u pojedinim gramatičkim oblicima, akcentuacijske specifičnosti u nekim idiomima slovačkih narječja). Sljedeće će poglavlje dokazati suvislost između raznolikosti akcentuacijskih sustava pojedinih skupina slovačkih narječja i relativne kronologije akcentuacijskih promjena u zapadnoslavenskim jezicima, odn. naglasiti važnost teritorijalne raspodjele slovačkih dijalektalnih akcentuacijskih obilježja za dokazivanje ireverzibilnosti procesa ustaljivanja inicijalnog, odn. penultimskoga naglaska. U posljednjem će se poglavlju na temelju iznesenih tvrdnji revidirati i precizirati stara Jakobsonova akcentuacijska univerzalija o međusobnoj uvjetovanosti pojedinih akcentuacijskih sastavnica (naglasak, intonacija, kvantiteta) u razvoju akcentuacijskoga sustava pojedinih slavenskih jezika.

Očekivani znanstveni prinos problematici: Doktorski će rad donijeti nov, precizan i kronološki razrađen prikaz akcentuacijskoga razvoja zapadnoslavenskih jezika, od raspada praslavenskoga do 20. stoljeća. Prinos slavističkoj i slovakističkoj znanosti bit će isticanje i argumentiranje važnosti srednjoslovačkoga naglasnog sustava pri eksplikaciji akcentuacijskoga razvoja zapadnoslavenskih jezika. Koncepcija akcentološkoga razvoja zapadnoslavenskih jezika, koja će se u radu braniti, zahtijeva i preciziranje stare Jakobsonove tipološke univerzalije o nemogućnosti supostajanja slobodne (dakle fonološki relevantne) kvantitete, naglaska i tona, iznijetu u "Remarques sur l’évolution phonologique du russe, comparée à celle des autres langues slaves", Travaux du Cercle linguistique de Prague, 2, 1929. Najveći prinos slovakističkoj znanosti donijelo bi uspostavljanje pravila distribucije naglaska u srednjoslovačkim narječjima.

Mentor: Kandidat:

prof. dr. sc. Dubravka Sesar mr. sc. Siniša Habijanec

ODSJEK POVIJEST UMJETNOSTI

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Ivana Lučića 3, Zagreb

FAKULTETSKOME VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Fakultetsko Vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 9. veljače 2004. imenovalo nas je u Povjerenstvo koje će podnijeti izvještaj zadovoljava li mr. sc. Goran Nikšić uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te može li se prihvatiti predložena tema pod naslovom Marko Andrijić, a da se za mentora imenuje Prof. dr.sc. Igor Fisković. Na temelju potpune propisane dokumentacije i uvida u predloženu temu, podnosimo

I Z V J E Š T A J

Pristupnik mr. sc. Goran Nikšić rođen je 30. 06. 1957. godine u Splitu, gdje je završio Klasičnu gimnaziju, a studij arhitekture diplomirao je 1980. u Beogradu. Poslijediplomski studij pohađao je 1991.-1992. godine u Yorku (Engleska), u Centru za konzervatorske studije Instituta za napredne arhitektonske studije. Magistrirao je 1993. godine s temom: Post-war reconstruction of croatian achitectural heritage (Poslijeratna obnova arhitektonske baštine u Hrvatskoj). Diploma o magisteriju znanosti nostrificirana je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (rješenjem br. 56/1 od 2. 02. 1994). Od 1980. godine zaposlen je u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Splitu (sada Konzervatorski odjel Ministarstva kulture RH). Na tom mjestu radi i danas, a od 1996. godine u svojstvu višeg savjetnika-konzervatora odgovornog za splitsku povijesnu jezgru i Dioklecijanovu palaču. Od 1997. predaje na Umjetničkoj akademiji u Splitu (Studij restauracije i konzervacije), predmet «Arhitektonska konzervacija – materijali i tehnike». Predaje i na Poslijediplomskom studiju povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Tijekom rada u konzervatorskoj službi vodio je niz značajnih projekata, kao napr. obnovu katedrala u Korčuli, Hvaru i Splitu. Sudjelovao je u radu Povjerenstva za praćenje obnove ratom oštećene kupole šibenske katedrale. Stručno se usavršavao na studijskim boravcima i sudjelovao na znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu (USA, UK, Francuska, Belgija, Njemačka, Austrija, Italija, Izrael, Egipat). Upisan je u Registar znanstvenih istraživača pod matičnim brojem 165031 (od 7. 02. 1989. godine).

Mr.sc. Goran Nikšić objavio je u razdoblju od 1980. do 2003. niz znanstvenih i stručnih članaka i studija. Veći broj radova, kao napr.: Konzervacija ranokršćanske crkve u Ublima na Lastovu (1980-81), Rekonstrukcija krovišta župnske crkve u Škripu (1982-083), Nove spoznaje o Hektorovićevom Tvrdalju (1988), Prilog o arhitekturi Dioklecijanovog mauzoleja i rekonstrukciji splitske katedrale u 13. stoljeću (1995), Krstionica sv. Ivana – Jupiterov hram (1998) proizlazi iz konzervatorske prakse, no osim što navedeni članci i studije objašnjavaju rješenja nekih problema koje nameću zahvati na povijesnoj arhitekturi, pokazuju temeljitost pristupa i novu metodologiju koju Nikšić primjenjuje pri istraživanjima za potrebe rekonstrukcije ili obnove. Posebno se ističu oni Nikšićevi radovi u kojima uz dotad uobičajene postupke primjenjuje metodu istraživanja utemeljenu na arhitektonskoj i proporcijskoj analizi. Maniristička palača Arneri u Korčuli (Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 26, Split 1986-1987) pokazuje se na taj način kao djelo manirističke arhitekture izuzetne kvalitete gdje arhitekt svjesno odstupa od klasičnih oblika i proporcija te principa kompozicije. I u studiji Marko Andrijić u Korčuli i Hvaru (Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 37, Split 1997-1998) posebnu pozornost posvećuje analizi proporcija, odnosno rekonstrukciji projektantskog postupka, kako na ciboriju tako i na završetku zvonika korčulanske katedrale. Definicija Andrijićevog stila kao «mješovitog» ovdje se potvrđuje istovremenim korištenjem tradicionalnog srednjovjekovnog postupka ad quadratum i renesansnih proporcija zlatnog presjeka. I na zvoniku franjevačke crkve u Hvaru analiza proporcija poslužila mu je kao ključ za razumijevanje projektantskog postupka i za vrednovanje arhitekture. Suvremenu znanstvenu metodologiju primjenjuje jednako i u analizi urbanističkog tkiva Korčule (Korčula: urbanističke stege i graditeljska snalažljivost (2000).

Valja napomenuti da se u našoj povijesti umjetnosti rijetko u analizi stila razmatra projektantski postupak, proporcijski sustav i osobito konstrukcija, ali i to da nitko do sada nije tu istraživačku metodu razvio do stupnja koji je postigao mr. sc. Goran Nikšić. U tom smislu njegov je znanstveni doprinos neosporan. Višegodišnje bavljenje upravo gore navedenim problemima i osobito opusom Marka Andrijića, čije djelovanje obuhvaća drugu polovicu 15. stoljeća i potvrđuje se u Korčuli, Hvaru i Dubrovniku, ali i šire u Dalmaciji pa i izvan nje, nalazi logičan slijed u naslovu prijavljene disertacije. Napominjemo, da Marko Andrijić, najistaknutiji graditelj i kipar poznate korčulanske klesarske obitelji i radionice, nije u našoj povijesti umjetnosti dobio još svoj monografski prikaz, što je i dodatni razlog da se shvati važnost teme koja će se u disertaciji obraditi.

Disertacija mr. sc. Gorana Nikšića najavljuje reviziju inventara Andrijićevih radova – i onih dokumentiranih arhivskim podacima, ali i djela koja mu se mogu atribuirati stilskim i arhitektonskim analizama. Posebno se to odnosi na Andrijićev udio u korčulanskoj katedrali gdje je na dva svoja remek djela – na ciboriju nad glavnim oltarom i na završnom katu zvonika, ostvario sintezu dotadašnjeg razvoja ta dva arhitektonska elementa i uspostavio prototipove koje su kasniji graditelji oponašali ali nikada nisu dostigli. U tom smislu posebno će zanimljivim biti utvrđivanje odnosa spram naše najznačajnije renesansne sakralne građevine – šibenske katedrale, odnosno njezine kupole. Posebno poglavlje bit će posvećeno teoretskim razmatranjima definicije stila kroz analizu proporcija, projektantskog postupka i konstruktivnog sklopa. U ovoj će se disertaciji Andrijićevo djelo pokušati definirati kao spoj gotičkih i renesansnih elemenata, ali ne samo u formalnom smislu, nego i u pogledu konstrukcije. Također, odredit će se način projektiranja i stil arhitektonskom analizom te ocijeniti vrijednost Andrijićevih projekata. Zacijelo će se na taj način postići i konačni cilj disertacije: odrediti mjesto Marka Andrijića unutar povijesti europske arhitekture, gdje on očigledno zaslužuje mjesto uz bok Jurju Dalmatincu, Nikoli Firentincu i ostalim našim majstorima 15. stoljeća.

Obzirom da je mr. sc. Goran Nikšić uspješno obranio magistarsku radnju, da ima više od tri objavljena izvorna znanstvena rada i dvadesetak godina iskustva u istraživačkom radu na nizu projekata, povjerenstvo smatra da mr. sc. Goran Nikšić može primijeniti sve potrebne metodološke postupke kako bi na znanstveno utemeljen način izradio doktorsku disertaciju.

Utvrđujući na temelju iznesenoga i svih relevantnih priloga za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, povjerenstvo potvrđuje da mr. sc. Goran Nikšić udovoljava uvjetima čl. 51 stav 1. Zakona o visokim učilištima. Stoga Fakultetskome vijeću predlažemo da uz slijedeću nadopunu naslova: Marko Andrijić i njegov doprinos dalmatinskom renesansnom graditeljstvu, te imenovanje mentora prof. dr.sc. Igora Fiskovića, predmet uputi u daljnji postupak.

Zagreb, 4. lipnja 2004.

Povjerenstvo:

dr.sc. Nada Grujić, red. profesor

predsjednica povjerenstva

dr. sc. Igor Fisković, red. profesor

član povjerenstva

dr.sc. Predrag Marković, docent

član povjerenstva

Ovaj izvještaj prihvaćen je na sjednici Vijeća Odsjeka za povijest umjetnosti održanoj 8. lipnja 2004.

Fakultetsko vijeće Goran Nikšić

Filozofskog fakulteta Petrova 1

Sveučilišta u Zagrebu 21000 Split

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Sinopsis doktorskoga rada

MARKO ANDRIJIĆ I NJEGOV DOPRINOS DALMATINSKOM RENESANSNOM GRADITELJSTVU

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: povijest umjetnosti

Uvod

Graditelju Marku Andrijiću je na temelju arhivskih podataka pripisan veći broj ostvarenja, prvenstveno u rodnoj Korčuli, te ulomci njegova rada u Dubrovniku i drugim primorskim mjestima. Znatan dio Andrijićevog opusa poznat je iz pismenih izvora, ali se nije sačuvao. Premda je majstor prepoznat kao najznačajniji član znamenite klesarske obitelji, opus mu nije u cjelini proučen ni vrednovan, niti su mu djela podrobno stilski određena, prije svega s arhitektonskog stajališta. Također, nije dovoljno istražen udio Andrijićeve radionice u stvaranju klesarskoga i graditeljskog rječnika u Korčuli, Dubrovniku i drugdje u Dalmaciji.

Teorijska podloga

Cvito Fisković je od dalmatinskih majstora među prvima iz zaborava izvukao upravo Marka Andrijića. U monografiji o korčulanskoj katedrali (Korčulanska katedrala, Zagreb, 1939.) njegovim glavnim djelima u toj građevini – završetku zvonika i ciboriju – pridao je zasluženi značaj. U radovima o dubrovačkim majstorima toga razdoblja (Dokumenti o radu naših graditelja i klesara XV-XVI stoljeća u Dubrovniku, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 3, Split, 1947.; Naši graditelji i kipari XV.-XVI. stoljeća u Dubrovniku, Zagreb, 1947.) Fisković je donio niz dokumenata kojima je ocrtao Andrijićev životni put i djelovanje u domaćoj i stranoj sredini, kao i djela njegovih suradnika i sljedbenika. Temu su dopunili arhivskim podacima istraživači poput Vinka Foretića (Dva ugovora klesara Marka Andrijića iz Korčule, Peristil II, 1957., str. 165-170; Podrijetlo porodice korčulanskih kamenara Andrijića, Peristil III, 1960., str. 33-35.) i Lukše Beritića (Utvrđenja grada Dubrovnika, Zagreb, 1955.), a sistematizirao ih je Igor Fisković (Kulturno umjetnička prošlost Pelješkog kanala, Split, 1972.; natuknice o Andrijićima u Hrvatskom biografskom leksikonu 1, Zagreb, 1983., str. 145-150.). Dosadašnja znanstvena literatura uglavnom se zaustavila na atribucijama graditeljskih i kiparskih djela Marku Andrijiću posredstvom arhivskih podataka, dok je proučavanje njegovog cjelovitog opusa uz pomoć stilske i arhitektonske analize na samome početku.

Praktična primjenjivost spoznaja

Pomoću novih istraživanja trebao bi se proširiti poznati opus Marka Andrjića, a njegova već prepoznata djela staviti u čvršći kontekst regionalne umjetnosti i graditeljstva. Tako će se pojasniti veze između do sada nepovezanih radionica i pojedinih majstora, što će biti čvrsta osnova za daljnje proučavanje klesarske i graditeljske djelatnosti 15. i 16. stoljeća, osobito u Korčuli i Dubrovniku.

Uže područje rada

Osnovu rada predstavljat će arhitektonska analiza poznatih djela Marka Andrijića, kao i onih do sada neuočenih, koja mu se mogu pripisati kombinacijom interpretacije arhivskih dokumenata, arhitektonske i stilske analize. Analizom srodnih istovremenih i kasnijih građevina odredit će se važnost uloge Marka Andrijića u uvođenju novih arhitektonskih tipova (zvonici, ciboriji), i konstruktivnih rješenja (svodovi šibenske katedrale). Proučavanjem djelovanja njegove radionice i nastavljača uspostavit će se osnova za prepoznavanje specifičnog udjela te korčulanske grane u dubrovačkom graditeljstvu 15. i 16. stoljeća.

Cilj istraživanja i očekivani znanstveni doprinos

Glavni zadatak disertacije bio bi da ukaže na doprinos Marka Andrijića razvoju dalmatinskog renesansnog graditeljstva. On je načinio sintezu ranijih arhitektonskih tipova i uspostavio modele na koje su se ugledale generacije graditelja diljem Dalmacije. Njegova konstruktivna rješenja značajno su utjecala i na graditelje naše najznačajnije renesansne građevine – šibenske katedrale, što do sada nije valorizirano. Također, Marko Andrijić je uopće najveći graditelj Korčule, što bi trebalo potvrditi prepoznavanjem njegova ključnog udjela u gradnji katedrale, kao i u opsežnoj sustavnoj rekonstrukciji gradskih fortifikacija. Posebno mjesto u istraživanju imat će uspostavljanje do sada neuočenih veza između pojedinih majstora Andrijićeva kruga, te proučavanje njiha udjela u stvaranju klesarsko-arhitektonskoga rječnika korčulanskog i dubrovačkoga graditeljstva 15. i 16. stoljeća.

Metodološki postupci

U radu će se koristiti uobičajena metoda stilske analize, te proučavanje projektantskog postupka. Osobito je značajna analiza proporcijskih sustava u djelima Marka Andrijića, te do sada kod nas slabo primjenjivan postupak povezivanja stilske i proporcijske analize. Veze pojedinih majstora i radionica proučavat će se rasvjetljavanjem rodbinskih odnosa povezivanjem arhivskih dokumenata.

Struktura rada

U uvodnom dijelu će se izložiti rezultati dosadašnjih istraživanja opusa Marka Andrijića. Donijet će se povijesni i prostorni kontekst grada u kojemu se majstor formirao i u kojemu je ostavio svoja najznačajnija djela. Zatim će se sustavno izložiti do sada poznati podaci o Andrijićevom životu i radu, kao i već pripisana mu djela. Pokušat će mu se atribuirati i niz do sada neuočenih radova, osobito u korčulanskoj katedrali te na gradskim fortifikacijama. U nastavku će se podrobno arhitektonski i stilski analizirati Andrijićeva remek-djela – završetak zvonika i ciborij korčulanske katedrale, te njihova uloga u razvoju tih arhitektonskih tipova u Dalmaciji. Rezultati navedenih analiza koristit će se u određenju Marka Andrijića kao renesansnog arhitekta. U zaključku će se odrediti Andrijićev značaj u razvoju dalmatinske umjetnosti i arhitekture. Rad će biti popraćen bilješkama, bibliografijom, fotografskom i arhitektonskom dokumentacijom, proporcijskim shemama i genealoškom tablom.

Split, 20. srpnja 2004.

Mentor: Kandidat:

akademik dr. Igor Fisković mr. sc. Goran Nikšić

Fakultetsko vijeće Eliana Moscarda Mirković

Filozofskog fakulteta Galižana 245A

Sveučilišta u Zagrebu 52216 Galižana

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Sinopsis magistarskog rada

ULOGA SJEĆANJA U PROZNIM DJELIMA

TALIJANSKIH AUTORICA ISTRE I KVARNERA

Znanstveno područje: Humanističke znanosti

Polje: Znanost o književnosti

Grana: Teorija i povijest književnosti

Uvod

U radu će se analizirati uloga sjećanja u proznim djelima šest autorica talijansko-istarskog porijekla: Ester Sardoz Barlessi, Nirvane Beltrame Ferletta, Grazielle Fiorentin, Nelide Milani Kruljac, Anne Marie Mori i Marise Madieri.

U svojim djelima autorice oslikavaju ljudsku i socijalnu stvarnost vezanu prvenstveno uz ograničeno istarsko-kvarnersko područje te stoga nedovoljno poznatu kako široj hrvatskoj tako i talijanskoj javnosti. Autoricama je zajedničko interes za one faze života koje su najizloženije nasilju stvarnosti, a ponajviše djetinjstvo i mladost, te zanimanje za konkretnu povijesnu i društvenu činjenicu, egzodus, dramatično ljudsko iskustvo XX. stoljeća koje su i same proživjele i kojemu pristupaju bez povijesne osude, odnosno kao jednu vrst simboličkog i univerzalnog iskustva.

Teorijska podloga

U književnoteorijskim i kritičkim osvrtima sve se više govori o prisutnosti ženske problematike i ženskog glasa, te se ističe postojanje i punoljetnost ženskog pisma. Rad će kao teorijsku podlogu imati ona djela koja se bave problematikom ženskog pisma kao nerubnog.

Obzirom da će se u radu govoriti o autoricama čiji su životi i djela vezani za područje Istre i Kvarnera, priručna literatura a napose ona koja je neophodna za izradu povijesnog i društvenog okvira, bit će konzultirana u knjižnici Centra za povijesna istraživanja u Rovinju. Kao dodatna literatura koristit će se antologije «Istria Nobilissima» i časopis «La Battana» (EDIT, Rijeka).

Praktična primjenljivost i relevantne spoznaje

Ovaj bi se rad u Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji, te u slovenskom dijelu Istre, mogao koristiti kao priručnik književnosti za osnovne i srednje škole na hrvatskom i slovenskom jeziku u kojima se talijanski jezik predaje kao jezik društvene sredine (L2). Rad je namijenjen i učenicima osnovnih i srednjih škola na talijanskom jeziku na području Istre i Kvarnera te se može koristiti u okviru sveučilišnog predavanja iz talijanske književnosti na Odsjeku za talijanistiku Filozofskog fakulteta u Puli u čijem se programu obrađuje i književnost talijanske etničke zajednice kao dio zavičajne književnosti. Jedna od relevantnih spoznaja koju će rad osvijetliti je uloga i doprinos ženskog stvaralaštva unutar korpusa književnosti na talijanskom jeziku Istre, Rijeke i Kvarnera.

Uže područje rada

Rad će se posebno osvrnuti na sljedeće autorice i njihova djela: Ester Sardoz Barlessi «Una famiglia istriana - Jedna istarska obitelj», Nirvana Beltrame Ferletta «Una mattina qualsiasi - Bilo koje prijepodne», Graziella Fiorentin «Chi ha paura dell'uomo nero - Tko se boji crnog čovjeka», Nelida Milani Kruljac/Anna Maria Mori «Bora - Bura», Marisa Madieri «Verde acqua - Vodnozeleno».

Kroz citirana djela provlači se kao zajednički nazivnik memorija i sjećanje. Njihovim mahom autobiografskim djelima spomenute autorice doprinose razumijevanju svoje okoline i njene povijesti sagledane s drugog stajališta, upravo onog ženskog. U njihovim smo djelima suočeni s tematiziranjem sjećanja i prava na sjećanje, na sve one mrvice privatnih
i kolektivnih sjećanja bez kojih je život posve bezbojan.

Ciljevi istraživanja i očekivani znanstveni doprinos

U radu će se osvijetliti zajedničke i razlikovne crte autorica koje prvenstveno govore o vanjskom i unutrašnjem egzilu, analizirati će se način njihovog pripovijedanja, dati pregled njihovog opusa te ih uvrstiti u određeni povijesni, kulturni i socijalni okvir. S obzirom da su djela navedenih spisateljica tek nedavno objavljena, ona otvaraju vrata novim istraživanjima i vrednovanjima. Ovaj rad, kroz mogući visoki stupanj originalnosti, treba biti svojevrstan doprinos upoznavanju autorica kao i fenomena ženskog pisma čiji se kulturološki odjek tek treba iščitati u kontekstu radikalnih promjena socijalnog i kulturnog pejzaža našeg vremena.

Metodološki postupci

Primijenit će se uobičajena književno kritična metodologija istraživanja. Budući je književno djelo posebna vrsta posredne komunikacije, predviđa se interdisciplinarni pristup.

Struktura rada

Uvod će biti posvećen svjetskoj ženskoj prozi i njenim temeljnim karakteristikama. Neće pri tome biti namjera da žensku prozu suprotstavljamo muškoj, već da je analiziramo kao poseban kulturni fenomen, kao pismo koje se definira ženskim jer su u njemu prisutne ženske osobine i vrijednosti.

Prvi će dio rada biti posvećen analizi navedenih djela s ciljem da se osvijetli po kojim su aspektima ona srodna drugim djelima svjetske ženske proze, te da se izdvoje one crte koje ih čine posebnima.

Drugi će dio rada biti posvećen analizi svake pojedine autorice i njenog djela s namjerom da se osvijetli uloga individualnog sjećanja u stvaranju kolektivne memorije, da se naglasi uloga sjećanja kao jednu vrstu terapije kojom se trebaju liječiti traume prošlosti a koje pojedinac nosi sa sobom kao "prtljagu".

U Puli, 25. kolovoza 2004. god.

Mentor: Voditelj studija Kandidat:

Dr.sc. Elis Deghenghi Olujić, doc. Dr.sc. Milivoj Solar Eliana Moscarda Mirković

Fakultetsko vijeće Nikolina Klanfar

Filozofskoga fakulteta Školska 27

Sveučilišta u Zagrebu Topusko

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Sinopsis magistarskoga rada

SHAKESPEAREOV "JULIJE CEZAR" U SVJETLU NOVOŠEKSPIROLOŠKOG PREIŠČITAVANJA SUODNOSA KNJIŽEVNOSTI, POVIJESTI I POLITIKE

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: znanost o književnosti

1) Moje zanimanje za Shakespeareovu tragediju "Julije Cezar" potaknuto je novim književno-teorijskim bavljenjem renesansnom književnošću i Shakespeareom koje je na djelu posljednjih nekoliko desetljeća. To su nova šekspirologija i novi, recentni književno-teorijski pristupi, koji suprotno tradicionalnoj šekspirologiji i njenom ustrajanju na transcendentalnim i apovijesnim značenjima i istinama koje emaniraju iz Shakespeareovih djela, to isto dovode u pitanje, držeći da imaju pravo na drugost i drugačija čitanja kanonskih tekstova.

Nova šekspirologija, slijedeći tragove subverzivnosti i unutrašnje kontradiktornosti teksta, ustrajava na tvrdnji da je Shakespeare itekako historičan, političan i ideološki obilježen. Na pravu na takvo novo i drugačije čitanje, posebice kanonskih Shakespeareovih tekstova, ustrajavaju zastupnici tzv. novih, alternativnih šekspirologija poput feminizma, postkolonijalizma, kulturnog materijalizma i novog historizma. Za ovaj rad najvažnije su aktualne spoznaje predstavnika novog historizma.

2) Novi historizam smjer je povijesnog razmišljanja ponikao iz proučavanja renesansne kulture koji se javlja 80-tih godina u Sjedinjenim Američkim Državama. Novi historisti postulirali su teze o povijesnoj specifičnosti književnih institucija, o književnom tekstu i tekstualnosti sputanima povijesnošću. Oni smatraju da niti samo povijesno razdoblje nije homogeno, već je poprište sukoba vladajućeg poretka i subverzivnih težnji. Novi historisti postavljaju pitanja i o vlastitim metodologijskim pretpostavkama, i o pretpostavkama drugih. Ne isključujući ni povijesnost ni tekstualnost, bave se interakcijama između njih, a postavke klasične povijesti književnosti problematiziraju tvrdeći da povjesničar književnosti ne može izbjeći i zaobići svoju vlastitu pozicioniranost u vremenu i prostoru.

U fokusu zanimanja predstavnika novog historizma jest proučavanje pragmatičnosti, drušvene uloge i društveno-povijesnih uporaba teksta koji proizlaze iz postavljanja u suodnos književnosti s jedne, te povijesti, ideologije i osobito politike, s druge strane.

3) U svom magistarskom radu postavila bih Shakespeareovu političko-etičku tragediju "Julije Cezar" i njenu eksplicitno političko-povijesnu tematiku u kontekst novošekspiroloških proučavanja književnog teksta. To znači postaviti tekst u kontekst važnosti njegove proizvodnje i recepcije, i odgovoriti na pitanja što je drama mogla predstavljati Shakespeareu i njegovim suvremenicima, odnosno što je moglo biti označeno znakom književnog teksta "Julije Cezar" u trenutku njegove proizvodnje i recepcije.

Dakle, u središtu moga zanimanja je pitanje kako mi danas možemo preiščitati i propitivati značenja "Julija Cezara" slijedeći tvrdnje novih historista i ostalih predstavnika novih šekspirologija kako je nemoguće umaknuti vlastitoj kulturno i povijesno zadanoj autorskoj i čitateljskoj pozicioniranosti, njenoj povijesnosti, ideologičnosti i političnosti.

4) Uže područje rada odnosilo bi se tako na iščitavanje značenja "Julija Cezara" u svezi s mjestom književnog teksta u povijesno-političkom kontekstu njegove proizvodnje i čitateljsko-kazališne recepcije u vrijeme elizabetanske Engleske.

5) Cilj ovog preiščitavanja bio bi naći u tekstu signale koji potvrđuju novošekspirološke tvrdnje da ne treba tragati za univerzalnim i apovijesnim značenjima, već da je potrebno naći znakove koji upućuju i aludiraju na vlastiti povijesni trenutak. To su politička pitanja koja povezuju Shakespeareovu elizabetansku Englesku i njenu tudorovsko-stuartovsku ideologiju i propagandu s Cezarovim Rimom. Shakespeareov "Julije Cezar" služio je i legitimiranju i subvertiranju autoriteta, a odmak od suvremenog trenutka bio je nužnost a da bi se suptilnije i pod maskom rimskog karnevala progovorilo o pitanju moguće opravdanosti regicida ukoliko taj čin znači kraj tiranije i diktature, te mogućnost slobode čovjeka pojedinca.

6) Polazeći od novohistoričkih promišljanja o odnosu i interakcijama između književnosti, povijesti i politike, obradila bih probleme

- kompozicije i karakterizacije (Cezara, Bruta, Kasija, rimskog puka…) koji se nužno preklapaju kad pođemo od proturječja u odgovoru na pitanja tko je, zapravo, pravi junak tragedije i zašto je tragedija naslovljena imenom lika čija tjelesna prisutnost izostaje u posljednja dva čina.

Rad bi, zatim, uključio razmatranja o

- političkoj moći sadržanoj u teatralnoj rječitosti, o svijesti o snazi i moći i mogućnosti suptilne manipulacije vještom retorikom (Brutov i Antonijev govor na Cezarovu pokopu);

- ideji vladara kao glumca na pozornici ("player-king");

- funkciji i subverzivnosti karnevalskog i kazališnog prerušavanja;

- ideji države i pitanja prava i sloboda pojedinca;

- opravdanosti ili neopravdanosti regicida i ideji da umorstvo vladara znači neminovan put u kaos;

- snazi Cezarova duha, njegove posthumne moći i osvete, te usporedbe Cezarova mita s tudorskim mitom i političkom propagandom o nadnaravnoj moći političkog tijela ("body politic") monarhovog;

- pobjedi duha umorenog Cezara kao trijumfa ideje reda i poretka (elizabetanske slike svijeta!) nad silama nereda i kaosa;

- osuđenosti na propast svakog suprotstavljanja i pokušaja da se dokine tiranija moćnih i nepravednih.

Društveno raslojeni Rim "Julija Cezara" okvir je unutar kojeg je Shakespeare neizravno progovorio o dubokom socijalnom jazu svoje elizabetanske Engleske.

Tragom novohistorističkog zanimanja i za kazališnu proizvodnju i recepciju, osvrnula bih se i na, kako povijesni izvori kažu i dokumentiraju, prvo uprizorenje "Julija Cezara" u tek izgrađenom kazalištu "Globe" 1599. godine u Londonu. Upravo to uprizorenje svjedočilo je o paradoksalnom položaju Shakespeareaova, elizabetanskog kazališta i dramsko-kazališne proizvodnje, u isto vrijeme marginaliziranih kako bi se autoritarna vlast zaštitila od subvertiranja "odozdo", ali i kontroliranih, institucionaliziranih i "obuhvaćenih" u namjeri potvrđivanja svog vlastitog legitimiteta i prava na dominaciju.

15. srpnja 2004.

Mentor Voditelj studija Kandidat

prof.dr.Boris Senker prof.dr.Milivoj Solar Nikolina Klanfar

Fakultetsko vijeće

Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Iva Šarić

2. gajnički vidikovac 2

10090 Zagreb

Sinopsis magistarskoga rada

PRIZIVANJE ZBILJE

Poetika Jeana Rouauda u romanu Les Champs d'honneur

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: znanost o književnosti

KRATAK UVOD – razlozi za predloženo istraživanje i cilj istraživanja

Jean Rouaud (1952.) suvremeni je francuski književnik. U svojoj je domovini vrlo cijenjen, a 1990. godine je za roman Les Champs d'honneur dobio prestižnu nagradu Goncourt. Sličan je Rouaudov status i u ostatku Europe i svijeta gdje ovaj pisac uživa velik ugled: roman Les champs d'honneur do sada je preveden na dvadeset i pet jezika, a piščev opus već je bio predmetom nekoliko magistarskih radova i doktorskih disertacija. Međutim, u Hrvatskoj je do sada djelo ovog autora bilo potpuno nepoznato, a niti jedan Rouaudov roman još nije preveden na hrvatski jezik. Stoga je jedan od ciljeva koji postavljamo pred sebe pišući ovaj rad predstaviti Rouauda kao pisca te predstaviti njegovo djelo u Hrvatskoj i to analizirajući Rouaudovu poetiku, što je naš primarni cilj. Pri tome će nam kao paradigma poslužiti prvi roman Rouaudova 'obiteljskog ciklusa', Les Champs d'honneur. Ovaj izbor opravdavamo činjenicom da se radi o najpoznatijem Rouaudovu romanu te time da se u njemu iščitavaju temeljne preokupacije ovog pisca jednako kao i način na koji ih obrađuje.

UŽE PODRUČJE RADA , TEORIJSKA PODLOGA I METODOLOŠKI POSTUPCI

U određivanju Rouaudove poetike u prvom ćemo se redu usmjeriti na njegov najpoznatiji roman Les Champs d'honneur. Od sadržaja djela, odnosno od njegovih oblikovnih pojedinosti krenut ćemo prema dubinskom značenju romana, da bi napokon sam roman smjestili u kontekst vremena u kojem je nastao. Dakle, prvo ćemo promotriti sintaktičku razinu Rouaudova teksta, a zatim način na koji se u tekstu ostvaruje značenje tj. njegov semantički sloj, da bismo napokon razmotrili pragmatički sloj djela. Konačni bi nam cilj bio uvidjeti kako Rouaud povezuje sadržaj i oblik, uočiti povezanost sintaktičkog i semantičkog sloja romana te njihov utjecaj na funkcionalnu razinu djela. Drugim riječima, promotrili bismo kategorije fabule, pripovjedača, likova, jezika i stila, pripovjednih tehnika, te vremena i prostora u romanu i njihove suodnose pa bismo na temelju te analize nastojali pronaći odgovor na pitanje kako roman funkcionira izvan čisto književnih okvira, odnosno, kako stvarni, povijesni svijet utječe na ovaj roman i kako roman, s druge strane, može utjecati na svijet. Kao teorijska podloga razmatranja poslužit će nam u prvom redu djela Dubravke Oraić-Tolić, Gaje Peleša, Milivoja Solara, Mirne Velčić, Andree Zlatar, Viktora Žmegača među hrvatskim, a Gérarda Genettea, Linde Hutcheon, Davida Lodgea, Jean-François Lyotarda i Paula Veyna među stranim književnim teoretičarima.

NACRT STRUKTURE RADA

U uvodu ovog rada, uz predstavljanje Rouaudova opusa, izložit ćemo ciljeve i metodologiju rada. Zatim ćemo, u prva dva dijela, nazvanima (Ne)fikcija i (Pri)povijest razmatrati kategorije fabule, pripovjedača, likova, pripovjednih postupaka, jezika i stila, vremena i prostora, dok ćemo u trećem dijelu, pod nazivom (Po)etika napravili odmak od svijeta romana prema neknjiževnom svijetu. Pri tome ćemo se fokusirati na to kako se Rouaudov roman odnosi prema svijetu i prema stvarnom povijesnom trenutku u kojem je i sam nastao, odnosno usmjerit ćemo se na njegov odnos prema epohi postmoderne koji je dvostruk te ga s jedne strane obilježava kontinuitet, a s druge strane diskontinuitet prema modernizmu. Dakle, u prve dvije cjeline ovog rada obradit ćemo formalni i sadržajni aspekt romana Les Champs d'honneur što će u trećem dijelu biti interpretirano u kontekstu ontološkog rascjepa u književnosti druge polovice 20. stoljeća. I napokon, posljednji dio ovog rada bit će zaključak u kojem ćemo sažeto iznijeti spoznaje o temeljnim smjernicama Rouaudove poetike.

Na kraju rada nalazit će se popis literature i sažetak.

Datum: 8. rujna 2004.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

Prof. dr. Ingrid Šafranek Prof. dr. Milivoj Solar Iva Šarić

Fakultetskom vijeću Suzana Kodvanj

Filozofskog fakulteta R.Hercega 3

Sveučilišta u Zagrebu 42 000 Varaždin

Ivana Lučića 3

10 000 Zagreb

Sinopsis magistarskog rada

TEMATIKA PRIRODE U DJELU EMILY DICKINSON

Znanstveno područje: Humanističke znanosti

Polje: Znanost o književnosti

UVOD

Ovaj rad pokušat će prikazati tematiku prirode u djelu Emily Dickinson. Budući da je pjesnikinja svoj život provodila u svojevoljnoj povučenosti do svijeta, priroda za nju predstavlja dodir sa životom. Važnjo je istaći preplitanje kalvinističkog vjerovanja, romantizma i transcendentalizma koji su odredili način njenog razmišljanja, a samim time i njenog stvaralaštva.

TEORIJSKA PODLOGA I AKTUALNE RELEVANTNE SPOZNAJE

Sve do 1955. godine izdavači su radikalno mijenjali njene pjesme pokušavajući ih grafički «normalizirati». Literarni kritičari (Bailey Aldrich, Andrew Lang i Rachard Henry Stoddard) angažirani su na očuvanju elitnih literatnih standarda zasnovanih na estetici formalističke perfekcije, imali su negativan stav prema stvaralaštvu Emily Dickinson smatrajući njenu poeziju nesukladnu s tim načelima. Već u dvadesetim godinama američki i engleski kritičari složni u mišljenju da se kod Emily Dickinson radi zapravo o jednoj od najvećih američkih pjesnikinja smatraju je pretečom moderne poezije. U pedesetim i šezdesetim godinama nastaju mnoge kritike o stvaralaštvu Emily Dickinson. Richard Chase, Albert Gelpi, Charles Anderson, Brita Lindberg – Seyersted pisali su o poeziji Emily Dickinson zaintrigirani njenim specifičnim izrazom. Suzanne Juhasz i Adrianne Rich predstavnice su feminističke kritike, a Juhasz osim feminističkog aspekta daje i prikaz predočenja prirode kao krajolika duše («The Landscape of the Spirit»).

Općenito možemo zaključiti da su mnogi idiosinkratsku poeziju Emily Dickinson doživljavali kao literarni izazov devetnaestog stoljeća, gotovo kao provokaciju. Od mnogih književno – teorijskih studija o djelu Emily Dickinson poseban značaj pridavat će se kritičarima koji se bave aspektima prirode u djelu ove pjesnikinje.

UŽE PODRUČJE RADA

Uže područje rada odnosi se na prikaz «unutarnjeg» promatranja prirode kod Emily Dickinson. Kroz naoko deskriptivne pjesme o prirodi Emily Dickinson zapravo istražuje dubinu ljudske duše («soul admitted to itself/finite Infinity, p 1695). Sličan introspektivan način kod koje priroda djeluje kao «katalizator» prisutan je i u likovnoj umjetnosti kod simbolista kao što su Odilon Redon i Dante Gabriel Rosetti, te se pretpostavlja da je s obzirom na njeno općenito dobro poznavanje slikarstva pjesnikinja bila upoznata s njihovim načinom stvaralaštva. Pjesnikinjino izjednačavanje prirode i poezije kroz artikulaciju pejzaža koji ju okružuje indicirano je njenim religioznim podrijetlom. Posebna atmosfera krajolika predočena je kao djelovanje Božje svijesti, odnosno kao medij koji odražava stanja duha, njene pjesme o «pejzažima duše» kroz simbole mora, neba, planina, obala prikazuju neuhvatljive trenutke uzvišene ljepote (sublime).

CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Cilj istraživanja je na osnovu analize pjesama Emily Dickinson o prirodi dokazati da se pjesnikinja služi modelom «jednostavnog prirodnog subjekta» od koje polazi u razvoju svojih refleksija o stanju ljudskog duha, a njene pjesme o prirodi potrebno je promatrati kroz prizmu ironičke introspekcije. Kroz solipsistički osvrt na sebe samu, Emily Dickinson uspjela je stvoriti slobodan prostor za artikulaciju sebe kao pjesnikinje sugerirajući nam svojim pisanjem da simboličke geste u prirodi impliciraju određeni antagonizam u odnosu na pojedinca. Potrebno je također sagledati specifičnu ulogu pjesnikinje koju (neovisno na vrijeme njenog djelovanja) smatramo pretečom modernog literarnog izraza s obzirom da su u njenoj prozodiji sadržani mnogi značajni postupci modernizma.

METODOLOŠKI POSTUPCI

Metode kojima ćemo se služiti biti će metoda kulturološke kritike (u promišljanju kulturološkoga i religioznoga konteksta pjesnikinjina «odnosa prema prirodi»), te «pomnog čitanja» samih pjesama.

STRUKTURA RADA

Rad će u uvodnom dijelu prikazati općenite odrednice poezije Emily Dickinson kao i kratak biografski osvrt na njezin život. U sljedećim poglavljima razmotrit će se utjecaj puritanizma/kalvinizma na njeno stvaralaštvo, korelacija između kalvinizma i prirode kod Emily Dickinson, tj. predočenje «prirode kao materijalne korelacije specifičnog stanja blaženstva» (Barton Levi S. Armand «Emily Dickinson and Her Culture».

U analizi pjesama koncentrirat ćemo se na tri tematska kruga – motive pejzaža («sublime»), te cvijeća i životinja. U zaključnom dijelu pokušat će se iznijeti vlastita opažanja, odnosno rezultat provedenih analiza i istraživanja.

Zagreb, 19.8.2004.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

Prof.dr.sc. Ljiljana Ina Gjurgjan Prof.dr.sc. Milivoj Solar Suzana Kodvanj

Fakultetsko vijeće Ivan Lupić

Filozofskog fakulteta Stupnička 8

Sveučilišta u Zagrebu 10 000 Zagreb

Ivana Lučića 3

10 000 Zagreb

Sinopsis magistarskog rada

TRANSTEKSTUALNI OKVIRI SHAKESPEAREOVIH SONETA

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: znanost o književnosti

Grana: anglistika

UVOD. Predloženo istraživanje bavi se jednom od središnjih pjesničkih zbirki engleskoga književnog kanona, kako tradicionalnog tako i revidiranog, prvi put objavljenom u Londonu 1609. godine. Zbog privlačnosti diskurza u kojem se oblikuju različita Shakespeareova “prva lica”, ova je zbirka bila predmetom niza rasprava od trenutka njezina konačnog uključivanja u kritička izdanja Shakespeareovih sabranih djela koncem 18. stoljeća pa do danas, posebno pak u nekoliko posljednjih desetljeća u kojima se interes s biografskih, strukturnih ili estetskih pitanja prebacio na razmatranje problema povezanih s nacionalnim, kulturnim te rodnim identitetom kao i sa složenim pitanjem oblikovanja subjekta u tekstu uopće. Jedan je od zaključaka te nove zaokupljenosti Shakespeareovim “pjesničkim” opusom spoznaja da ovi tekstovi zapravo dodiruju sve važnije probleme kojima će se, u drugačijoj formi, baviti “dramski” dio opusa. U svjetlu toga čini se razumnim ustvrditi da istraživanje usredotočeno upravo na taj odsječak Shakespeareova kanona može donijeti korisne spoznaje upotrebljive u budućim pristupima ovom važnom kompleksu engleske kulture.

TEORIJSKO-METODOLOŠKA PODLOGA I AKTUALNE SPOZNAJE. Polazeći od teorije transtekstualnosti kako je u nekoliko svojih djela izlaže Gérard Genette, ovo će istraživanje taj pojam dovesti u vezu sa suvremenim zanimanjem za suodnos između tradicionalno shvaćena teksta i njegovih uvijek uvjetno shvaćenih okvira. Proučavanjem Shakespeareovih Soneta u njihovim izvornim kontekstualnim mrežama, prije svega unutar kulture rukopisa i kulture tiska engleskoga ranog novovjekovlja, nastojat će se pokazati da se značenja pojedinačnoga teksta u velikoj mjeri oblikuju zahvaljujući svojim specifičnim kulturnim i povijesnim situacijama te materijalnim oblicima kojima tekst biva posredovan. U obzir će se, tako, uzimati i masivni kritički aparat koji od ključnoga Maloneova izdanja (1780) prati ovu zbirku te koji je kao važan metatekst obično prvo prizorište susreta između pojedinačnih soneta i drugih tekstova. Takva bibliografsko-tekstološka razmatranja povezat će se sa suvremenim teorijama subjekta: interes za problem oblikovanja čitalačkog subjekta u susretu s tekstom suprotstavit će se mogućnosti u tekstu već prisutnog identiteta, u smislu nekog stalnog mjesta prepoznavanja.

UŽE PODRUČJE RADA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA. Specifičnost je ovoga rada u tome što će Shakespeareove Sonete promatrati unutar nekoliko međusobno usporedivih okvira. Prije svega, proučit će se tradicija engleskog soneta te osobite kulturne okolnosti u kojima je taj fenomen doživio iznimnu popularnost koncem 16. stoljeća. Nadalje, posvetit će se pozornost stranim tradicijama u koje se ova sonetna zbirka upisuje, prije svega hrvatskoj. Shakespeareovi Soneti prevedeni su u cjelini na hrvatski književni jezik nekoliko puta, što omogućuje da se analizira recepcija ovih tekstova u hrvatskoj kulturi kao i sličnost te recepcije sa sudbinom koju su Soneti doživjeli u svojim takozvanim “originalnim” kontekstima. Takva će se analiza provoditi uspoređujući odnose suvremenih anglo-američkih pristupa prema “svojoj” prošlosti, koju (novo)historistički intonirana proučavanja nastoje promatrati kao “stranu”, s odnosima koji su na drugi način “strani” i koji se oblikuju u susretu između Shakespeareovih Soneta i hrvatske (strane) kulture. Cilj je takva istraživanja iznova propitati preduvjete i pretpostavke kulturne razmjene koja na ovom području postoji između anglo-američkih i hrvatskih kultura više od jednog stoljeća.

STRUKTURA RADA. U uvodnom će se poglavlju rada objasniti teorijsko-metodološka polazišta te otvoriti problem pojedinačnog soneta u odnosu na sonetnu zbirku: ponudit će se razlozi za smještanje (i modifikaciju) pojma transtekstualnosti unutar ovog istraživanja, a pitanje okvira otvorit će se iz perspektive nekoliko pravaca u suvremenoj književnoj teoriji. Drugo poglavlje rada obuhvatit će razmatranja o pojmu subjekta i identiteta na specifičnoj podlozi Shakespeareovih Soneta i njihovih prijevoda: polazeći od odnosa lica i subjekta u gramatici pokušat će se ustanoviti na koji se način problem gramatike i slaganja u rodu može tumačiti u kontekstu oblikovanja subjekta u tekstu i izvan njega. Treće poglavlje nastavlja se na prethodno tako što o općim problemima koji se otvaraju u vezi s ovom sonetnom zbirkom progovara usredotočujući se na cjeloviti prijevod Shakespeareovih Soneta na kajkavski književni jezik te tako nastoji paratekstualni aparat koji nalazimo u ovom izdanju dovesti u vezu sa sličnim okvirima u “izvornim” izdanjima, ali također uputiti na ozbiljne probleme s kojima je suočen svaki “restauracijski” pothvat u području jezične i književne kulture. Četvrto poglavlje uzima za svoj predmet pojedinačni sonet smješten u antologiji ili političkom dnevniku pa ogleda težinu konteksta i mogućnosti semantičke “kontaminacije” izvan sonetne zbirke. Zaključno poglavlje rada vraća se problemu uokvirivanja te završava razmatranjima o neminovnosti okvirâ i o njihovim eventualnim, ponekad nužnim a ponekad nasilnim, lomovima. Rad također sadrži dodatak s preslikama nekolicine teško dostupnih kraćih tekstova iz ranih izdanja o kojima se potanje razlaže kao i popis citirane literature.

Zagreb, 1. rujna 2004.

Mentor Voditelj studija Kandidat

prof. dr. Janja Ciglar-Žanić prof. dr. Milivoj Solar Ivan Lupić

Fakultetsko vijeće Mario Stipančević

Filozofskog fakulteta Mačkovac 30

Sveučilišta u Zagrebu Nova Gradiška

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Sinopsis magistarskoga rada

NACIONALIZMI U HRVATSKOJ POČETKOM 20. STOLJEĆA: ETNIČKI IDENTITETI I STEREOTIPI O "NAMA" I "DRUGIMA"

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: Povijest

Grana: Hrvatska povijest

Istraživanje nacionalizama te etničkog i nacionalnog identiteta na našim područjima početkom 20. stoljeća, kao i u drugim razdobljima, rijetko je bilo predmetom proučavanja hrvatskih historičara. Radovi, ako u njih ne ubrojimo one koji samo usputno govore o toj problematici, poprilično su malobrojni, a od novijih svakako valja istaknuti knjigu Nikše Stančića Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeću, Zagreb, 2002. Nasuprot tome, područje mogućeg istraživanja je gotovo neiscrpno. Ne treba posebno naglašavati kako je hrvatski teritorij u prošlosti, podjednako kao i danas, bio prostorom naseljavanja brojnih etničkih zajednica koje su se svojim porijeklom, povijesnim kontinuitetom, običajnošću, tradicijskom kulturom, jezikom, vjerskom pripadnošću, političkim opredjeljenjem itd. manje ili više razlikovale od drugih s kojima su dijelile životni prostor. Spomenuto je razdoblje izabrano zbog činjenice da je početak 20. stoljeća značajan za razvoj nacionalnih pokreta i programa, kao i zbog činjenice da je u tom razdoblju, unatoč vrlo teškim prilikama, došlo do znatnijih pomaka u društvenom i ekonomskom razvoju kako hrvatskog, tako i građanstva koje je pripadalo drugim etničkim skupinama. Politička situacija, odnosno brojne promjene smjerova i zaokreti vodećih političkih opcija na hrvatskom području daju za pravo pretpostaviti kako je spomenuto razdoblje izuzetno zanimljivo za promatranje mijena i otklona od ustaljenih obrazaca u stavovima hrvatske elite spram pripadnika drugih etničkih i nacionalnih zajednica (i obrnuto), ovisno o aktualnom trenutku. Zadaća ovog magistarskog rada bila bi upravo propitivanje i razlaganje stavova o pojavi i razvoju nacionalizama, te etničkim i nacionalnim identitetima kod hrvatske elite (političara, saborskih zastupnika, sveučilišnih profesora, književnika, novinara...) početkom 20. stoljeća. Pri tome bi se pažnja posvetila njihovim razmišljanjima o "drugima", dakle, pripadnicima drugih etničkih i nacionalnih zajednica – mađarske, srpske, češke, slovačke, slovenske, njemačke, talijanske i dr. (naime, razlikovanje "vlastitog" od "tuđeg" jedna je od najvažnijih sastavnica identiteta uopće - bez "drugih" nema niti potrebe za postojanjem "nas") i o "nama", pripadnicima hrvatske nacionalne zajednice, kao dominantne na ovom prostoru. Pored toga, manji dio istraživanja bio bi usmjeren i u suprotnom smjeru, dakle, propitivanju stavova "drugih" o "nama" (Hrvatima). Dakako, spomenuto bi se proučavanje nužno povezalo s onodobnim društvenim, ekonomskim, socijalnim i političkim prilikama (prije svega programima i djelovanjem nacionalnih političkih stranaka) koje, uostalom, i usmjeravaju stavove pojedinaca i zajednice prema pripadnicima drugih.

Rad bi se temeljio na upotrebi komparativne i analitičke metode pri proučavanju tekstova pripadnika onodobne hrvatske i elita drugih etničkih zajednica u različitim novinama (pr. Obzor, Narodne novine, Hrvatska domovina, Narodna misao, Hrvatska sloga/Novi list, Dom, Srbobran) brošurama, časopisima, književnim i stručnim radovima, a pored toga pažnju bih posvetio i gradivu osobnih fondova koji se čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu i Državnom arhivu u Zagrebu.

Struktura magistarskog rada uključivala bi slijedeće cjeline: uvod u problematiku istraživanja nacionalizama, obrazloženje političkih i društvenih prilika početkom 20. stoljeća u Hrvatskoj, konkretni rezultati istraživanja nacionalizama na primjeru etničkih i nacionalnih stereotipa o "nama" i "drugima", razlaganje utjecaja političke i društvene situacije na formiranje istih te zaključni dio temeljen na iscrpnoj analizi izvora. Kao model poslužila bi knjiga Olivere Milosavljević, U tradiciji nacionalizma: ili stereotipi srpskih intelektualaca XX veka o "nama" i "drugima", Beograd, 2002.

Zagreb, 01. rujna 2004.

Mentor: Voditelj studija:

Prof. dr. sc. Petar Korunić Prof. dr. sc. Zdenka Janeković-Römer

Kandidat:

Mario Stipančević

Fakultetskom vijeću Marko Šarić

Filozofskog fakulteta Avenija Dubrava 35

Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb

Sinopsis magistarskog rada

DINARSKI VLASI IZMEĐU OSMANSKOG CARSTVA I VENECIJE:

povijest pravnih institucija jednog krajiškog društva (15.-17. st.)

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: povijest

Uvod – razlozi za predloženo istraživanje

Vlaška problematika niti nakon stoljeća i pol otkako plijeni interes historijske znanosti nije na zadovoljavajući način obrađena. U tom smislu ni povijest dinarskovlaških društava u istočnojadranskom zaleđu, tijekom ranoga novog vijeka ne predstavlja izuzetak pa znanstvena artikulacija ove osebujne historijske pojave za istraživača i danas predstavlja izniman izazov. Dosadašnji radovi iz društvene povijesti Vlaha (što je predmet istraživanja i ovog rada), zbog svojih monodisciplinarnih usmjerenja i metodoloških ograničenja nisu mogli dati prave odgovore na probleme vezane uz složenu strukturu njihovog povijesnog razvoja.

U magistarskom radu koristit ću pojam Dinarski Vlasi kao oznaku za specifičnu historijsku pojavu dinarskog areala, koja je – determinirana ranosrednjovjekovnom situacijom – prolazila kroz iste ili slične faze razvoja tijekom srednjega i ranoga novog vijeka.

Teorijska podloga rada

Teorijska podloga magistarskog rada temeljit će se na socioantropološkoj analizi pravnih fenomena vezanih uz dinarskovlaška društva ranoga novog vijeka. U tom smilsu slijedit ću teorijske postulate sociološke i antropološke pravne škole. Premda će u istraživanju naglasak biti na juridičkim aspektima i njihovim historijsko-pravnim kategorijama (običajno pravo, samouprava, privilegija i sl.) za cjelovito razmatranje problematike bit će nužan interdisciplinaran pristup. Kako bi se razjasnile brojne pojave iz društvene povijesti Vlaha poslužit ću se i drugim disciplinama kao što su: historijska antropologija, antropogeografija, etnologija, historijska demografija, socijalna lingvistika i općenito sociologija.

Uže područje rada i ciljevi istraživanja

Istraživanje je osmišljeno kao pokušaj da se utvrde i pojasne razvojne pojave i tendencije vezane uz dinarskovlaške zajednice na osmansko-mletačkom pograničnom pojasu. Kako odgovori na brojna pitanja iz vlaške problematike iziskuju višegodišnji zahtjevni istraživački rad, magistarski rad prikazat ću na problemskoj razini. U tom smilsu naznačit ću nekoliko problema; a) ne temelju raspoloživih izvora analizirat ću tipologiju pojma Vlah i njegove semantičke transfere (etnička, socijalna, konfesionalna, kulturološka odrednica pojma); b) analizom dinamičkih struktura – demografske pokretljivosti i modifikacije njihovog pravnog statusa – pokušat ću utvrditi konstante i varijable njihovog sociojuridičkog statusa, odnosno jezgre “vlaških prava” koje se nikad ne mijenjaju, a koje Osmansko carstvo i Venecija nastoje implementirati i prilagoditi svojim interesima; c) promatrajući simbiozu običajnog i javnog prava, utvrditi zašto i koje elemente vlaškog običajnog prava, države uključuju u svoje pozitivne pravne norme; d) utvrditi koliko je pogranični ambijent imperijalnih sučeljavanja determinirao njihov razvoj. Naime, kompromisni oblici kojim su najprije Osmanlije a potom i Mlečani regulirali njihov položaj temeljno je pitanje ovo grada.

Metodološki postupci

Magistarski rad dijelom će se zasnivati na neobjavljenoj građi pohranjenoj u Državnom arhivu u Zadru (Ducali e terminazioni, Spisi generalnih providura u Dalmaciji i Albaniji, Dragomanski spisi), a dijelom na objavljenoj građi mletačke i osmanske provenijencije kao i na građi (anketama) koju su prikupili Baltazar Bogišić i Vuk Karadžić. S obzirom pak na krajišku situiranost i demografsku pokretljivost dinarskovlaških zajednica, najprimjerenija je komparativna metoda. Usporedni metod, koristit ću uglavnom radi ostvarenja dva zadatka: a) utvrditi da li je bilo i u kojoj mjeri uzajamnog ili jednostranog utjecaja na razvoj i sadržinu pravnih odnosa između promatranih usporednih jedinica, te b) koji su slični ili različiti društveni uvjeti utjecali na nastanak ili promjenu promatranih pravnih odnosa.

Struktura magistarskog rada

1.) Uvod i stanje istraženosti problema; 2.) Dinarski Vlasi: ekohistorijska geneza fenomena i polisemičnost pojma u dijakronijskoj perspektivi; 3.) Dinarski Vlasi i kasnosrednjovjekovna društva Bosne, Hrvatske i Srbije (Zete): temeljni socioetnički procesi; 4.) Adet-i eflakiye: običajno pravo i samouprave dinarskovlaških zajednica u Osmanskom carstvu; 5.) Osmansko nasljeđe i vlaška ekspanzija: preporod arhaične patrijarhalnosti; 6.) Il governo domestico appoggiato a Sardari e Carambassa: Venecija prema običajnopravnim institucijama dinarskih Vlaha; 7.) Konstante i varijable društvenog reda: sociojuridička struktura dinarskovlaških zajednica; 8.) Dinarski Vlasi na granicama imperija: krajiški sustavi i migracije kao regulacijski faktori društvenog razvoja; 9.) Zaključak; 10.) Izvori i literatura.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

Prof. dr. sc. Drago Roksandić dr. sc. Zdenka Janeković-Römer Marko Šarić

Fakultetsko vijeće Irides Zović

Filozofskog fakulteta Dalmatinska 31a

Sveučilišta u Zagrebu 52450 Vrsar

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Sinopsis magistarskoga rada

MODEL MREŽE NARODNIH KNJIŽNICA U ISTARSKOJ ŽUPANIJI

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Informacijske znanosti

Grana: Bibliotekarstvo

Uvod

Istarska županija ima ukupno 205 717 stanovnika koji žive u 30 općina i 9 gradova u kojima djeluje po jedna narodna knjižnica. Od 9 narodnih knjižnica jedino je samostalna županijska Gradska knjižnica Pula dok su sve ostale knjižnice u sastavu Pučkih otvorenih učilišta. U 30 općina osnovana su samo 2 knjižnična ogranka (Gradske knjižnice Pula) i to u općini Vodnjan i Žminj. S obzirom na činjenicu da u tih 30 općina ima 649 naselja dolazimo do podatka da još u 71,80% naseljenih mjesta nije uspostavljen pristup knjizi putem knjižnice.

Teorijska osnova

Kao teorijsko uporište koristit će relevantna stručna literatura i dokumenti kao što su Standardi za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj, IFLA-ine i UNESCO-ove smjernice za razvoj službi i usluga narodne knjižnice te preporuke Vijeća Europe za knjižnice. Proučit će se razvoj knjižničnih službi posebice u ruralnim europskim sredinama te pozitivna dosadašnja istraživanja i iskustva po potrebi uključiti u model istraživanja. Važno je istaći da se u međunarodnim dokumentima narodna knjižnica prepoznaje kao mjesto javnog pristupa mrežnim izvorima, doživotnog učenja i kao društveno sastajalište koje treba služiti svim stanovnicima cjelokupne zajednice.

Praktična primjenjivost rada

Iskustva teorijskog promišljanja, izvršene demografske analize i analize korisnika svake pojedinačne knjižnice mogla bi se praktično primijeniti za rješavanje modela mreže narodnih knjižnica Istarske županije.

Uže područje rada i aktualne relevantne spoznaje

Postavljena je osnovna hipoteza: u Istarskoj županiji mreža narodnih knjižnica i njihovih ogranaka, kao i opseg određenih usluga i službi, nedovoljno su razvijeni. Statističkom analizom utvrdit će se potrebe zajednice, a anketnim upitnikom utvrditi opseg trenutačnog stanja knjižničnih službi i usluga sa svrhom provjere postavljene hipoteze.

Ciljevi istraživanja

Model mreže narodnih knjižnica u Istarskoj županiji potrebno je uskladiti sa specifičnim potrebama i očekivanjima lokalne zajednice određenog područja. Iz toga proizlazi potreba za socio-demografskim istraživanjem kojim će se utvrditi dobna i spolna struktura, razina obrazovanja i zaposlenosti kao i razina invaliditeta stanovništva. Tek nakon obrade tih informacija moguće je utvrditi postoji li i u kakvom obliku potreba za knjižničnom službom na određenom području.

Osim toga, pozornost će se posvetiti dosadašnjoj knjižničnoj praksi u pojedinim područjima. Na temelju anketnog upitnika za knjižničare analizirat će se sadašnje službe i usluge narodnih knjižnica u županiji. Krajnji cilj istraživanja jest na osnovi statističke socio-demografske analize kao i analize stanja knjižničnih službi i usluga ponuditi adekvatan model mreže narodnih knjižnica za tu županiju.

Metodološki postupci

Socio-demografska analiza obavit će se na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Anketnim upitnikom će se utvrditi stanje knjižničnih službi i usluga. Rezultati će se usporediti sa Standardima za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj i IFLA-inim smjernicama za razvoj narodnih knjižnica te će se na osnovi poredbene analize predložiti optimalna rješenja za osnivanje ili poboljšanje sadašnjih knjižničnih službi i usluga.

Nacrt strukture rada

Opisat će se zadaće i uloga suvremenih narodnih knjižnica. Izložit će se važnost primjerene informacijske infrastrukture za njihov rad. Opisat će se uobičajene karakteristike mrežnih stranica knjižnica i način na koji one pristupaju Internetu. Ukazat će se na važnost dostupnosti službenih publikacija i službenih informacijskih izvora u toj vrsti knjižnica. Izložit će se razlozi za uvođenje stalnog stručnog obrazovanja knjižničara, ali i potreba za obrazovanjem korisnika. Knjižnica mora u svom radu surađivati s ostalim kulturnim, obrazovnim i informacijskim ustanovama u mjestu, kao i s udrugama civilnoga društva. Posebno će se izložiti istraživanje provedeno u narodnim knjižnicama Istarske županije, statistička obrada upitnika i tumačenje rezultata. Na kraju će se donijeti preporuke za model mreže knjižničnih službi i usluga.

U Zagrebu 7. srpnja 2004. godine.

Mentorica: Voditeljica studija: Kandidat:

Prof. dr. sc. Aleksandra Horvat Prof. dr. sc. Aleksandra Horvat Irides Zović

Fakultetsko vijeće Željko Marciuš

Filozofskoga fakulteta Kriška 105

Sveučilišta u Zagrebu 10 000 Zagreb

Ivana Lučića 3 tel: 098/1667-787

10 Zagreb

Sinopsis magistarskoga rada

IKONOGRAFIJA GRADA U HRVATSKOM SLIKARSTVU U PRVOJ POLOVINI

XX. STOLJEĆA

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: povijest umjetnosti

1. Kratak uvod

Već iz naslova može se iščitati metoda i predmet istraživanja koji je prostorno i vremenski određen. Koristeći se nekim postavkama ikonografije usredotočujemo se na tematsko-sadržajne slojeve likovnog djela. Analiziramo vezu između teme i oblika, odnosno znaka i značenja, pratimo njihov razvoj u prvih 50 godina XX. stoljeća, a pri tome se koristimo literarnim, narativnim, tematskim, kao i idejnim postavkama za interpretaciju. Na najmanje 200 skupljenih primjera ukazati ćemo na vrste relacije između teme, sadržaja i stila likovnog djela. Kronološki i tipološki pratiti ćemo motiv grada od umjetnosti münhenskoga kruga do soc. realizma.

2. Teorijska podloga

Ikonografsku metodu primijeniti ćemo na motivu modernog grada u hrvatskome slikarstvu. U tome ćemo se koristiti i teorijskim dosezima ikonologije. Na temelju toga prikazati ćemo tipologiju pristupa i različite mogućnosti ekspresije grada i čovjeka u njemu, te pratiti njezin razvoj na dostupnoj građi. Uz tu temeljnu interpretativnu metodu koristiti ćemo se dosezima hrvatske povijesti umjetnosti s područja modernoga slikarstva. Tako ćemo izdvojiti sve relevantne sinteze, monografske prikaze, kataloge održanih izložbi i ostalu dokumentarnu građu. Uz to ćemo ponegdje komparativnom metodom analizirati vidove grada kroz modernu hrvatsku i europsku književnost, kao i na primjerima iz filma i fotografije, odnosno iz teorije tih grana umjetnosti, te tako ostvariti multidisciplinarne paralele.

3. Praktična primjenjivost spoznaja

Primjenjivost spoznaja je višestruka. Prvo, potencijalni korisnik ovog magistarskoga rada imat će uvid u jednu ikonografsku mrežu grada u hrvatskom modernom slikarstvu. Drugo, temu koju predlažem za magisterij želio bih zaokružiti multimedijalnom izložbom koja će dati novo svijetlo u interpretaciji umjetnosti prve polovine XX. stoljeća. Tako će građa, sustav njezine prezentacije i interpretacije biti dostupni struci i publici. Treće, cjeli posao zaokružio bih popularno-znanstvenom knjigom gdje ću predstaviti spoznaje istraživanja.

4. Uže područje rada

Ovaj rad ima pretenzije sinteze. Zato prema zakonitosti dijelova i cjeline treba postaviti tematske grupe. Unutar te tematske grupe svrstani su radovi zajedničkih ikonografskih karakteristika, srodni prema ambijentu, sadržaju i djelomično formi i stilu. Oni zajedno tvore tipološku skupinu općenitih značajki. Unutar tih značajki ikonografski se interpretira svako djelo. Nakon toga se morfološkom analizom uspoređuju djela određene skupine. Zatim se organiziraju kronologija i tipologija, te na kraju slijedi zaključak za cijelu tematsku grupu koji ovisi o rezultatima koji su dobiveni upotrebom metode na pojedinačnim primjerima.

5.Ciljevi istraživanja

Cilj je istraživanja, obuhvatiti, prikazati i analizirati prizore

grada u hrvatskom slikarstvu prve polovine XX. stoljeća. Na taj način uspostaviti ikonografsku mrežu sastavljenu od točno određenih tematskih grupa unutar kojih su analizirana djela odabranoga perioda i vremena. Nakon uspostave panoramskog, treba poopćiti rezultate istraživanja kroz teorijski diskurs o modernosti koja proizlazi iz pristupa motivu i pokušati obuhvatiti duh epohe koji proizlazi iz slika grada.

6. Metodološki postupci

Prvo se stvara metodološki okvir iz područja teorije umjetnosti po načelu: forma, sadržaj, duh epohe. Ona se primjenjuje na predmet: motiv grada u hrvatskom slikarstvu. Zatim se radi odabir likovnih djela odabranog perioda i vremena. Nakon selekcije tema koje proizlaze iz građe, slijedi pregled iz recentne literature, dokumentarne građe i originalnih djela iz muzeja. Nakon toga se ikonografski analizira svako likovno djelo unutar tipološke skupine s brojnim referencama na dosadašnju literaturu. Nakon identifikacije, valorizacije i sinteze građe slijedi teorijski diskurs, koji potvrđuje tezu o modernosti hrvatske likovne umjetnosti kroz sadržaj i značenje, kao i pokušaj obuhvaćanja duha epohe kroz motive grada u slikarstvu prve polovine XX. stoljeća.

7. Nacrt strukture rada

U uvodnom djelu postaviti ću određenje teme, obrazložiti razloge za upotrebu ikonografske metode u novom diskursu s obzirom na predmet i dati kratak pregled slika grada u europskom kontekstu, odnosno utvrditi prototipove i tipove od impresionizma do brojnih stilova moderne umjetnosti koji su sinkroni odabranom periodu. Zatim ću kroz tematske grupe: slikar i grad, ulice i trgovi, interijeri, socijalna tematika - centar i periferija, portreti građanina, zabava i sport, arhitektura i izgradnja grada, tipološki i kronološki organizirati, kao i analizirati svako djelo. Komparativnom analizom uspostavit ću veze između autora, djela, podgrupe i tematske grupe i staviti ih u europski kontekst. Na kraju ću u zaključku sintetizirati sliku grada i kroz teorijski diskurs interpretirati rezultate istraživanja.

Mentor: Voditelj: Kandidat:

Prof. dr. Tonko Maroević Prof. dr. Ivo Maroević Željko Marciuš

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA ROMANISTIKU

Broj: 185

Zagreb, 29.09.2004.

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

U pokrenutom postupku za priznavanje istovrijednosti stečene diplome, moliteljica Barbara BANOVAC iz Splita, državljanka Republike Hrvatske, priložila je dokumente o tome da je 19.02.2003. na Sveučilištu u Trstu (Italija) završila četverogodišnji studij španjolskog jezika i književnosti i trogodišnji studij engleskog jezika i književnosti, te stekla zvanje ''Profesor stranih jezika i književnosti'' ..

Radi priznavanja potpune istovrijednosti s diplomom i zvanjem Profesora španjolskog odnosno engleskog jezika i književnosti što ih stječu diplomirani studenti na četverogodišnjem studiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, kao i s obzirom na trajanje te plan i program studija završenog na Sveučilištu u Trstu, moliteljica bi još trebala položiti sljedeće razlikovne ispite:

Uvod u lingvistički studij engleskog jezika
Sintaksa engleskog jezika
Semantika engleskog jezika
Američka književnost
Metodika nastave engleskog jezika
Metodika nastave španjolskog jezika
Diplomska radnja.

Povjerenstvo:

Dr.sc. Damir Kalogjera, prof.emer.

Dr.sc. Karlo Budor, red.prof.

Gordna Matić, asistent

Zagreb, 25. rujna 2004.

Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Nine Tomšić stečene na Sveučilištu u Trstu

FAKULTETSKOMU VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA

Nina Tomšić, hrvatska državljanka, rođena je 1978. godine u Rijeci. Srednjoškolsko obrazovanje završila je u Rijeci. Na sveučilištu Universita’ degli studi di Trieste (Facolta’ di lettere e filosofia) 2003. diplomirala je četverogodišnji studij engleskog jezika i književnosti i trogodišnji studij španjolskog jezika i književnosti (jezično-književni smjer).

Moliteljica traži priznavanje potpune istovrijednosti stečene strane diplome s diplomom profesora engleskog jezika i književnosti i španjolskog jezika i književnosti u Republici Hrvatskoj.

Uvidom u ovjerene prijevode uvjerenja o diplomiranju, transkripta položenih ispita, opisa kolegija, usporedbom nastavnoga plana i programa te uzevši u obzir i ostale uvjete propisane člankom 8. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, povjerenstvo predlaže da se moliteljici prizna potpuna istovrijednost stečene strane diplome s diplomom profesora engleskoga jezika i književnosti i španjolskog jezika i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod uvjetom da položi sljedeće ispite:

Latinski jezik za romaniste; Povijest španjolskog jezika; Španjolske jezične vježbe IV; Španjolska semantika i leksikologija; Metodika nastave španjolskog jezika; Španjolska i hispanoamerička književnost XIX. stoljeća; Španjolska i hispanoamerička književnost XX. stoljeća; Sintaksa engleskog jezika; Semantika engleskog jezika; Metodika nastave engleskog jezika.

Dr. sc. Damir Kalogjera, professor emeritus

Dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, red. prof.

Dr. sc. Karlo Budor, red. prof.

Zagreb, 25. rujna 2004.

Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Klare Kučan stečene na Sveučilištu u Trstu

FAKULTETSKOMU VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA

Klara Kučan, hrvatska državljanka, rođena je 1975. godine u Rijeci. Srednju školu završila je u Rijeci. Na sveučilištu Universita’ degli studi di Trieste (Facolta’ di lettere e filosofia) 2003. diplomirala je četverogodišnji studij engleskog jezika i književnosti i trogodišnji studij njemačkog jezika i književnosti (povijesno-kulturalni smjer).

Moliteljica traži priznavanje potpune istovrijednosti stečene strane diplome s diplomom profesora engleskog jezika i književnosti i njemačkog jezika i književnosti u Republici Hrvatskoj.

Uvidom u ovjerene prijevode uvjerenja o diplomiranju, transkripta položenih ispita, opisa kolegija, usporedbom nastavnoga plana i programa te uzevši u obzir i ostale uvjete propisane člankom 8. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, povjerenstvo predlaže da se moliteljici prizna potpuna istovrijednost stečene strane diplome s diplomom profesora engleskoga jezika i književnosti i njemačkog jezika i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod uvjetom da položi sljedeće ispite:

Sintaksa engleskog jezika

Semantika engleskog jezika

Metodika nastave engleskog jezika

Dr. sc. Damir Kalogjera, professor emeritus

Dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, red. prof.

Dr. sc. Dragutin Horvat, red.prof.

FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI

Faculty of Philosophy University of Zagreb

Department of Art History

HR – 10000 ZAGREB

Ivana Lučića 3; tel: 385 1 6120 143; fax: 385 1 615 68 79

Predmet: Izvješće povjerenstva za priznavanje istovrijednosti diplome radi nastavka naobrazbe u Republici Hrvatskoj

Mira Gaćina, rođena 20. prosinca 1978. godine u Skopju, podnijela je zahtjev za priznavanje istovjetnosti inozemne diplome radi nastavka naobrazbe u Republici Hrvatskoj, odnosno pohađanja poslijedipomskog studija. Mira Gaćina stekala je 2004. godine diplomu na Filozofskom fakultetu u Skopju, gdje je završila dodiplomski studij povijesti umjetnosti i arheologije. Mira Gaćina želi upisati poslijediplomski studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na Odsjeku za informacijske znanosti, smjer muzeologije.

Iz priložene dokumentacije vidljivo je da je Mira Gaćina diplomirala studij Povijesti umjetnosti i arheolgije s visokim prosjekom ocjena, te da je program završenog studija srodan programu dodiplomskog studija Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Stručno povjerenstvo zaključilo je da se program studija na Sveučilištu u Skopju u određenoj mjeri razlikuje od studija na Odsjeku za povijest umjetnosti i studija arheologije Sveučilišta u Zagrebu, posebice kada se radi o nacionalnoj povijesti umjetnosti. Stručno povjerenstvo također smatra da spomenute razlike nisu prepreka za nastavak školovanja. Mišljenje stručnog povjerenstva jest da Mira Gaćina zadovoljava uvjete za priznavanje istovjetnosti inozemne diplome radi nastavka naobrazbe u Republici Hrvatskoj.

U Zagrebu, 29. 09. 2004.

Stručno povjerenstvo u sastavu:

dr. sc. Frano Dulibić

dr. sc. Ivo Maroević

dr. sc. Aleksandar Durman

Prof. dr. Ivo Maroević

Odsjek za informacijske znanosti

Katedra za muzeologiju

Filozofski fakultet u Zagrebu

Zagreb, 28. rujna 2004.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

O v d j e

Predmet: Odluka o ispitima – zahtjev za usklađivanjem sa Statutom FF u Zagrebu

Od prodekanice za nastavu primili smo Odluku o ispitima od 16.11.2001. i Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o ispitima od 18.9.2002. kao opće akte kojih se moramo držati u narednoj akademskoj godini.

U više sam navrata usmeno upozoravao da navedene odluke nisu u skladu sa Statutom FF-a, međutim i dalje se nastoji afirmirati odluke koje su suprotne odredbama Statuta.

Konkretno:

- Čl. 95 Statuta FF-a govori da student koji pravodobno ne odjavi ispit gubi pravo na polaganje ispita do idućeg ispitnog roka. U odluci od 18.9.02. ta se odredba krši, jer se umjesto idućeg ispitnog roka navodi idući ispitni termin, čime se gubi smisao statutarne norme.

- Čl. 94 Statuta FF-a govori da razmak između dva ispita kojima student pristupa u jednom ispitnom roku mora biti najmanje 15 dana. U čl. II Odluke od 16.11.01. navodi se da student ima pravo iskoristiti dva termina od tri ponuđena u svakom ispitnom roku. Time se u praksi dovodi u pitanje razmak od 15 dana između dva ispita, jer ispitni rok od mjesec dana ne može ponuditi studentu tri termina za ispit, između kojih je razmak od 15 dana. Statutarnu je odredbu trebalo uvrstiti u Odluku, kako bi se studentima limitirao pristup ispitu, bez obzira na tri termina, ako između dva termina nije proteklo više od 15 dana.

Molim Fakultetsko vijeće da razmotri ove primjedbe, da citirane odluke uskladi s odredbama Statuta FF-a i Zakona o visokim učilištima, kako u praksi ne bismo dolazili u situacije u kojima bi moglo doći do suprotnog tumačenja fakultetskih propisa i do nesporazuma između profesora i studenata.

Uz srdačan pozdrav

Na znanje: dekan FF-a u Zagrebu

Odsjek za informacijske znanosti FF-a u Zagrebu

Pravna služba FF-a u Zagrebu

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za zapadnoslavenske jezike i književnosti

Katedra za slovački jezik i književnost

U Zagrebu, 29. rujna 2004.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA

U ZAGREBU

Predmet: Ispravak i dopuna nastavnoga plana na 4. god. studija slovakistike

U Vodiču kroz studij za akad. god. 2004./2005. u planu studija slovačkoga jezika i književnosti jezične vježbe IV (za 4. godinu) pogreškom su označene kao seminari.

Molimo da se uz spomenuta 4 sata jezičnih vježbi koje izvodi ugovorna lektorica Maria Dobrikova u nastavni plan za 4. godište studija unesu još 2 sata seminara iz Prevođenja slovačkih tekstova, koje će izvoditi Maria Kursar.

Obrazloženje:

Prevođenje je predmet koji na 4. godini imaju studenti svih zapadnoslavenskih jezika i književnosti pa ga moraju imati i slovakisti. Angažiranjem vanjskoga suradnika otvara se mogućnost da tu novu obvezu na 4. godini preuzme izvrsna bilingvalna lektorica i prevoditeljica Maria Kursar.

Predstojnica Katedre Pročelnik Odsjeka

dr. sc. Dubravka Sesar, red. prof. dr. sc. Dalibor Blažina, doc.

Znanstveno-nastavnome vijeću

Filozofski fakultet

Zagreb, Lučićeva 3

Zagreb, 14. rujna 2004.

MOLBA

Molim Vas da mi u školskoj godini 2004/2005. odobrite održavanje nastave iz predmeta Hrvatski standardni jezik na Pedagoškome fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Natavu bih održavala 2-3 puta po semestru, a ispite prema potrebi. Unaprijed Vam zahvaljujem.

dr. sc. Zrinka Jelaska

Odsjek za kroatistiku

Filozofski fakultet, Zagreb

Odsjek za germanistiku - Vijeću Filozofskog fakulteta

22. rujna 2004.

Znanstveno-nastavnome vijeću

Filozofski fakultet

Zagreb, Lučićeva 3

Zagreb, 14. rujna 2004.

MOLBA

Molim Vas da mi u školskoj godini 2004/2005. odobrite održavanje 10 sati izborne nastave iz predmeta Drugi jezik na poslijediplomskome studiju Jezična komunikacija i kognitivna neuroznanost Sveučilišta u Zagrebu. Unaprijed Vam zahvaljujem.

dr. sc. Zrinka Jelaska

Odsjek za kroatistiku

Filozofski fakultet, Zagreb

Dr. sc. Dubravka Zima

Zavod za znanost o književnosti

Filozofski fakultet

Zagreb, Ivana Lučića 3

FAKULTETSKOM VIJEĆU

Molim Fakultetsko vijeće da mi odobri održavanje nastave iz predmeta Dječja književnost (2 sata predavanja i 4 sata vježbi) na Učiteljskoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u akad. godini 2004./2005. (zamjena dr. sc. Diane Zalar na porodiljnom dopustu).

Zahvaljujem,

dr. sc. Dubravka Zima

U Zagrebu, 29.09.2004.

Prijedlog mentora za metodiku nastave njemačkog jezika

za akad. god. 2004/2005.

Osnovne škole

Plamenka Bernardi-Britvec, Osnovna škola "J.J. Strossmayer", Varšavska 18
Jadranka Salopek, Osnovna škola "J.J. Strossmayer", Varšavska 18
Vesna Bilušić, Osn.škola "Petar Zrinski", Krajiška 9
Melita Iveković, Osn.škola "Davorin Trstenjak", Krčka 3
Višnja Laszlo, Osn.šk. Vjenceslava Novaka, Vile Velebita 15A
Vlasta Lešaja, Osn. šk. Pantovčak, Hercegovačka 108
Katica Merkl-Guzsvany, Osn.šk. Malešnica, Ante Topić Mimare 36
Ivana Vajda, Osn. šk. "Gornje Vrapče", Vrapčanska 188
Bruić, Manda, Osn. šk. Jurja Habdelića, Školska 1, Velika Gorica

Srednje škole, gimnazije

Nada Petrović, IV. gimnazija, Avenija Dubrovnik 36, Utrine
Ruža Tomljanović, IV. gimnazija, Avenija Dubrovnik 36, Utrine
Dalibor Joler, I. gimnazija, Avenija Dubrovnik 36, Utrine, Zagreb
Sanja Mihelić-Goglia, I. gimnazija, Avenija Dubrovnik 36, Utrine, Zagreb
Milica Bračun, XVIII. gimnazija, Mesićeva 35
Renata Belušić, Gimnazija Tituša Brezovačkog, Habdelićeva 1
Višnja Čutura, Klasična gimnazija, Križanićeva 4A
Esma Kresnik, XIII. gimnazija, Av. Većeslava Holjevca 17
Katarina Mandir, Gimnazija Lucijana Vranjanina, Trg hrvatskih Pavlina b.b.
Ljiljana, Skenderović, X. gimnazija, Klaićeva 7
Darija Smolčić, IX. gimnazija, Dobojska 12, Zagreb
Ljiljana Troskot, Prva ekonomska škola, Medulićeva 33
Dunja Ptiček-Lončar, Upravna i birotehnička škola, Varšavska 17
Višnja Fabijanić-Čubrilo, Škola za medicinske sestre Mlinarska, Mlinarska 34
Blagus Ksenija, Ekonomska i trgaovačka škola Čakovec, Vladimira Nazora 1, 40000 Čakovec
Dragutin Kovačić, Gimnazija Velika Gorica, Kralja S. Tomaševića 21, Velika Gorica
Ljiljana Mikinović, Gimnazija Varaždin, Preradovićeva 14, 42000 Varaždin
Đurđica Bastjančić, V. gimnazija, Klaićeva 1, Zagreb
Ljubica Maljković, Hotelijersko-turistička škola, Frankopanska 8, Zagreb

Dr. sc. Velimir Piškorec, doc.

Pročelnik odsjeka

Mentori za školsku praksu studenata anglistike u ak. god. 2004/2005.

OSNOVNE ŠKOLA:

Milica Bilić-Štefan (OŠ Dugave), Tatyana Butorac (OŠ Granešina), Dubravka Despot (OŠ Vrbani), Mirta Grizak Štrbenac (OŠ D. Domjanića), Marina Hadžiomerović (OŠ Medvedgrad), Sanja Horvatić-Golubić (OŠ Augusta Šenoe), Ivana Kuštera (OŠ Dobriše Cesarića), Ana Markočić Dekanić (OŠ Voltino), Tihana Banko, Fedora Mikota (OŠ Voltino), Gordana Neuhold (OŠ V. Nazora), Biljana Matić, Željka Paleka (OŠ Prečko), Branka Pavlek (OŠ Vrbani), Jelena Štingl (OŠ B. Kašića), Jasenka Topličanec (OŠ D. Domjanića), Dajana Vukadin (OŠ M. Mrkša), Gordana Attias Melman (OŠ J.J. Strossmayer).

SREDNJE ŠKOLA:

Cvjetanka Božanić (X. gimnazija), Vesna Hibler-Gobović (X. gimanzija), Jasna Hideg (Športska gimnazija), Zdenka Jukić (V. gimanzija), Melita Jurković (Klasična gimnazija), Darija Kos (XV. gimnazija), Snježana Mahmet-Novković (V. gimnazija), Zoja Mandić-Požgaj (X gimnazija), Renata Mikulec (IV. gimnazija), Vida Nikpalj (IV. gimnazija), Sunčana Tuksar (Gimnazija Sesvete), Ingeborg Radimiri (IX. gimnazija), Danijela Stanković (XVI. gimnazija), Jelena Tanfara (Športska gimnazija), Sanja Vrhovec Vučemilović (V. gimnazija).

ŠKOLE STRANIH JEZIKA:

Centar za strane jezike, Vodnikova 12: D. Belso, D. Blažić, T. Cernjak, N. Findrik, I. Granić, T. Jakovljević, A. Jurković, D. Klasinc, V. Kostrenčić-Lukić, M. Kovačićek, T. Lovreček, A. Madunić, J. Pavuna, S. Plavšić, Z. Rukavina, A. Sallakh, Z. Samardžija, M. Selanec, L. Šikić, D. Vignjević, V. Vinja, S. Zlatar, M. Živković, M. Puljar

Škola stranih jezika Sova, Varšavska 14: Božica Gavez, Vesna Špoljar, Verica Antolić, Biserka Cesarec, Svjetlana Dupalo-Pavlović, Višnja Makek, Maja Mardešić, Helena Milošić.

Class: Sandra Barbić, Zvjezdana Čegir, Nataša Dobrinić, Miljen Matijašević, Lucija Miškulin, Vedrana Vojković.

‘Stara Vlaška’: Jadranka Ušnik.

Prof. dr. Marko Samardžija

Dekanu i

Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

O v d j e

Predmet: Molba za dopust od 20. do 27. listopada 2004.

Poštovane kolegice i kolege!

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske organizira prvi stručni seminar za nastavnice i nastavnike hrvatskoga u Kanadi (Mississanga, 20. do 24. listopada 2004.) kao i posjet Katedri za hrvatski jezik na Sveučilištu Waterloo.

Budući da sam predviđen za jednog od predavača na tom seminaru, slobodan sam zamoliti vas da mi u tu svrhu odobrite plaćeni dopust od 20. do 27. listopada 2004.

Zahvaljujem na razumijevanju.

U Zagrebu, 28. rujna 2004.

_________________________

(Prof. dr. Marko Samardžija)

Prilog: Dopis Ministarstva znanosti, obrazovanja

i športa Republike Hrvatske

Napomene

uz dopis od 7.9. 2004. kojeg je novakinja Maja Tančik uputila

Vijeću Filozofskoga fakulteta kao odgovor na

Izvješće o svom radu na projektu br. 0130458 prof. dr. Janje Ciglar-Žanić

1. ČLANCI. Popis radova pokazuje da novakinja doista nema niti jedan objavljeni znanstveni rad, kao što voditeljica projekta i tvrdi. No, uz tri kratka stručna članka, novakinja je doista izradila i dva pregledna/ znanstvena rada (od 7 odnosno 8 kartica ) predana za objavljivanje.

2. SKUPOVI. Novakinja je sudjelovala priopćenjima (ne pozvanim predavanjem kao što u jednom slučaju navodi) na dva stručna prevodilačka skupa te na okruglom stolu WRITE ON. Navedena izlaganja u IUC-u bila su u oba slučaja u okviru poslijediplomske radionice, a ne znanstvenog skupa.

3. TROMJESEČNI STUDIJSKI BORAVAK U LONDONU. Novakinja pobija tvrdnju voditeljice projekta da to vrijeme nije korisno iskoristila jer je napisala esej “Shakespeare and German Romanticism”, pod mentorstvom prof. dr. Lise Jardine. Uvid u taj rad pokazuje da ima dvije i pol kartice, a kao literatura se navodi jedan znanstveni članak od 20 stranica te The Cambridge History of English and American Literature i A Dictionary of Shakespeare. Novakinja dalje navodi da je boravak dobro iskoristila jer je tijekom ta tri mjeseca prikupljala građu za izradu svoga magistarskoga rada, pa ostaje nejasno zašto je onda kasnije promijenila temu i kako je prikupljena građa o Shakespeareu i njemačkom romantizmu iskoristiva za pisanje rada o igrama riječi u Shakespeareovim tragedijama i njihovim hrvatskim prijevodima.

4. Novakinja navodi da je radnju predala 1. lipnja.. Prema evidenciji u Fakultetskoj administraciji radnja je predana 16. srpnja 2004.

5. Novakinja je Vijeću (na sjednici održanoj 13. rujna) podastrijela Odluku Ministarstva o prelasku na projekt profesora Vladimira Ivira,. Iz odgovora na dopis što sam ga uputila Ministarstvu tražeći pojašnjenje o statusu novakinje Maje Tančik razvidno je da je Dekan još 1. srpnja povukao svoj potpis te zamolio Ministarstvo “da suglasnost za prijelaz novakinje smatra ništetnom.”. Novakinja je dakle morala 13. rujna znati da je ta odluka stavljena izvan snage pred više od dva mjeseca.

Pročelnica Odsjeka za anglistiku

Prof. dr. sc. Ljiljana Ina Gjurgjan

U Zagrebu, 29. rujna 2004.